POVRATAK STAROME SOLINU – DRUŽENJA U ĐURINI – Zajedničke uspomene

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Na 17. siječnja 1942. Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili su bombe na menzu talijanskih okupatorskih oficira o čemu i danas svjedoči ploča na toj kući. Talijani su zbog ovog događaja blokirali cili Solin, hapsili sve živo. Tako su i Marka 18. siječnja odveli, a 25. siječnja, sedan dana posli, likvidirali u ondašnjoj kavi na Meterizama, di je sada »Građa«

Šolova kuća u Đurini koja je izgrađena 1925./26.

Nakon susreta i druženja rođakâ, prijateljâ, susidâ i prezimenjakâ Grubišićâ i Ninčevićâ u Đurini rodilo se puno uspomena.
Jedna od njih je vezana i za zajedničku tetu Đorđa Grubišića i Fabe Ninčevića. Đorđu ćaćinu sestru, a Fabi materinu sestru, Anđelku koja je u matere Jerke rođene Katić, poznatije ka Jerkača, i oca Jakova Grubišića bila među mlađon dicon, a koju je sudbina Drugog svjetskog rata ‘odvela’ u Englesku. Tamo se udala i stvorila obitelj.
Jakov i Jerkača imali su redon: Petromilu, Fabinu mater ka najstariju ćer, sinove Fabjana i Stipu ili Stipića, Đorđova ćaću koji je poginija u ratu, te ćeri Slavku, Anđelku, Mariju i najmlađu Božicu zvanu Dara koja je bila jedna od ritkih žena koja je u to vrime imala vozačku dozvolu, a vješto je timunirala ne samo autima, nego i kamionima.
Sva su se dica rodila u starin kućama di su živili Grubišići nadimkon Šimarini, ispod Đeneralovih kuća. Teta Dara se pak rodila u novoj kući koju je njezin ćaća Jakov izgradija 1926., isto u Đurini, ali s druge strane stare ceste za Klis.
Uz Fabina dida Jakova kojega su zvali Šolo, bile su još tri sestre i tri brata. Jedan je Martin zvan Bakan, drugi Ivan zvan Lijo i treći Špiro zvan Šušta. Tako je cila brojna obitelj živila u tin Šimarinin kućama.
Prvi se iz Šimarinih posli Prvog svjetskog rata na drugu bandu ceste pribacija zapravo Jakovljev brat Martin zvan Bakan, koji je bija zidar, a nije ima toliko brojnu obitelj pa je lakše kupija zemlju i 1920. zgradija kuću. Posli je pomoga i bratu Jakovu čija je obitelj bila najbrojnija da 1925./26. sagradi svoju, zapadnije od njegove u Đurini, a u starin kućama ostali su živit braća Ivan i Špiro sa svojin obiteljima.
A kako je teta Anđelka, rođena 1921. dospila u Englesku, ispriča nan je njezin nećak Fabo.

Isprid kuće 9. rujna 1950. Teta Dara, ujna Tona, Đorđova mater, pa Fabina mater Petromila, baba Jerka i teta Slavka i momčić, vjerojatno jedan od Fabine braće

Teta Anđelka, tada dvadesetogodišnjakinja, taman se bila udala za Marka Draškovića. Kako je u ono vrime u Gašpića bila tvornica manistre di su radili, tako su njih dvoje i živili ka podstanari u toj kući.
Na 17. siječnja 1942. Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili su bombe na menzu talijanskih okupatorskih oficira o čemu i danas svjedoči ploča na toj kući.
Teta je pričala kako je u to vrime u kući bija jedan zajednički WC, pa se moralo spustit do njega doli u prizemlje. Marko se u to vrime slučajno diga za otić u zahod, a neka žena ga je vidila i kazala Talijanima koji su ga odveli, iako on nije ima veze sa tin bacanjen bombi. Virujen da je to tako jer se nigdi posli ne navodi njegovo ime, sigurno bi se iza rata negdi meklo da je zaslužan za to – prepričava nan Fabo.
Talijani su zbog ovog događaja blokirali cili Solin, hapsili sve živo. Tako su i Marka 18. siječnja odveli, a 25. siječnja, sedan dana posli, likvidirali u ondašnjoj kavi na Meterizama, di je sada »Građa«.
– Ni ona nije lišo prošla – kazuje Fabo za tetu Anđelku kako su je zatvorili u Split, u zatvor di je bila stara Općina i kako je tada izgubila i dite koje je nosila s Markon.
– Pričali su mi kako je baba Jerkača išla prodat crno prase samo kako bi dovela advokata iz Šibenika da joj spasi ćer, da je izvadi iz zatvora. Ali nije uspila. Tetu Anđelku su poslali u logor u Italiju.
– Za vrime Drugog svjetskog rata, u Italiji se zaljubljuje u engleskog oficira Lenija, prezimenon Favre. On je tamo valjda doša u neku inspekciju, tako nešto.
Čuja san da je to bila ljubav na prvi pogled, a di neće kad je teta Anđelka bila onako lipa i kršna. Nakon rata su se uzeli, on ju je odveja u Englesku, u London, i onda su dobili i ćer Pat – kaziva nan Fabo dodajući kako su prvi put ovde opet došli 60-ih godina.
A, kako je proteka taj susret nakon skoro dvadeset godina, doznat ćete u idućen nastavku…

Don Mate uz svoj narod

Kada su Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili bombe na menzu okupatorskih oficira, Talijani su blokirali cili Solin i za odmazdu hapsili sve živo.
Nakon šta se nisu zadovoljili represalijama i hapšenjima prvoga dana posli događaja u menzi, Talijani su preksutra došli sa tisuću vojnika i blokirali cili solinski bazen, kako piše Drago Gizdić u svojoj knjizi »Dalmacija 1942.«
Za razliku od dotadašnjih racija, kaže kako je ovo bilo dotad najmasovnije hapšenje jer je ovoga puta odvelo sve odrasle muškarce koje su uvatili, a budući da je zatvor u Solinu, kao i oni u Splitu bija prepun, njih par stotina odvelo je u bivšu hidrobazu u Divulje.
»Okupatoru nije dosta što istrebljuje i tlači narod, što uklanja hrvatske natpise i ispisuje talijanske, uklanja hrvatske kulturne spomenike, sistematski potiskuje hrvatski jezik i sve što je hrvatsko, već on tjera s posla naše radnike i otpušta naše službenike, a na njihova mjesta dovlači fašiste iz Italije…,« piše u knjizi ka podsjetnik na ta teška ratna vremena.
I meni je ćaća priča kako je taj dan odvelo i mog didu Matu, radnika i mlinara te jin je pritilo da ako se ne otkriju počinitelji da će streljat svakog desetog čovika.
Moj ćaća se tad još nije rodija, ali dida mu je posli priča kako je tada dugogodišnji solinski župnik don Mate Mihanović iša urgirat da ih se oslobodi i pusti kućama, a među njima i moga dida.

KOŠARKA – KK SOLIN: NAKON 4. KOLA U A2 LIGI JUG – Solinu sve četiri pobjede i vrh ljestvice

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Nakon odigrana četiri kola A2 lige KK Solin je bez poraza i drži vrh ljestvice. Ambiciozno složenoj ekipi trenera Hrvoja Oršulića na čelu s povratnicima Ivanom Jukićem i Lukom Petrašićem igrom prilika pridružio se naš internacionalac i osvajač ABA lige Ivan Siriščević, koji je redovito prvi strijelac ekipe s 25 poena u prosjeku

Prvenstveno natjecanje košarkaša A2 lige jug počelo je 17. listopada 2020. Nakon četiri kola Solinjani su na vrhu ljestvice s četiri pobjede! Nakon pobjeda nad OKK Dražen Petrović (100:88), KK Cetina (85:68) i KK Mislav (95:67), Solin su slavili i na uvijek neugodnom gostovanju u Drnišu, kod KK DOŠK-a, rezultatom 91:86. Predvođeni sjajnim Ivanom Siriščevićem, u petom kolu na domaćem terenu Solin dočekuje Amforu iz Makarske.
– Angažmanom ovako velikoga imena rastu naravno i ambicije kluba te se nadamo da će suradnja potrajati što duže. Dok ne pronađe svoje konačno odredište, Ivanu želimo puno uspjeha s našim prvotimcima u ovoj sezoni A2 lige jug. Ove godine imamo respektabilnu ekipu, jako zadovoljni njenim ulaskom u natjecanje te maksimalno motivirani idemo dalje, utakmicu po utakmicu – rekao je tajnik kluba Mirko Podrug.
Za Solin pod vodstvom trenera Hrvoja Oršulića nastupaju Petar Barišić, Ivan Jukić, Ivan Siriščević, Luka Petrašić, Ljubo Šamadan, Ivan Vuković, Josip Vidović, Ivan Jurčević, Tomislav Jukić, Ivan Duvnjak, Domagoj Šakota i Josip Kunac.
A2 liga jug broji 11 klubova: Mislav, DOŠK, Solin, Amfora, Diadora, Sukošan, Split, Trogir, Pet bunara, OKK Dražen Petrović i Cetina, s tim da KK Split (druga momčad Splita) i OKK Dražen Petrović nastupaju izvan konkurencije.

 Sirišćević i društvo bez poraza plove ligom A2 jug

Nakon odigrana četiri kola A2 lige KK Solin je bez poraza i drži vrh ljestvice. Ambiciozno složenoj ekipi trenera Hrvoja Oršulića na čelu s povratnicima Ivanom Jukićem i Lukom Petrašićem igrom prilika pridružio se naš internacionalac i osvajač ABA lige Ivan Siriščević, koji je redovito prvi strijelac ekipe s 25 poena u prosjeku. Svojim ogromnim iskustvom i velikom dozom profesionalizma nesumnjivo daje doprinos ovoj ekipi.
Nažalost ostali su bez pomoći dugogodišnjeg kapetana Ivana Vukovića koji nije mogao odbiti poslovnu ponudu iz Zagreba, ali uz osovinu prošlogodišnje momčadi Šamadan – Barišić, dvojac s posudbe Vidović – Jurčević i domaće momke, Tomislav Jukić i društvo Solin ima respektabilnu momčad koja je i ove sezone spremna ući u borbu za sam vrh tablice. Tek je početak natjecanja i bilo bi suludo davati prognoze, ali dosadašnji rezultati daju nam za pravo nadati se da ćemo već ove sezone ispuniti sve ambicije mlade uprave na čelu sa predsjednikom Lukom Vukovićem i tajnikom Mirkom Podrugom.
Rekonstruiranje i ulaganje u školu košarke, porast broja djece, konsolidiranje kluba na svim razinama i angažiranje kvalitetnog trenerskog kadra, Bruno Šundov i Ante Bilobrk, su ciljevi koji su itekako ispunjeni, još samo jedan!

JUDO – JK SOLIN: Ana Viktorija Puljiz brončana euro juniorka

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Presretna sam! Zbilja sam imala dramatične pobjede, ali je sve ispalo jako dobro. Žao mi je za polufinale, ali Francuskinja je iznimno dobra judašica i ne propušta prilike koju sam joj nažalost ponudila. Pokazala sam da mogu doći do polufinala i u ovoj još uvijek novoj kategoriji i ovo mi je veliki poticaj za dalje

Ana Viktorija Puljiz i trener Dragan Crnov na postolju u Poreču

Prvog dana Europskog judo prvenstva za juniorke i juniore, koje je održano od 4. do 6. studenog u Poreču, Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), članica judo kluba Solin, je osvojila brončanu medalju!
Uz iznimne epidemiološke i sigurnosne mjere u Poreču je započelo prvenstvo Staroga kontinenta za juniore, odnosno judašice i judaše koji su rođeni između 2000. i 2005.
Hrvatsku je prvoga dana predstavljalo troje judaša i tri judašice. Prema najavama, najviše je uspjela napraviti Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), osvajačica europske juniorske bronce iz 2018. godine. Mlada Solinjanka je kroz dvije dramatične pobjede izborila polufinale.
Najprije je u posljednjim sekundama bacila Švicarku Monnard na drugi wazari, a zatim je nakon više od šest minuta natjerala Cipranku Asvestu na treću kaznu i zasluženo otišla u borbu za finale.
– Nije počela dobro vidjelo se da joj nedostaje natjecanja, ali kako je dan odmicao pokazivala je sve bolji judo. Ovo je Vikici deseta velika medalja i zaista sam ponosan. U borbi za broncu je bila na pravoj razini i neugodnu Mađaricu, koja je puno viša od nje je uspjela pobijediti – prokomentirao je Dragan Crnov, njen klupski i reprezentativni trener.
Tamo ju je čekala prva nositeljica kategorije, Francuskinja Mokdar koja je opravdala taj status te iskoristila svoju priliku i ipponom poslala našu judašicu u borbu za broncu.
U finalnom bloku Puljiz je još jednom pokazala pobjednički mentalitet te je bila aktivna, pokretljiva i wazarijem u posljednjim sekundama borbe svladala mađarsku judašicu Krizu i donijela prvu medalju za Hrvatsku!
– Presretna sam! Zbilja sam imala dramatične pobjede, ali je sve ispalo jako dobro. Žao mi je za polufinale, ali Francuskinja je iznimno dobra judašica i ne propušta prilike koju sam joj nažalost ponudila. Pokazala sam da mogu doći do polufinala i u ovoj još uvijek novoj kategoriji i ovo mi je veliki poticaj za dalje. Osvojiti europsku medalju u svojoj državi je još veći ponos – kroz osmijeh je prokomentirala Ana Viktorija Puljiz.
Drugi hrvatski predstavnici prvog dana nisu uspjeli upisati pobjedu. Nikola Zorotović (do 60 kg) je izgubio od Ukrajinca Verdybe, dok su u kategoriji do 66 kg Leon Đapić i Lovre Vidaković izgubili od rumunjskog, odnosno mađarskog predstavnika.
U konkurenciji juniorki, Solinjanka Anica Bubić (do 57 kg) je izgubila od Francuskinje Vellozzi, a u istoj kategoriji Nina Simić je izgubila od Poljakinje Logozne.

U konkurenciji mlađih seniorki Španjolka zaustavila Puljiz

Osvajačica europske juniorske bronce, Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), na početku turnira je za dobila protivnicu aktualnu europsku viceprvakinju u mlađim seniorkama Esteo Linne (ESP). Puljiz je bila aktivnija, napadala, ali nije uvjerila suce da Španjolka zaslužuje kaznu. U jednomu trenutku se učinilo da je povela na wazari, ali naknadnim pregledavanjem snimke video suci su poništili bacanje i borba je otišla u »golden score« gdje je iskusnija Španjolka došla do wazarija i prošla dalje.
– Dok joj je na EP-u za juniorke trebalo malo da »uđe« u natjecateljski ritam, ovdje je Vikica od prve sekunde bila na vrhunskoj razini. Zaista joj nemam što zamjeriti. Šteta, bila je bolja, ali na kraju nije uspjela osigurati prolaz. Treba i ovakvih borbi da osjeti to na svojoj koži, a iz Poreča svakako idemo zadovoljni – prokomentirao je trener Dragan Crnov, koji vodi mladu Solinjanku od samih početaka.
Kada se priča o hrvatskim sportovima najčešće se spominju nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo ili iskoraci temeljeni na individualnim uspjesima poput skijanja i skokovima uvis, te obiteljima Kostelić i Vlašić. Usporedo, od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas, rad generacija zaljubljenika u judo razlog su zašto je danas taj sport jedan od najpozitivnijih sportova u Hrvatskoj sa većim uspjesima i sve većim brojem djece koja trenira. Očiti primjer je i JK Solin, klub sa Bilankuše!

VIJEĆE ZA PREVENCIJU KRIMINALITETA GRADA SOLINA ODRŽALO SJEDNICU »NA DALJINU« – Zaštititi obitelj najmlađega grada

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Stručne službe iz domene socijalne skrbi i pravobraniteljstva ukazuju na izrazit porast nasilja povezanoga s obitelji stoga provedba inicijativa VPK-a, institucija i zainteresiranih pojedinaca zahtijeva dodatno osnaživanje Centra za djecu, mlade i obitelj kako bi se ostvarila bolja operativna priprema i realizacija programa i projekata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj te na razini Europske unije

Vijeće za prevenciju kriminaliteta Grada Solina redovitu radnu sjednicu, zbog aktuane epidemiološke situacije održalo je elektroničkim putem uz izmjenu radnih materijala, mišljenja i zaključaka od 19. do 23. listopada.
Tom prilikom napravljena je kratka analiza stanja i aktualnih tema sigurnosti u zajednici s naglaskom na činjenicu da je gotovo čitavu 2020. obilježila složena situacija uzrokovana epidemijom koronavirusa koja je značajno utjecala na životnu svakodnevicu, gospodarstvo, a posljedično i na sigurnost na svim razinama.
– Analiza ključnih parametara sigurnosti i njihova usporedba s prethodnim godinama, potvrđuje porast zabilježenih slučajeva neprihvatljivoga ponašanja te drugih oblika kriminaliteta – rekao je tajnik VPK-a Slobodan Marendić posebno ističući probleme obiteljskoga nasilja i disfunkcionalnih obitelji te njihov negativan utjecaj na kvalitetu životnoga okruženja.

Kriminalitet po godinama (devet mjeseci)

– Statistike u domeni obiteljskoga nasilja samo su jedan od indikatora negativnoga trenda, s prognozom dugoročno prisutnoga problema bez pravoga odgovora zajednice i odgovornih institucija – naglasio je Marendić napominjući kako se negativan trend kriminaliteta bilježi na području čitave države.
– Stručne službe iz domene socijalne skrbi i pravobraniteljstva ukazuju na izrazit porast nasilja povezanoga s obitelji, čak 56 posto više zabilježenih slučajeva na području RH u odnosu na prošlu godinu. Druga značajna stavka je stanje kriminaliteta na štetu imovine koje unatoč trendu minimalnoga porasta možemo ocijeniti zadovoljavajućim – rekao je Marendić ističući kako je razvoj kulture sigurnoga ponašanja ključan doprinos prevenciji imovinskoga kriminaliteta pa je stoga jedna od obveza Vijeća ustrajati na edukaciji i promociji dobrih rješenja te podržati inicijative povezane s unaprjeđenjem sigurnosti.
Članovi VPK iznosili su ovom prilikom i smjernice vezane uz izradu strateške procjene za razdoblje od 2021. do 2023. uzimajući u obzir ključne sigurnosne pokazatelje, utjecaj zdravstvene krize te porast slučajeva neprihvatljivogaa ponašanja povezanog s disfunkcionalnim obiteljima.
Istaknuta je potreba dodatnoga intenziviranja uloge VPK-a kroz kvalitetnije problemsko povezivanje kako na lokalnoj i regionalnoj razini, tako i u vertikali državnih institucija, a sve s ciljem privlačenja najbolje prakse, programa i projekata.

Kriminalitet po vrstama nasilja kroz protekle tri godine

– Provedba inicijativa VPK-a, institucija i zainteresiranih pojedinaca zahtjeva dodatno osnaživanje Centra za djecu, mlade i obitelj kako bi se ostvarila bolja operativna priprema i realizacija programa i projekata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini Europske unije – poručio je Marendić.
Nadalje, potrebno je kroz potvrđene aktivnosti školâ, udrugâ, institucijâ u Gradu i šire, ostvariti ulogu Vijeća kao tijela koordinacije koje će osigurati da najbolja već postojeća praksa zaživi u najvećem broju populacije i prostora kojemu je namijenjena. Isto tako treba ustrajati na suradnji s PU splitsko-dalmatinskom u projektu »Zajedno više možemo«, nastaviti proračunske potpore grada prema razrađenim kriterijima; socijalno ugrožene obitelji, đaci, studenti i drugo, te pružiti potporu udrugama, institucijama i pojedincima kod realizacije projekata s potvrđenim praktičnim doprinosom kvaliteti življenja.
Kako bi se unaprijedila situacijska prevencija i kultura sigurnosti potrebno je unaprijediti aktualni model brige o javnim površinama i otvorenim igralištima, jasno definirati ulogu preventivnoga obilaska i dinamiku obilaska te unaprijediti otklanjanja utvrđenih problema i obvezu preuzimanja inicijative kod značajnijih problema u javnomu prostoru. U ovomu segmentu trebalo bi potaknuti veću angažiranost Vijeća mjesnih odbora – navedeno je u zaključku elektroničke sjednice članova VPK-a.
U istom zaključku između ostaloga je istaknuta i potreba da se osiguraju određena proračunska sredstva za rad VPK-a i Centra za djecu, mlade i obitelj kao temeljne pretpostavke funkcionalnoga i praktičnog unapređenja.

 

PROSVJED GRAĐANSKE INICIJATIVE »MJESTO KOJE HOĆE ŽIVJETI 2020.« PRED SJEVERNOM LUKOM – »A taman smo prodisali!«

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Ne daj Bože da se nešto dogodi zagadit će se cijeli Kaštelanski zaljev, neće se oporaviti godinama, a da ne govorimo o mogućim žrtvama – poručili su prosvjednici koji su za ovu priliku pripremili prigodne letke i transparente. Osim Vranjičana u prosvjedu, na kojem se okupio impozantan broj brodica, sudjelovali su i aktivisti s područja Splita, Kaštela i Trogira

Građanska inicijativa »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koja je nedugo nakon osnivanja, točnije u rujnu ove godine, održala prosvjed na vranjičkoj rivi, nastavila je s intenzivnim djelovanjem pa su tako njezini članovi 14. studenoga organizirali mirni prosvjed brodicama ispred Sjeverne luke u kojoj je najavljena izgradnja naftnoga terminala, kapaciteta od preko 50 000 metara kubičnih goriva.
Vranjičani su već tijekom prošloga prosvjeda upozorili na čitav niz problema koji muče stanovnike njihova poluotoka, odnosno na sustavna zagađenja koja narušavaju kvalitetu života i zdravlja u mjestu, ali i u široj okolici.
Naime osim postojećih pogona u Sjevernoj luci i višegodišnjih problema sa »Salonitom« mještane muči i proizvodnja povezana s plastikom, metalima i bojama koja se provodi u iznajmljenim halama bivše tvornice te pjeskarenje brodova na otvorenom koje se obavlja na prostoru nekadašnjega remontnog brodogradilišta.
– Sva ova zagađenja nisu prijetnja samo Vranjicu, već i cijelom Solinu te susjednom Splitu i Kaštelima – upozorili su Vranjičani dodajući kako bi spomenuta izgradnja naftnoga terminala u Sjevernoj luci dodatno ugrozila život i zdravlje gotovo 300 tisuća ljudi.
– Ne daj Bože da se nešto dogodi zagadit će se cijeli Kaštelanski zaljev, neće se oporaviti godinama, a da ne govorimo o mogućim žrtvama – poručili su prosvjednici koji su za ovu priliku pripremili prigodne letke i transparente. Osim Vranjičana u prosvjedu, na kojem se okupio impozantan broj brodica, sudjelovali su i aktivisti s područja Splita, Kaštela i Trogira.
– Ovaj mirni prosvjed samo je upozorenje i vapaj da se konačno nešto krene rješavati, a ukoliko se opet ništa ne poduzme od strane nadležnih službi, organizirat ćemo još veći prosvjed – poručili su članovi vranjičke inicijative i sudionici prosvjeda najavljujući kako o cijeloj situaciji planiraju izvijestiti nadležna ministarstva, ali i Bruxelles.

JAVNA RASPRAVA O »STUDIJI O UTJECAJU NA OKOLIŠ REKONSTRUKCIJE I PROŠIRENJA SJEVERNE LUKE NA LUČKOM PODRUČJU VRANJIČKO-SOLINSKOG BAZENA«

Između dvije nafte

Rasprava je započela 7. studenoga i trajat će 30 dana, odnosno do 7. prosinca ove godine, a javni uvid u cjelovitu Studiju može se izvršiti radnim danom u vremenu od 8 do 14 sati u prizemlju zgrade splitske gradske uprave te u zgradi Splitsko-dalmatinske županije

Zbog planiranoga projekta rekonstrukcije splitske Sjeverne luke koji uključuje i gradnju naftnoga terminala na ovom prostoru, Ministarstvo zaštite okoliša utvrdilo je potrebu informiranja i sudjelovanja zainteresirane javnosti u ocjeni utjecaja na okoliš. Sukladno ovoj odluci Upravni odjel za zaštitu okoliša Županije splitsko-dalmatinske oglasio je javnu raspravu o »Studiji o utjecaju na okoliš rekonstrukcije i proširenja Sjeverne luke na lučkom području Vranjičko-solinskog bazena«.
Rasprava je započela 7. studenoga i trajat će 30 dana, odnosno do 7. prosinca ove godine, a javni uvid u cjelovitu Studiju može se izvršiti radnim danom u vremenu od 8 do 14 sati u prizemlju zgrade splitske gradske uprave te u zgradi Splitsko-dalmatinske županije.
Javno izlaganje održat će se 24. studenoga s početkom u 18 i 30 sati u dvorani Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, a nazočit će mu predstavnici nositelja zahvata i izrađivača Studije koji će neposredno davati odgovore na pitanja postavljena od strane zainteresirane javnosti.
Mišljenja, prijedlozi i primjedbe mogu se upisati i u knjige primjedbi koje se nalaze na mjestu javnoga uvida, ili se za vrijeme trajanja javne rasprave, a zaključno s posljednjim danom njezinoga održavanja, mogu dostaviti u pisanom obliku zemaljskom poštom na adresu Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Splitsko-dalmatinske županije.
Bitno je da se uz Grad Solin, koji je uključen u postupak i koji će se tijekom javne rasprave primjedbama očitovati na sadržaj Studije, u isti uključi i sva zainteresirana javnost – poručili su iz solinske gradske uprave.

SVAKODNEVNI PROBLEMI STANOVNIKA MAJDANA ZBOG SVE VEĆEG BROJA POSJETITELJA IZLETIŠTA NA IZVORU JADRA – Dobro pripremiti, a zatim urediti…

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Zadnjih je mjeseci s posjetiteljima na izvoru Jadra stanje u potpunosti neizdrživo ponajviše zbog nedostatka popratne komunalne infrastrukture; puteva, parkirališta i sanitarnih čvorova. Gomile smeća, neprimjereno ponašanje, galama i ispadi u kasnim noćnim satima popraćeni su neredom koji se stvara zbog brojnih automobila parkiranih ispred vrata pa čak i u dvorištima stanovnika

Solinska gradska vijećnica Dolores Jaman već duže vremena na sjednicama upozorava na katastrofalno stanje novouređenoga prostora na Izvoru

Svaki dio grada ima neku svoju priču, svoje lijepe i manje lijepe kutke, prednosti i nedostatke, a upravo ovih potonjih, u solinskomu naselju Majdan ima u izobilju i unatoč svim nastojanjima grada da promijeni sliku ovoga područja sve glasnije su pritužbe ovdašnjih stanovnika na stanje koje postaje neizdrživo.
Prašnjava cesta koja vodi od Vidovića mosta do izvora Jadra, ostaci nekadašnje tvornice cementa i derutne zgrade koje su u prošlosti naseljavali njezini radnici stvaraju apokaliptične prizore, ali na sve su se to ovdašnji mještani odavno navikli, puno veći problem predstavljaju im brojni izletnici koji u posljednje vrijeme naprosto okupiraju ovo područje.
Potvrdila nam je to i solinska gradska vijećnica Dolores Jaman koja već duže vremena na sjednicama ovoga gradskog tijela upozorava na probleme s kojima se stanovnici Majdana nose iz dana u dan, a sve je kako kaže, kulminiralo u vrijeme tzv. »lockdowna«.
– Uvijek je bilo izletnika na ovomu području, međutim zadnjih je mjeseci situacija postala neizdrživa. Čast izuzecima, ali većina iza sebe ostavlja gomile smeća, a o ponašanju i galami, ispadima u kasnim noćnim satima da i ne govorim. Tu je i nered s autima jer nema dovoljno prostora da bi se svi koji dođu mogli parkirati pa onda ostavljaju vozila ispred naših vrata, u našim dvorištima. Nerijetko dolazi do sukoba, a o krađama verdure iz naših vrtova da i ne govorim – priča Dolores dok zajedno obilazimo izletište uz izvor na kojem je Grad uredio ložište, postavio stolove, klupe i koševe za odvojeno prikupljanje otpada.

 Novo, a razbijeno

Čitava je novopostavljena komunalana oprema devastirana

– Sve je to devastirano, klupe su razbijene, ložište je u lošemu stanju jer nitko iza sebe ne čisti, kante za otpad su dijelom uništene, a smeće je svuda okolo – pokazuje nam Dolores upućujući pohvale Gradu na uređenju tupinoloma i realizaciji projekta »Jadro izvor života«.
– Sve je to dobro zamišljeno i svaki pomak je dobar, ali nema infrastrukture koja bi popratila dodatni priliv izletnika. Trebalo je najprije uredit parkiralište pa onda izletište. Ovako imamo još više problema – govori nam Dolores kojoj se pridružio i otac Nikica.
– Ovo je nekad bija centar svita, gospodski dio Solina, a danas bez obzira na sve resurse i prirodne ljepote koje nas okružuju izgleda zapušteno i otužno – govori nam Nikica koji od rođenja, 1949., živi u neposrednoj blizini izvora i unatoč svim problemima ne želi odustati od ovoga dragog kutka svijeta u kojem je odgojio svoju djecu.
Uz Nikicu je i dvije godine stariji Berislav Uvodić, kojem je dida Vice sredinom prošloga stoljeća držao gostionu i pekaru uz tvornicu u Majdanu i koji i danas s nostalgijom priča o odrastanju u vrijeme kada je ovaj prostor živio drugim životom te unatoč dimu iz tvornice disao punim plućima.
– Majdan je u to vrijeme bio središte svih događanja i imao je sadržaje o kakvima danas možemo samo sanjati. U Domu u Majdanu je bilo kino, organizira se ples, najprije u tvorničkoj menzi, a poslije u Domu, imali smo tamburašku i dramsku sekciju, školu od 1. do 4. razreda, ambulantu, čitaonicu i coneru. A vidi šta imamo danas – tužno će Berislav koji se u međuvremneu odselio u Split, ali gotovo svakodnevno dolazi u Majdan jer to je prostor uz koji ga vežu brojna sjećanja i prijatelji iz djetinjstva.

Glavni doprinos stanovnikâ

U dane vikenda uz Izvor, na prostoru zaštićenoga rezervata bude parkirano i preko stotinu automobila

– Majdan nikad nije bija u gorem stanju. Prije smo se mi mještani sami organizirali, uređivali izletište. I ovaj most kraj izletišta smo napravili nas trojica iz mista, Berislav, pok. Miro Juretić i ja. Bija je uži nego danas i nije ima pašaman, ali je služija svrsi – govori nam Nikica dok Berislav pokazuje na obližnji bunker iz Drugog svjetskog rata u kojem su se nekad organizirale fešte i druženja.
– Danas je i bunker zapušten, imamo ključ, ali dogodi se da ne možemo otključat jer nam uguraju nešto u bravu. I okolo je sve devastirano. Nema čovik volje više ništa sređivat kad se sve sustavno uništava, a nitko ništa ne poduzima da se to zaustavi – govori Berislav.

 Novonastali kaos

– Ovo ljeto smo imali kampere pokraj bunkera, tu su ložili vatru i spavali. Zvali smo policiju, ali nitko nije reagirao – govori nam Mario Jaman također gradski vijećnik, koji zajedno sa sestrom Dolores ulaže napore kako bi ovaj prostor konačno dobio status kakav zaslužuje i ostao sačuvan za neke buduće generacije.
– Ovdje za mlade nije uvjetno živit jer su autobusne linije rijetke, a ić pješke do centra grada u noćnim satima uz lošu rasvjetu nije nimalo ugodno. Da ne govorim o obijesnim vožnjama i utrkama u noćnim satima i prometnici bez nogostupa. Uvijek ponavljam kako bi ovo mogao biti biser Solina, a umjesto toga imamo jedan otužni i zapušteni prostor – govori nam Dolores dodajući kako je uistinu žalosna jer godinama gleda jedno te isto bez naznaka da bi se ta situacija u skorije vrijeme mogla popraviti.
– Nećemo odustati, i dalje ćemo apelirati i tražiti da se nešto napravi. Grad Solin uistinu poduzima određene napore, ali potrebno je još puno više da se riješe problemi koji su se godinama gomilali i koji su nas doveli do stanja u kojem danas živimo – poručili su naši sugovornici.

Prašnjava sjećanja

Majdanska je tvornica cementa unatoč gotovo ekocidnoj prošlosti ostala u dobromu sjećanju stanovništva

Tvornica cementa »10. kolovoz« u Majdanu izgrađena 1908. uskoro bi i službeno trebala postati dio povijesti. Naime, tvrtka »Cemex« Hrvatska u čijem se vlasništvu nalaze solinske cementare, predala je zahtjev da se ova tvornica zajedno s rudnikom izbriše iz Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.
Konačno zatvaranje cementare nije iznenadilo stanovnike Majdana jer tvornica se već duži niz godina koristi samo za hladni pogon i onoga šušura koji je nekada vladao oko nje odavno više nema.
Kod starijih mještana sjećanje na nekadašnji život uz tvornicu ipak budi nostalgije.
– Cili naš život se nekad vrtija oko tvornice, puno je ljudi u njoj radilo, hranila je ona solinske familije, a proizvodila je toliko cimenta da su kamioni čekali u kilometarskim kolonama da ga ukrcaju – govori nam Nikica Jaman koji je cijeli svoj radni vijek proveo u DC-u.
– Ne znam kakvi su sad planovi za ovo područje, ali cementaru više nitko od nas ne bi želija. Ipak je zrak kvalitetniji otkad ona više ne radi – dodaje Nikica uz poruku kako se nada da će se ovaj prostor uz Jadro u budućnosti kvalitetnije iskoristiti i da će prizori napuštene tvornice uskoro postati prošlost.

Nastavak radova u rezervatu

Druga faza projekta trebala bi se pozabaviti pristupnim cestama, parkiralištem i sanitarnim čvorovima

Na prostoru bivšega tupinoloma u Majdanu je ovoga ljeta dovršena prva faza projekta »Jadro izvor života« vrijedna oko 5.5 milijuna kuna.
Nakon revitalizacije tupinoloma, slijedi druga faza projekta kojom je predviđeno uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenoga uz Dioklecijanov akvedukt te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenoga područja. Nadalje, planirano je i uređenje te opremanje interpretacijskog paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećega bunkera iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića. Sve ovo, smatraju u Gradu, trebalo bi znatno unaprijediti stanje ovog područja i stvoriti novu vizuru kakvu ovaj prostor i zaslužuje.

SURADNJOM S MUZIČKIM AKADEMIJAMA SOLINSKI DOM »ZVONIMIR« (P)OSTAO OPERNO SREDIŠTE – »Figarov pir« uz korona mjere

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

U solinskoj produkciji »Figarova pira« koja je podnaslovljenja kao »Priča o ljubavi« nastupili su studenti ili nedavni diplomanti glazbenih akademija u Zagrebu i Splitu, koji su uloge u predstavi pripremali pod mentorstvom red. prof. Giorgia Suriana, red. prof. Chyntije Hansell – Bakić, doc. Žane Marendić Bučević, doc. Terezije Kusanović i izv. prof. Harija Zlodre

Nakon Zajčeva »Nikole Šubića Zrinskog« i Donizettijeva »Ljubavnog napitka«, Mozartov »Figarov pir« treći je naslov koji je iznjedrila suradnja »Zvonimira« s glazbenim akademijama

Višegodišnja suradnja Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin s Muzičkom akademijom u Zagrebu i glazbenim odjelom Umjetničke akademije u Splitu, rezultirala je ovogodišnjom produkcijom operne predstave »Figarov pir« Wolfganga Amadeusa Mozarta u adaptaciji i režiji Giorgia Suriana.
Proslavljeni hrvatski bas Giorgio Surian koji je ostvario respektabilnu međunarodnu karijeru, dugo je godina uspješan i na polju glazbene pedagogije gdje je odgojio čitav niz afirmiranih opernih pjevača mlađe generacije. Solinskom se produkcijom Figarova pira, koja je zbog iznimnoga interesa publike doživjela dvije redovne i jednu dodatnu izvedbu, pokazao i kao talentiran operni redatelj. Surian je tako uz asistenciju Donata Zeke ostvario vrlo dinamičnu i zanimljivu predstavu. Mladi pjevači pokazali su izniman glazbeni i scenski potencijal, a zasigurno ćemo neke od njih uskoro gledati i na velikim opernim pozornicama.
»Figarov pir« komična je opera iz 1786. koju je tridesetogodišnji Mozart skladao po libretu Lorenza de Pontea, temeljenom na scenskoj komediji Pierra Beaumarchaisea. Iako je u Beču prvobitno bilo zabranjeno izvođenje Beaumarchaiseova izvornika zbog izrugivanja s dekadentnom višom klasom, Mozartova je opera, zahvaljujući njegovoj ingenioznoj glazbi zaobišla sve cenzure i postala jedno od najuspješnijih glazbeno-scenskih djela s kraja 18. stoljeća, a i danas se smatra jednim od kanonskih naslova standardnoga opernog repertoara.
U solinskoj produkciji »Figarova pira« koja je podnaslovljenja kao »Priča o ljubavi« nastupili su studenti ili nedavni diplomanti glazbenih akademija u Zagrebu i Splitu, koji su uloge u predstavi pripremali pod mentorstvom red. prof. Giorgia Suriana, red. prof. Chyntije Hansell – Bakić, doc. Žane Marendić Bučević, doc. Terezije Kusanović i izv. prof. Harija Zlodre.
U ulozi grofa Almavive u sve tri solinske izvedbe nastupio je Marin Čargo dok su se u ulozi grofice Almaviva izmjenjivale Ana Malovan i Rahela Ujević. U ulozi Sussane nastupile su Neda Aleksić i Kristina Svalina, Figara je tumačio Benjamin Šuran, dok je zapaženi nastup u ulozi Cherubina ostvarila Nikolina Zovko. U istoj ulozi pojavila se i Dora Klarić, dok je Ani Škorić nastupila u ulozi Marcelline. Vjekoslav Kaštelančić tumačio je dvije uloge, Basilija i Don Curzija. Bartolo je bio Matija Škiljo, a Barbarina Mia Gazdović. Sve tri izvedbe na klaviru je pouzdano pratio prof. Zoran Velić.
Nakon Zajčevog »Nikole Šubića Zrinskog« i Donizettijevog »Ljubavnog napitka«, Mozartov »Figarov pir« treći je naslov koji je iznjedrila suradnja »Zvonimira« sa spomenutim glazbenim akademijama. Izvanredne rekacije publike i visoka posjećenost, koja je u vremenu koronakrize prava rijetkost, dokaz su kvalitete ovih projekata, za koje se nadamo da će se s novim naslovima nastaviti i u budućnosti.

Mladi pjevači pokazali su izniman glazbeni i scenski potencijal, a zasigurno ćemo neke od njih uskoro gledati i na velikim opernim pozornicama

NASTUP ZAGREBAČKO-ROVINJSKOG »ANSAMBLA PRO ‘800« U GLAZBENOMU PROGRAMU SOLINSKOGA »ZVONIMIRA« – Nadahnuto i angažirano

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Program kojim se »Ansambl PRO ‘800« predstavio solinskoj publici jedinstven je po upotrebi gitare koja je bila vrlo popularna u Austriji prvih desetljeća 19. stoljeća, a veliku popularnost doživjela je zahvaljući nekolicini talijanskih gitarskih virtuoza koji su svoju slavu stekli u austrijskoj prijestolnici

U glazbenomu programu Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin nastupio je zagrebačko-rovinjski »Ansambl PRO ‘800«, koji je nastao iz želje za predstavljanjem glazbe 19. stoljeća na autentičan način. Sastav čine iskusni akademski glazbenici Dani Bošnjak (flauta), Aleksandar Jakopanec (viola) i Domagoj Terzić (gitara), redom istaknuti članovi Zagrebačke filharmonije i nastavnici na vodećim hrvatskim glazbenim školama i učilištima. Upravo su zvuci ovakvih sastava odzvanjali bečkim salonima i vrtovima s početka 19. stoljeća, a vežu se i uz tradiciju kućnoga muziciranja, tzv. »Hausmusika«, iznimno popularnoga u onovremenim srednjoeuropskim građanskim i aristokratskim salonima.
Program kojim se »Ansambl PRO ‘800« predstavio solinskoj publici jedinstven je po upotrebi gitare koja je bila vrlo popularna u Austriji prvih desetljeća 19. stoljeća, a veliku popularnost doživjela je zahvaljući nekolicini talijanskih gitarskih virtuoza koji su svoju slavu stekli u austrijskoj prijestolnici.
Zanimanje za taj instrument pokazao je i poznati austrijski skladatelj Franz Schubert koji je u suradnji sa skladateljem Wenzelom Thomasom Matiegkom, skladao Trio za flautu, gitaru i violu. Ovo peterostavačno djelo »Ansambl PRO ‘800« izveo je nadahnuto i angažirano, poštujući pritom sve stilske posebnosti koje ova opsežna skladba krije. Njihova interpetacija potvrdila je da je ovdje riječ o glazbenicima s velikim iskustvom komornoga muziciranja koji vrlo spretno koreliraju između solističkih i pratećih uloga tvoreći pritom skladnu zvučnu cjelinu koja je zaokupila pažnju slušateljstva.
U godini u kojoj obilježavamo 250. godišnjicu njegova rođenja, teško je zamisliti ozbiljan koncertni program koji ne bi sadržavao i poneko djelo iz impozantnog opusa Ludwiga van Beethovena. »Ansambl PRO ‘800« odlučio se ovom prilikom za Beethovenovu Serenadu u D-duru, op. 8:1 koju je za ovakav trio transkribirao već spomenuti Wenzel Thomas Matiegka. Kao i kod Schuberova trija, Ansambl je i u ovoj izvedbi pokazao odlično poznavanje glazbenih i stilskih zakonitosti prepoznatljivog Beethovenovog skladateljskog rukopisa.
Na koncert je uvršteno i djelo jednoga hrvatskog skladatelja, i to Ivana Padoveca, rođenoga Varaždinca koji je uspješnu skladateljsku i solističku karijeru kao gitarist ostvario u Beču u prvoj polovicu 19. stoljeća. Njegova djela i danas su neizostavna na koncertnim programima ovakvih sastava u Hrvatskoj i inozemstvu. Za solinski koncert »Ansambl PRO ‘800« odabrao je Padovčev nokturno »Lakhu noć« koji je u ovoj instrumentaciji zazvučao otmjeno i toplo, savršeno se uklopivši u ostatak programa.

PROJEKT OBNOVE DJEČJIH IGRALIŠTA S CILJEM POBOLJŠANJA MATERIJALNIH UVJETA RADA – Vrtićki grad

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Putem ovoga projekta zaposleno je čak 50 osoba, odgajatelja i stručnih suradnika, te je omogućen produženi boravak djece u vrtićima kako bi se roditeljima osigurala ravnoteža između obiteljskoga i poslovnog života – istaknuo je gradonačelnik Ninčević

Šest solinskih vrtićkih kuća »Salona«, »Labud«, »Tratinčica«, »Sveti Anastazije«, »Vjeverica« i »Jadro«, dobilo je suvremeno opremljena i uređena dječja igrališta zahvaljujući projektu »Unaprjeđenje usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja« financiranoga EU sredstvima koji se provodi pod okriljem vrtićke ustanove »Cvrčak« Solin, a koji između ostaloga ima za cilj poboljšanje materijalnih uvjeta rada u vrtiću.

Jedno od novouređenih igrališta nalazi se pored DV-a »Jadro« u naselju Priko vode, u neposrednoj blizini OŠ kraljice Jelene. Na ovom igralištu napravljena je potpuna rekonstrukcija, postavljene su sprave prilagođene djeci s teškoćama u razvoju, a omogućen je i pristup djeci u invalidskim kolicima
Gradonačelnik Dalibor Ninčević nije krio oduševljenje realiziranim projektom

– Sveukupna vrijednost spomenutoga projekta iznosi oko 13.5 milijuna kuna, od kojih je 919 tisuća uloženo u uređenja vrtićkih igrališta – rekla je ravnateljica DV-a »Cvrčak« Anđela Biuk tijekom predstavljanja novouređenoga igrališta pored DV-a »Jadro« u naselju Priko vode, u neposrednoj blizini OŠ kraljice Jelene.
– Na ovom igralištu napravljena je potpuna rekonstrukcija, na njemu su postavljene sprave prilagođene djeci s teškoćama u razvoju koja imaju otežano kretanje i motoričke poteškoće, a omogućen je i pristup djeci u invalidskim kolicima – istaknula je ravnateljica dodajući kako su na igralištu uz DV »Jadro« uređeni još mini-atletska staza te malo nogometno igralište, a instalirana je i glazbena kutija koja svira prilikom skakutanja po njoj.
– Postavljeni su još monolitna antistres gumena podloga i umjetna trava te je cijeli prostor hortikulturno oplemenjen – dodala je ravnateljica napominjući kako su osim u uređenje igrališta sredstva projekta ukupno 1.3 milijuna kuna, uložena u nabavku didaktičke opreme i namještaja za vrtiće te opreme za centralnu kuhinju.
Višestruku korist novih sprava postavljenih uz vrtiće potvrdila je i odgojiteljica Anamarija Vulić, voditeljica sportskog programa u DV-u »Cvrčak«, a veselje nisu krile ni polaznice DV-a »Jadro« Gabrijela, Nikolina i Judita koje su rado isprobavale nove sadržaje igrališta.
Zadovoljstvo realizacijom EU projekta izrazio je i gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je osobno obišao igralište DV-a »Jadro«.
– Iskoristio bih i ovu priliku da zahvalim ravnateljici Biuk, stručnoj službi i odgojiteljima vrtića na uspješnoj implementaciji projekta te djelatnicima Upravnog odjela za europske poslove grada Solina na provedbi koja je odrađena bez korekcija i neprihvatljivih troškova – poručio je gradonačelnik napominjući kako je uz sve već navedeno putem ovoga projekta zaposleno čak 50 osoba, odgajatelja i stručnih suradnika, te je omogućen produženi boravak djece u vrtićima kako bi se roditeljima osigurala ravnoteža između obiteljskoga i poslovnog života.
Uskoro bi trebao biti objavljen poziv za nastavak projekta kako bi se osigurala daljnja provedba produženoga boravka djece u vrtićima, dodatno opremanje objekata te nova zaposlenja odgajatelja i stručnih suradnika, a sve to uz 100 postotno financiranje sredstvima Europske unije.

CJELOVEČERNJIM KONCERTOM SPLITSKOGA KVARTETA FLAUTA »IMAGINE« OTVORENA ZVONIMIROVA KULTURNA SEZONA – Suvremenim korakom u mitsko

Koncert je otvoren poznatom suitom norveškoga skladatelja Edvarda Griega »Iz Holbergovih vremena«, Op. 40, koja je doživjela mnoge transkrpicije za sastave, a jedna od uspjelijih je svakako i ova za kvartet flauta…
Nastup su zaključile suvremenim djelom američke skladateljice Catherin McMichael »A Gaelic Offering«, jedinstvenim oslikavanjem galske glazbene tradicije

U vremenu u kojemu se kulturne ustanove nalaze na velikoj kušnji i kada se svakim novim danom moraju (iz)boriti da bi održale kulturne programe, solinski je »Zvonimir« među rijetkim ustanovama koja je početkom listopada otvorila novu kulturnu sezonu. Izazovno vrijeme od priređivača zahtijeva pojačan angažman kako bi se pronašao model održivosti programa usprkos ograničenjima koja pred njih postavlja pandemija koronavirusa.
»Zvonimir« je svoj model pronašao, broj mjesta u gledalištu velike dvorane smanjen je na 70 kako bi se zadržala fizička distanca, na ulazu se popisuju svi posjetitelji, obavlja se obvezna dezinfekcija ruku automatskim dispenzerima, mjeri temperatura svakom posjetitelju, nošenje zaštitne maske je obvezno, a oni posjetitelji koji je nemaju mogu je besplatno dobiti na ulazu… Iako se sve skupa u najavi čini kompliciranim u praksi smo svjedočili kako je taj proces tekao vrlo brzo i jednostavno, čemu je doprinijela i visoka disciplina solinske publike koja je u velikom broju pohodila prvi koncert u sezoni.

Kvartet ozbiljnih namjera
Čast da cjelovečernjim koncertom otvori Zvonimirovu kulturnu sezonu 2020./21. pripala je splitskom Kvartetu flauta »Imagine«, osnovanom 2013. kojega čine flautistice mlađe generacije Marija Bašić Markotić, Mila Lapov, Ana Vrvilo i Antonija Mikas. Iza njih je već niz uspješnih nastupa, a program koji su pripremile za solinsku publiku ukazao je kako su njihove umjetničke namjere vrlo ozbiljne.
Koncert je otvoren poznatom suitom norveškoga skladatelja Edvarda Griega »Iz Holbergovih vremena«, Op. 40, u kojoj je skladatelj neoklasicističkim pristupom odao glazbeno priznanje velikom skandinavskom dramatičaru Ludvigu Holbergu s prijelaza 17. u 18. stoljeće. Griegova suita sastoji se od preludija i četiri klasična plesa – sarabande, gavotte, aira i rigaudona, a mnogi je glazbeni kritičari stavljaju uz bok planetarno popularnoj Griegovoj suiti »Peer Gynt«. Iako je izvorno skladana za glasovir, suita »Iz Holbergovih vremena« doživjela je mnoge transkrpicije za druge sastave, a jedna od uspjelijih je svakako i ova za kvartet flauta koje su na solinskomu koncertu mlade glazbenice donijele stilski čisto i tonski ujednačeno, s izraženim osjećajem za glazbenu frazu.
Jedan od najznačajnijih francuskih skladatelja 20. stoljeća Eugène Bozza skladao je 1955. za kvartet flauta skladbu u četiri stavka »Jour d’été a la montagne« kojom nastoji glazbeno dočarati planinski pejzaž u ljetnima danima. Ovu skladbu punu glazbenih i tehničkih izazova Kvartet »Imagine« iznjedrio je sigurno i suvereno. Njihova je interpretacija uspjela dekodirati sva skrivena programatska značenja Bozzine skladbe uz zrelo promišljanje o stilskim obilježjima koja odlikuju kako ovaj komad, tako i njegov cjelokupni opus.

Ukorak sa suvremenim kretanjima
Drugi dio koncerta otvoren je četvetrostavačnom skladbom »Fictions« suvremenoga britanskog skladatelja i flautista Mikea Mowera. Izvedbom ove uzbudljive i izrazito ritmične skladbe, članice Kvarteta pokazale su dobro vladanje elementima suvremene glazbe i da svakako idu ukorak sa suvremenim repertoarnim kretanjima.
Nastup su zaključile još jednim suvremenim djelom američke skladateljice Catherin McMichael pod nazivom »A Gaelic Offering«, kroz čije se stavke »Rose Cottage«, »The Doubtful Wife«, »Lake Solace« i »Describe a Circle« oslikava galska glazbena tradicija koja programom pokušava dozvati duh nekih davnih mitskih vremena. Ovo je pak naročito do izražaja došlo u sporijim, ponešto meditativnim odlomcima, u kojima su članice »Imagina« pokazale izraziti smisao za zajedničko fraziranje, što je uz vrlo dobar zvučni balans i intonaciju, osnova svakoga kvalitetnog komornog ansambla.
Koncert bi u zvučnomu smislu bio znatno dojmljiviji da je održan u Galeriji »Zvonimir« koja je akustički primjerenija ovakvim produkcijama, međutim pridržavanje epidemioloških mjera zahtjeva veći prostor kako bi se zadovoljila propisana fizička distanca. Nastojanja organizatora da se usprkos izazovnim epidemijskim uvjetima realizira planirana kulturna sezona očito je prepoznala i solinska publika koja je popunila sva mjesta u gledalištu te dugim pljeskom na kraju koncerta pozdravila izvođačice, ali na određen način i sve ostale kulturne programe koji nas očekuju u narednim mjesecima.

K. S.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću