SVEČANO OTVARANJE 25. SOLINSKOG KULTURNOG LJETA – Okrunjeno Ljeto

Prvi puta nakon četvrt stoljeća Solinsko se kulturno ljeto nije otvorilo na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji

Intoniranjem državne himne u izvedbi Orkestra Hrvatske ratne mornarice i podizanjem festivalske zastave, 9. srpnja u »Bašti Gašpić«, započela je svečanost otvaranja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta kojeg tradicionalno organizira Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s Gradom Solinom i solinskom Turističkom zajednicom.
Festivalsku zastavu ove su godine podigli Tomislav Grbić i Stipe Filipović, članovi Pučkih pivača Gospe od Otoka, vrijednih pronositelja solinske pučke vokalne tradicije, koji već stoljećima čuvaju i prenose baštinske zvuke. Zastavu su podigli u spomen na nedavno preminulog tenora Slavena Barišića, koji je cijeli svoj život kao pjevač nekadašnje Klape Solin i Pučkih pivača utkao u solinsku pismu.
Manifestaciju je službeno proglasio otvorenom gradonačelnik Dalibor Ninčević osvrćući se na specifične uvjete u kojima se ona ove godine odvija.
– Ovo je prvi put nakon četvrt stoljeća održavanja, da se Solinsko kulturno ljeto ne otvara na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji nakon čega ćemo dobiti reprezentativan prostor – rekao je gradonačelnik dodajući kako na posebnost ovogodišnje manifestacije svakako utječu i epidemiološke mjere izazvane pandemijom koronavirusa.
– Unatoč spomenutim uvjetima koji su doveli u pitanje i mjesto i način održavanja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta, nismo ustuknuli, željeli smo pokazati da je njegovanje kulturne baštine neizmjerno važno u razvoju našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu organizatorima, Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin na čelu s ravnateljem Tonćem Ćićerićem i solinskoj Turističkoj zajednici na čelu s direktoricom Jelenom Stupalo, te svim članicama i članovima kulturnih udruga koji daju svoj doprinos ovoj, ali i drugim priredbama koje se organiziraju tijekom cijele godine.

 

[ngg src=”galleries” ids=”3″ display=”basic_imagebrowser”]U ovoj po mnogočemu iznimnoj glazbenoj večeri, uz Orkestar hrvatske ratne mornarice pod dirigentskim vodstvom mo. Tonća Ćićerića nastupili su solisti Uršula Najev i Marko Pecotić Peco te Klapa »Sv. Juraj« Hrvatske ratne mornarice. Programskom palicom vješto je upravljala Edita Lučić Jelić.
Intimni prostor »Bašte Gašpić«, koji za Solinjane ima posebno značenje, još jednom je zablistao punim sjajem, baš kao nekada u vrijeme starih plesnjaka koji su se održavali na ovom platou uz nastupe velikih estradnih imena toga vremena. Iznimni glazbeni doživljaj bio je istinska uvertira u niz glazbenih, dramskih, plesnih, likovnih i književnih događanja koji su našli svoje mjesto na programu ovogodišnjeg jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta.

M. B. J.

PEDIJATRIJA – Naša djeca na ljetovanju i putovanju

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Dolazi dugo toplo ljeto. Djeca i odrasli teško podnose visoke temperature i veliku vlažnost zraka. Za vrijeme velikih vrućina organizmu je potrebno više vode jer je znojenjem dosta gubimo naročito djeca koja imaju veću površinu tijela u odnosu na odrasle.
Voda je neophodna za život, ako je nedostaje tijekom nekoliko dana može nastupiti i smrt. Voda ima ključnu ulogu u biokemijskim reakcijama svih živih stanica. Oko 60 posto tjelesne mase čovjeka iza 12. mjeseca života je voda. Debele osobe imaju manje vode od mršavih jer neutralne masti ne sadrže vodu. Djeca pri rođenju imaju 75 posto vode u svom organizmu koja se tijekom prve godine postupno smanjuje da bi u dobi od godinu dana postotak vode bio kao u odraslih.
Djeca su u prvoj godini života dosta osjetljivija na promjene količine vode u organizmu. O tome treba voditi računa, te dojenčadi često davati piti, uglavnom vodu. U velikim vrućinama kada je dijete nervozno uvijek mu ponuditi piti, jer ono ne zna reći da je žedno.

Dnevni unos vode
Tijekom vrućih dana potrebno je piti dosta tekućine. Najbolje je piti vodu. Djeci do 6 mjeseci života (a i dulje sve do prve godine života) se preporuča prokuhana voda. Više puta tijekom dana dojenčetu treba ponuditi piti. Većoj djeci ponekad treba dati i mineralnu vodu, ne gaziranu. Sokove (industrijske) zbog visokog sadržaja šećera, a i drugih dodataka, treba izbjegavati. Prirodne sokove od sezonskoga voća, pune prirodnoga C vitamina i ostalih vitamina, treba davati djeci u vrućim ljetnim danima.
Dojenčad nema u potpunosti razvijenu termoregulaciju tijela, tako da im je u vrućim danima više vruće nego odraslima. Odjeća mora biti prozračna i lagana, češće ih tijekom dana treba kupati te davati što više tekućine. Površina njihova tijela je veća, metabolizam je ubrzaniji te samim tim gube više tekućine koju treba što prije nadoknaditi.

Dobrobit sunčanja
Sunce i more se preporučuju svima naročito djeci jer sunčanje povoljno djeluje na rast i razvoj djeteta. Tijekom ljetnih mjeseci djeca najviše narastu u visinu. Sunčevo zračenje sastoji se od infracrvenih, vidljivih i ultraljubičastih zraka. Infracrvene zrake djeluju toplinski. Vidljive mogu utjecati na neurovegetativne i hormonske reakcije (liječenje neplodnosti), te na bioritam. Ultraljubičaste zrake poboljšavaju neka bolesna stanja kože (psorijaza, vitiligo, alergijski dermatitis), povoljno djeluju u sprječavanju rahitisa, pretvaraju ergosterol u organizmu u vitamin D i tako utječu na iskorištavanje kalcija u organizmu, te u sprječavanju nekih oblika osteoporoze.
U ljetnim mjesecima, ona dojenčad koja se sunča ne treba svakodnevno uzimati »Plivit D3« kapi. Sunčanje stvara pigment u koži, lijepa brončana boja kože pojačava kožni optok krvi, koža je elastičnija, mekša. Ali potreban je oprez! Zbog naglog izlaganja sunčevim zrakama može doći do sunčanice, toplinskoga udara, opeklina kože, a dugoročno do raka kože. Zbog toga se izlaganje suncu preporučuje do 10 sati ujutro te poslijepodne iza 17 sati. Potrebno je mazati dijete kremama visokoga zaštitnog faktora ne više od 30. Za malu djecu i dojenčad more ugrijati u bazenima. Iza kupanja u moru djecu dobro istuširati. More sa svojim mineralima također povoljno djeluje na rast i razvoj djece. Ronjenje koristi ispiranju sinusa, te povoljno djeluje na što rjeđe respiratorne infekte u zimskim mjesecima te jača imunološki sustav u djece.

Prekomjerno izlaganje suncu
Toplinski udar je akutan, najteži oblik termoregulacijskog poremećaja koji nastaje zbog dovođenja velike količine topline organizmu, te otežanoga oslobađanja topline iz organizma koje je izraženo kod velike vlažnosti zraka. Dolazi do nagloga i velikog skoka temperature preko 40° C, a već povišenje na 41° C je opasno po život, te posljedičnog zatajivanja krvnog optoka (nepravilan rad srca, depresija vazomotornog centra), zatajivanje dišnoga centra i smrt.
Sunčanica nastaje nakon veoma intenzivnoga obasjavanja glave sunčanim zrakama. Simptomi su glavobolja, utučenost, mučnina, podražaj na povraćanje, vrtoglavica, ubrzano lupanje srca, a u pojedinim slučajevima duševni poremećaji (psihoza), sopor i koma. Kod smrtnoga ishoda su prisutna bezbrojna krvarenja u mozak.
Opekline kože crvenilo, mjehuri, svrbež, povišena tjelesna temperatura, pri naglom i neumjerenom sunčanju.
Zato sa suncem moramo biti vrlo oprezni i pridržavati se uputa o ponašanju na suncu.

Kako odjenuti naše novorođenče?
Vruće je nama, a našem novorođenčetu još i više. Novorođenčad i dojenčad nemaju razvijen »termostat« tako da im je u vrućim danim više vruće nego nama odraslima. Njihova odjeća mora biti lagana i prozračna, pamučna, kratkih rukava i nogavica.

Klimatizacijski uređaj
Klimatizacijski uređaj odgovara našoj bebi jer snižava visoke temperature u stanu, smanjuje vlažnost, tako da dojenčad lakše podnosi vrućinu. Moramo paziti da uređaj ne puše izravno u naše dijete, da je unutarnja jedinica u drugoj prostoriji. Tako ćemo olakšati vruće ljetne dane i nama i našem dojenčetu. Naša beba će biti manje nervozna, a mi zadovoljniji.

Što ponuditi za piće?
Majčino mlijeko je najbolja hrana za novorođenčad, dojenčad i u tim ranim danima majčino mlijeko im je i »iće i piće«. U prvoj polovici dojenja dijete se napije, a u drugoj polovici dojenja se najede (zadnje masno visokokalorično mlijeko). Tijekom prve godine života preporučuje se za piće prokuhana voda iz vodovoda, a pakirana izvorska negazirana voda na putovanjima, ljetovanjima. Dojenče ima veliku površinu tijela u odnosu na svoju visinu i težinu, tako da perspiracijom gubi dosta tekućine preko kože. Tijekom dana stalno moramo nuditi naše dijete piti. Najčešće vodu, ponekad sokove.
Većoj je djeci nabolje piće voda. Sirupi, sokovi, gazirana pića se ne preporučuju.
Voda iz bunara ili gustirne se ne preporučuje ni prokuhana dojenčadi, a većoj djeci samo prokuhana. Vode treba piti više u vrućim ljetnim danima i do litre za veću djecu. Znoje se dosta, piju malo, dolazi do koncentracije mokraće i ona djeca koja su sklona upalama mokraćnih kanala u pravilu ih preko ljeta ponovno dobiju.

Izlaganje suncu
Treba izbjegavati izravno izlaganje suncu, posebno dojenčad treba biti pažljivo zaštićena odjećom, kapicama, suncobranom. Unatoč tome, dosta ultraljubičastih zraka dopire do kože, te je treba dodatno zaštititi kremom za sunčanje s visokim faktorom zaštite (30 i više). Na sunce se preporučuje ujutro do 10, i poslijepodne iza 17 sati.

More
Nakon kupanja u moru kožu našega dojenčeta treba isprati slatkom vodom kako bi se isprala sol. Ako je more plitko, toplo i mutno, vjerojatno sadrži mnoštvo planktona koji mogu izazvati iritaciju kože. Njih uklanjamo kupanjem u slatkoj vodi uz upotrebu sapuna ili šampona.
Veća djeca se ne moraju iza svakoga kupanja tuširati u slatkoj vodi. Ona su otpornija na djelovanje soli i planktona na kožu. Trebaju se kupati u kupaćim gaćicama, naročito djevojčice, da ne bi iritirale spolovilo pijeskom ili kamenčićima, te potencirale upalu mokraćnih kanala. Ako su plaže čiste bilo bi dobro da naša djeca hodaju bosa po kamenju da jačaju mišiće stopala. Veća djeca trebaju roniti da im more »izvuče« sav sekret iz sinusa, tako da u zimu i vrtiće ulaze otporniji, »prozračnih« sinusa.

Komarci
Komarci su neugodni posjetitelji. Na mjesto uboda može se staviti gel za tu namjenu (»Floceta«, »Kamagel«) i preko toga hladan oblog. Može i kantarionovo ulje. Kod jakih reakcija treba dati lijek protiv alergije. Ipak je najbolje zaštiti se primjenom nekih od repelenata (kreme i tekućine koje svojim mirisom odbijaju komarce), tabletama za aparat protiv komaraca koji se uključi u struju, mrežama na prozorima, ne paliti svjetlo u sobi pri otvorenom prozoru. Na otvorenim prostorima korisne su spirale i svijeće protiv komaraca koje polako tinjaju i svojim mirisom tjeraju komarce.

Putovanja
U pravilu treba izbjegavati pregrijan auto. Na put je mudro krenuti rano ujutro ili kasno poslijepodne. Djecu treba voziti na stražnjemu sjedalu i koristiti sigurnosne pojaseve ili kvalitetne i sigurne sjedalice napravljene za tu namjenu i na kraćim relacijama. Klimatizacijski uređaj u automobilu odgovara našoj bebi, ali joj ne smije puhati u lice. Zato ćemo bebu namjestiti od puhanja klime. Treba predvidjeti i moguće zastoje u prometu i dulje stajanje na suncu (prometne nesreće, trajekti). Dobro je osigurati dosta osvježavajućih napitaka i vode. Ako se putuje zrakoplovom djetetu treba osigurati više tekućine nego obično. Ako je dijete prehlađeno korisno je prije leta ukapati kapi za nos (»Operil P«, »Benil« kapi) kako bi se izbjegla neugoda promjene tlaka zraka u srednjemu uhu koja može izazivati bol.

POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI – Sviraju, pivaju, plešu…

Piše: Marija GRUBIŠIĆ

– Uvik smo ka sustvo bili složni, uvik se feštalo, sviralo i pivalo. I onaj koji bi nan se pridružija uvik bi ga lipo prihvatili, mogla je bit samo još veća fešta – govore nam teta Mila Vukšić i njezina dica, ćer Tanja Rožić i sin Ivica Vukšić Brajo koji žive u Stipetini ili odma uz njih, na zemlji uz stare kuće.
– Naš dida Ive je piva u crkvi i vodija je jedno vrime solinske glazbare. Mater i ćaća nisu pivali, ali su često išli zajedno na plesove i zabave – rado će nan kad je rič o svirci i pismi pripovidit sestra i brat, Tanja i Ivica, po ćaći zvan Brajo.
– Nešto san i ja malo bila u folkloru, ali kad san se zaljubila, onda je bilo gotovo. Ja i moj Brajo smo svugdi išli na plesove, bilo je toga nekoć puno više – prisjeća se s veseljen tih dana i njihova mater, teta Mila Vukšić, dok listamo album sa starin slikama i taman dolazimo do jedne di na jednoj od takvih solinskih plesnjaka odnosno zabava, tanca sa svojin mužen Petron, zvanin Brajo.

– U nas ti skoro svi sviraju, Brajina i Ivankina najstarija ćer Petra, piva i svira klavir, druga jin ćer Marija sad svira saksofon, peta godina je na Akademiji, upisala je i solo pivanje, treća, Domina svira hornu u solinskoj Gradskoj glazbi, a najmlađa Latica ima još vrimena za odlučit se šta će – govori ponosno njihova teta Tanja.
– U moga brata i neviste ti ima jedna singerica i na njoj mali škafetin s frnjokon s kojega visi triangl. To ti je kad dite propuzi da odma može počet svirat. Nisi se ni rodija već te instrument čeka – govori Tanja čija je ćer Karmen također svirala klarinet u Gradskoj glazbi Zvonimir, ali budući da je sad studentica u Zagrebu, sada malo pauzira, kaže Tanja.
– A kad je moj Dominik bija manji i iša na tečaj gitare, to ti je opet posebna priča – nasmijala se odma u startu Tanja.
– Upisala san ga u Split u KUD »Marjan« da nauči svirat gitaru i kako bi bila sigurna da će on to sve odradit, sidila bi i ja tamo i čekala ga dok ne završi sat. A, da ne stojin tamo samo tako profesor je predložija da i ja počnen učit i eto, na kraju je rezultat taj da je mater zasvirala – smije se Tanja koja zajedno s prijateljicon, imenjakinjon Tanjon ima bend »Duo Tanjos«, pa uz gitaru i mandolinu sviraju za razne fešte, a pridruži se i bratu Braji ako on negdi zasvira.
– Kad smo bili kolendrat na Svetoga Stipana u Stipetini, prošlog Božića Dominik nije svira ni piva, ali je sve materi, babi i ujcu pomoga onako lipo organizirat i dočekat pivače i druge kolendare.
Ovo ste slučajno potrefili da se u kvartu ne čuje sviranje ili operno pivanje – dodaje Tanja dok vrtimo dalje album sa starin slikama di Ivica iliti Brajo već odmalena čvrsto drži harmoniku.

– U jednon momentu u kući je ima četiri harmonike, bili su i bubnjevi jer je Petra počela pivat u bendu, onda pianino, mandolina, saksofon… – nabraja Tanja bratov glazbeni arsenal.
– Čin čuje da se prodaje neki instrument on bi ga kupija, a posebno kad je riječ o harmonici – otkriva Tanja.
– I kontarabas san bija kupija. Ne znan ga svirat, ali neka se nađe – nasmija se Brajo, dok nan je u prilog tome Tanja ispričala kako joj je nevista Ivanka rekla da će, ako Brajo kupi još jednu harmoniku, pritvorit je sigurno u ormar.
Šalila se Ivanka ali, ko zna možda i nije.

– U našoj je ulici uvik bilo živo. Kad mi je bija pir bilo je ovde bar dvista ljudi, a kad se Latica rodila Brajo je zva u sebe doma sve prijatelje. To je bilo pisme i svirke ka nikad, ja san mislila balkon će se prosest, nikad to neću zaboravit – prepričava Tanja.
– Sićaš se Tanja kad si nastupila na Glasu Kaštela i osvojila nagradu. Ja san ti bija menađer – podsjeća Brajo sestru na te vesele dane ditinjstva.
– Da jel’ se sićan!? Osvojila san prvu nagradu. Cila ulica me došla gledat. Posli se feštalo, skakalo se i plesalo po stolu, cila ulica je bila na dvoru, načeja se pršut, jilo se, pilo se…
Imali smo i Glas ulice. To je bilo na sredini ulice, tu di je bila funtana, tu je bila pozornica i svak je ima svoj nastup, uglavnon smo bile prijateljica Tihana Blažević i ja, ali pripreme su bile po cili dan, šta će se pivat, šta će se obuć, šta će se posli kuvat… – prepričava Tanja.
Tako se ljudi moji u Stipetinima uvik feštalo, šta god bilo, rođenje, krštenje, pričest, pir, rođendani, mačkare… Uvik se tražija neki razlog, samo da se druži.
– Ma, jednon kad nan se i prasica oprasila nosilo nan je cilo susidstvo darove, ka za na prave babine. Bilo je 12 praščića. Susistvo se udružilo i jednu ogromnu konistru napunilo manistre, cukra, ulja… Stavili unutra babarin, bočicu i dudu ka za prave bebe. Kolonu su predvodile suside, teta Ana Jurić i Ana Blažević… A onda smo mi odma ka domaćini na stol izvadili vina, pršuta samo nek je slavlje – nasmijali su nas Vukšići na kraju ovog druženja, a mi smo jin poželili još puno lipe svirke i pisme u životu i da uvik ostanu ovako vedri i otvorenog srca.
Jer u Stipetini kad god dođete ne možete se osjećat drugačije nego dobrodošlima!

Na guvnu
Poviše starih kuća u Stipetini je guvno.
-Tu smo se mi ka dica igrali, a sada više ljudima služi ka parkiralište – govore Brajo i Tanja.
Na guvnu di se nekoć vršilo žito je još stari toć na koji je sila ovde najmlađa Vukšićka, sedmogodišnja Latica, dok se iza nje vide stare kuće.

Dida Ive, pivač i glazbar
– Naš dida Ive je piva u crkvi, u starin solinskin pivačima, a jedno vrime je vodija i solinsku glazbu. Kad san na poticaj ženinog oca Andrije Podruga počeja pivat u starin pivačima, Ivan Grubišić Šimunov mi je ispriča da jin je moj dida donija nastavak teksta »O prislavna Božja mati«. Oni su valjda pivali do tad samo dvi kitice, a on jin je donija još, sa svin notama, ko će znat di je on to bija iskopa. U staron baulu u potkrovlju bilo je pustih papira, bilo je i nota i knjiga, a kad je umra njegova žena, a naša baba Nikolina, poznatija ka Mika, je izgleda kroz noć sve to bacila – prisjeća se Brajo jedne zgode.
– Baba, jel ostalo šta pisama i zapisa iza dida? – pitala ju je iza didove smrti moja žena Ivanka.
– E, moja ćerce, koliko je tu kartušine bilo, sve san ti ja to pobacala! – odgovorila je baba Mika.

Susidi ka najbliža rodbina
Kad bi se koja cura udavala ili momak iz ulice ženija, pa kad bi došli roditelji na upoznavanje, obavezno bi se pojavile i suside. To bi bilo negdi iza ručka, nakon onog formalnog upoznavanja. Donile bi one darak svekrvi, odnosno punici, poklon toj mladoj ili mladoženji i čitalo bi se pismo, ka neka šaljiva čitaba i naravno, malo bi i nazdravili… – sića se Tanja.

Prirodno sagorijevanje kalorija

Preskakanje obroka i gladovanje istinski usporavaju metabolizam stoga je bitno jesti redovito, ali hranu obogatiti začinima i biljkama koje ubrzavaju metabolizam. Naime kod konzumacije određenih namirnica tijelo troši više energije i kalorija za njihovu probavu, te se na taj način rješava viška masti. Zadnjih nekoliko godina znanstvenici su dokazali da određene biljke djeluju na ubrzavanje metabolizma i pospješuju sagorijevanje masti. Naravno da ni jedna od ovih biljaka neće djelovati preko noći, ali definitivno će njihovo uvrštavanje u prehrani u kombinaciji sa zdravom prehranom i tjelovježbom pomoći da se lakše dođe do željenih rezultata.

Kumin – Cuminum cyminum
Biljka koja je u zadnje vrijeme popularna kao izrazito dobar začin koji pomaže mršavljenju, a dobar je za probavu. U istraživanju njegova djelovanja provedenom na iranskom Sveučilištu medicinskih znanosti Shahid Sadoughi, žene iz skupine koje su uzimale kumin gubile su više kilograma od skupine žena koje nisu uzimale kumin. Istovremeno im se uz smanjeni obujam struka smanjila i razina lošega kolesterola u krvi. Naime kumin je bogat biljnim kemikalijama fitosteroli, za koje se zna da inhibiraju apsorpciju kolesterola u tijelu. Kuminovo eterično ulje pomaže kod nadutosti, kolika, loše probave i proljeva. Kumin možemo pronaći u sušenom obliku, ili kao mljeveni – kumin u prahu. Za pomoć pri mršavljenju, kumin je najbolje uzimati ujutro u kombinaciji s jogurtom, a dnevno se preporuča konzumiranje 3 grama kumina u 150 ml jogurta s malim udjelom masnoća.
Od kumina se priprema i čaj na način da se žličica sjemenki kumina najprije malo zagrije 5 do 6 sekundi u posudi, te se nadolije 2 ipo decilitra vode i pričeka se da uzavre. Drži se poklopljeno oko 5 minuta, procijedi i pije dok je još topao. Kumin sadrži aromatski spoja kuminaldehid koji aktivira izlučivanje sline u ustima. Sadrži i timol koji stimulira žlijezde koje izlučuju kiselinu, žuč i enzime odgovorne za kompletnu i laku probavu hrane u želucu i crijevima. Kumin je i odlično prirodno sredstvo protiv nadimanja, što znači da oslobađa probleme sa plinovima, zbog čega se često koristi kod djece s grčevima u stomaku i crijevima.

Zlatni korijen – Rhodiola rosea
Sadrži mnoštvo biološki aktivnih tvari koji uvelike jačaju naše zdravlje. Spomenuti ćemo rosavin, rosin, rosarin i salidrozid od kojih je rosavin najučinkovitiji u borbi protiv suvišnih masti. Pohranjene masti kao masno tkivo naš organizam smanjuje pomoću enzima lipaza. Ekstrakt Rhodolia rosea djeluje na način da aktivira lipazu, čime se smanjuju masne naslage. U kombinaciji s redovitom tjelovježbom ekstrakt ove biljke može ubrzati mršavljenje.

Piskavica – Trigonella foenum – graecum
Biljka kod koje je zastupljena amino kiselina 4-hidroksi-izoleucin. U novije vrijeme usavršena je tehnologije obrade piskavice i ekstrakt 4-hidroksi-izoleucin standardiziran je kao tržišni proizvod. Određena istraživanja su pokazala da ova aminokiselina igra važnu ulogu u regulaciji glukoze jer potiče lučenje inzulina te ograničava glikemijski indeks. Značajan je podatak da učinak ove aminokiseline ovisi o glukozi, pa što je veća razina glukoze u krvi, to je njena aktivnost veća, te se na taj način održava optimalna razina glukoze u krvi. Najveći broj znanstvenih istraživanja konzumiranja piskavice dokazao je djelotvorno snižavanje kolesterola i masti u krvi te antidijabetičko djelovanje njezinih sjemenki.

Celer – Apium graveolens
Biljka obiluje mineralima, vitamina i vlaknima, te naravno ima malo kalorija. Potiče probavu i odličan je sastojak svake zdrave i uravnotežene dijete. S obzirom da je celer bogat magnezijem te da njegova eterična ulja umiruju živčani sustav grickanje celera između obrokâ može potaknuti mršavljenje uz smanjivanje lošega kolesterola i visokoga krvnog tlaka.

Cikorija ili vodopija – Cichorium intybus
Bogata je inulinom koji djeluje na apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žuči i bubrega te ubrzava metabolizam. Cikorija može biti od koristi za problem usporene probave i nadimanja. Također zbog inulina djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi kao i na snižavanje razine šećera u krvi.

Kopriva – Urtica dioica
Djeluje kao diuretik, te na taj način može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline čime uspješno smanjuje tegobe reumatizma i artritisa. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj od koprive koristi za čišćenje organa mokraćnog sustava, sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu. Na taj način kod ljudi koji žele smršaviti pomaže u izbacivanju suvišne vode iz tijela. Čaj od koprive poboljšava i rad probavnoga sustava, a djeluje i na ubrzavanje metabolizma što pomaže prilikom gubitka kilograma.

Komorač – Foeniculum vulgare
Plodovi ove biljke se zbog svojega sastava bogatog eteričnim uljima koriste kao pomoć protiv nadutosti, gastritisa, bolova u području želuca, jetre ili žuči. Također je poznato da komorač pomaže u probavi masne hrane. Zbog činjenice da ubrzava i metabolizam uspješno se koristi pri mršavljenju, kao dodatak drugoj hrani ili u čajnim mješavinama. Komorač poboljšava okus čajnim mješavinama i povoljno djeluje na probavu.

Pirika – Elymus repens
Podanak ove biljke pomaže kod masne jetre i povišene masnoće u krvi, ali potiče istovremeno i rad bubrega, te na taj način kompletno čisti krv od toksina. Ova biljka poznata kao vrlo uporan korov, je učinkovita u procesu ubrzavanja metabolizma i mršavljenja, a najčešće se upotrebljava u obliku čaja ili tinkture. Kod puzave pirike upotrebljava se podanak koji se iskapa u rano proljeće ili kasnu jesen. Nakon dobrog ispiranja, uklone se sitni korjenčići te se osuši. Pije se dnevno tri šalice čaja koji se priprema na način da se jednu jušna žlica osušenih podanka prelije šalicom hladne vode navečer, ujutro se 5 minuta kuha, poklopi i pusti da odstoji 20 minuta. Jako je djelotvoran ovaj čaj i za smanjivanje celulita, za čišćenje kože kao i jačanja organizma kod opće slabosti.

Ljuta papričica – čili
Za osjećaj ljutine papričica zaslužan je kapsaicin, koji u tijelu može sagorjeti čak 50 do 100 kalorija više nego što bi se inače sagorjelo. Istraživanja objavljena u časopisu Physiology & Behavior, gdje je istraživan učinak jednoga grama sušene i mljevene paprike su pokazala kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Poznato je i da ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi, a njena konzumacija kao začin pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka. Smatra se i da sami osjećaj žarenja u ustima djeluje kao pomoćno sredstvo za mršavljenje.

Kadulja – Salvia officinalis
Odlično je sredstvo za pročišćivanje krvi i izbacivanje sluzi iz organizma. Ona jača krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Poznato je od davnina njeno pozitivno i jako antiseptičko djelovanje u usnoj šupljini. Kadulja se koristi kod liječenja afti, neugodnog zadaha iz usta, problema s grlom i krajnicima, karijesa i gnojnih upala desni. Kadulja je kod nas vrlo cijenjena biljka, ali nije toliko povezana s gubitkom kilograma. Ipak njeno je djelovanje na smanjivanje stresa povezano s time da se smanji i izlučivanje kortizola, a on je taj koji uzrokuje nakupljanje masnih naslaga i to na najosjetljivijem mjestu, oko trbuha.

Menta – Mentha piperita
Poznata biljka za probavni sustav koja djeluje antibakterijski i antivirusno, te je od naboljih stomahika. U slučaju nadutosti, usporene probave ili žgaravice preporuća se čaj od mente, a može se koristiti i eterično ulje kap do dvije nakon obroka. Također pomaže u obnavljanju jetre. Čaj od mente je učinkovit u borbi s kilogramima jer može neutralizirati višak estrogena u organizmu, a poznato je da je višak estrogena povezan s nakupljanjem kilograma.

Lan – Linum usitatissimum
Biljka čije se sjemenke mogu samljeti u laneno brašno, iscijediti u ulje ili pretvoriti u tekstil. U zadnje vrijeme se lanene sjemenke preporučuju kao dodatak prehrani koji ubrzavaju metabolizam i mršavljenje. Sjemenke lana su bogate vlaknima čime se umanjuje osjećaj gladi i suzbija želja za hranom, a istovremeno se ubrzava rad probavnoga trakta. Lanene sjemenke također su bogate omega-3 masnim kiselinama koje imaju brojne koristi na zdravlje. Sadrže i lignin koji je složen polimer ugrađen u staničnim zidovima mnogih biljaka.
Čaj koji ubrzava metabolizam se priprema tako da se 1 žličica mljevenog sjemena lana prelije sa 2.5 dl vrele vode i dobro promiješa. Procijedi se i pije najčešće uz dodatak limunovog soka jednom dnevno. Osim kao pomoć u mršavljenju djeluje i na snižavanje kolesterola, poboljšava probavu, a smanjuje i rizik od određenih vrsta karcinoma.

Dr. sc. Olivera Crmarić

PADALINE
U mjesecu svibnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 59 litara kiše po četvornome metru.

Nastavljaju li rukometaši Solina u 1. B ligi?

U rukometnom klubu Solin itekako osjećaju posljedice pandemije, zaključiti je iz razgovora s predsjednikom kluba Davorom Ćićerićem. S treninzima su započeli prije desetak dana i to samo s mlađim uzrastima, seniorska momčad je na odmoru.
– Trenutačno vlada stanje u kojemu jednostavno ne znamo što nas čeka u budućnosti i ne znamo s kolikim financijskim sredstvima ćemo raspolagati u budućnosti. Donatori su automatski prestali ispunjavati svoje obveze iz Ugovora. Transferi Solinske zajednice sportova za prva tri mjeseca od proglašenja pandemije, umanjeni su nam za 60 posto uz napomenu predsjednika Zajednice kako će eventualni povratak na staro ili visina budućih novčanih transfera – ovisiti o razvoju situacije. Napominjem da je taj iznos, koji trenutačno primamo, dovoljan za organizaciju jedne domaće utakmice u Prvoj HRL jug, čiji smo članovi – rekao je predsjednik Ćićerić, te je naglasio:
– Ukoliko se ne dogodi povratak na visinu ugovorenih transfera za 2020. jednostavno ćemo morati odustati od zacrtanih ciljeva, a to će značiti vraćanje od najmanje pet godina unazad, što je samo po sebi katastrofalno. Niti ćemo moći održati seniorsku ekipu u svom rangu, a ne ćemo moći nastaviti zacrtani razvoj mlađih kategorija. Trenerski kadar je upoznat s mogućnošću drastičnoga smanjenja sredstava i u otvorenomu razgovoru smo ih zamolili da razmisle o tome žele li nastaviti rad u klubu ili će pak potražiti novu sredinu. O tome će se izjasniti na slijedećem sastanku struke.
Za sada se ni Hrvatski rukometni savez nije izjasnio o budućim formatima liga, odnosno ne znamo hoće li natjecanja ostati u sadašnjemu obliku ili će se prilagođavati novonastaloj situaciji u kojoj će definitivno nedostajati financijskih sredstava za odigravanje natjecanja na dosadašnji način. Zamolio bih sve odgovorne u Gradu da kod donošenja budućih odluka o visini financijskih transfera klubovima budu itekako odgovorni, kako ne bi lošim odlukama doveli do gašenja sportskih klubova, a sadašnje stanje vodi upravo tome – zaključio je predsjednik kluba Davor Ćićerić.

Miro PODRUG

Trener Ivan Bubalo ostaje na kormilu Solina

Sve zajedničke sportske aktivnosti u Nogometnom drugoligašu Solinu koje su službeno bile prekinute od 14. ožujka započele su 1. lipnja. Startale su sve uzrasne kategorije od Škole nogometa, juniora i mlađih seniora. O aktivnostima su nas obavijestili članovi Izvršnog odbora kluba Ivan Spajić i Mario Jaman, voditelj Škole nogometa Ante Boban, tajnik kluba Pavle Marinković i sportski direktor Goran Gruica. U žalbenom postupku dobivena je licenca za natjecanje u Drugoj HNL i pripreme su za Izvanrednu skupštinu kluba.
– Od 1. lipnja započeli smo s trenažnim procesima u školi nogometa Tonći Boban Bebi. Svi polaznici su na raspolaganju svojim trenerima. Trenirat će se na dvije lokacije, na stadionu pokraj Jadra i u Vranjicu na pomoćnom gradskom terenu s umjetnom travom. Moramo se svi, djeca, roditelji i treneri, strogo pridržavati propisanih mjera opreza. Zbog toga su svi roditelji dužni izmjeriti svome djetetu temperaturu prije treninga. U slučaju da je djetetu povišena temperatura, strogo je zabranjen dolazak na trening i doticaj s ostalom djecom. Dolasci na treninge obavezni su minimalno dvadesetak minuta prije samoga početka treninga da se kvalitetno obavi evidencija prisutnih, obavi dezinfekcija te izmjeri temperatura svakog pojedinca, a klub je osigurao dezinfekcijska sredstva kao i digitalne mjerače temperature. Svlačionice se u mjesecu lipnju neće koristiti – rekao je voditelj Škole nogometa Ante Boban.
Pomoćni trener prve momčadi Duje Tokić poveo je juniore i mlađe seniore.
– Od ponedjeljka, 1. lipnja su u trenažnom procesu i mlađi seniori, koji vježbaju na pomoćnom igralištu u Vranjicu pod paskom pomoćnog trenera Tokića. U rad su uključeni i kompletni juniori, te neki povratnici u klub. Obavljeni su razgovori sa svim igračima prve momčadi, a konačan popis bit će poznat do početka priprema – rekao je sportski direktor kluba Goran Gruica.
Ivan Spajić je najavio i održavanje sjednice Skupštine kluba, u utorak 16. lipnja s početkom u 20 sati u Domu »Zvonimir« u Solinu. Prisjetimo se, zakazana Izvanredna sjednica Skupštine kluba trebala se održati 16. ožujka, ali je odgođena. Na njoj se trebao birati i novi predsjednik kluba, a jedini službeni kandidat je bio Ivan Spajić, inače član Izvršnog odbora kluba. Dužnost predsjednika obavljao je do kraja mandata ovoga Izvršnog odbora, odnosno do ljeta 2021. Spajić na neki način danas koordinira rad kluba, te je rekao:
– Potpisali smo ugovor s trenerom Ivanom Bubalom do kraja sezone 2020./2021. Struka prve momčadi ostaje u kompletnom sastavu. Bubalu će u radu pomagati Duje Tokić, Hrvoje Višić i Frane Žuvela. Nešto konkretnije o smjernicama kluba bit ćete upoznati nakon Skupštine kluba.

Miro PODRUG

Konzervatorski poziv iz solinskih gena

Čovjekova djelatnost koja je za vlastitu svrhu i cilj imala očuvanje postojećega stanja društveno-prirodnih, a kasnije i kulturnih dobara u zapadnoeuropskom je nazivlju još u kasnomu srednjem vijeku dobila naziv »conservacioun«, imajući kao smjernicu latinski pojam »conservationem«.
Solinski je povijesno-kulturni »fatum« nerijetko među onima koji su u Solinu ponikli, rasli i odrasli, iskristalizirao pojedince koji su se po akademskomu obrazovanju vratili pedlju zemlje uz Riku i more podno Kozjaka stekavši prva humanistička, povjesničarska, ili posebice arheološka iskustva doprinoseći konzervaciji bogate solinske baštine.
Pročelnik Konzervatorskoga odjela u Imotskom solinski arheolog Ivan Alduk jedan je od istinskih primjera humanističkoga konzervatorskog poslanja. Promjene, izmjene i najave raznih projekata na solinsko-baštinskom polju idealna su stoga prilika za razgovor.

Koje su dužnosti i obveze pročelnika konzervatorskoga odjela, s kakvim se problemima suočavate, jesu li drugačije situacije u velikim gradovima i manjim gradskim i ruralnim središtima? Kakav je odnos prema baštini općenito, kakve odluke donosite?
– Trenutačno, i posljednjih nešto više od 10 godina sam pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom. Odjel je osnovan 2007., a ja sam u njega stigao krajem 2009. nakon 7 ili 8 godina rada u splitskom Konzervatorskom odjelu. To prijašnje iskustvo na brojim poslovima i sa starijim kolegama u svim krajevima Dalmacije (unutrašnjost, obala i otoci) uvelike su mi olakšali vođenje jednoga odjela kojega je moja prethodnica Ana Bilokapić (nažalost, prerano preminula kolegica) počela »postavljati na noge«. Moram reći kako je u to vrijeme osnivanja i početka rada Odjela bilo puno »glasnih« – međutim, nitko se od njih na kraju nije uhvatio toga posla ili ponudio pomoć. Danas nas je u Odjelu šestero, imamo sve »konzervatorske« struke osim povjesničara umjetnosti čemu se nadamo u nekim boljim vremenima. Pokrivamo prostor Šestanovca te Imotske i Vrgorske krajine s tendencijom preuzimanja konzervatorskih poslova u dolini Neretve.
Kad bih rekao da je taj posao lagan, govorio bih samo pola istine. Međutim ipak je vođenje jednoga konzervatorskog odjela u manjim sredinama nešto lakši posao od tog istoga u Splitu, Dubrovniku ili Rijeci. Unatoč tome, svojevrsni pritisak se polako počinje osjećati i na području moga Odjela što nas raduje jer to znači se i ti krajevi bude iz dugoga sna i da smo mi kao konzervatori prepoznati među ljudima. Još će to buđenje trajati, ali dobro je da je počelo. Mi smo apsolutno spremni.
Posljednjih godina stjecali smo iskustva i znanja na projektima obnove i zaštite spomenika koje je financiralo gotovo isključivo Ministarstvo kulture, trudili smo se kroz našu struku doprinijeti razvoju tih krajeva, valorizirali smo spomeničku baštinu i ukazali na njezinu vrijednost, unutrašnjost Dalmacije se sa stećcima našla i na UNESCO-voj Listi svjetske baštine itd. Moram priznati da je ipak jedan dio ljudi (u prvom redu ljudi na vlasti u državi, županijama i općinama) shvatio važnost baštine. Sada idemo dalje. Nema stajanja.
S druge pak strane odnos pojedinaca prema baštini je ponekad nevjerojatno tvrdoglav, da ne kažem – glup! Kolege konzervatori troše ogromne količine energije da pojedincima objasne da smo tu radi njih, a ne radi nas samih. Ne biste vjerovali koliko je potrebno uvjeravanja da nekome objasnite da npr. armirano-betonska ploča nije dobra u kući staroj 300-400 godina. Ili da nekoga uvjerite da ne smije rušiti nosivi zid u kući ili od prozora raditi izlog itd. Pomislite tada da će ovaj zagrebački potres takvima otvoriti oči. Naravno, pogriješite. Jer te su oči i uši trajno zatvorene, a u prvomu redu na njihovu vlastitu štetu. Na svu sreću ima i potpuno drugačijih primjera prihvaćanja i razumijevanja nas kao struke. Jer da nema, moram priznati da ovaj posao sigurno ne bih više radio.

Baština i solinski geni

Koliko je na vas utjecalo ono »solinsko« u vašoj profesiji? Koliku je ulogu u vašoj profesionalizaciji i specijalizaciji odigralo iskustvo na solinskim, salonitanskim terenima? Oni ponešto upućeniji u arheološko-povijesne salonitanske kulturne prilike pamte vas kao mladoga entuzijasta na solinskim lokalitetima. Kampanja u Zvonimirovoj ulici na Bilankuši u društvu današnjega ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčevića i Vedrana Barbarića, epizoda u Rižinicama, te kasnija brojna istraživanja i iz njih proizišli znanstveni radovi utjecali su na početak vaše stručne formacije. Kako bi prema vašemu pogledu student, znanstvenik trebao stjecati potrebno iskustvo?
– Započeo sam davno i zapravo je onaj »kvarat« mojih solinskih gena samo i jedino utjecao na moj poziv. Ništa drugo! Djetinjstva u Rupatini i posebno u Žižinoj glavici (opet jedan arheološki lokalitet) odakle mi je baba Ivanka rođ. Žižić – Dujmov su imala vrlo veliku ulogu u činjenici da me ta arheologija i povijest čvrsto drže još od osnovne škole. Nikada nije postojalo ništa drugo. Tako da je Solin u emotivnom, a kasnije i u profesionalnom smislu odigrao najznačajniju ulogu. Ipak, u odnosu na sve što sam i gdje sam radio, solinska ili salonitanska epizoda nije trajala dugo. Završila je na Bilankuši, točnije malo južnije, gdje smo istraživali dio bedema i jednu kulu. Nije mi žao da je završila s obzirom da je poradi nekorektnosti pojedinaca ostavila malu gorčinu koju će najbolje razumjeti kolege koje ste spomenuli u pitanju. Međutim, bilo pa prošlo. Sad se toga jedva i sjetim. Na Rižinicama sam bio samo na početku i u tome nisam puno sudjelovao s obzirom da sam već otišao u Imotski. Iz cijele dosadašnje priče jasno je da bi mladi čovjek znanja i iskustva trebao stjecati na što različitijem prostoru, na što različitijoj problematici i poslovima. »Zakopati« se samo u Saloni, ne znam koliko to može biti dobro, koliko god ona u nacionalnim i europskim okvirima bila važan lokalitet. Upravo ovaj konzervatorski posao može dati tu širinu ukoliko ga tako i shvatite. Kada imate širinu, znanje i iskustvo koje vam nitko ne može oduzeti, morali bi moći izabrati ono čime se želite ozbiljnije tj. detaljnije baviti. Ukoliko ovaj posao shvatite kao »muku« od 8 do 16, ne ćete dobro napraviti sebi ni spomenicima. Možda će netko misliti drugačije, ali moja iskustva su takva.

Konzervator nije pravnik

Uz Solin i solinske lokalitete Vaši su brojni doprinosi i otkrića vezani uz druga mjesta, sredine i lokalitete posebice u Dalmatinskoj zagori. Koja su najvažnija osobna zadovoljstva i nezadovoljstva povezana s Vašim poslom?
– O doprinosima i otkrićima će govoriti drugi. Unatoč stažu još uvijek sam emotivan oko nekih stvari stoga ne baš i objektivan. Mislim da se to neće promijeniti. Ono što bih istaknuo kao veliko zadovoljstvo, a i prekretnicu sudjelovanje je u organizaciji izložbe »Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja« 2007. Vjerojatno se nikada neću moći dovoljno zahvaliti Jošku Belamariću koji me uključio u tu priču. Tih nekoliko mjeseci rada na izložbi u profesionalnom me smislu obilježilo više nego išta drugo. Unutrašnjost Dalmacije će vjerojatno zauvijek ostati moja inspiracija i opsesija. Činjenica je da preko 10 godina svako jutro prelazim preko Klisa i da mi to još uvijek nije niti malo teško. Izložba je imala nevjerojatan odjek i među kolegama, a još više u javnosti među »običnim« ljudima. U tome je izvor zadovoljstva. O našem odnosu prema kulturnoj baštini »Zagore« nakon izložbe bi mogli pričati na različite načine s obzirom da se on kreće od izrazito pozitivnih do vrlo negativnih. Ta je izložba naime bila prekretnica i pokrenula procese koji, barem u našoj generaciji, ne smiju stati.


Sada pak dolazimo do problema koji je puno širi od odnosa prema kulturnoj baštini »Zagore« i svega onoga što mi se u mom resoru sviđa, a što ne. Naime, moja profesija je u jednom trenutku krenula u izrazitu birokratizaciju što je vrlo teško spojivo sa zaštitom spomenika, s terenskim radom, sa stjecanjem znanja i iskustva. U tom vremenu nastala je drugačija »sorta« konzervatora gotovo bez ikakvih veza sa starijim kolegama i na neki način udaljena od srži ovoga poziva. Dogodio se rez što nikako nije dobro. To je ono što me žalosti. Ipak, u posljednje 3 ili 4 godine stvari se polako pokušavaju vraćati na one postavke koje smo u jednom trenutku gotovo izgubili. A one su jednostavne, konzervator nije pravnik, konzervator valorizira spomenik kroz svoju struku (arhitektonsku, arheološku, povijesno umjetničku, etnološku). Ukoliko ga odvajate od struke, a vi kao pojedinac pristanete na to – onda toj struci nema spasa. Srećom, reagirali smo u zadnji trenutak i nade definitivno ima. U svemu ovome, kada je riječ o nezadovoljstvu, jednu stvar nikako ne mogu prešutjeti. Činjenica je da i u našem žitu ima kukolja! Nekako o sebi mislim da mogu raditi puno toga, ali braniti kolege od njih samih u pojedinim situacijama, e to je nemoguća misija. Srećom malo je toga kukolja, ali kada se nađete u takvoj situaciji nije nimalo ugodno slušati pojedine »bisere« koji nastaju ponajviše iz straha, neznanja, tvrdoglavosti pa čak i najobičnije lijenosti! Radi toga nas i doživljavaju kao struku koja samo viče – ne može! To je najčešće pogrešno, ali ponekad i opravdano. Neka mi nitko ne zamjeri, ali ovo sam morao reći. Konzervator mora znati reći kako nešto može, mora imati alternativu, mora znati prepoznati baštinu i »pomiriti« je s našim vremenom. Ne bih rekao kako doista mora postojati neki kompromis. Istina, kompromis može biti dobra stvar, ali ne uvijek. Iz vlastitoga iskustva, ako ćete i grešaka, znam da kompromis katkad rezultira osrednjim »proizvodima« koji je mogao biti puno bolji i koji dugoročno nije dobar ni za spomenik ni za onoga tko ga na bilo koji način koristi. Srž svega je naše znanje i iskustvo, kako nas samih tako i naših prethodnika. Sve drugo nas slabi ispred sviju, javnosti, investitora, projektanata itd.

Samoodrživa baština

U Solinu, ali i drugim mjestima uspješno ste sudjelovali i na nekim projektima financiranima putem različitih EU fondova. Govoreći s određenim vremenskim odmakom kakva su Vaša iskustva rada na tim projektima? Koliko su oni smisleni i održivi? Koliko su povoljni za baštinu općenito, za kulturu, povijest, arheologiju jednoga kraja? Je li riječ o dodatnoj birokratizaciji nauštrb praktičnoga dijela s jedne strane ili pak budućnosti lokalitetâ, muzejâ, različitih institucija i baštine općenito s druge strane? Jesu li muzejske (muzeološke) institucije »zapele« u nekim prošlim vremenima ili ipak nedvosmisleno nose potencijal za učvršćivanje temeljâ kulture?
– Moja su iskustva u tomu pogledu skromna, ali postoje. S obzirom da sam bio angažiran na praktičnomu dijelu (pisanje studija, organizacija predavanja, obilazak terena) ne mogu baš puno govoriti o »dodatnoj birokratizaciji«. O tome više mogu reći ljudi koji vode pojedine projekte. Ali iako skromna, iskustva postoje i ona su podijeljena. Jednostavno je. Gotovo svaki projekt ima smisla. Ali, završi li taj projekt u trenutku kada je »službeno gotov«, kada se birokratski i financijski sve riješi, tada on potpuno gubi na smislu! Ukoliko lokalna zajednica, počevši od lokalne vlasti, preko udruga i pojedinaca ne nastavi održavati, promovirati i čuvati rezultate toga projekta sav trud i novac uložen u projekt su izgubljeni. Tim više jer svaki od tih projekata postaje podloga i referenca za neke buduće projekte.

Konkretno na samo jednom primjeru; šetnica prema ušću Jadra s pričom o kulturnoj i još više prirodnoj baštini (realizirana kroz jedan od takvih EU projekta) izvrsna je ideja koja se ne smije zapustiti, koja se u promotivnim materijalima Grada Solina, Turističke zajednice i drugih subjekata mora još više pojavljivati. Ona je javni prostor Grada Solina. Prostor sviju nas. Ako ga zaboravimo u budućnosti postoji mogućnost da ga izgubimo. Njega i sve takve javne prostore koje zaboravimo i zapustimo, pa onda »plačemo« kada se pojavi nečiji drugačiji interes!
S obzirom na bogatstvo tj. brojnost naše kulturne baštine koju bi teško »podržavao« i državni proračun neke bogatije zemlje projekti financirani sredstvima iz različitih EU fondova su definitivno prilika. Posebno za recimo to tako, veće zalogaje. Naime na taj način možemo »ubiti dvije muhe jednim udarcem«. Realizacija velikih projekata otvara mogućnost zarade kako bi baština sama sebe mogla financirati, a s druge strane oslobađaju se nacionalna sredstva koja možemo okrenuti prema onim manje vidljivim, ali jednako važim, dijelovima hrvatske kulturne baštine koji nas u smislu identiteta, također čine onim što jesmo. Veće institucije, pa tako i muzeji, bi se što prije trebali »otplesti« iz nekih prošlih vremena i ozbiljno shvatiti ovu priliku, jer dugoročno ovisiti o gotovo samo jednom izvoru financiranja (državni proračun) nije ni u čisto razumskom smislu održivo.

Muzej širitelj kulture

Ove godine Arheološki muzej u Splitu obilježava 200 godina postojanja. Institucija je to koja je nastala poradi i zbog Salone, a kroz svoju je povijest znatno doprinijela postavljanju temeljâ kulture moderne Hrvatske. Objektivno govoreći stanje najvažnijega baštinskoga lokaliteta u državi daleko je od zadovoljavajućega, a desetljeća zanemarivanja ne mogu se riješiti u kratkomu roku. Svakodnevno pak slušamo brojne (samozvane) stručnjake koji Saloni i njezinoj baštini »tepaju« govoreći prvenstveno o upravljanju lokalitetima i vlastitim viđenjima budućnosti svih lokaliteta. Je li moguće dati odgovore na salonitanska pitanja u tako kratkom vremenu? S obzirom da ste na ovomu polju prošli pozamašan karijerni put, stekli ste potrebne i partikularne vještine jeste li na ijedan način uključeni u službena i institucionalna planiranja salonitanske budućnosti? S vašega gledišta koji su temeljni problemi koje vidite u ovomu polju?
– Dvije stotine godina jednoga muzeja s takvom povijesti je nešto zbilja ogromno! Tim više uzmete li u obzir da je put nastanka splitskoga Arheološkog muzeja još od 18. stoljeća (pa i ranije) vrlo sličan putu koji su prošli svi veliki europski muzeji. Godina 1820. je »samo« trenutak kada je muzej službeno osnovan. Njegovi korijeni znatno su stariji i ta bi institucija nakon desetljeća spavanja morala postati prisutnija u gradu u kojem postoji već 200 godina. Štoviše ne samo u gradu već i znatno šire. Nažalost, izostat će slavlje koje se definitivno trebalo dogoditi. Točnije, koliko znam ono će biti skromnije. Moram naglasiti da to nikako ne ide na dušu novomu ravnatelju, koliko na činjenicu da se tako velika slavlja moraju pripremati godinama unaprijed, ali i trenutačnu situaciju nakon pandemije koronavirusa. Međutim, svojevrsni popravni ispit možemo imati za dvije godine kada će muzej proslaviti 100 godina od useljenja u današnju zgradu! Jednu od najljepših u Splitu koju baš takvom i ne doživljavamo. To je prilika za važne stvari.

Međutim koliko god bile važne, od obljetnica se ne živi. Ukoliko muzej ne ispuni svoju osnovnu ulogu širitelja kulture, to je mrtav muzej. Može mi netko reći da sam isuviše doslovan, ali ne smije se dogoditi da splitski Arheološki muzej godišnje ima 7 do 8 tisuća posjetitelja i to u gradu od 180 tisuća stanovnika i 20 tisuća studenata, pribrojimo li tome osnovne i srednje škole i da ostanemo samo u administrativnim granicama Splita. U gradu kojega godišnje posjete deseci i deseci tisuća turista koji su gotovo svi na 10 minuta hoda od muzeja. Za usporedbu, Arheološki muzej u Vidu (Narona), malom selu uz granicu s BiH pokraj Metkovića, godišnje posjeti između 17 i 18 tisuća ljudi. Dakle, ne radi se o stoljetnim obljetnicama (muzej u Vidu je otvoren prije 13 godina), staroj slavi i zvučnim imenima, radi se o osobnom angažmanu i potrebi da se razvija i bude bolji!
Odnos muzeja i Salone je nešto što se definitivno mora riješiti. S obzirom da nisam u to uključen (niti imam želja i ambicija), bilo bi od mene prepotentno govoriti o načinima kako to razriješiti. Situacija definitivno ne može ostati ovakva jer to nije dobro ni za lokalitet ni za Muzej koji se desetljećima bespotrebno iscrpljivao u »održavanju« Salone, dok su puno važnije stvari izostajale (revizijska istraživanja, sustavna istraživanja, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa). Ministarstvo kulture je zainteresirano da se taj problem riješi i institucionalno je u Solinu prisutno htjeli vi to ili ne. Ono daje najbolji okvir za to buduće rješenje. Ali, uz Arheološki muzej, Grad Solin je tu najzainteresiraniji. Barem bi trebao biti. I to je to. Sve ostalo je »puno baba, kilavo dite«! Sve ostalo otvara vrata »stručnjacima« koji u pravilu nemaju znanje za taj posao ili u interesu nemaju javnu stvar i opće dobro nego brzu zaradu ili se pak vode snažnim egoizmom i vrlo osobnim ambicijama (čega nažalost u ovim našim strukama ne nedostaje).

Iskorištavanje svih potencijala

Solinska baština seže daleko iza Salone i antičkoga vremena. U svomu istraživačkom i znanstvenomu radu veliku ste pažnju posvetili i srednjovjekovnim, kasnosrednjovjekovnim solinskim lokalitetima, na poseban način Gradini. Uzmimo Gradinu kao svojevrsni simbol solinske baštine, jer ona u današnjemu kulturnom izričaju objedinjuje antičko, (kasno)srednjovjekovno te novovjekovno razdoblje na jednomu lokalitetu u središtu grada. Je li projekt uređenja Gradine jedinstvena prilika za odnos prema baštini? Odnosi li se Solin kao nasljednik velebne Salone prema baštini na specifičan način? Koje po(r)uke možemo izvući iz primjerice najavljene izgradnje Kulturno-informativnoga centra na arheološkomu lokalitetu, projekta uređenja Gradine i općenito novogradnji u istočnomu dijelu Salone, tzv. »zoni B«?
Solinska baština kasnijih stoljeća, tj. sve ono što je nastalo u razdoblju od ranoga srednjeg vijeka do otprilike početka 20. stoljeća, dugo je vremena bilo u sjeni antičkih i ranosrednjovjekovnih slojeva. Naravno, ta kasnija baština nije toliko »važna« u širim okvirima, ali za naše lokalne okvire, za razumijevanje nastanka i razvoja današnjeg Solina itekako ima važnost. U Bulićevim radovima je nalazimo na marginama i u fusnotama, don Lovre Katić ju je više iznosio na svjetlo dana, ali nakon njega ona se kao tema rijetko pojavljivala. U zadnje vrijeme se to promijenilo pa danas imamo nekoliko izdanja o Solinu u razdoblju od 15. ili 16. do 20. stoljeća i to s različitim temama od svakodnevnoga života do razvoja cementne industrije. U svakom broju »Tusculuma« pojavljuju se radovi kojima je u žarištu lokalna povijest i oni manje poznati spomenici.

Gradina je definitivno jedan takav. Izuzetno važan i u širim okvirima u prvomu redu radi ostataka crkve, ali i jaka točka lokalne povijesti koja još uvijek graniči s legendama nastalim tijekom burnih stoljeća. Dapače, Gradina ide i dalje od toga, ona je davno postala ljetna pozornica i kao takva je ušla u sjećanja i emocije Solinjana. Na određeni, ali puno skromniji način, sve ono čemu se danas divimo na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila (predstave, koncerti) u solinskoj Gradini postoji već desetljećima. Nisam protiv toga da ona i dalje ostane otvorena pozornica. Mislim da u Solinu ne možemo imati bolju! U konzervatorskom smislu u Gradini imamo priliku taj posao odraditi bolje nego je odrađen u Šibeniku. U prvom redu tu mislim na arheološka i konzervatorska istraživanja većega dijela utvrde koja bi na neki način rasvijetlila njezin nastanak i razvoj te je izvukla iz onoga mitskog i legendarnog. Kao struka i kao grad tu možemo jedino profitirati. Vjerujem da je Grad Solin kao »investitor« to shvatio! Tim više jer se u Gradini i Arheološki muzej vratio svojoj prvobitnoj ulozi – arheološkom istraživanju u Saloni. Kroz ovih nekoliko rečenica bih projekt Gradine odvojio od svega ostalog što ste spomenuli.
O izgradnji novog Kulturno-informativnog centra ne znam puno, ali sumnjam da se arheološka istraživanja i tu neće provoditi sukladno pravilima struke. U smislu korištenja EU fondova Grad Solin mora još više računati da bilo koji zahvat u prostoru unutar zaštićenih zona nosi sa sobom obvezu provođenja arheoloških istraživanja koje je u financijskom smislu teško unaprijed točno odrediti. Ali nije nemoguće. Naravno, ne radi se samo o financijskom dijelu već i o budućnosti onoga što ste iskopali. Zato je priprema ovako značajnih projekata više od polovice posla. Najgluplje je naći se u situaciji da dobijete novac koji ne možete trošiti jer se niste dobro pripremili, a znali ste koja iznenađenja može nositi solinsko »podzemlje«. U svakom slučaju, mislim da će se arheološka istraživanja i dalje provoditi bez obzira na »negodovanje« investitorâ ma tko oni bili. Jednako onako kako se provode i prije drugih novogradnji u čitavoj  »zoni B«.
Tu su zonu iscrtali i valorizirali kolege iz splitskog Konzervatorskog odjela. Ona je zona gdje se baština i arheologija moraju pomiriti sa suvremenim životom. U »zoni A« ta »pomirba« nije opcija! Tu vrijede druga pravila. Gledamo li i u povijesnom smislu »zona B« je dijelom zona u kojoj je Solin nastavio živjeti i nakon nestanka antičke Salone. Naravno, i u njoj su mogući veliki i značajni pojedinačni arheološki nalazi, kao npr. »Istočna bazilika«. Ali o tome ćemo kad ih i ako ih nađemo. Bude tu i problema. Ali budimo iskreni, kada se u posljednje vrijeme dogodilo da je u centru Solina nešto od arheologije uništeno ili ostalo neistraženo i nedokumentirano tijekom građevinskih radova? Ne kažem da nije bilo pokušaja, ne kažem da je splitskim konzervatorima zaduženima za Solin lako, ali koliko znam niti jedan pokušaj nije završio katastrofalno za arheološku baštinu.
Naravno sada vam je već jasno da osobno vjerujem da sve istraženo ne moramo i prezentirati. Naime ta svojevrsna »čistoća« nas dovodi u opasnost da umjesto živoga grada dobijemo ono što je u Splitu tzv. »jugoistočni kvadrant« Dioklecijanove palače – mrtvi grad, smetlište, ili kako ga ne bez razloga još uvijek zovu »Kenjara«. Ponavljam stoga: sve to što vrijedi u Salonitanskoj »zoni B«, u »zoni A« zaboravite! Tu je priča drugačija tj. trebala bi biti. Isto vrijedi i za slučajeve ako se u »zoni B« otkriju značajniji arheološki nalazi, tu na scenu stupaju arheolozi, a posebno kolege konzervatori tj. naše znanje i iskustvo u valorizaciji spomenika. Konzervatorski poziv, ne struka nego poziv bi u tome morao biti nezamjenjiv. Na kraju krajeva u Dalmaciji smo prisutni gotovo 170 godina. Nije to malo i beznačajno.

Jedinstvena prilika

Na prostoru utvrde Gradina 18. svibnja održan je koordinacijski sastanak, a tjedan dana kasnije, 25. svibnja, i službeno su započeli radovi na sanaciji i uređenju ovog zaštićenog spomenika kulture koji u ljetnim mjesecima služi kao otvorena pozornica za brojne koncerte i kazališne predstave u sklopu manifestacije Solinsko kulturno ljeto.
Sanacija i uređenje Gradine provodi se u sklopu projekta »Otvorene ljetne pozornice urbane aglomeracije Split« financiranoga iz Europskog fonda za regionalni razvoj kroz OP Konkurentnost i kohezija u financijskom razdoblju 2014. – 2020. Grad Solin je vodeći partner na ovom projektu vrijednom oko 32 milijuna kuna, od kojih će se nešto više od 27 milijuna kuna financirati bespovratnim sredstvima.
Sastankom u Gradini koordinirala je Marijana Žižić, pročelnica Upravnoga odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i europske fondove, a između ostalih su nazočili gradonačelnik Dalibor Ninčević, ravnatelj JU u kulturi »Zvonimir« Solin Tonći Ćićerić, ravnatelj Arheološkoga muzeja Split dr. sc. Ante Jurčević, pročelnik Konzervatorskoga odjela u Splitu dr. sc. Radoslav Bužančić te predstavnici izvođača radova, tvrtke »Prolux« d.o.o., na čelu s direktorom Nedjeljkom Nikolićem.
Gradonačelnik Ninčević zahvalio je svima koji sudjeluju u ovomu projektu od početka njegove pripreme te istaknuo njegovu višestruku važnost za grad Solin.
– Prvotno je planirano da se projekt realizira u dvije faze kako bi se tijekom ljeta u Gradini mogla odvijati kulturna događanja, međutim, zbog aktualne situacije s pandemijom, koja je pomaknula početak radova i zbog koje će opseg kulturnih događanja biti manji, odlučili smo da se radovi odvijaju u kontinuitetu – rekao je gadonačelnik poručujući kako će realizacijom ovoga projekta Solin dobiti reprezentativan objekt u samomu gradskom središtu.

Važan starohrvatski lokalitet

Pročelnik Konzervatorskoga odjela dr. sc. Radoslav Bužančić između ostaloga je istaknuo kako realizacija projekta omogućuje provođenje revizije ovoga iznimno vrijednog spomenika starohrvatske arhitekture.
Sukladno rezultatima dosadašnjih istraživanja smatra se da je utvrda sagrađena u kasnom srednjem vijeku na desnoj obali rijeke Jadro, 250 m sjeveroistočno od Gospina Otoka. Uz to što ima veliko povijesno značenje, Gradina je postala sinonim suvremenoga kulturno-umjetničkog života grada. Nažalost pod utjecajem vremena, atmosferilija i djelovanjem neodgovornih pojedinaca građevina je dotrajala i mjestimice oštećena te će se planiranim intervencijama lokalitet obnoviti i unaprijediti.
– Projektom sanacije i uređenja planirano je uklanjanje postojeće pozornice i gledališta te postavljanje nove sklopive pozornice s pokretnom krovnom konstrukcijom na istočnoj strani Gradine, montažnog gledališta s mogućnošću korištenja do 757 sjedećih mjesta kao i cjelokupne rasvjetne opreme i razglasa. Planirana su i arheološka istraživanja, konzervacija i restauracija kula, zidova i crkve unutar bedema kao i ambijentalno osvjetljenje lokaliteta te hortikulturno uređenje. Formirat će se i obodna šetnica s pristupom kulama koji će služiti kao svojevrsni vidikovci, a sve u skladu s konzervatorskim smjernicama – rekla je pročelnica Marijana Žižić ističući još jednom kako se navedenim radovima nastoji ostvariti adekvatna prezentacija lokaliteta te revitalizacija prostora i sadržaja.

Solinska utvrda kulture

Prema riječima Tonća Ćićerića, ravnatelja JU u kulturi »Zvonimir« Solin, uz to što predstavlja iznimno vrijedan arheološki lokalitet i važnu kariku u lancu solinske kulturne povijesti, Gradina je za Solinjane značajna i kao ljetna pozornica.
– Gradina od 1979., kada je prvi put otvorena, predstavlja srce kulturnih događanja u gradu, posebno tijekom ljeta, i mislim da će ova dugo očekivana obnova dodatno podići vrijednost samoga lokaliteta te otvoriti mogućnost za velika kulturna događanja na visokoj produkcijskoj razini, u skladu sa suvremenim standardima – poručio je Ćićerić.

Marijana B. J.

Točno utvrđenim rasporedom

Sukladno uputama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je odluku da se učenici od 1. do 4. razreda osnovne škole s danom 25. svibnja vrate u svoje školske klupe uz pridržavanje posebnih mjera za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom. Škole su svoja vrata otvorile dva tjedna prije 11. svibnja u sklopu prvoga vala popuštanja mjera. Tada su roditelji mogli odlučiti hoće li svoje dijete poslati u školu ili ne i tom prilikom se na razini cijele države u škole vratilo tek 4 posto učenika. Izuzetno slab odaziv zabilježen je i u Solinu naime, tada se u redovnu nastavu uključilo samo deset učenika Osnovne škole kralja Zvonimira uključujući i Područnu školu Rupotina.
Ravnatelji solinskih osmoljetki izvijestili su koliki se postotak osnovaca u klupe vratio 25. svibnja i kojih se epidemioloških mjera djeca koja idu na nastavu moraju pridržavati.
Ravnatelj OŠ Vjekoslava Paraća Đuro Baloević poručio je kako se u ovoj školi čak 95 posto učenika od 1. do 4. razreda vratilo na nastavu, dok preostali mali postotak ima opravdane razloge zbog kojih nastavu i dalje prate od kuće. Naime djeci koja ne dolaze u školu roditelji moraju opravdati izostanak. Što se tiče propisanih mjera Baloević ističe kako se školski prostori i inače temeljito čiste i dezinficiraju tako da im taj segment ne predstavlja novost.

– Novost je obavezni razmak od metra i pol kojega se djeca moraju pridržavati pa je u skladu s time napravljen i raspored sjedenja u učionicama. Osim toga djeca na ulazu moraju dezinficirati obuću, a potom i ruke – rekao je Baloević dodavši kako se nastava odvija u dvije smjene te da nema zajedničkoga zvona za ulazak u školsku zgradu i odlazak na veliki odmor.
– Sve se odvija po točno utvrđenom rasporedu tako da se izbjegnu veća grupiranja djece – rekao je Baloević.

Ista je situacija i u drugim školama po pitanju pridržavanja epidemioloških mjera, ali je odaziv ipak nešto manji. Pa je tako u OŠ kralja Zvonimira, jedinoj školi koja je 11. svibnja otvorila svoja vrata, dva tjedna poslije u školske klupe sjela tek polovica od ukupnoga broja učenika nižih razreda.
– U Ninčevićima smo imali specifičnu situaciju vezano uz broj oboljelih od koronavirusa i vjerujem da je to razlog zbog kojega su roditelji odlučili pričekati s povratkom djece u školu. Taj broj će se tijekom narednoga razdoblja sigurno povećati jer roditelji ne mogu opravdati dijete za duži period bez liječničke potvrde – rekla je ravnateljica Vedrana Propadalo napominjući kako zbog skučenosti učionica u PŠ Rupotina dva razreda ove škole organiziranim prijevozom dolaze na nastavu u centralnu školu.

U OŠ don Lovre Katića prvi dan redovne nastave pohađalo je gotovo 75 posto učenika, ali taj se postotak, ističe ravnateljica Anđelka Slavić, tijekom narednih dana konstanto povećavao pa je već trećega dana nastave iznosio 81 posto.
– Napomenula bih da smo zbog većega broja učenika trećeg razreda uz postojeća tri odjeljenja formirali i četvrto kako bismo zadovoljili kriterij vezan uz maksimalno dopušteni broj učenika koji trenutačno mogu biti u učionici – rekla je ravnateljica Slavić.

Broj učenika se konstantno povećavao i u OŠ kraljice Jelene u koju je u ponedjeljak 25. svibnja krenulo 60 posto od ukupnog broja učenika nižih razreda, a samo dva dana kasnije redovitu nastavu pohađalo je 80 posto učenika.
– Vjerujem da je kod dijela roditelja postojao određeni strah, ali da su se nakon prvih nekoliko dana, nakon što su se uvjerili da su škole poduzele maksimalne mjere sigurnosti, opustili i poslali djecu na redovnu nastavu koja je ipak nezamjenjiva – rekla je Vesna Ružić, ravnateljica ove najbrojnije solinske osmoljetke.

Marijana B. J.

Ogledalo od 25 tona

Nakon što su na brojnim lokacijama na području Solina zabilježene velike količine smeća pored kontejnera za komunalni otpad te veći broj ilegalnih smetlišta Grad je sredinom svibnja krenuo s rješavanjem ovoga problema. Poslove uklanjanja otpada obavila je tvrtka »Gradinamont« d.o.o. iz Hrvaca, izabrani ugovorni izvođač za usluge sanacije divljih odlagališta na području našega grada, a poseban naglasak stavljen je na onečišćene mikrolokacije uz kontejnere predviđene za odlaganje miješanoga komunalnog otpada pored kojih je odložena velika količina raznovrsnog smeća, građevinskoga materijala te glomaznoga i biootpada.

– Uklanjanje je obavljeno i na drugim lokacijama koje su detektirane kao problematične, a intenzivno se radi i na postavljanju videonadzora na više mjesta kao mjera osiguranja od daljnjeg nelegalnog deponiranja kako se ne bi trošio novac na sanaciju, a da se u kratkom vremenu dogodi ista situacija – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević dodajući kako će se kamere montirati na nekoliko frekventnih lokacija poput one na križanju ulica Don Frane Bulića i Kaštelanske, točnije pokraj »Cemexove« »trake« u Svetome Kaju, te na spoju ulica Put mira i Matoševa na predjelu Priko vode.
Tijekom desetak dana, koliko je trajalo pojačano prikupljanje, tvrtka »Gradinamont« uklonila je oko 25 tona otpada, a Grad je u međuvremenu postigao dogovor i s Hrvatskim šumama kako bi se riješili ilegalni deponiji formirani na šumskim područjima.

– Vjerujem da ćemo na ovaj način doprinijeti znatno čišćem gradu, posebno nakon specifične situacije izazvane koronavirusom kada nije bilo pojačane aktivnosti čišćenja i kada se znatno povećao broj nelegalnih deponija. Svakako bih naglasio kako je i na nama, kao Gradu da radimo na poboljšanju mogućnosti legalnoga odlaganja otpada što će se postići otvaranjem reciklažnoga dvorišta koje će, naglasio bih i ovom prilikom biti dostupno isključivo građanima s područja grada Solina – rekao je gradonačelnik.
U reciklažnom dvorištu će se između ostaloga prihvaćati građevinski otpad nastao u kućanstvu i to maksimalno 200 kilograma po kućanstvu u šest mjeseci. Naime, riječ je o građevinskom otpadu koji nastaje prilikom manjih zahvata ili sitnih popravaka dok bi se problem većih količina građevinskoga otpada trebao riješiti izgradnjom reciklažnog dvorišta tvrtke »Cemex«.

M. B. J.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću