SVEČANA SJEDNICA UOČI BLAGDANA MALE GOSPE I DANA GRADA – Demokratska suradnja i europski novac

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

– Svi zajedno borite se za europske fondove jer to je jedina mjera stvarnoga uspjeha i jedini kriterij vrednovanja rada, života i djelovanja u EU. Sav onaj zanos, ideje, idealizam je iza nas. Ispred nas je novo financijsko razdoblje u kojem moramo svi zajedno, uz pomoć države, izvući svaki euro novca koji je prije svega naš – istaknuo je Predsjednik Republike Zoran Milanović

Tradicionalna svečana sjednica Gradskoga vijeća grada Solina održana je u preuređenoj Gradini 7. rujna, dan uoči blagdana Male Gospe i Dana grada. Prije dolaska u Gradinu sudionici svečanosti položili su vijence i zapalili svijeće pred spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima pored Gospina Otoka.

Sjednici su uz gradske vijećnike predvođene predsjednikom Ivanom Andabakom i predstavnike Grada na čelu s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem nazočili brojni gosti među kojima i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, izaslanik i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader, izaslanik Vlade i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, konzulica Veleposlanstva Mađarske u RH NJ. E. dr. Anna Erzsébet Mladenovics, počasni konzul Mađarske u Splitu dr. Ivo Staničić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, župnici solinskih župa, državni tajnici, saborski zastupnici te predstavnici okolnih gradova i općina kao i institucija koje surađuju s Gradom Solinom.

Predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak istaknuo je demokratičnost i pluralnost današnjega solinskoga društva

Okupljene je na početku sjednice pozdravio predsjednik Gradskoga vijeća koji se tijekom svoga govora s posebnim ponosom osvrnuo na tradiciju i bogato kulturno nasljeđe grada uz Jadro.

– Za nas Solinjane Mala Gospa je puno više od pučke svetkovine, ona je za nas dio ponosa, dio našega identiteta, ona nas je definirala kao građane ovoga grada i stvorila nam osjećaj pripadnosti i zajedništva. Ovim blagdanom slavimo rođenje Blažene Djevice Marije i nije slučajno što smo danas ovdje na Gradini jer upravo ovdje, na širem prostoru Solina, rađala se naša država u prošlosti, na ovom mjestu stvorena je naša državnost – rekao je Andabak iskazujući posebnu zahvalnost hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji.

– U ovomu danu ne smijemo zaboraviti na one koji su nesebično dali vlastite živote kako bismo mi danas mogli slaviti naše običaje i njegovati tradiciju. Zahvaljujući njima mi smo danas slobodni. Naša država je dio demokratske Europe gdje je oduvijek i pripadala. Taj europski duh, duh demokracije, itekako je živ u Solinu. Moram pohvaliti drage sugrađane koji su pokazali visoke demokratske standarde o čemu najbolje svjedoči i samo Gradsko vijeće grada Solina. Pluralizam ideja i demokratski način razmišljanja vrline su koje zaista krase solinsko društvo i bez lažne skromnosti mogu biti uzor svima. Pred nama koji obnašamo političke dužnosti velika je odgovornost jer ne možemo i ne smijemo izgubiti povjerenje građana. Upravo su oni ti koji su nam dali zadatak unaprijediti ovaj grad i učiniti ga mjestom dostojnim svakoga građanina – poručio je Andabak.

Uslijedilo je obraćanje gradonačelnika Dalibora Ninčevića koji je kroz video projekciju predstavio najvažnije projekte realizirane tijekom proteklih godinu dana te najavio nove koji nas očekuju u narednom razdoblju.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević osvrnuo se na postignute i planirane projekte u Solinu

– Iza nas su lokalni izbori koji definiraju smjer razvoja lokalne zajednice. Ponosan sam i zahvalan što su građani prepoznali moj dosadašnji rad i ponovno mi povjerili ovu časnu i odgovornu dužnost vođenja grada. Premda je najveći broj vijećnika izabran iz redova HDZ-a, njih 8 od 19, većina u Gradskom vijeću formirana je od ostalih političkih stranaka i nezavisnih lista. No bez obzira na činjenicu što gradonačelnik kao nositelj izvršne vlasti dolazi iz jedne političke opcije, a većinu u GV-u čine predstavnici više drugih opcija, vjerujem da nam je svima na prvomu mjestu prosperitet i daljnji razvoj našega grada kao zajednički cilj koji nema alternativu. U proteklih godinu dana puno je projekata realizirano ili je u fazi realizacije, ali ne želimo stati na tome. Za razvoj grada valja tražiti stalno nova rješenja, vlastitim znanjem ići u korak s vremenom, pratiti nove tehnologije i neprestano težiti boljem – poručio je Ninčević.

Prigodni govor održao je i župan Blaženko Boban koji je među ostalim uputio poruku predstavnicima izvršne i predstavničke vlasti grada Solina.
– Kavu ne mora nitko piti skupa, na misi nitko ne mora biti skupa, družiti se ili igrati na balote, ali voljeti Solin svi moramo, svi koji živimo u njemu. To se od svih nas i svih onih koji obnašaju dužnost u gradu očekuje i nadam se da će tako i biti. Nadam se da će Solin, populacijski najmlađi grad u RH, nastaviti stopama daljnjega razvoja i prosperiteta te da će i dalje biti uzor brojnim gradovima diljem Hrvatske – rekao je župan.

Novac kao mjera uspjeha

Predsjednik Republike Zoran Milanović čestitao je domaćinima njihov blagdan te se također osvrnuo na važnost suradnje različitih političkih opcija u malim sredinama.

– Vidim da među vama vlada razumijevanje i to je jako važno u malim sredinama. Vidim isto tako, da je u ovomu dijelu Dalmacije, kada je u pitanju distribucija lokalne vlasti, sve otišlo na nekoliko strana. I neovisni, i HDZ i SDP, svega tu ima u Splitu, Makarskoj, Omišu, Solinu, svi zajedno borite se za europske fondove jer to je jedina mjera stvarnoga uspjeha i jedini kriterij vrednovanja rada, života i djelovanja u EU. Sav onaj zanos, ideje, idealizam je iza nas.

Predsjednik Republike Zoran Milanović istaknuo je važnost suradnje na povlačenju europskih sredstava za projekte

Ispred nas je novo financijsko razdoblje u kojem moramo svi zajedno, uz pomoć države, izvući svaki euro novca koji je prije svega naš. Budimo svjesni da gradimo Hrvatsku za cijelu sljedeću generaciju i da smo ulaskom u EU dali značajan dio svoje suverenosti, onoga za što su naši branitelji i vitezovi poginuli. To je veliki dug, time moramo upravljati razumno i u vlastitom interesu. Unesite u svoj rad zanos, ljubav i poštovanje – poručio je Predsjednik Milanović.

Nagrade Grada

Nakon prigodnih govora predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Andabak i gradonačelnik Dalibor Ninčević uručili su nagrade ovogodišnjim laureatima, dobitnicima životne, osobne i kolektivne nagrade Grada Solina za 2021.

Nagradu za životno djelo posthumno dodijeljenu rukometnom treneru Anti Božiću Čoniju preuzeo je njegov sin Vinko, osobnu nagradu koja je posthumno dodijeljena dr. Željku Ninčeviću preuzeo je njegov sin Ivan, dok su olimpijci, streljašica Marija Marović i boksač Luka Plantić, svoje nagrade osobno preuzeli. Kolektivnu nagradu dodijeljenu Bratovštini sv. Luke preuzeo je predsjednik udruge Stipe Roguljić dok je kolektivnu nagradu za klapu »Krunik« preuzeo Ante Roguljić. Zahvalu u ime ovogodišnjih laureata uputila je streljašica Marija Marović.

Dobitnici nagrada Grada za godinu 2021.

U glazbenom dijelu programa nastupili su: mješoviti zbor grada Solina pod ravnanjem maestra Tonća Ćićerića, kvartet Gradske glazbe »Zvonimir«, klapa »Delmati«, folklorni ansambl KUD-a »Salona«, kantautor Tedi Spalato i tenor Saša Jakelić.
Nakon svečane sjednice nebo nad Solinom obasjao je spektakularni vatromet.

POČETKOM MJESECA RUJNA ODRŽANA TREĆA PO REDU SJEDNICA NOVOGA SAZIVA GRADSKOGA VIJEĆA – U demokratskom duhu

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

Na dnevnomu redu sjednice našli su se prijedlozi vezani uz razrješenja dosadašnjih te imenovanja novih članova upravih vijeća ustanova u vlasništvu Grada, Javne ustanove u kulturi »Zvonimir«, Gradske knjižnice i Dječjega vrtića »Cvrčak«.
Na zahtjev vijećnice Ivane Sedlar (HDZ) da se vijećnicima obrazlože razlozi navedenih prijedloga vijećnik Tihomir Bečko (DP) odgovorio je kako se radi o političkoj odluci

Solinsko Gradsko vijeće treću po redu sjednicu održanu 1. rujna započelo je poprilično burno. Naime do rasprave je došlo već prilikom usvajanja dnevnoga reda na kojemu su se našli prijedlozi vezani uz razrješenja dosadašnjih te imenovanja novih članova upravih vijeća ustanova u vlasništvu Grada, Javne ustanove u kulturi »Zvonimir«, Gradske knjižnice i Dječjega vrtića »Cvrčak«. Predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a Goran Miličević naglasio je kako su navedeni prijedlozi nezakoniti.

– Na dnevni red stavljate nezakonite točke, a istovremeno izostavljate one koje su od posebne važnosti za naše sugrađane kao što je izjednačavanje cijena u gradskim i privatnim vrtićima te rebalans proračuna – rekao je Miličević postavljajući pitanje moralne i financijske odgovornosti koja proizlazi iz ovakvih postupaka.

Nezakonitost rada i rebalans

Unatoč činjenici da je i tajnik Grada Ante Ljubičić upozorio kako je razrješenje i imenovanje članova Upravnoga vijeća DV-a »Cvrčak« u gradonačelnikovoj nadležnosti predstavnici vladajuće većine u Gradskomu vijeću nisu odustali od predloženoga dnevnog reda.

– Ukoliko smatrate da ne radimo po zakonu obratite se institucijama koje su iznad nas i tražite pravorijek. One će odrediti tko je u pravu, a tko u krivu – poručio je predsjednik Gradskoga vijeća Solina Ivan Andabak (NLM) osvrćući se i na primjedbu o ne stavljanju rebalansa proračuna na dnevni red sjednice.

– Prijedlog rebalansa službeno sam zaprimio 27. kolovoza. To je iznimno važan dokument i traži detaljno razmatranje, stoga nismo bili u mogućnosti uvrstiti ga u ovu sjednicu. O njemu će se raspravljati u zakonskomu roku koji iznosi 30 dana od dana službenoga zaprimanja dokumentacije – poručio je Andabak.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević potvrdio je kako je navedeni datum službenoga dostavljanja prijedloga rebalansa točan, međutim istaknuo je kako je nacrt rebalansa predsjedniku Gradskoga vijeća dostavio još 26. srpnja te na isti nije dobio odgovor.

Usprkos Statutu

Uslijedio je prijedlog odluke o razrješenju članova Upravnoga vijeća JUK »Zvonimir«, Grge Bućana, Joška Stričevića i Vatroslava Japirka, te imenovanje novih, Sare Bekavac, Anite Tešije i Sonje Mlačić. Na zahtjev vijećnice Ivane Sedlar (HDZ) da se vijećnicima obrazlože razlozi navedenih prijedloga vijećnik Tihomir Bečko (DP) odgovorio je kako se radi o političkoj odluci. Za riječ se javio i vijećnik Željko Ljubičić (HDZ) koji je upozorio kako se prilikom donošenja odluke o razrješenju nije poštivao statut JUK »Zvonimir«, međutim prijedlog je u konačnici ipak usvojen uz 8 glasova protiv vijećnika HDZ-a.

Sljedeća točka dnevnoga reda odnosila se na razrješenje članova Upravnoga vijeća Gradske knjižnice Solin, Tomislava Ivanovića, Ante Spajića i Nade Topić. Najviše polemike izazvalo je razrješenje dr. sc. Nade Topić, diplomirane knjižničarke, koja je nedavno od strane Ministarstva kulture i medija RH promovirana u zvanje knjižničarske savjetnice, što je najviše zvanje u knjižničarskoj struci. Osim toga dr. sc. Nada Topić članica je Upravnoga odbora Hrvatskog knjižničarskog društva te međunarodne organizacije SHARP, Društva za povijest autorstva, čitanja i nakladništva.

Vijećnica Ivana Sedlar (HDZ) pročitala je ovom prilikom dopis kojega je Nada Topić poslala na elektroničke adrese solinskih gradskih vijećnika tražeći da joj se obrazlože razlozi njezina razrješenja, posebno uzimajući u obzir činjenicu da nikada nije bila članica ni jedne političke stranke.

– Naglasila bih i to da dr. sc. Topić do održavanja sjednice nije dobila odgovor vladajuće većine koja predlaže njezino razrješenje – rekla je vijećnica Sedlar.

Gradonačelnikova isprika

Unatoč iznesenim činjenicama vijećnici koji čine većinu u Gradskomu vijeću glasali su za predloženo razrješenje koje uključuje i dr. sc. Nadu Topić nakon čega joj se gradonačelnik Dalibor Ninčević javno ispričao.

– S obzirom da je dr. Nada Topić na moju zamolbu kao nestranačka osoba pristala biti član Upravnoga vijeća, osobno joj se ispričavam i mogu reći da me je bilo sram slušati tijek rasprave, odnosno obrazloženja vladajuće većine, o tome zašto su neke osobe kompetentnije od drugih – rekao je gradonačelnik Ninčević.

Razriješene članove trebali su zamijeniti novi, Anđela Bešlić, Snježana Rađa i Petra Herceg, međutim utvrđeno je kako kandidatkinja Anđela Bešlić, koja ima status studentice ne ispunjava uvjete propisane Statutom prema kojima se u Upravno vijeće Knjižnice može imenovati osoba koja ima završen diplomski sveučilišni ili specijalistički diplomski stručni studij.

Nakon glasovanja tijekom kojega je 8 vijećnika HDZ-a bilo protiv predloženoga imenovanja, a dvoje vijećnika NLM-a suzdržano, navedeni prijedlog nije usvojen.

Povlačenje točki s dnevnoga reda

O razrješenju i imenovanju članova Upravnoga vijeća DV-a »Cvrčak« ovom se prilikom nije raspravljalo jer je predsjednik Odbora za izbor i imenovanja Tihomir Bečko neposredno prije predstavljanja prijedloga zatražio da se ova točka povuče s dnevnoga reda sjednice.

Osim o prije navedenim točkama vijećnici su odlučivali i o prijedlozima odluka o dodjeli osobnih i kolektivnih nagrada te nagradi za životno djelo Grada Solina za 2021. Osobne nagrade grada Solina za proteklu godinu dodijeljene su doc. dr. sc. Željku Ninčeviću, posthumno, streljašici Mariji Marović i boksaču Luki Plantiću. Kolektivnu nagradu ponijele su dvije udruge iz Kučina, Bratovšina sv. Luke i klapa »Krunik«, dok je nagrada za životno djelo dodijeljena dugogodišnjem sportskom djelatniku i rukometnom treneru Anti Božiću Ćoniju, posthumno.

Mjesečno 900 kuna

Visina mjesečne naknade zamjenika predsjednika Gradskoga vijeća Solina, Davora Mikasa (Bolji Solin) i Zdravka Perka (HDZ) bit će jednaka naknadi ostalih vijećnika i iznosit će 900 kuna neto.

Naime, na prošloj sjednici je predloženo da visina naknade dopredsjednika GV-a bude viša za 270 kuna od naknade vijećnika s čime se spomenuti dopredsjednici nisu složili. Nakon odgađanja donošenja ove odluke i ponovljenoga apela dopredsjednika Zdravka Perka vijećnici su ipak usvojili prijedlog da se ona izjednači s naknadom ostalih članova GV-a.

Sukladno tome svi vijećnici imaju istu naknadu, u iznosu od 900 kuna mjesečno, a samo predsjednik GV-a prima viši iznos, točnije 1 350 kuna neto.

Vanjski članovi radnih tijela GV-a, za koje je vijećnik Tihomir Bečko (DP) na prošloj sjednici zatražio naknadu od 300 kuna i dalje će primati 200 kuna mjesečno.

Dugopolje i Muć se odvajaju, Klis stoji

Pročelnik Upravnoga odjela za pravne i opće poslove Ante Ljubičić predstavio je vijećnicima prijedlog odluke o podjeli Dječjega vrtića »Cvrčak«, odnosno formiranju novoga vrtića »Maslačak« kojega osnivaju općine Dugopolje i Muć.

– Osnivanjem nove ustanove DV »Maslačak« sa sjedištem u Dugopolju vrtićka ustanova »Cvrčak« nastavit će s obavljanjem svoje dosadašnje djelatnosti. Ovu odluku bi nakon GV-a Solina trebala usvojiti i općinska vijeća općina Klis, Muć i Dugopolje – objasnio je Ljubičić.

Navedeni prijedlog otvorio je pitanje odvajanja općine Klis iz vrtićke ustanove »Cvrčak«, a potaknuo ga je vijećnik Renato Prkić (HDZ).

– Nadao sam se da će se u spomenutomu postupku razdvajanja ustanove naći i općina Klis te smatram kako treba obaviti dodatne razgovore s predstavnicima navedene općine kako bi se u prijedlog o razdvajanju mogla uvrstiti i odluka o vremenskomu roku u kojemu bi došlo do njihova razdruživanja iz DV-a »Cvrčak« – rekao je Prkić.

Klub vijećnika HDZ-a zatražio je stanku zbog dodatne rasprave o prijedlogu vijećnika Prkića nakon čega je gradonačelnik Dalibor Ninčević kao predlagatelj donio odluku da se ova točka odgodi za jednu od sljedećih sjednica kako bi se u međuvremenu obavili dodatni razgovori s predstavnicima općine Klis.

VIJEĆNIČKA PITANJA

Od POS-a do gradelavanja na groblju

Vijećnici su se na trećoj sjednici zanimali za pitanja vezana uz projekte Poticane stanogradnje, sigurnosti u prometu, planiranu izgradnju Kulturnoga centra i cestovnoga odvojka uz trgovački centar »Salona Mall«, izgradnju kanalizacijske mreže u Arapovcu, rješavanje pitanja Poslovnoga centra Priko vode…

Goran Milavić (NLM) ponovio je na početku vijećničkih pitanja zahtjev iznesen na prošloj sjednci GV-a o potrebi analize komunalnoga opremanja zemljišta na prostoru Ilijin potok na kojemu je planirana izgradnja stanova iz Programa poticane stanogradnje. Osim toga još jednom je istaknuo problem brze vožnje u Ulici put mira koja ugrožava sigurnost pješaka, a posebno učenika obližnje OŠ kraljice Jelene.

– Svakako bih upozorio i na problem parkiranja na nogostupima što predstavlja dodatnu ugrozu. Pod hitno treba poduzeti određene preventivne radnje, postaviti dodatne uspornike ili video nadzor – predložio je vijećnik Milavić.

Arheologija ispod kulture

Na prostoru planiranoga Kulturnoga centra pronađen je izuzetno vrijedan arheološki lokalitet

Vijećnika Renata Prkića (HDZ) zanimalo je u kojoj je fazi projekt izgradnje Kulturnoga centra kod PPC-a Solin, a odgovorila mu je pročelnica Odjela za europske fondove Marijana Žižić ističući kako je tijekom provedenih istraživanja utvrđena arheološka struktura koja će biti prezentirana u sklopu objekta.

– Vrijedni arheološki nalazi uvjetuju dodatna geotehnička istraživanja kako bi se utvrdio način izgradnje temelja budućeg objekta. Očekuje nas sastanak s predstavnicima Ministarstva kulture nakon čega ćemo utvrditi terminski plan projekta – rekla je pročelnica Žižić.

Vijećnica Ivana Sedlar (HDZ) istaknula je potrebu postavljanja dodatnih sigurnosnih oznaka u ulici Kliški put u kojoj su u tijeku radovi, a kojom prolazi dio učenika OŠ don Lovre Katića. Sedlar se zanimala i za rokove početka izgradnje prometnoga odvojka za naselja Priko vode, Mravince i Kučine pokraj trgovačkoga centra »Salona Mall«, a odgovor joj je dao gradonačelnik Ninčević ističući kako će od uprave Hrvatskih cesta zatražiti pisano očitovanje koje će potom predočiti gradskim vijećnicima.

Sedlar je ovom prilikom uputila i apel da se Grad Solin i Gradsko vijeće uključe u akciju prikupljanja sredstava za liječenje naše teško bolesne sugrađanke Vande Lončar.

Bez kanalizacije u 2021.

Vijećnik Josip Brčić (Bolji Solin) i na ovoj je sjednici istaknuo potrebu bržega rješavanja izgradnje kanalizacijske infrastrukture na području Arapovca.
– Smatram kako je to prioritetno područje jer spada u 1. zonu grada i obuhvaća najveći skup objekata koji još uvijek nisu priključeni na kanalizacijsku mrežu – rekao je Brčić.

Prema riječima gradonačelnika Dalibora Ninčevića navedeni projekt realizirat će se u sklopu projekata Aglomeracije koju provodi tvrtka Vodovod i kanalizacija.

– Prema informacijama koje imam ViK krajem rujna planira provesti otvaranje ponuda pristiglih na natječaj za izvođača radova, a početak realizacije najavljen je za proljeće sljedeće godine – najavio je gradonačelnik.

Isplativost uređenja Poslovnoga centra

Brčić je iznio i prijedlog modela po kojemu bi se moglo provesti uređenje Poslovnoga centra Priko vode koji je u vrlo lošem stanju.
– Uređenje bi se financiralo putem kredita banke, a jamac bi bila pričuva objekta. Navedeno zahtijeva suglasnost Grada koji posjeduje 32 posto udjela u objektu te tvrtke »Cicero« koja upravlja s 22 posto površine objekta – rekao je Brčić pozivajući Grad da se priključi ovoj inicijativi.

Vijećnik Goran Miličević (HDZ) zanimao se za dinamiku izgradnje novoga grobljanskog polja na Novom solinskom groblju.

Prema riječima upravitelja Vlastitoga komunalnog pogona Grada Solina Ante Parčine u planu je raspisivanje natječaja za odabir izvođača radova za grobno polje XXIII sa 69 ukopnih mjesta za koje su već osigurana sredstva u proračunu.

Miličević je upozorio i na prometni nered koji u dane vikenda vlada pored ugostiteljskih objekata, a posebno pored Caffe bara »Aura« gdje nepropisno parkirana vozila blokiraju jednu prometnu traku.

Navedena problematika otvorila je i pitanje rada prometnih i komunalnih redara u dane vikenda te je zatraženo da se razmotri mogućnost dodatnoga zapošljavanja jednoga prometnog redara kako bi se omogućio rad ove službe subotom poslije podne i nedjeljom.

Miličević je iznio i problem previsokih uspornika postavljenih u Matoševoj ulici.

Vesela druženja na groblju

Vijećnik Davor Mikas (Bolji Solin) osvrnuo se na vijest koja je nedavno objavljena u velikom broju medija, a odnosi se na »gradelavanje« koje su djelatnici Vlastitoga pogona obavljali na Novom groblju.

– Utvrdili smo kako je dio naših djelatnika doista pripremao hranu na spomenutom prostoru i ta neprimjerena praksa je odmah obustavljena – odgovorio je Ante Parčina.

Vijećnik Zdravko Perko (HDZ) i ovom je prilikom iznio apel da se u što skorijem roku poduzmu određene radnje kako bi se zaustavilo nelegalno odlaganje otpada na prostoru Mravinskoga gaja te je zatražio da se obavi nadzor nad radom ugostiteljskih objekata koji se nalaze u gradskim prostorima, a kojima upravljaju određene udruge.

Sigurnost prometovanja i održavanje cesta

Vijećnica Anita Perković Milišić (NLM) zatražila je da se dodatno označe pješački prijelazi u Ulici don Frane Bulića u kojoj se razvijaju nedopuštene brzine zbog čega je ugrožena sigurnost pješaka.

Vijećnika Damira Bekavca (NLM) zanimalo je postoji li plan upravljanja i održavanja prometnica koje su pod ingerencijom grada, a odgovorila mu je pročelnica Sanja Samardžija ističući kako se plan održavanja nerazvrstanih cesta donosi sukladno zahtjevima vijeća mjesnih odbora i procjeni ophodara.

Na prostoru nekadašnjega dječjeg igrališta u Rupotini sada se gradi objekt poslovnoga centra i dječjega vrtića

Vijećnik Tihomir Bečko (DP) zatražio je postavljanje nadzornih kamera na području Rupotine, točnije na dijelu od čvorišta Čikaluša prema Klisu kako bi se povećala prometna sigurnost. Bečko je iznio i potrebu uređenja dječjega igrališta u Rupotini budući da se na prostoru nekadašnjega igrališta sada gradi objekt poslovnoga centra i dječjega vrtića.

– Svojevremeno je u proračunu bila stavka uređenja igrališta na prostoru Žižine glavice, ali je ona u međuvremenu uklonjena. Možda bi upravo to bila dobra lokacija – predložio je vijećnik Bečko.

Vijećnik Mario Jaman (SDP) ponovio je potrebu rada komunalnih i prometnih redara u dane vikenda, a upozorio je i na više puta isticani komunalni nered koji vlada na prostoru uz izvor Jadra.

Vijećnik Vedran Duvnjak (NLM) zatražio je da mu se pisano dostave podaci o svim bankovnim transakcijama Grada, o svim sklopljenim ugovorima o djelu te o donacijama višim od 5 tisuća kuna za razdoblje od 1. siječnja 2019. do sada kao i svi putni troškovi isplaćeni u tekućoj godini.

RAZGOVOR SA SESTROM ANNOM OD GOSPE OŽALOŠĆENE, SOLINJANKOM ELIZABETOM MIHALJ – Jedno srce i jedna duša

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Privatni arhiv

Ono što mi zovemo »poziv« nije samo nekakva emocija, osjećaj, nešto mistično, nego nešto veoma jednostavno. Kada se naime dvoje mladih vole, i kada znaju da »to je to« i da će ostati vjerni jedno drugomu dok ih smrt ne rastavi, to se tada ne temelji samo na osjećajima nego je nešto puno stabilnije, sigurnije. Tako i poziv za posvećeni život. Nije nešto što se izmisli, nego nešto što se primi, kako i sama riječ govori: poziv. Na poziv se može odgovoriti ili ne odgovoriti, Bog ne sili nikoga

Marijanski solinski mjesec u kojemu slavimo blagdan Male Gospe i Imena Marijina, a u kojemu je i spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne ili kako se u narodu obično naziva Gospa Žalosna povod su razgovoru sa sestrom Annom od Gospe Ožalošćene, Solinjankom Elizabetom Mihalj.

Ove je godine naime koncem marijanskoga mjeseca svibnja mlada Solinjanka na svečanomu euharistijskomu slavlju koje je u samostanu u talijanskomu gradiću Piedimonte Matese predvodio nadbiskup José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života, položila vječne zavjete u redu Vječnih klanjateljica Presvetom oltarskom Sakramentu.

Iz obitelji u obitelj

Na svečanosti vaših vječnih zavjeta nadbiskup Carballo, Tajnik Kongregacije neprestano je isticao važnost obitelji u životu čitave Crkve. Obitelji koja proizlazi iz Trojstvenoga odnosa, odnosno Božanske obitelji. S obzirom da dolazite iz brojne obitelji možete li istaknuti sličnosti i različitosti posvećenoga života i života u jednoj obitelji. Društvo u svome svakodnevnome životu rijetko se naime susreće s osobama posvećenoga života i to posebice onima koji su u »zatvorenim« redovima, što nerijetko nailazi na brojne upite. Koliko je samostan istinska obitelj?

Riječi nadbiskupa Carballa »Bog je obitelj« su na jedan prekrasan i tako jednostavan način »objasnile« misterij Presvetoga Trojstva. Bog je »zajedništvo« i slijedi dakle da je Trojstvo »primjer zajedništva«. Svi mi znamo da zajedništvo nije uvijek lako ni u obitelji, kamoli u redovničkoj zajednici u kojoj nismo povezane krvnom vezom. Za mene je to prva stvar koja me dirnula kad sam upoznala sestre, sve različite, iz potpuno drugih dijelova svijeta, a međusobno se vole. U Djelima apostolskim piše kako je prva zajednica vjernika imala »jedno srce i jednu dušu«. Taj je Svetopisamski citat prva rečenica pravila sv. Agustina po kojemu naša redovnička zajednica živi. Ako je Duh sveti mogao sjediniti prvu kršćansku zajednicu, koja nije bila obitelj po krvi, može i sve nas.

-Za mene je to prva stvar koja me dirnula kad sam upoznala sestre, sve različite, iz potpuno drugih dijelova svijeta, a međusobno se vole – ističe sestra Anna

Kako u obitelji, tako i u zajednici jedinstvo nije uvijek lako, »jedinstvo« za koje je i Isus na zemlji molio »da budu jedno«, ali prema riječima pape Franje jedinstvo nije »jednolikost« nego »zajedništvo raznolikosti«. Svatko od nas je jedinstven, jedini i trebamo voljeti jedni druge takvima kakvi jesu, a ne kakvima bismo mi htjeli da budu – za što nam pak samo Bog može dati milost. Naravno po iskustvu vidim da se za tu milost treba moliti i truditi i Bog to doista dariva. Konačno mogu reći da je istinska obitelj svaka obitelj utemeljena u Istini, u Isusu.

Simbolički govor žive Crkve

Svakodnevni život Crkve prepun je simboličkoga govora, koji po svojoj zbilji upućuje na višu stvarnost. Može li se i u Vašemu životnomu pozivu prepoznati snažan simbolički govor? Kako se »poziv« osjeti? Ima li simbolike u Vašemu osluškivanju poziva i konačnoga »Da« Crkvi, redovničkoj zajednici i konačno osobi Isusa Krista?

Doista volim »simbolički govor Crkve« i mislim da je moj život, kao i život svih ljudi njime ispunjen, samo nemamo uvijek oči da to vidimo. Ja sam osjetila »nešto kao poziv« u vrlo mladoj dobi, ali sam to jasno opet primila upravo na Svetkovini Presvetoga Trojstva, 2007. na jednom hodočašću u Puli. Ono što mi zovemo »poziv« nije samo nekakva emocija, osjećaj, nešto mistično, nego nešto veoma jednostavno. Kada se naime dvoje mladih vole, i kada znaju da »to je to« i da će ostati vjerni jedno drugom dok ih smrt ne rastavi, to se tada ne temelji samo na osjećajima nego je nešto puno stabilnije, sigurnije. Tako i poziv za posvećeni život. Nije nešto što se izmisli, nego nešto što se primi, kako i sama riječ govori: poziv. Na poziv se može odgovoriti ili ne odgovoriti, Bog ne sili nikoga. S druge strane ja nisam primila nikakve »upute za korištenje poziva«, nije bilo GPS-a i baš kao u braku, ja ne znam što me sutra čeka. Postoji ta nekakva neizvjesnost, ali znam u Koga sam povjerovala, znam Koga slijedim, i imam sigurnost da me On nikada ne ostavlja. Moja simbolika je da sam primila vječne zavjete točno na Svetkovinu Presvetoga Trojstva, isti dan na koji sam i osjetila poziv, isti dan od kojega pa sve do danas svakodnevno sudjelujem na svetoj Misi, pa je za mene u ovome pogledu gotovo nevjerojatno koliko Bog pazi i na detalje.

Put poslušnosti

Bogata vjernička baština i život našega naroda uvelike počiva na misionarskomu djelovanju, od samih početaka pa sve do današnjih dana. Uvelike je taj put bio sa Zapada prema Hrvatskoj. U posljednje vrijeme učestalo se događa da mlade redovnice i redovnici odgovor svomu pozivu daju upravo u samostanima izvan Domovine. Koliko je to Vama bilo teško, izazovno? Koliko je težak život udaljen od obitelji? Koliko u konačnici po ovomu pitanju pomaže molitva i koliko ona zbližava?

– U samostanu do izražaja dolazi naša poslušnost jer je ona paradoksalno »zavjet moje slobode«: moja volja je u Božjim rukama i tu je na sigurnome! –

Meni je osobno bilo vrlo teško ostaviti obitelj što mislim da je normalno, a i domovinu jer tata mi je branitelj Domovinskog rata pa je i napuštanje domovine u tome vidu bio velik izazov. To je nešto što ja nisam izabrala već je dio poziva koji sam primila, »slijediti« Krista gdjegod On želi. U momu je pozivu odlučujuća bila osoba pok. Oca Giacoma koji je imao dovoljno mudrosti, razboritosti i Duha Svetoga da me je slijedio i podržavao. Ono što vidim jest da Bog daje stostruko, kako piše i u Evanđelju, stostruko i u majci, i u braći i sestrama, i Kućama… i ne samo da sam na neki način još bliže sa svakim pojedinim članom svoje obitelji nego su i oni blizu s mojim sestrama u samostanu, što je doista zadivljujuće.
Postoji naime istinski obiteljski odnos koji ide preko granica godina, države i sl. To nije nešto apstraktno nego konkretno, ja to vidim kada zovu telefonskim putem, ili kada dođu u posjet da se odnose na vrlo zbližen, povjeren način sa svim sestrama samostana. Ali isto vidim i s drugima, molitva ne poznaje daljinu, ne poznaje granice, i zbližava na jedinstven način, kako nas s Bogom tako i sve nas međusobno.

Spremna mladost i mudra starost žive Crkve

Iako se brojnima život u samostanu može činiti »monotonim« Vi ste živi svjedok da je to upravo suprotno. Prije nekoliko godina zajedno s nekoliko sestara ste došli po naputku Kongregacije u samostan u Piedimonteu i spojili se s redovničkom zajednicom koja je zbog svoje prosječne starosti teško mogla samostalno funkcionirati. Koliko Vam je to bilo teško ili zahtjevno, koliko je utjecalo na sve vas i vašu zajednicu. Kakav je život u obitelji sa starijim sestrama?

Samostan u Piedimonte Matese je za mene osobno pravo čudo i sa strane starijih sestara koje su promijenile red, da se izbjegne zatvaranje jednoga samostana, i sa strane mladih sestara koje smo bile raspoložive »probati« nešto takvo. Nije bilo lako ni s jedne ni s druge strane, ali kada Crkva nešto traži, tada sa sigurnošću znaš da je Bog taj koji to nešto traži preko Crkve, iako se nama čini nemogućim, Bogu ništa nije nemoguće! Meni je ovaj samostan itekako pomogao jer primjer starijih sestara je nešto neizrecivo. Dovoljno je reći da je na dan mojih svečanih zavjeta sestra Agnese imala 70. godišnjicu svojih zavjeta, tako da smo zajedno imale slavlje. Ona sada ima 96 godina i ne samo da je još uvijek na nogama, nego je i prva za klanjanje, i još uvijek želi klečati pred Presvetim! Za mene je nešto takvo vrlo poticajno, kad vidiš da se netko do posljednjega daha daruje Gospodinu, tako da smo sve sestre koje smo ovdje došle zahvalne Isusu za ovo iskustvo starijih sestara, za njihov primjer i za mogućnost života s njima da ih možemo otpratiti do susreta s Bogom.
Ovdje do izražaja dolazi naša poslušnost jer je ona paradoksalno »zavjet moje slobode«: moja volja je u Božjim rukama i tu je na sigurnome!

Pogled u budućnost

Neosporna je činjenica da društvo, a poglavito Crkva u našoj Domovini tek očekuju promjene koje su se na Zapadu dogodile prije desetak i više godina, a koje ako ne gledamo očima vjere ne donose svijetlu budućnost. Nedavno je upravo Papa Franjo obraćajući se vjernicima i Crkvenoj hijerarhiji zavapio protiv zatvaranja, štoviše pretvaranja napuštenih samostana u hotele i slične društvene sadržaje. Iako ste već duži niz godina izvan Domovine ipak ste u svome pozivu u kontaktu s velikim brojem vjernika, poglavito sa sestrama iz drugih samostana diljem Svijeta. Kakva je budućnost?

– Samostan u Piedimonte Matese je za mene osobno pravo čudo i sa strane starijih sestara koje su promijenile red, da se izbjegne zatvaranje jednoga samostana, i sa strane mladih sestara koje smo bile raspoložive za nešto takvo –

Postoje lijepe i malo manje lijepe strane Crkve u Hrvata, baš kao i Crkve u čitavom svijetu. Izravno znamo za samostane koji se zatvaraju jer je za nekoliko samostana našega reda prijetila opasnost da ne postanu hoteli ili sl. Iako je manjak poziva danas velik, manjak vjere je također velik. Međutim ako je kršćanstvo preživjelo progone prvih stoljeća i naprotiv, izašlo snažnije, vjerujem kako i ovo današnje stanje ima nekoga višeg smisla. Svijet je krenuo naprijed pa trebamo i mi. U našem smo samostanu sestre s gotovo svih kontinenata, ali kršćanstvo je jedno i isto, Bog je nepromjenjiv.
Snažno molimo za nove pozive za posvećeni život i uvjerena sam da ih ima puno više, ali nije lako odgovoriti i vjerno slijediti. S druge pak strane trebamo moliti za pozive koji su već tu, da ostanu vjerni, ustrajni pa i ako nas je malo nije važno. Isus je naime učinio čudo s 5 kruhova i 2 ribe, pa onda može i s nama činiti divote.

Od Gospe od Otoka do Ožalošćene Gospe

Prasvetište Gospe od Otoka u Vašoj rodnoj župi oblikovala je i cjelonoća i cjelodnevna redovnička molitva, ona koju su Benediktinci molili nad grobovima hrvatskih vladara. Koliko su župna i druge zajednice utjecale na Vaš poziv, na Vaše formiranje? Duh iz one Obitelji koju je nadbiskup Carballo spominjao na vašim svečanim zavjetima izgleda da doista puše gdje i kada hoće te odgovor na današnje vrijeme nudi upravo u neprestanoj molitvi i štovanju Euharistije baš kao i u prvim vremenima Crkve.
Zaključno govoreći Vaše redovničko ime je sestra Anna od Ožalošćene Gospe. Odakle toliko osmjeha na Vašemu licu i licima svih Vaših sestara?

Na mene je župna zajednica utjecala posebno snažno u djetinjstvu. Zahvalna sam i ostat ću zahvalna na formaciji za sakramente prve svete pričesti i potvrde koje sam primila u solinskoj župi jer se za djecu doista mnogo toga radilo. Sjećam se da sam uvijek bila u živom kontaktu sa župom i ne samo ja nego i svi moji vršnjaci, od vjeronauka, dječjega zbora, brojnih izleta u Vepric, do tribina za mlade itd.
U mladosti je pak za moj poziv, a i za moj život bio odlučujući neokatekumenski put jer sam bila puna pitanja, ideja, želja i tu sam mogla naći Isusa na konkretniji, izravniji način.
Znam da Bog za svakoga ima svoj put, koji je jedinstven, put preko kojega Njega upoznajemo i vidim da sam primila mnogo. Ne mogu brojati koliko se puta sjetim onih za koje molim jer za mene molitva nije samo lista mojih želja, nego je odnos, relacija. Bila sam pretprošle godine kod svoje obitelji u Solinu, prvi put nakon 10 godina, pa me ugodno iznenadilo što sada u našoj solinskoj župi imamo i klanjanje četvrtkom, a i mnoštvo mladih koje se u Italiji ne vidi tako često u Crkvi. Ne znam dati odgovore na sva pitanja, ali vidim da Presveti Sakrament pronalazi Sam svoje načine da nam se približi, da bude s nama kao što je i rekao: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta«.
Što se tiče osmijeha sestra Agnese, sestra o kojoj sam već govorila je nedavno to objasnila psalamskim riječima: »Gledajte u Njega i vaša lica će biti prosvjetljena«.

SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN MALE GOSPE NEBESEKE ZAŠTITNICE SOLINA – Blago vjere, obitelj i jad psovke

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Tekst: Silvana BURILOVIĆ CRNOV / smn.hr
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip Mužić je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao…

– Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Marin Barišić na početku svoje propovijedi

– Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku. Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje – oštro je istaknuo biskup Ranko Vidović

Od ranih jutarnjih sati brojni su hodočasnici pohodili Gospinu crkvu na Otoku

Brojni vjernici i hodočasnici i ove su se godine okupili u Gospinu prasvetištu u Solinu na blagdan Male Gospe 8. rujna. Jutarnje euharistijsko slavlje u 8 sati predvodio je prof. dr. sc. don Josip Mužić profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Obraćajući se vjerničkomu puku koji je od ranih jutarnjih sati pohodio solinsko Prasvetište don Josip je istaknuo važnost samoga mjesta na kojemu se vjernici nalaze, važnost Gospina Otoka i tisućljetnoga blaga povijesti koje je u Solinu ostavljeno u polog današnjim generacijama.

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao.

Tumačeći vjernicima misna čitanja don Josip je zaključno rekao kako čuvanje tradicije i baštine počinje upravo od temeljne ljudske društvene jedinice, od obitelji.

Čuvanjem i življenjem onoga što su vjernici naučili i usvojili od svojih majki i očeva, djedova i baka pa čak i pradjedova i prabaka istinski je polog vjere i blago našega naroda.

Slavlje na Izvoru

Središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka u 10 je sati predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, novim župnikom i upraviteljem Svetišta Gospe od Otoka don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Ove je godine radi pandemije izostala procesija s Gospinim kipom.

– Blagdani i svetkovine Blažene Djevice Marije osvjetljavaju Marijin blagoslovljeni život od rođenja do uznesenja. Život Isusove i naše Majke Marije u povezanosti sa svima nama prati nas hodočasnike na istom putu vjere, nade i ljubavi.

Nadbiskup Barišić je u uvodnim riječima naglasio Marijanski identitet Gospina Otoka i Solina

Okupljene na Majčin rođendan, sve vas draga braćo i sestre, hodočasnici i gosti, srdačno pozdravljam, a svim Solinjanima uz blagdan male Gospe čestitam i Dan grada. Gospin rođendan slavimo u Prasvetištu Gospe od Otoka, svetom tlu naših početaka: Memorije rađanja naše nacionalne i duhovne povijesti, kao i memorije nade naše budućnosti. Toj našoj memoriji povijesti i budućnosti podigli smo novu crkvu Svete Obitelji.

Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Barišić na početku svoje propovijedi.

Govoreći o slavlju rođendana i najvećem Božjem daru – daru života, nadbiskup je upozorio da taj dar ponekad svodimo na broj, sredstvo, anonimnost pa sve do kategorije problema, a Nebeski Otac koji nas pozva u život i darova nas roditeljima, daje nam sinovsko dostojanstvo, čini nas baštinicima Neba, subaštinicima Kristovim.

Osvrnuvši se na početak nove školske i vjeronaučne godine, koji je povjerio Blaženoj Djevici Mariji, izrazio je nadu da će biti – bez COVID-a – 19, uživo, jer škola nije samo znanje, nego prijateljstvo, razred, društvo, igralište, rođendani…

Isto tako važno je da se proces odrastanja, odgoja i obrazovanja događa u povezanosti svih odgojnih i obrazovnih subjekata: obitelji, škole, Crkve i društva – istaknuo je nadbiskup Barišić.

Obraćajući se roditeljima, prvim i nezamjenjivim odgojiteljima, nadbiskup je istaknuo svu teškoću i potrebnu žrtvu koje današnje roditeljstvo sa sobom nosi.

– Dragi oče i majko, podizati i odgajati djecu nikada nije bilo lako. Danas je to osobito zahtjevno jer izazovi nagrizaju i samu obitelj. Kakvo bi to društvo bilo i kakav bi to odgoj bio bez zdrave i normalne obitelji?!

S ljubavlju i zabrinutošću pratite rast svoje djece, njihovo obrazovanje i odgoj, darujući im sebe, svoje sposobnosti, pažnju i vrijeme, a iznad svega svoju majčinsku i očinsku ljubav.

Budući da ste i sami učenici Krista Gospodina, možete biti uvjerljivi i prihvatljivi učitelji svojoj djeci više svjedočeći primjerom, nego izgovorenom riječju – naglasio je nadbiskup Barišić obrativši se potom učiteljicama i učiteljima, nastavnicama i nastavnicima te profesorima dozvavši im u pamćenje riječi sv. Ivana Pavla II. upućene upravo na Gospinu Otoku.

Vjeroučitelje je podsjetio da su pozvani u školama i u župama mladim naraštajima pomoći upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za njega svjedočiti.
– Svjesni smo da nitko od nas svećenika, vjeroučitelja, roditelja, odgojitelja nije savršen. Svima nam je potrebno cjeloživotno obrazovanje i odgoj, potrebno je biti trajni učenik da bismo bili dobri učitelji – svjedoci – istaknuo je nadbiskup Barišić završivši svoju homiliju molitvom Maloj Gospi.

Euharistijskomu su slavlju nazočili izaslanici državne te predstavnici lokalne vlasti

Na samom kraju euharistijskoga slavlja vjernicima se obratio i solinski župnik don Ante Čotić zahvalivši Ocu nadbiskupu na poticajnim i ohrabrujućim riječima, svim svećenicima koji su tijekom čitavoga jutra ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pridonijeli proslavi rođenja Blažene Djevice Marije.

Euharistijsko slavlje kojemu su nazočili: izaslanik predsjednika Vlade RH splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora gospodin Ante Sanader, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, (grado)načelnici susjednih gradova, predstavnici crkvenih i društvenih ustanova, predstavnici školstva, policije, vojske, vatrogasaca, te javni i kulturni djelatnici, uveličao je župni zbor i Pučki pivači Gospe od Otoka.

Poslijepodnevno euharistijsko slavlje u 16 sati s blagoslovom djece i bolesnika predvodio je don Ivan Odrljin.

Narod koji (ne)časti usnama

Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim večernjim euharistijskim slavljem koje je na Gospinu Otoku predvodio hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Pozdravnu riječ uputio je nadbiskup Barišić podsjetivši na povijesnu memoriju duhovnih i nacionalnih vrijednosti solinskoga prasvetišta. Proteklih godina u svojstvu solinskog župnika, a sada kao hvarski biskup mons. Vidović uputio je snažne poruke u svojoj propovijedi. Govorio je o majčinstvu Majke Marije i našem sinovstvu, o prednjačenju u hodočašćima u marijanska svetišta ali i u psovci, o međusobnom poštivanju i uvažavanju, o osobnoj i obiteljskoj molitvi.

Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima

– Isusova i naša Majka jedna je sasvim obična ili, kako ona sama za sebe kaže, neznatna osoba, jedna od nas, nama u svemu jednaka osim u grijehu, a istodobno tako posebna, jedinstvena, neponovljiva.

Posebnost se iščitava iz mnoštva imena po kojima joj se obraćamo. Laureatske litanije samo su mali broj imena. Gotovo da svaki čovjek ima svoj naziv kojim se obraća Mariji u svojim molbama i prošnjama – rekao je biskup Vidović nadodavši kako je Marijino majčinstvo najizvrsniji Isusov dar darovan ljudima.

U nastavku je kritizirao obilje psovki u našem narodu po čemu prema njegovu mišljenju prednjačimo u čitavom svijetu.
– Ima nešto čudesno i istodobno čudno u biću našega naroda. Od Gospe Karmelske pa do Male Gospe koliko nas je obišlo Marijina svetišta? Čak i oni koji ne vjeruju bili su dionici te milosti.

Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku.

Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje. Doista, beštima je ljudski lavež.

Pas laje jer mu je Bog tako odredio. On na taj način komunicira i slavi svoga Stvoritelja, Boga. Kad se to čuje iz ljudskih usta onda je to dno dna. Tada čovjek pada ispod razine životinje.

I u tome nažalost prednjačimo u svijetu: u beštimi i pogrdnim imenima na račun Blažene Djevice Marije i Isusa Krista, njegova križa i njegove krvi koja nas je otkupila. Prvi smo u svetištima, prvi smo u jadu psovke – oštro je istaknuo biskup Vidović.

Iako su naša svetišta za svetkovine i Marijine blagdane ispunjena hodočasnicima biskup Vidović je upitao koliko odlazimo kući obogaćeni ili još prazniji?

Večernjemu euharistijskomu slavlju nazočio je veliki broj vjernika

Ukućani s pravom očekuju od nas duhovnu hranu i piće, a ne možemo dati ono što nemamo. Istaknuo je da se brojni napajaju s lažnih i otvornih izvora te zahvaćaju iz praznih zdenaca pa svojom prazninom zahvaćaju njihovu prazninu, kritizirajući pritom posebno ustaljeni izraz o »Hrvatima katolicima« te je zaključno rekao:
– Smisao života je živjeti na izvoru i od izvora, živjeti sadržaj božanskog srca Isusa Krista, a Marija je najkraći put do božanskog srca i njegov najbrži odgovor našim srcima. Povjerimo Bogu i Majci Mariji svoju obiteljsku i nacionalnu stvarnost.

Na koncu euharistijskoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor pod vodstvom Danijele Petrušić, a uz orguljašku pratnju Ivne Mandić, nazočnima se obratio novi župnik don Ante Čotić zahvalivši svima koji su pridonijeli ljepoti proslave Male Gospe u Solinu.

OTVORENJEM IZLOŽBE »DON LOVRE KATIĆ – SKICA ZA PORTRET« ZAPOČELO NOVO RAZDOBLJE U PROUČAVANJU ŽIVOTA I DJELA HRVATSKOGA VELIKANA – Vjera duši čovjekovoj

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ / katalog izložbe

Prvom izložbom posvećenoj don Lovri Katiću na najbolji mogući način već se za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjeti za organiziranje znanstvenoga skupa. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom

Solinjani i njihovi gosti su u četvrtak 26. kolovoza u galeriji Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« nazočili svečanomu otvorenju izložbe »Don Lovre Katić – skica za portret« u povodu obilježavanja 60. obljetnice preminuća hrvatskoga velikana, svećenika, povjesničara, pedagoga i humanista, Solinjanina don Lovre Katića.

Tonći Ćićerić, ravnatelj solinskoga »Zvonimira« na otvorenju izložbe je naglasio kako je riječ o prigodnome početku opsežnoga projekta revitalizacija lika i djela don Lovre Katića

Izložba je nastala u suradnji solinskoga »Zvonimira«, Arheološkoga muzeja u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Nadbiskupskoga arhiva u Splitu i drugih institucija i pojedinaca.

Tonći Ćićerić, ravnatelj »Zvonimira« pozdravivši nazočne na otvorenju naglasio je kako je riječ o prigodnoj izložbi koja je plod suradnje partnerskih institucija, a dio je većega i obuhvatnijega projekta koji započinje upravo ovom izložbom. Istaknuvši nadalje kako je iza izložbe dugotrajan i iscrpan istraživački i znanstveni posao Ćićerić je naglasio da je ona i svojevrsno »iskupljenje« svih Solinjana i institucija zbog desetljetnoga zaboravljanja na ovoga velikana, a koja su svoj vrhunac doživjela u ovogodišnjemu rušenju njegove rodne kuće u Solinu.

Priređivač izložbe Mario Matijević istaknuo je kako će osim znanstvenoga skupa i časopisa Tusculum uslijediti opsežna monografija o don Lovri Katiću kao i novi nakladnički niz

Nazočnima se potom u ime solinskoga »Zvonimira« obratio i Mario Matijević, priređivač izložbe koji je istaknuo kako se ovom prvom izložbom na najbolji mogući način već za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom.

Izložbu je otvorio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu koji je podsjetivši nazočne na život i stvaralaštvo don Lovre Katića istaknuo važnost same izložbe, odnosno čitavoga sveobuhvatnoga projekta koji iz nje proizlazi. Zaključno govoreći Trogrlić je naglasio kako će upravo znanstveni skup koji će se dogodine održati u Solinu u organizaciji »Zvonimira«, arheoloških muzeja i Odsjeka za povijest na najbolji mogući način usmjeriti nove naraštaje prema očuvanju uspomena na velike humaniste našega naroda odnosno na njihova znanstvena i životna dostignuća kojima su doprinosili izgradnji društva.

Viši razredi Osnovne škole don Lovre Katića posjetili su izložbu u sklopu nastave iz povijesti

Idućega dana u petak 27. kolovoza na Staromu groblju na Gospinu Otoku predstavnici navedenih institucija sudjelujući na obredu odrješenja koji je predvodio don Vladimir Smoljo župni vikar prasvetišta Gospe od Otoka, položili su vijenac uz sarkofag don Lovre Katića zaključivši na taj način obilježavanje 60. godišnjice njegova preminuća.

Kroz mjesec rujan, početkom nove školske godine učenici pak najstarije solinske osmoljetke, koja nosi don Lovrino ime u sklopu nastave povijesti kod profesora Filipa Modrića i Ivana Petričevića uz stručno su vodstvo posjetili izložbu. Pozitivni utisci i nova saznanja postali su tako temeljem za dogovorene nove projekte u suradnji »Zvonimira« i najstarije solinske osmoljetke.

PRVA PRIREĐENA IZLOŽBA O DON LOVRI KATIĆU KAO UVOD U OPSEŽAN PROJEKT

Čitavi Solin u jednoj osobi

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada

Uspomena na život i djelo velikoga hrvatskoga povjesničara, svećenika i humanista don Lovru Katića u njegovu je rodnomu Solinu proteklih nekoliko desetljeća prisutna u sporadičnim i parcijalnim te često nepovezanim manifestacijama i oblicima koji iako nose vrijednost nemaju odliku sustavnosti čime rapidno dolazi do propadanja njihove važnosti i značaja.

Fotografija don Lovre Katića iz indeksa predavanja na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Vrjednovanje don Lovrina djela dosad je prisutno kroz rad više institucija i pojedinaca, a koji se najčešće vezuje uz prigodničarske tekstove, svojevrsni »ruminatio« poznatih i manje poznatih Katićevih radova bez podrobnije analize i komentara.

Pritom je svakako u pozitivnomu svjetlu potrebno izdvojiti i dodatni angažman na ovomu polju pri kojemu su pojedinci vođeni uglavnom subjektivnim entuzijazmom s objektivno društvenim usmjerenjem priredili izdavanje nekih Katićevih naslova bilo da je riječ o zasebnim publikacijama njegovih dotad neobjavljenih rukopisa ili pak pretiscima dosadašnjih. Svrsishodnost potonjih u današnjemu je pak digitaliziranom i informatiziranom vremenu bez sveobuhvatnoga kritičkoga pristupa u konačnici upitna.

Imajući u vidu rapidne društvene promjene u strukturi solinskoga stanovništva, a koja se snažno odražava na sliku čitave društvene zajednice te koja je popraćena velikim infrastrukturnim i urbanističkim izmjenama, nedostatak materijalnoga oblika uspomene na ovoga velikana uvelike doprinosi negativnoj slici i njegovu zaboravu.

Situacija je nedavno pogoršana rušenjem njegove rodne kuće u gradskomu središtu, a koju je Grad Solin još godine 2004. propustio otkupiti, čak je tom prigodom uklonjena i spomen ploča koja je bila jedini materijalni dokaz solinskoga sjećanja na don Lovru Katića.

Nadalje parcijalizirano i nesustavno pastoralno djelovanje u solinskim župama također doprinosi potpunomu zanemarivanju i zaboravu velike vjerničke ostavštine ovoga solinskoga svećenika. Činjenica je to koja je između ostaloga dovela do raznih neutemeljenih, neprovjerenih i neistinitih informacija o don Lovrinu svećeničkom životu, a s druge pak strane trajno oštetila neke vidove pučke pobožnosti koja je u bogatoj tradiciji solinskoga društva imala temeljnu ulogu.

Priređivanjem prve izložbe slika, fotografija, radova, članaka, različitih materijala koji kroz modularni pristup tematiziraju i još jednom općoj, ali i stručnoj javnosti pokazuju svu širinu djelovanja don Lovre Katića, postavljamo temelje sustavnome proučavanju i detaljnome istraživanju te kritičkome valoriziranju njegova sveukupnoga rada.

Upravo ova izložba zbog sustavnosti karaktera projekta kojega je sastavni dio određuje njegov smjer. Štoviše na najbolji mogući način već za narednu godinu pruža sve nužne preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka.

Izložba nazvana »Don Lovre Katić – Skica za portret« prigodnoga je karaktera, a kao takva pripremljena je u izuzetno teškim okolnostima pandemije COVID-a i potresom stradalih državnih institucija u glavnomu gradu, a u kojima se nalazi veliki dio materijala vezanih za don Lovrin život i stvaralaštvo.

Unatoč otegotnim okolnostima uz svesrdnu pomoć ravnateljâ splitskih muzeja dr. sc. Ante Jurčevića iz Arheološkoga muzeja u Splitu i dr. sc. Miroslava Katića iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, te neizostavna usmjeravanja i savjete Arsena Duplančića i don Slavka Kovačića pribavili smo dostupne nam materijale te njihovom rasporedbom oblikovali prvu izložbu posvećenu don Lovri Katiću.

Oblikovanje izložbe najčešće je tek treći korak u sustavnomu pristupu nekoj temi, osobi, stvaralaštvu, a kojemu prethodi prikupljanje materijala uz istraživanje, zatim proučavanje i podučavanje te oblikovanje izložbe koja je kruna takvoga sustavnog rada.

Obljetnička prigodnost kao i nesmiljeni događaji brisanja materijalnih i nematerijalnih tragova don Lovrina života u Solinu potaknuli su nas da na ovaj način »skiciramo« neke dijelove njegova života i rada. U ovoj je izložbi stoga pogrešno i nemoguće tražiti potpunu i točnu kronološku rekonstrukciju don Lovrina života koja i ne može biti predmetom jedne izložbe nego opsežne publikacije.

Štoviše već prvim kontaktom s dostupnim izvorištima na osnovu koji se može rekonstruirati život i djelo don Lovre Katića uvidjeli smo da ima još mnogo toga nepoznatoga za reći o don Lovri Katiću, ali u nekim pitanjima i ispraviti ono što je već rečeno.

Rodna kuća don Lovre Katića na ulazu u Solin 1930-ih godina, srušena je šezdeset godina nakon njegove smrti

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada. Neće stoga biti čudno u skoroj budućnosti svaku od tih skica, tema ili kolokvijalno rečeno modula prepoznati u nekoj zasebnoj publikaciji, znanstvenomu radu ili pak projektu.

Materijali okupljeni i obrađeni te predstavljeni na izložbi potječu iz nekoliko izvorišta: arihvâ splitskih arheoloških muzejâ, s arhivima društva »Bihać« i Muzeja hrvatskih starina u Kninu, iz Nadbiskupijskoga arhiva u Splitu, Arhiva Dyggve u Konzervatorskomu odjelu u Splitu, obiteljskoga albuma Cvite Fiskovića, digitalnoga arhiva Solinske kronike s arhivom mrežne stranice Virtualnoga muzeja grada Solina te Državnoga arhiva u Zadru.

Nastavkom istraživačkoga rada i daljnjim prikupljanjem dostupnih materijala na jednomu mjestu svakako će se olakšati istraživački rad svim članovima akademske zajednice i samostalnim istraživačima.

Iza don Lovre Katića nemjerljivi su rezultati rada na svim životnim poljima njegova zvanja i zanimanja. Poprilična dokumentacija, bibliografija, vrela, od kojih je jedan dio dostupan i u digitalnomu obliku na različitim adresama, bazama podataka i portalima, okupljanjem, usustavljenjem i opće kritičkim pristupom u metodološki valoriziranomu hodogramu omogućit će početak sustavnoga i temeljitoga proučavanja njegove ostavštine s konačnim ciljem potvrđivanja nemjerljive uloge u postavljanju društvenih temelja današnjega Solina.

Mario MATIJEVIĆ

DON LOVRE KATIĆ I SOLINSKO PUČKO PJEVANJE

»Slava v višnjih Bogu…«

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka

Solinjanin don Lovre Katić istaknuti hrvatski povjesničar, književnik i svećenik, rodni je grad i zavičaj osim brojnim znanstvenim radovima i književnim djelima, a u kojima je sačuvao svjedočanstva o svakodnevnomu životu pučkoga Solina zadužio i doprinosom u očuvanju njegove vokalne tradicijske glazbe, profane i sakralne provenijencije.

Autoportret slikara Vjekoslava Paraća i portret don Lovre Katića na freskama u župnoj crkvi na Klisu

Iako solinska glazbena tradicija nije bila osnovni predmet njegova znanstvenoga ni publicističkog interesa, don Lovre Katić je posredno, u dva navrata kao očito vrsni poznavatelj i kazivač, a samim time i pjevač, neposredno doprinio očuvanju solinske vokalne folklorne glazbe. Pritom je naglasak na Crkvenoj – glagoljaškoj, za koju je s jedne strane istančan osjećaj privrženosti stekao rođenjem i dubokom ukorijenjenošću u rodni zavičaj, njegovu povijest i tradiciju, a s druge strane obrazovanjem u zadarskom Centralnom bogoslovnom sjemeništu za Dalmaciju od 1906. do 1910.

Prvi don Lovrin doprinos na ovomu tragu datiran je u prosinac 1938. kada je dominikanac Antonin Zaninović (Velo Grablje na Hvaru, 1879. – Dubrovnik, 1973.), jedan od prvih hrvatskih etnomuzikologa koji je proučavao dalmatinske kolendarske i božićne napjeve, u Solinu zapisao i iste godine u časopisu za crkvenu glazbu »Sveta Cecilija« objavio, dva solinska napjeva. Prilikom terenskih istraživanja Zaninoviću su predmetne napjeve pjevali solinski »crkovni pjevači« i s njima »velečasni dr. Lovre Katić«.

Nakon Drugoga svjetskog rata don Lovre Katić se još jednom javlja kao kazivač solinskih pučkih napjeva, ovoga puta u najvećem dijelu onih Crkvenih – glagoljaških i to u prosincu 1947., tijekom istraživačkoga pohoda poznatoga hrvatskog skladatelja, glazbenog pisca i melografa Antuna Dobronića (Jelsa, 1878. – Zagreb, 1955.). Od ukupno 13 napjeva koje je Dobronić zapisao u Solinu 7. i 14. prosinca 1947., njih 7 je zapisao po kazivanjima don Lovre Katića, za kojega navodi da je rukovodilac muzeja i da je star 66 godina.

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka.

Don Lovre Katić je usprkos čestim izbivanjima tijekom raznih službi i namještenja, čitav život ostao čvrsto vezan uz svoj rodni Solin i njegove tradicijske vrijednosti koje su snažno obilježile njegov potpuni znanstveni i književni opus te presudno utjecale na njegov identitet.

Jedna od solinskih tradicija kojoj je pridodao veliki značaj je svakako vokalna tradicijska glazba, poglavito ona Crkvena – glagoljaška. Ukoliko uzmemo u obzir da se fenomen solinskoga glagoljaškog pučkog Crkvenog pjevanja kao jedan od motiva provlači kroz njegov život možemo s pravom utvrditi da je don Lovre Katić bio njegovim neposrednim akterom i velikim poznavateljem te da je kroz razdoblje od sedamdeset godina mogao pratiti sve njegove metamorfoze, ali da je nažalost bio i svjedokom procesa njegova postupnoga odumiranja nakon Drugoga svjetskog rata, kojemu su osim nepovoljnih društveno – političkih okolnosti doprinijeli i neki novi glazbeni vjetrovi u Crkvenim krugovima koji su ga latentno potiskivali.

Tonći ĆIĆERIĆ

PORIJEKLO DOKTORSKE DISERTACIJE I GENEZA JEDNE HISTORIOGRAFSKE TRADICIJE

Gottschalkova Dalmacija, Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića

Povjesničar i pisac don Lovre Katić doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1933. disertacijom »Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira«; disertacija je integralno objavljena u časopisu »Bogoslovska smotra« prethodne 1932.

Gottschalk iz Orbaisa (o. 805.-868. ili 869.), benediktinski redovnik, teolog, gramatičar i pjesnik, sin saskog grofa Berna, najpoznatiji je kao tvorac nauka o predodređenju (predestinaciji) pod utjecajem spisâ sv. Augustina. Uslijed otpora franačke Crkvene hijerarhije njegovim teološkim stajalištima, prisiljen je često mijenjati boravišta po Europi. Oko 846.- 848. Bio je tako gost hrvatskoga kneza Trpimira na njegovu dvoru, potom u Bugarskoj.

O svomu boravku na istočnojadranskom prostoru ostavio je zapise u dva traktata: »Responsa de Diversis i De Praedestinatione«. U prvomu je opisao ratni sukob svoga domaćina Trpimira (kojemu pridaje naslov »rex Sclavorum«) protiv »naroda Grka i njihova patricija« čemu je osobno nazočio. U drugom je pak traktatu opisao jezične osobitosti stanovnika istočne obale Jadrana. Impresije toga silno učenog franačkog svećenika smjesta su naišle na veliku pažnju medievistâ.

Gottschalkovi tekstovi ubrajaju se među rijetke »nove« povijesne izvore za hrvatsku povijest ranoga srednjeg vijeka uočene tijekom posljednjih stotinjak godina – dočim je većina drugih poznata još od kasnoga XIX. ili ranog XX. stoljeća, vremena velikih »sistematizacija« otprije poznatoga materijala.

Fotografija don Lovre Katića iz Osobnika godine 1943.u vrijeme Nezavisne države Hrvatske

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića.

Iako oba teksta zapravo potječu iz dva posve različita Gottschalkova djela, historiografska tradicija kakvu je uspostavio Katić ostala je duboko ukorijenjena, tek se u najnovije vrijeme revidirajući. Uzrok tome ležao je i u činjenici što su hrvatski povjesničari od vremena Katićeve objave odlomaka iz dvaju Gottschalkovih rukopisa (1932.) raspolagali jedino s dva folija koje je njihov iznalazitelj G. Morin tada bio poslao Katiću posredstvom don Frane Bulića (1846.-1934.), Katićeva pokrovitelja i znanstvenoga uzora. Preostali dijelovi Gottschalkova teksta nisu bili poznati ovdašnjim stručnim krugovima. Sâmom Katiću je na raspolaganju stajao krnji tekst pa time ni zaključci koje je oblikovao nisu mogli biti do kraja uspješni. Kompletan tekst ostao je izvan domašaja hrvatske historiografije čak i nakon što su oba traktata integralno objavljena 1945.

Služenje okrnjenim tekstom, bez stvarne veze među odlomcima, zamutilo je predodžbu cjeline. U tom je smislu od odlučne važnosti izučavanje geneze Katićeve disertacije te okolnostî u kojima su oblikovana gledišta koja je u njoj zastupao, a za čiju rekontekstualizaciju podlogu predstavljaju tri pisma iz 1932. i 1933. godine u arhivu društva »Bihać« u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu donesena na ovoj izložbi. Ona potječu iz korespondencije don Frane Bulića, koji je nastupio kao posrednik između Katića i G. Morina, pruživši i neposrednu motivaciju odabiru teme doktorskoga rada svoga mladog štićenika.

Prvi korespondent je klasični filolog i indoeuropeist Antun Mayer (1883.-1957.), predavač klasične filologije i indoeuropske poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osobito zaslužan za proučavanje romansko-slavenskih jezičnih prožimanja u Iliriku te autor utjecajne monografije o jeziku Ilira.

Drugi korespondent je slovenski povjesničar Ljudmil Hauptmann (1884.-1968.), dugogodišnji profesor opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u svoje doba jedan od najboljih poznavatelja ranosrednjovjekovne povijesti zapadnih i južnih Slavena, »problematičar« političke, društvene i gospodarske strukture Slovenaca i Hrvata kroz kontekst opće povijesti Srednjoistočne Europe.

Treći korespondent jest francusko-belgijski povjesničar, patrolog i liturgičar, benediktinac Germain Morin (1861.-1946.). Upravo je Morinovim trudom otkriven dotad nepoznati Gottschalkov rukopis (»Gottschalk retrouvé«, Revue Bénédictine, 1931.), što je i potaknulo intenzivne kontakte s monsinjorom Bulićem, u konačnici urodivši i Katićevom disertacijom.

Drugi pripadnik benediktinskoga reda, povjesnik Cyrille Lambot (1900.-1968.) sakupio je, kritički obradio i egdotički uzorno objavio Gottschalkova gramatička i teološka djela, uključujući oba za nas relevantna traktata (Louvain, 1945.). Sva tri pisma pružaju bogat uvid u intelektualni profil, metodološke postavke i tematske okosnice Katićeve disertacije u svjetlu preokupacija suvremene im historiografske produkcije.

prof. dr. sc. Ivan BASIĆ

ODRŽANO PETO IZDANJE FESTIVALA PUHAČKIH ORKESTARA »SOLIN BRASS FEST« – Solinska nada za Petrinjce

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

Mladost je glavno obilježje i Gradske limene glazbe Petrinja, koja se pod ravnanjem mo. Josipa Kapovića predstavila revijalnim programom sastavljenim od niza domaćih i svjetskih pop i rock uspješnica. Petrinjci su muzicirali vrlo nadahnuto, stilski dotjerano i precizno, a njihov uspjeh je tim veći ako uzmemo u obzir da u potresom razrušenom gradu jedva nalaze prostora i vremena za pokuse

Ovogodišnje peto izdanje festivala puhačkih orkestara »Solin Brass Fest« uspješno se održalo usprkos svim ograničenjima koje je pred organizatore, Gradsku glazbu Zvonimir Solin i Javnu ustanovu u kulturi »Zvonimir« Solin nametnulo pandemijsko vrijeme.

Iako i ove godine kao i prethodne, festival nije bio međunarodnoga karaktera, svojim je programom ipak zadržao kvalitetu i kontinuitet, kao zalog za novi razvoj u budućem postpandemijskom vremenu.

Glavni gosti ovogodišnjega festivala bili su članovi Gradske limene glazbe Petrinja koji sa solinskim glazbarima njeguju dugogodišnje prijateljske i suradničke odnose.

– Iznimno smo počašćeni što ove godine na našem festivalu možemo ugostiti drage prijatelje iz Petrinje te im gostoprimstvom u našem gradu pomoći da se barem malo odmaknu od teške svakodnevice s kojom se susreću u potresom razrušenom gradu.

Isto tako, zahvaljujemo im što su usprkos svim problemima kojima su okruženi našli volje i snage organizirati se za dolazak i pripremu repertoara s kojim će uveličati naš festival – rekao je u ime organizatora Grgo Bućan, predsjednik Gradske glazbe Zvonimir Solin pred sam početak koncertnoga programa ovogodišnjeg Solin Brass Festa koji se održao se u Bašti Gašpić, a na kojem su se zajedničkim nastupom predstavili i domaćini i gosti.

Orkestar Gradske glazbe Zvonimir Solin izveo je pod dirigentskim vodstvom mo. Tonća Ćićerića program sastavljen većinom od uvertira, koračnica, polki i opernih ulomaka pretežno hrvatskih skladatelja poput Srećka Albinija, Ivana pl. Zajca i Jakova Gotovca, u kojima je pokazao visoku razinu interpretacije, pogotovo ako uzmemo u obzir da su se orkestru priključile nove generacije mladih glazbenika, stasalih u posljednje dvije godine.

Mladost je glavno obilježje i Gradske limene glazbe Petrinja, koja se pod ravnanjem mo. Josipa Kapovića predstavila revijalnim programom sastavljenim od niza domaćih i svjetskih pop i rock uspješnica.

Petrinjci su muzicirali vrlo nadahnuto, stilski dotjerano i precizno, a njihov uspjeh je tim veći ako uzmemo u obzir da u potresom razrušenom gradu jedva nalaze prostora i vremena za pokuse. Entuzijazam Petrinjaca prepoznala je i mnogobrojna solinska publika koja ih je nagradila dugotrajnim pljeskom i pozvala na čak dva glazbena dodatka.

– Hvala solinskoj publici na ovako lijepom prijemu. Pokazali su da znaju prepoznati i nagraditi rad i odricanje glazbenika amatera, što nam puno znači, pogotovo sada kada se trudimo naše društvo održati u ovim jako teškim uvjetima – rekao je na kraju koncerta mo. Josip Kapović, dirigent petrinjskoga orkestra, zahvalivši kolegama iz Gradske glazbe Zvonimir na pozivu i gostoprimstvu.

Goste iz Gradske limene glazbe Petrinja na čelu s predsjednikom Tomislavom Komesom u sklopu festivalskoga programa primio je i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, koji se tom prilikom upoznao s bogatom poviješću petrinjskoga orkestra koja seže od daleke 1808., ali i s izazovima pred kojima se danas nalaze.

Naime u razornom potresu koji je pogodio njihov grad u prosincu prošle godine u potpunosti je razrušen i njihov glazbeni dom pri čemu je uništen i dio vrijedne arhive i instrumentarija. Isto tako, uništen je i Hrvatski dom, koncertni prostor u kojemu su priređivali svoje produkcije, što dodatno otežava njihov daljnji rad.

– Dragi prijatelji, u potpunosti razumijem situaciju u kojoj se nalazite s obzirom da sam osobno posjetio vaš grad nedugo nakon potresa i na terenu se uvjerio o kakvim se razmjerima štete radi. Ipak, vjerujem da će nesalomljivi glazbarski duh koji vas je održao preko dva stoljeća pobijediti i ovaj put i da se vrijedna glazbena tradicija Petrinje neće ugasiti – izjavio je tom prilikom gradonačelnik Ninčević uručivši gostima iz Petrinje nekoliko prigodnih poklona i odluku o dodjeli 20 tisuća kuna pomoći za obnovu instrumentarija koji je nastradao u potresu.

– Iznimno smo zahvalni gospodinu Ninčeviću na lijepim riječima dobrodošlice kao i na gesti koja nas je vrlo iznenadila. Ova nam je pomoć od iznimnoga značaja jer nam, osim financijske pruža i moralnu potporu te nam daje nadu da ćemo uz pomoć dragih prijatelja i kolega glazbara iz čitave Hrvatske ponovno podići našu Glazbu i naš grad iz ruševina – zaključio je na kraju Tomislav Komes, predsjednik petrinjskih glazbara, izrazivši optimizam i nadu da će se uskoro ostvariti uvjeti za uzvratni posjet Solinjana Petrinji.

ODIGRAN 25. NOGOMETNI TURNIR DJEČAKA U-13 »TONČI BOBAN BEBI« SOLIN 2021. – Solin u finalu uvjerljivo bolji od Hajduka!

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

U završnici turnira zaigrali su dječaci drugoligaša Solina i prvoligaša Hajduka. Solinjani su u polufinalu slavili protiv Jadrana sa 4:2, a Hajduk je u polufinalu izbacio Šibenik, 3:0. Modri s Jadra, pod vodstvom trenera Mirka Ćapete slavili su uvjerljivo u finalu rezultatom 3:1, te zasluženo osvojili 25. izdanje

Uoči blagdana Male Gospe i Dana Grada Solina, u organizaciji Nogometnog kluba Solin, održan je, 25. po redu, nogometni turnir dječaka U-13 »Tonći Boban – Bebi«. Dan ranije je prethodilo polaganje vijenaca na grob solinske nogometne legende Tonča Bobana – Bebija, čije ime nosi Škola nogometa uz Jadro.

Rezultati po skupinama:
SKUPINA A: Solin – Dugopolje 7:0, Dugopolje – Junak 1:5, Solin – Junak 4:2.
SKUPINA B: Primorac (ST) – HNK Hajduk 1:2, Hajduk – GOŠK (KG) 6:0, GOŠK -Primorac 0:4.
SKUPINA C: Omladinac (Vranjic) – RNK Split 2:0, Split – Jadran (KS) 0:3, Jadran – Omladinac 2:0.
SKUPINA D: Adriatic – Sloga Mravince 6:1, Šibenik – Adriatic 4:3, Sloga Mravince – Šibenik 0:4.

Prvo mjesto pripalo je dječacima Solina, drugo Hajduku, treće Jadranu iz Kaštel Sućurca jer su Šibenčani otputovali nakon polufinalne utakmice!
U završnici turnira zaigrali su dječaci drugoligaša Solina i prvoligaša Hajduka. Solinjani su u polufinalu slavili protiv Jadrana sa 4:2, a Hajduk je u polufinalu izbacio Šibenik, 3:0.

Modri s Jadra, pod vodstvom trenera Mirka Ćapete slavili su uvjerljivo u finalu rezultatom 3:1, te zasluženo osvojili 25. izdanje.
Najboljim igračem turnira proglašen je vezni igrač Luka Milovac, najbolji strijelac bio je Mateo Buklijaš s osam pogodaka, a najbolji vratar turnira je Karlo Marović, svi članovi pobjedničke momčadi.

Nagrade najboljim sastavima i pojedincima uručili su Anamarija i Neda kćerke pokojnoga Bebija, predsjednik domaćina NK Solin Miroslav Delić, član IO kluba Ivan Spajić, instruktor NS ŽSD Zdravko Marić, novi voditelj Škole nogometa Solina Mladen Jurić, legendarni igrač i trener Solina i Hajduka Ivica Kalinić, te bivši vratar Solina i Hajduka Božidar Radošević.

REZULTATI:
Polufinale: SOLIN – JADRAN KS 4:2 (Buklijaš 2, Milovac 2 – Jelavić, Nevešćanin); HAJDUK-ŠIBENIK 3:0 (Mrnjac 2, Vetma)
Utakmica za 3. mjesto: JADRAN KS – ŠIBENIK 3:0 (p.f)

ZAVRŠNICA: SOLIN-HAJDUK 3:1 (Čović, Buklijaš, Komšo – Vetma).

NK SOLIN: Marović, Čulina, Čurković, Spajić, Lemo, Luka Komšo, Leon Komšo, Buklijaš, Milovac, Čović, Brčić, Vrdoljak, Cvitanović, Jelavić, Bekavac, Neveščanin, Brstilo, Kalinić, Mišić, Ljubetić, Topić. Trener: Mirko Čapeta.

HNK HAJDUK: Hajder, I.Perković, Rajčić, Brkljačić, Roso, Božinović, Šafradin, Najev, Vetma, Bilić, Buljubašić, Pletikosa, Guć, Ištuk, Vukasović, Papić, L. Perković, Budimir, Mrnjac, Vrvilo. Trener Roko Španjić.

HNK JADRAN (KS): Tenžera, R. Elez, Mandić, Katavić, Krolo, Jelavić, Skoko, Šimundić, Perković, Maleš, Tešija, Grgurević, Nevešćanin, Prolić, Rajčić, Šećer, Renić, Žarkov, A. Elez. Trener: Ivica Grbeša.

HNK ŠIBENIK: Dučkić, G. Milošević, T. Milošević, Protega, Renje, Pirc, Piližota, Meić, Sviričić, Mikšić, Erceg, Burić, Ninić, Butinčan, Vulinović, Josipović. Trener Klaudio Vuković.

Priredio: Miro PODRUG

NOGOMET – 3. HNL JUG: TRENER BORIS PAVIĆ PRENIO RASPOLOŽENJE NAKON 3. PRVENSTVENOG KOLA – Sloga treća bez poraza!

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.

Cilj je i u ovoj sezoni svojim ponašanjem i interpretacijom nogometne igre zadobiti simpatije nogometne javnosti i naravno ostvariti iskorak u odnosu na prošlu sezonu. To znači biti iznad osmoga mjesta. Vjerujemo u karakter i kvalitetu ovih mladića koji svakodnevno žele naporno raditi, imamo spoj iskustva i mladosti, pozitivno raspoloženje u i oko kluba

Nakon tri odigrana kola Treće HNL jug Sloga iz Mravinaca nalazi se na trećemu mjestu bez poraza s gol razlikom 6:3. Na čelu je Jadran iz Ploča s maksimalnim učinkom (9 bodova), a slijede kliški Uskok i Sloga sa sedam bodova, a skupinu sa šest bodova predvodi Hrvatski vitez, slijede Junak i Zagora.

U 1. kolu na Lapadu je pobijeđen GOŠK-Dubrovnik rezultatom 1:0, a u drugom kolu u Mravincima su vodstvo Primorca iz Biograda od 2:0 okrenuli u sigurnu pobjedu 4:2. U 3. kolu na gostovanju u Otoku su s OSK-om odigrali 1:1.

Nakon izvrsnoga početka, a uoči derbija s Jadranom iz Ploča na Glavici raspoloženje u taboru Mravinčana prenio nam je trener, Sinjanin Boris Pavić, pod čijom je palicom Sloga bila proljetni hit u prošlom prvenstvu.

– Iza nas je mjesec i pol napornih priprema i tri prvenstvene utakmice, a od toga dvije na gostovanju i sve pohvale igračima i mojim suradnicima, Karlu Trumbiću i Goranu Bašiću za ponašanje i odnos prema radu. Isto tako moram pohvaliti sve ljude u klubu, koji vode brigu o nama, na čelu s našim predsjednikom dr. Zdravkom Perkom na osiguranju svih potrebnih uvjeta za rad. Zaista je užitak raditi u jednom okruženju koje djeluje kao velika složna obitelj – počeo je priču Boris Pavić, koji je ranije vodio i drugoligaše i prvoligaše u Hrvatskoj i BiH.

O ciljevima u slijedećoj sezoni, Pavić je rekao:
– Cilj je i u ovoj sezoni svojim ponašanjem i interpretacijom nogometne igre zadobiti simpatije nogometne javnosti i naravno ostvariti iskorak u odnosu na prošlu sezonu. To znači biti iznad osmoga mjesta. Vjerujemo u karakter i kvalitetu ovih mladića koji svakodnevno žele naporno raditi, imamo spoj iskustva i mladosti, pozitivno raspoloženje u i oko kluba. Spremno dočekujemo nove izazove i vjerujem u nastavak jedne uspješne sportske priče u HNK Sloga Mravince – za Slogu složno!

Protiv Jadrana nas čeka zahtjevna utakmica, protiv vrlo dobre momčadi, koja ima nekoliko klasnih pojedinaca. Veselimo se tom susretu i čekamo ga u dobrom raspoloženju, te očekujemo dobru igru i pozitivan rezultat.

Momčad Sloge je u ljetnoj stanci pretrpjela dosta promjena, ali je »kostur« momčadi ostao. Otišli su vratar Šolić, te Ninčević, Gizdić, Buzov i Josip Vladović, a došli su vratar Brdar, te Valenti, Vekić, Žižić i Blažević.

Slogaši su odigrali šest pripremnih utakmica: Uskok – Sloga 1:1, Dugopolje – Sloga 2:1 (1/4 kupa), Solin – Sloga 0:0(5:4), Omladinac – Sloga 1-5, Uskok – Sloga 2:1, Hrvace – Sloga 1:1 (generalna proba).

Miro PODRUG

POVRATAK STAROME SOLINU – PETROVAČE (3) – Blago od smokava

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

– Od sredine šestog kad počmu prve petrovače, pa sve do konca devetoga ima u nas smokava, uz petrovače i zimjače, bilice, mletkinje, poljarice, cvitenjače, odnosno drugi rod na petrovači, meni je ta smokva još i slađa.
Sadija san ja i višnje, trišnje, barakokule, mendule, kruške, ali najbolje opstanu smokve, zemlja od svih najbolje jubi smokvu – potvrđuje još jednon

U Pere Podruga i njegovih, matere i oca, Ivanke i Jerka, svega blaga od smokava!
Friške smokve, suve smokve, smokovača, marmelada od smokava, sve to lipo servirano, da možemo kušat, a i slikat.

– Ove friške smokve su ti drugi plod petrovače, cvitenjača, a ova marmelada ti je od prvih petrovača, a smokovaču radimo od suvi smokava i ne stavljamo cukra jer smokva ima cukra kol’ko ‘oćeš.

Suve smokve ka delikatesa

U ovoj smokovači kako mi radimo je loza podloga, u nju moraš stavit puno suvi smokava, više od po’ kila jih moraš narizat, za razliku od orahovice, recimo, di ti je dovoljno stavit jedno 12 oraja.

Šta se tiče smokovače ćaća i ja to radimo, jedino još dodamo u te izrizane smokve malo soka od limuna i ništa više ne stavljamo. Onda to tako stoji u toj tegli od deset litara, jedno dva, tri miseca, i filtriraš to nekoliko puta.

Prava rakija i marmelada

A, ako ćeš baš radit pravu od suvih smokava, onda ti je ljudi prvo samliju, fermentiraju je i peku rakiju odma direktno iz smokve – objašnjava nan Pere stručno proces dok nan gospođa Ivanka pojašnjava kako ova marmelada od petrovači koju ona radi nije uopće puno slatka, taman, ima samo sedan posto cukra, malo ruma, malo cimeta, soka od limuna…

– Petrovače su dobre za radit marmeladu jer jih je lakše ogulit, važno je maknit šta više onog bijelog spužvastog dijela, jer se on inače dobro ne ukuva – govori nam Perina mater.

– Predivna je – komentiramo ja i Jakov dok se kućarinon sladimo probajući plodove zemlje i ruku u Podruga, u dvoru njihove obiteljske kuće Priko vode, »u Kukin«, pojašnjava nan Pere kako naši stari nazivaju taj predio Solina.

I ove godine su ćaća Jerko i sin Pere sušili smokve

– Ili moš reć »na vri Poizinke« – tumači dalje naš mladi domaćin i govori kako su se njegovi stari uvik bavili smokvama, a u vrime dida Pere i babe Nevenke, znalo jih je bit i priko tone, baba jih je nosila i na Pazar.

Danas jih ima nešto manje, ali i dalje su Peri jedna od važnijih voćaka.
– Tamo di sadin zemja najviše jubi smokve, govori nan Pere i pokazuje devet mladica toga stabla koje je priprema da jih početkon jedanajestog miseca može posadit na njihove zemlje u Bašinima, na Podvornici, di je su prije dida i baba držali stari vinograd.

– Uglavnon, taj se komad zemlje još odavna »piše« na katastru ka »Gornje masline«, tu su izgleda prvo bile masline, pa su onda naši stari vadili masline i sadili vinograd, pa smo onda mi povadili vinograd i vratili nazad masline. Sve se opet vrti, vidiš li – govori Pere, a onda ide i priča o tome koliko je smokva zdravlja, pa čujem i kako su smokve u maslinovon ulju prava likarija.

U sredini vrtal

– A stabla maslina i smokava bi ostavili samo na kantunima, tu je najmanje smetala, po sredini ti je bija vinograd ili vrtal, negdi u kraju pod zidon bile bi voćke i sad je svaka negdi u mejašu, u kantunu, na vri zida, nema ji nigdi po sredini, govori Pere kako i oko kuće ima jedno pet, šest smokava, tako da šta gori u Bašinima, šta oko kuće uvik ima smokava.

– Od sredine šestog kad počmu prve petrovače, pa sve do konca devetoga ima u nas smokava, uz petrovače i zimjače, bilice, mletkinje, poljarice, cvitenjače, odnosno drugi rod na petrovači, meni je ta smokva još i slađa.

Sadija san ja i višnje, trišnje, barakokule, mendule, kruške, ali najbolje opstanu smokve, zemlja od svih najbolje jubi smokvu – potvrđuje još jednon.
Ima o smokvama, kaže, i puno priča i s babon Nevenkon koja je znala bit jako komična, uvik bi se s njon moglo nasmijat.

Pere nan je objasnija kako odrizat granu da se smokva bolje primi

– Kad je devedesetih bija rat onda bi se za uzbune išlo uglavnon u susida Ćukušića u konobu, imali su kuću s tri tarace, ostalo ovde okolo su sve bili sa štuketima. I oni bi svi išli tamo, al’ baba bi i pod uzbunon išla brat smokve, ali bi obavezno vezala bili šudar na glavu, tako da oni vidu da ona nema ništa s raton. Tako je to ona mislila… Bilo to ujutro, il’ uvečer, ovisi kad jon je bilo vrime od pazara… Eej, jer smokve ne smu ostat, šta ti je… – sa simpatijama će Pere o babi Nevenki i njenoj upornosti da održi vrtal, voćke…

Smokve s meson

– Sićan se kako bi i kod nas u Klisu – spominje se uto i Perina mater Ivanka – mater od prodanih smokava znala, za Prvi maja na sajmu u Klisu, kupit dva praseta za odgojit i odranila bi jih do Božića… Bilo bi jin uvik jedno 50 – 60 kila kad bi ji kupili… To je tako bilo, prodaj smokve kupi nešto drugo – prisjeća se i Perina mater Ivanka kako je nekoć živija ovaj kraj.

– Kad smo ja i Jerko bili momak i cura, nismo još išli u kuću jedno drugon, nisan još bila došla kod njih, al’ on mene jednu subotu, bija je zimski period, vodija na Pazar di je baba Nevenka prodavala suve smokve.

Smokve dobro posute brašnon, ali crvi izlazu, isplivali vanka… I uto dolazi jedna žena i kaže: »A, gospođo to van je puno crviju, kako možete?«
A baba njoj kaže: »Ženo moja, znaš li ti pošto je meso danas!?«

Sa suvin smokvama bi znalo bit problema, ako jih nisi dobro morba, osušija… ali baba bi se odma snašla, kaže Pero.
U ono vrime bila je relativno niska cijena smokava, danas zna bit i po 40 kuna smokva kad se prodaje na banku, kil smokava je danas kil mesa, a prije je meso puno skuplje bilo… Ali je bilo mesa sa smokvan – smiju se još i danas ovoj anegdoti i babinoj snalažljivosti.

I tako, dok Jakov fotografira mlade smokve u dvoru, Pere nam usput i objašnjava kako jih je najbolje posadit, odnosno zažilit.
– Da bi ti se mladice primile kad rižen gledan koju ću granu odabrat. Uglavnon, nađen neku lipu granu koja mi se svidi, a koja ide na slovo »T«, znači da ima dvi paralelne grane koje staviš u zemlju, da puste korijene, da se zažile, a i iz ove jedne gori da reste dalje smokva. I uvik mi se prime…

Stare posić pa udru mlade

Eno, isprid se stara smokva počela sušit, bila je još stara kad san ja bija dite, ali iz dna već tuku mlade. Sad bi triba gori popilat stare, a pusti odozdala mlade da idu… I na Podovornici smo jih isto bili popilali po tleju, ona ti je ka i maslina, brzo baci mladice.

A, ove mladice šta vidiš one će ti kad jih posadin već za dvi godine bacit plod…

Smokva je opstala, a ove godine nan je gori u Klisu žiložder izija skoro svo slatko drvo, srića maslina i smokva mu nije toliko interesantna, očito.
Znali smo po trista, četristo kila šljiva ubrat, a sad tražimo dvadeset za kupit za pravit marmeladu… – kazuje Pero i naravno priča se neće tu završit, smokve će rest i dalje u Bašinin ili u Kukima jer Pere čuva uspomenu na trude svojih starih, ali i na dobro druženje uz pismu i drage prijatelje.
Tako da nije bilo pitanje bi li, nego oćemo…

– Nema bi li, nego oćemo – kaže Pere i izvadi arambaše koje je spremija upravo za goste na Malu Gospu, poza koje smo i mi došli!
I bilo je baš kako nan je i rečeno: U slast!

PEDIJATRIJA – Opasnosti ljetnih radosti: Ubodi i ugrizi otrovnih životinja 1

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima. Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti, zmije te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe

Ljeto donosi mnoštvo radosti kako nama tako i našoj djeci. Vrijeme je godišnjih odmora kada više boravimo u prirodi, na zraku, na plažama. Vrućine smanjuju oprez kod sviju tako da zaboravljamo o ljetnim aktivnostima insekata, gmazova i mnogih drugih morskih životinja. Ubodi i ugrizi otrovnih životinja nisu rijetki u našim krajevima posebno u ljetnim mjesecima.

Oni mogu izazvati manju ili veću neugodu, ali mogu biti i opasni za život. Najčešće životinje otrovnice u našim krajevima su insekti; pčele, ose, stršljeni, bumbari, pauk crna udovica, škorpioni, zmije; poskok i riđovka te žarnjaci meduze i neke otrovne ribe.

Ubod insekata

Insekti iz porodice opnokrilaca (pčele, ose, stršljeni, bumbari) smatraju se najvažnijim otrovnicama na našemu području zbog njihova velikog broja i relativno čestih alergijskih reakcija uključujući i anafilaktički šok. Njihov otrov sadržava tvari koje u slučaju masivnih uboda izazivaju hemolizu, rabdomiolizu, bubrežno i jetreno oštećenje, djeluju toksično na srca i neurološki sustav što može dovesti do višeorganskoga zatajenja i smrtnoga ishoda.

Liječenje je potporno. Urtikarija i bronhospazam nakon svega nekoliko uboda upućuju na anafilasiju, a hemoliza, rabdomiolioza, jetreno ili bubrežno oštećenje na izravni toksični učinak.

Najčešći ubodi insekata u našoj ordinaciji je ubod komarca. Ima ih dosta u našemu okolišu, naročito gdje ima zelenila, gdje se zalijeva trava, cvijeće, povrće. Tamo gdje zaostanu lokvice sa ustajalom vodom, razmnožavaju se komarci. Ubodi na koži izazivaju crvenilo, otok, svrbež, toplinu, a ponekad na mjesto uboda i mjehurić.

Katkad se javljaju opći simptomi i znakovi, a u senzibiliziranih su moguće i urtikarija i anafilaktički šok. Ubod u usnoj šupljini može izazivanjem lokalnoga edema ugroziti disanje i dovesti do gušenja. Ako nema alergijske reakcije na ubod komarca staviti kamagel, hladni oblog, analgetik, ako je prisutna bol, crvenilo i svrbež prođu. Ako je izražena alergijska reakcija i ako dođe do superinfekcije kože na mjestu uboda treba se javiti liječniku. Ako dijete ima više od 10 uboda treba se hospitalizirati zbog mogućih komplikacija.

Osim komaraca česti su i ubodi osa, pčela, manje stršljena i mrava. Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela koje napadaju samo kada se uznemire, stršljeni i ose su vrlo agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta.

Sada kada grožđe zrije, treba biti pažljiv jer su grozdovi crnog grožđa puni osa. Otrov stršljena i ose je toksičniji i alergijske reakcije na njihov ubod su teže. U kliničkoj slici na mjestu uboda insekta prisutno je crvenilo, otok i bol koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. Kod manjega broja pacijenata javlja se alergijska reakcija koja se manifestira urtikarijom (koprivnjačom), glavoboljom, mučninom, povraćanjem, proljevom i nesvjesticom, te bolom u prsima, otežanim gutanjem i poremećajem svijesti. Može doći do otoka usnica, vjeđa, otežanoga disanja (anafilaktička reakcija).

Kod najteže alergijske reakcije dolazi do gubitka svijesti, pada krvnoga tlaka, koža i sluznice su modre boje, te nemogućnost zadržavanja stolice i mokraće. Alergijske reakcije se mogu pojaviti nakon prvoga uboda insekata ili nakon drugoga ili trećega uboda.

Nakon sistemske alergijske reakcije treba se odmah javiti liječniku. Odmah se ordinira adrenalin, antihistaminik i kortikosteroid te se dijete uputi u bolnicu. Sve osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekata sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antihistaminika i kortikosteroida), te što prije potražiti pomoć liječnika.

Prevencija uboda insekata je vrlo važna u ljetnim danima. Ne treba hodati bos, izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme koji privlače insekte. Izbjegavati mahanje rukama u blizini insekata, jer potiču agresivnost naročito ose, stršljena, pčele. Preporuča se ne jesti na otvorenom hranu jakog mirisa, slatko voće, salamu i dr.

Ne piti sokove intenzivnog mirisa ili boje jer insekti često upadaju u čašu takvog soka. Potrebno je držati zatvorene kante za smeće. Na prozore je potrebno staviti mreže, komarice kako bismo mehanički spriječili ulazak komaraca u sobu gdje boravi dijete, ne paliti svjetlo. Prilikom boravka u prirodi preporuča se dijete namazati repelentom (sredstvo koje odbija insekte).

Ubod škorpiona u nas je bezazlen, obično nije jako bolan, uz razvoj manjega crvenila i kvržice sa svrbežom, sliči ubodu komarca.

Ugriz pauka

Kod nas je najotrovniji pauk crna udovica. Ona ima žutonarančaste do crvene točke na leđima. Ugriz pauka je bezbolan, a ispušteni otrov je vrlo jak neurotropni.

Pauk grize u samoobrani, obično kada bude nehotično pritisnut u rukavu, nogavici ili cipeli. Česti su ugrizi u osoba koje su spavale na otvorenome jer je aktivan noću.

Na mjestu ugriza mogu se javiti bol, crvenilo i oteklina, ali u oko polovice ono bude bezbolno pa ga ugrizeni i ne primijeti. Deset minuta nakon ugriza javlja se bol u regionalnim limfnim čvorovima, crvene trake od mjesta ugriza do limfnih čvorova koji su uvećani. Snažna bol se širi tijelom te zahvaća trbuh, dolazi do grčeva mišića bedara i potkoljenica, te psihomotoričkoga nemira.

Mjesto ugriza primijeti se tek nekoliko sati kasnije kada se na njemu pojavi modroljubičasti kolobar veličine novčića oko bijeloga područja. Bolovi postaju sve jači, dolazi do grčenja mišića, koža postaje znojna i osjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i osjećaj smrtnoga straha. Karakterističan je izgled bolesnika, zacrvenjelo lice s blefarokonjuktivitisom, izraženim suženjem i slinjenjem te grčom žvačnih mišića.

Mogući su naizmjenično tahikardija i bradikardija, povišeni krvni tlak, izraženo znojenje, smanjeno mokrenje i otežano disanje. Treba se odmah javiti liječniku. Boli traju oko 24 sata, zatim se smiruju, a završavaju neuropatskim žarenjem tabana. Nekoliko dana kasnije može se pojaviti osip na koži. Bolest traje oko tjedan dana, a smrtnost je manja od jedan posto. U liječenju se rabi antitoksin.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću