LOŠE STANJE DIJELA SJEVEROISTOČNIH SALONITANSKIH GRADSKIH ZIDINA PRIJETI SIGURNOSTI PROMETA – Simbolički govor jedne kule

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade

Reprezentativni ostatci kule čitav niz godina sustavno propadaju

Sjeveroistočni ugao salonitanskih gradskih zidina sa svojim ostatcima obrambenih kula na solinskoj Bilankuši još uvijek dominantno prkosi svakodnevnim naletima suvremenoga Solina. Arheološki ostatci koji bi svakomu putniku namjerniku, svakome posjetitelju baštinika slavne Salone već pri ulasku u gradsko središte mogao na jedinstven način pričati priču o prošlosti grada na Jadru. Štoviše prikladna prezentacija istočnih salonitanskih gradskih vrata Porta Andetria koja se kriju pod prometnom površinom dodatno bi mogla obogatiti sami ulazak u grad.
Ovaj sklop obrambenih gradskih zidina podignutih za vremena Marka Aurelija ucrtan je na najstarijim kartama Salone, a parcijalno je istraživan za vremena prolaska »Abramićeve« ceste 1940.– 1941., zatim prilikom sondiranja 1954., 1968. i 1979., a nešto detaljnije godine 2000. kada su pronađeni fascinantni nadgrobni spomenici, zadnja istraživanja ovoga dijela provedena su nedavno prolaskom magistralnoga plinovoda.
Međutim i na ovome (ne izoliranome) slučaju na djelu je čitava lepeza društveno-pravno-zakonsko-birokratskih poteškoća. Sporni dio spomenika naime u vlasništvu je Arheološkoga muzeja, dok je u potpunosti okružen privatnim zemljištem, a uz isto se pak nalazi i zemljište u vlasništvu grada Solina.
Reprezentativni ostatci bedema, odnosno kule koji se unatoč činjenici da su sa svoje zapadne strane sigurno poduprti novogradnjom (novijega datuma) kroz čitav su niz godina, a ponajviše kroz zadnjih dvadesetak ostali bez čitavoga reda kamenja pri svom temeljnom dijelu. Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade.

Sjeveroistočni ugao salonitanskih gradskih zidina početkom 1900-ih godina

Koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih godina prostor sjeverno i sjeverozapadno od sporne kule, s ostatcima bedema i drugih kula u potpunosti je bio očišćen i uređen, reprezentativan lokalitet. Štoviše upravo je zalaganjem svih nadležnih institucija, svih dionika i vlasnika ovaj lokalitet simbolički progovarao kako prolaznicima tako i stanovnicima da upravo na tome mjestu prolaze kroz vremenska vrata, ulaze u povijest jednoga od najstarijih i najvažnijih živućih gradova na čitavome Mediteranu.
Kamenje na ovomu lokalitetu ni danas ne šuti, ono simbolizira, govori i svjedoči, ali o nečemu drugome.

SOLINSKI VJERNIČKI OBIČAJI U VREMENU PRIPRAVE ZA USKRS – Korizmeni identitet solinskoga puka

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Vjernički život solinskoga puka na poseban je način izražen kroz korizmeno vrijeme koje obiluje običajima. Upravo je ovo vrijeme priprave na Uskrs posebno zanimljivo još jednom razmotriti u vidu posebnih epidemioloških uvjeta i drugih pošasti koje pogađaju vjernički život i prasvetište solinskoga puka te prijete zaboravu vjerničkih običaja i tradicije

Liturgijska godina i posebni običaji u solinskome su prasvetištu Gospe od Otoka kroz čitavu povijest sve do današnjih dana utjecali na i formirali svakodnevni život solinskoga vjerničkoga puka. Brojne liturgijske reforme, odredbe, proizvoljna i samovoljna ukidanja i dokidanja kao i nemar vjerničkoga puka za vlastitim izričajima pobožnosti dovode ne samo do zaborava i propadanja običaja nego i velikoga osiromašenja pastoralnoga života samoga prasvetišta.
Liturgijski, a time i vjernički život solinskoga puka na poseban je način izražen kroz korizmeno vrijeme koje obiluje običajima. Upravo je ovo vrijeme priprave na Uskrs posebno zanimljivo još jednom razmotriti u vidu posebnih epidemioloških uvjeta i drugih pošasti koje pogađaju vjernički život i prasvetište solinskoga puka te prijete zaboravu vjerničkih običaja i tradicije.
Najizvrsniji izvor za proučavanje starih solinskih korizmenih običaja i liturgije svakako je Običajnik uz kojega je potrebno posegnuti i za drugim izvorima, prvenstveno Župskom kronikom, ali i drugim dokumentima nastalim na pisanim i usmenim izvorima.

Korizmene nedjelje

S korizmenim nedjeljama prema Običajniku u popodnevnim nedjeljnim satima u crkvi je započinjala kateheza i nauk kršćanski na koje su bila dužna dolaziti sva školska djeca. Od samoga osnivanja župe, sukladno tadašnjoj pastoralnoj praksi katehiziranje poglavito školske djece kroz vrijeme korizme bilo je posebno istaknuto. Spominje se nadalje kako je upravo vrijeme korizme najpogodnije za pripravu školske djece za sakrament prve svete Pričesti. Međutim izgleda kako je razlog smještanja poduke u ovo vrijeme ne isključivo bogata Crkvena tradicija poduke kroz korizmeno vrijeme nego prvenstveno zemljoradnički poslovi koji prispijevaju u vremenu Duhova i Tijelova koji bi pak onemogućili redovito pohađanje kateheza. U posljednjemu poglavlju Običajnika istaknuta je i nužnost uvođenja večernje pobožnosti klanjanja pred Svetotajstvom, kao i po drugim župama.

U solinskoj su crkvi još od pete korizmene ili Gluhe nedjelje, platnom bili zastrti Gospina slika na glavnomu oltaru, kipovi te raspelo, a prozori su bili zatamnjeni ljubičastim zavjesama

Korizmene nedjelje u poslijepodnevnim su satima, nakon kateheza zbog pučke pobožnosti Puta Križa ili točnije rečeno križnoga puta, u crkvu prema svjedočenju autora, privlačile mnogo svijeta. Ovaj je oblik neliturgijskoga slavlja sukladno dugoj tradiciji, kroz korizmene nedjelje održavan u župskoj crkvi, više preciznijih podataka o istome u Običajniku ne nalazimo.

Peta korizmena nedjelja u izvanjskome iskazivanju posta ima svoju specifičnost koju bilježi i solinska tradicija. Korizmeni se post naime odnosi prvenstveno na hranu, međutim u korizmi postoji i post koji se odnosi na uši i oči. U solinskoj tako crkvi još od pete korizmene ili Gluhe nedjelje, platnom su zastrti Gospina slika na glavnomu oltaru, kipovi Srca Isusova, Gospe Lurdske, sv. Ante i Gospin kip te raspelo, a prozori su bili zatamnjeni ljubičastim zavjesama.

Cvjetnica

Golubice kojima se na Cvjetnicu ukrašavaju maslinove grane izrađuju se od smokvine srčike

Iako su uz Cvjetnu nedjelju u Solinu vezani neki specifični običaji njihova spomena u Običajniku nema. Autor bilježi malu misu u sedam sati te veliku koja počinje u devet, također navodi kako je prije velike svete mise bio blagoslov palminih grana nakon čega slijedi ophod oko crkve.
Nakon ophoda slijedila je misa muke Gospodnje, autor bilježi pjevanje Muke preko mise uz napomenu da svećenik pjeva riječi od Isusa. Govoreći pak o specifičnim običajima koji su u Solinu vezani uz Cvjetnicu, a izravno su ili barem neizravno liturgijskoga karaktera, neizostavno je svakako spomenuti izradu golubica. Naime običaj je bio da već nekoliko dana prije same Cvjetnice muškarci obilazeći maslinike režu maslinove grane koje će ponijeti na blagoslov. Iako autor Običajnika spominje samo blagoslov palminih grana stoljetna solinska tradicija bilježi pak isključivo blagoslov maslinovih grana. Nabrane maslinove grane ukrašavane su golubicama napravljenima od srčike divlje smokve. Zanimljivo je nadalje da je nakon blagoslova i mise najstariji muški član obitelji zazivao Božji blagoslov na svaku svoju njivu i na svaku zasadio po jednu blagoslovljenu maslinovu grančicu.

Veliki tjedan

Sami početak Velikoga tjedna, točnije ponedjeljak, utorak i srijeda prema Običajniku nisu imali neku posebnu liturgiju. Autor pod naslovom Ponedjeljak Velike Nedjelje bilježi veliku vazmenu ispovijed. Autor također navodi da se svi vjernici nisu istom i pričešćivali jer je običaj bio da se bratimi pričešćuju na Veliki četvrtak. U Crkvenoj su se povijesti javni pokornici pripremali na sakramentalno pomirenje i pričest upravo na Veliki četvrtak, no u ovome je slučaju nemoguće povlačiti jasnu paralelu između drevne Crkvene prakse i bratimskoga običaja.

Sveto trodnevlje

Sveto trodnevlje ili Veliki četvrtak, petak i subota prepuni su simboličke snage, štoviše ta su tri dana sažetak svekolike kršćanske simbolike. Stoga su brojni neliturgijski obredi i običaji proizašli upravo iz bogatstva bogoslužja ovih dana, a koji su postojali i dijelom postoje do današnjega dana.

Velika srijeda i obred Barabana

Baraban, drveni prut ukrašen posebnom tehnikom koristi se u istoimenome obredu koji svoje početke ima u srednjovjekovnoj liturgiji

S obzirom na drugačije računanje liturgijskoga vremena od današnjega obredi Velikoga tjedna započimali su na Veliku srijedu. Bogoslužje Velike srijede započimalo je pak obredom Barabana u pet i po poslijepodne.
Obred barabana u suštini je usko povezan s molitvom časoslova odnosno jutarnjega časa ili juterernje.
Sam naziv baraban susreće se gotovo u čitavoj Dalmaciji dijelu zaleđa i na otocima, u Solinu kao i Blatu na Korčuli i Kaštelima ovim se prutom u crkvi, umjesto zvonima vezanima na tri posljednja dana Velikoga tjedana, daje znak.
Uz upotrebu barabana solinska tradicija bilježi i upotrebu drvenih čegrtaljki čiji se zaglušujući zvuk stapao sa zvukom barabanâ kojima se pak udaralo po podu i drvenim klupama. Započevši s Velikom srijedom u sve dane do Uskrsa klupe u crkvi zaokretale su se tako da su lijeva i desna strana stajale poredane jedna naspram druge uzduž, a ne više poprijeko crkve. Pivači su se tako rasporedili u dvije grupe te naizmjenično pjevali svoje uloge iz tekstova Velikoga tjedna. Tom je prigodom svećenik stajao, sjedio ili pak klečao s druge strane oltarne pregrade, blizu samoga oltara.
Na glavnomu oltaru na Veliku je srijedu izrađivan grob Gospodinov zbog čega su se sve funkcije obavljale na oltaru svetoga Ante. Izrada groba Gospodinova na glavnomu oltaru zanimljiva je interpretacija Crkvene tradicije pohrane euharistijskih čestica, u kojoj se oltar promatralo kao Kristov grob.

Veliki četvrtak

Bogoslužje Velikoga četvrtka započimalo je u šest i po ujutro sakramentom ispovijedi za solinske bratime koji su se potom pričešćivali preko velike svete mise. Autor nadalje bilježi da je bratimski običaj bio da se odmah nakon pričesti napiju vina i pojedu malo kruha, no ovaj podatak navodi uz opasku nužnosti ukidanja ovoga običaja i njegova premještanja u crkveno-brasku kuću nakon svete mise, nakon što se ista izgradi.
Nakon mise bila je procesija po rubrikama odnosno kako je predviđao Obrednik, procesija je išla do velikoga oltara gdje je napravljen Gospodinov grob, ova je služba trajala oko dva sata.
Poslije podne Velikoga četvrtka u tri sata je započimala procesija u Vranjic kojom se išlo pohoditi Gospodinov grob. Autor Običajnika posve jasno ne bilježi obostranost procesije no u drugim izvorima zabilježeno je da je procesija išla s Gospina otoka prema Vranjicu, a iz vranjičke crkve sv. Martina prema Gospi od Otoka te da su se procesije mimoilazile između Barkuše i Ćućini kuća.
Dolaskom u Vranjičku crkvu puk se pomolio na Gospodinovu grobu te uputio natrag, ipak autor Običajnika bilježi da se isto čini kada se dođe u Solinsku crkvu.
Povratkom u župsku crkvu nastavljeno je bogoslužje te je u pet i po započimao Baraban. Autor bilježi i opravdanost zadržavanja običaja barabana u srijedu i petak, jer je srijedom nazočno manje svijeta dok se na petak uklapa u bogoslužje jer je i propovijed o muci. Zanimljivo je da liturgijska gesta pranja nogu na Veliki četvrtak u Običajniku nije zabilježena.

Veliki petak

Govoreći o Velikome petku autor bilježi kako služba počima ujutro oko osam sati i to svetom misom i svim obredima iz misala, u ovome slučaju autor očito čini grešku jer od davnina u tradiciji Crkvenoga bogoslužja na Veliki petak se ne služi sveta misa. Jutarnja služba traje oko dva sata uz nazočnost velikoga broja vjernika.
Obred barabana kao i dva prethodna dana započimao je u pet i po sati. Nakon propovijedi uslijedila je procesija preko Solina sa pet blagoslova tijekom procesije pjevači su pjevali Puče moj, a pri dolasku u crkvu Ispovjedajte se. Uslijedilo je kađenje Svetotajstva i blagoslov puka.

Velika subota, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak

Do liturgijske reforme 1951. u rimskoj liturgiji vazmeno se bdijenje zbog dugotrajne dekadence liturgijskoga vremena slavilo u subotu ujutro. Solinski Običajnik dosta siromašno piše o Velikoj suboti, Uskrsu i Uskrsnome ponedjeljku.
Štoviše o Velikoj suboti piše tek u tri rečenice, a o iznimno važnome Vazmenome bdijenju nema ni riječi.
Služba je dakle počimala u osam sati ujutro a sve je obavljano po rubrikama iz Misala ili Epistolara. Poslije čitanja proročanstva uslijedio je blagoslov vode, u tu se vodu ulijevalo katekumensko i krizmano ulje koje je posvećivao biskup na jutarnjoj misi u katedrali na Veliki četvrtak, stoga autor uputno piše da je prije blagoslova vode potrebno očistiti krstionicu i poslati u Grad po sv. ulje. Nakon blagoslova vode uslijedila je uskrsna misa te nakon iste blagoslov hrane, autor izričito navodi kruh, jaja, sol i voće. Cijela služba na Veliku subotu trajala je oko 2 i po sata.
Bogoslužje na sam uskrs započimalo je s malom misom u sedam sati, zatim je u devet počimala velika svečana misa. Iza epistole – poslanice pjevači su pjevali Spridnicu a iza mise Kraljice neba, kako se pak pjevalo sve do sv. Trojstva, prve nedjelje nakon Duhova. Zanimljivo je svakako da je na uskrs poslijepodne oko tri i po bila svečana večernja s blagoslovom Presvetoga Sakramenta.
Na Uskrsni ponedjeljak bila je velika sveta misa u osam i po nakon koje je bio blagoslov s Presvetim Sakramentom.

IZABRANI I PROGLAŠENI NAJBOLJI SPORTAŠI, DJELATNICI I KLUBOVI GRADA SOLINA ZA GODINU 2020. – Judašica Ana Viktorija Puljiz, strijelci Matea Omazić i Petar Gorša

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Priredio: Miro PODRUG
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Nagrađeni hrvatski nogometni reprezentativci iz Solina Nikola Moro i Stipe Radić, te dugogodišnji sportski djelatnici Spomenka Matković i Fabijan Moskatelo

Predstavnici nagrađenih klubova i perspektivni sportaši

U organizaciji Solinske zajednice sportova 19. veljače 2020. u Gradskoj sportskoj dvorani na Bilankuši proglašeni su najuspješniji solinski klubovi, sportaši, trener, nadareni i sportski djelatnici u 2020. Nažalost priredba je napravljena u dva dijela, jer zbog epidemioloških preporuka Stožera RH u dvoranu odjednom može maksimalno 25 ljudi. Premda u godini smanjenoga sportskog intenziteta zbog COVIDA 19, povjerenstvo nije imalo lagan posao.
Za najbolje sportašice ravnopravno su izabrane višestruka državna prvakinja judašica Ana Viktorija Puljiz, brončana na EP U21 i druga na EJU kupu, te četvrta na svjetskoj rang listi, i streljačica Matea Omazić, najbolja pištoljašica RH. Najuspješniji sportaš je višestruki državni prvak i pobjednik Svjetskog Kupa u Brazilu strijelac Petar Gorša, koji je ostvario kvotu za odlazak na Olimpijadu u Tokyo te prvi na svjetskoj rang listi u zračnoj i MK puški.
Obje ekipne nagrade pripale su strijelcima i streljačicama SD »Dalmacijacement«, državnim prvacima i finalistima Kupa RH.
I u trenerskoj konkurenciji dodijeljene su dvije ravnopravne nagrade za proteklu godinu, Suzani Čoko-Vulikić trenerici RK »Petason« Vranjic i Tomislavu Bašiću, treneru BK »Salona« i izborniku ženske boksačke reprezentacije Hrvatske. U kategoriji najbolji sportaš kolektivnoga sporta nagrada je pripala Marini Katić, košarkašici ŽKK »Salona«.
Dodijeljene su i dvije ravnopravne nagrade za dugogodišnju sportsku djelatnost, Spomenki Matković (SD »Dalmacijacement«) i Fabijanu Moskatelu (NK Solin).
Izabrani su i perspektivni sportaši, njih osam: Mario Veljača (NK Solin), Ante Milković (BK »Salona«), Duje Koljanin (NK Solin), Marta Vrlić (JK Solin), Ana Ćukušić (SD »Dalmacijacement«), Karlo Pavić (KK Solin), Marta Šimić (Karate klub DC), Filipa Bodrožić (Teniski klub DC).
Posebna priznanja za postignute uspjehe u sportu sportašima iz grada Solina, a koji nisu članovi solinskih klubova, pripale su nogometašima Nikoli Mori (NK Dinamo – Moskva) i Stipi Radiću, igraču Hajduka na posudbi u Belgiji.
Priznanja za jubilarne godišnjice djelovanja dobili su klubovi: HNK Sloga (95), Streljačko društvo »Dalmacijacement« (70), ŠRD »Jadro« (65), ŠRK Vranjic (55), MNK Solin (40) i SK »Voljak« (35)

Nagraditi zaslužne

Nagrade i priznanja uručili su župan Splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, dogradonačelnik Ivica Rakušić, predsjednik i dopredsjednik GV Renato Prkić i dr. Zdravko Perko, predsjednik Solinske zajednice sportova Nikola Tokić, te predstavnici SZS Željko Ljubičić i Anđelko Bešker, koji su uručili nagrade perspektivnim sportašima. Program je po običaju vodila Vesna Žižić.
Predsjednik Solinske zajednice sportova Nikola Tokića pozdravio je čelnike grada Solina, župana Blaženka Bobana, nagrađene, delegacije sportskih udruga i predstavnike medija.
– Bili smo u dvojbi glede prošle sezone zbog pandemije, no zbog dobrih rezultata odlučili smo se za nagrade. Imamo olimpijca, nositelje svjetskih i europskih medalja, te niz prvaka i pobjednika RH. Hvala roditeljima i medijima koji prate naše sportaše, kao i Gradu Solinu, donatorima i ostalima koji podupiru solinski sport – između ostaloga je rekao Nikola Tokić.
Zadovoljstvo i čestitke nagrađenima iskazao je i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević naglasivši nastavljanje ulaganja za poboljšanje infrastrukture sportskih objekata, kao i sufinanciranja sportskih udruga i klubova, kako i priliči najmlađemu gradu u Hrvatskoj.

Najbolji muški klub

Predsjednik SD »Dalmacijacement« Renato Kunac i gradonačelnik Dalibor Ninčević

Za najbolji muški klub nominirano je samo Streljačko društvo »Dalmacijacement«. Povjerenstvo za dodjelu priznanja za najbolju momčad u 2020. proglasilo je Streljačko društvo »Dalmacijacement«.
Strijelci »Dalmacijacementa« već su godinama najbolja streljačka udruga u Hrvatskoj, a redovito postižu i vrhunske rezultate na međunarodnim natjecanjima. To je klub koji je među prvima osigurao nastup svog strijelca na Olimpijskim igrama u Tokyju.
Ekipa u sastavu Petar Gorša, Marin Čerina, Josip Sikavica i Dorian Jure Sršen u 2020. godini postigli su slijedeće rezultate: Prvaci Hrvatske, kao najbolji u 1. A ligi zračnom puškom. Pobjednici finala Kupa Hrvatske zračnom puškom.
Član solinskoga sastava Petar Gorša trenutačno je prvi strijelac na svjetskoj rang listi, a zajedno s klupskim kolegama Marinom Čerinom i Josipom Sikavicom čine reprezentaciju RH, te su višestruki osvajači medalja na Svjetskim i Europskim prvenstvima. Sikavica je ujedno i član juniorske reprezentacije Hrvatske, te je među 10 najboljih juniora Europe.

Najbolji ženski klub

Za najbolji ženski klub nominirani su ekipa Streljačkog društva »Dalmacijacementa« i ŽRK »Petason« Vranjic. Povjerenstvo je jednoglasno za najbolji ženski sastav u 2020. proglasilo streljačice SD »Dalmacijacement«.
Članice streljačke ekipe Marta Zeljković, Amadea Urbas, Klara Milanović i Rina Matešić, su prvakinje Hrvatske u gađanju zračnom puškom, a na finalu Kupa RH osvojile su treće mjesto. Marta Zeljković i Amadea Urbas su članovi seniorske reprezentacije Hrvatske.

Najbolji sportaš

Za najboljega sportaša 2020. nominirani su strijelac »Dalmacijacementa« Petar Gorša, Luka Plantić boksač »Salone« i šahist Saša Martinović član GŠK »Solin-Cemex«.
Povjerenstvo je proglasilo za najboljega sportaša grada Solina za 2020. hrvatskog reprezentativca Petra Goršu, člana Streljačkoga društva »Dalmacijacementa«.
Petar je jedan od najboljih sportaša Hrvatske u svojim kategorijama, sudionik Olimpijskih igara u Brazilu, te je ostvario kvotu za nastup na slijedećim OI u Japanu. U protekloj je godini zauzeo prvo mjesto na svjetskoj rang listi u obje discipline, zračna i malokalibarska puška.
Značajniji rezultati u 2020. su: pobjednik Svjetskoga kupa MK puškom u Rio de Janeiru, pobjednik Kupa RH na zračnoj pušci, pobjednik na međunarodnim turnirima u Češkoj, Zagrebu, Sloveniji i na Openu DC-a u Solinu, te viceprvak RH na zračnoj i MK pušci.

Najbolja sportašica

Sportašica Solina judašica Ana Viktorija Puljiz i Renato Prkić

Za najbolju sportašicu grada Solina za 2020. nominirani su streljačica »Dalmacijacementa« Matea Omazić, Ana Viktorija Puljiz judašica Solina i Matea Lilić boksačica »Salone«.
Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku o dodijeli dvije ravnopravne nagrade za najbolju sportašicu grada Solina u 2020. i to: Ana Viktorija Puljiz (JK Solin) i Matea Omazić (SD »Dalmacijacement«).
Ana Viktorija Puljiz, članica Judo kluba Solin, popularna Vikica reprezentativka je RH u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Na četvrtomu je mjestu na svjetskoj rang listi za 2020. Od najvažnijih rezultata izdvajamo: treće mjesto na EP do 21 godine, drugo mjesto ne EJU seniorskom Kupu, prvakinja Hrvatske u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Osvajačica je više zlatnih, srebrnih i brončanih medalja na Svjetskim i Europskim turnirima. Od nje se očekuje nastup na OI 2024.
Matea Omazić, članica Streljačkog društva »Dalmacijacement« i hrvatska reprezentativka. Krajem 2020. od strane Hrvatskog streljačkog saveza izabrana je za najbolju pištoljašicu Hrvatske. U prošloj godini najzapaženiji su joj rezultati prvo mjesto zračnim pištoljem na međunarodnom natjecanju u Sloveniji, drugo mjesto na finalu Kupa RH, te finale zračnim pištoljem na PH.

Najbolji sportaš i sportašica u kolektivnom sportu

U kategoriji najbolji sportaš/sportašica u kolektivnom sportu nominirani su iz košarke, Ivan Siriščević (KK Solin) i Marina Katić (ŽKK »Salona«). Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku da se za najbolju sportašicu u 2020. proglasi košarkašica Marina Katić.
Marina Katić, članica ŽKK »Salona« košarkom se počela baviti kao desetogodišnja djevojčica u školi košarke. Od početka je pokazivala veliki talent i želju za napredovanjem, te je vrlo brzo postala stalna članica kadetske ekipe, a potom i stalna članica juniorske postave. Marina je bila na popisu za reprezentaciju RH u mlađim kategorijama, a svojim zalaganjem je izborila mjesto u seniorskoj ekipi »Salone«, gdje se i danas natječe na centralnoj poziciji u prvoj postavi seniorki te je jedna od vodećih klupskih strijelaca. Jedna od najboljih obrambenih igračica u Prvoj ligi košarkašica, skupina Jug, a svojim je zalaganjem postala primjer nadolazećim generacijama.

Najuspješniji sportski trener

U kategoriji najbolji stručni djelatnik – trener nominirani su, Tomislav Bašić (BK »Salona«) i Suzana Čoko-Vulikić (ŽKK »Petason« Vranjic). Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku da se za 2020. dodijele dvije ravnopravne nagrade za najboljega stručnog djelatnika treneru boksača »Salone« Tomislavu Bašiću i trenerici »Petason« Vranjica Suzani Čoko-Vulikić.
Tomislav Bašić dugogodišnji je boksač i trener. Trenutačno je glavni trener boksačkoga kluba »Salona«, te izbornik i trener reprezentacije Hrvatske, mlađih seniorki i kadeta. S navedenim sastavima je osvojio viša medalja na državnim i europskim natjecanjima.
Suzana Čoko-Vulikić je rukometnu karijeru započela u RK Split, a nastavila u Belgiji i Nizozemskoj gdje je s tamošnjim klubovima postizala značajne rezultate. Igračku karijeru je završila u RK »Petason« Vranjic, i od tada aktivno radi kao trenerica mlađih uzrasta s kojima je postigla veliki uspjeh u povijesti hrvatskog ženskog rukometa. Dovoljno govori činjenica da su pet puta zaredom Vranjičanke državne prvakinje. Sada je trenerica seniorki »Petason« Vranjica, koji se natječe u Drugoj HRL jug, te su jedne od favoritkinja za povratak u hrvatski elitni rukometni razred.

Dugogodišnji sportski djelatnik

U kategoriji dugogodišnji sportski djelatnik nominirani su Fabijan Moskatelo (NK Solin) i Spomenka Matković (SD »Dalmacijacement«). Povjerenstvo za dodjelu priznanja jednoglasnom je odlukom dodijelilo dvije ravnopravne nagrade nominiranim djelatnicima za 2020.
Spomenka Matković rođena je 1949. u Kučinama. Završila je ekonomsku školu i radila kao blagajnica i računovođa u mnogobrojnim sportskim klubovima, a u nekima je bila i članica uprave kao volonterka. Osamdesetih godina prošloga stoljeća radila je za Veslački savez bivše Jugoslavije, te za RK Solin i SD Voljak. Članica je Streljačkog društva od 1981. gdje obavlja dužnost računovođe i blagajnice, a istu dužnost obnaša, od 1994. i u Teniskom klubu »Dalmacijacementu« u Solinu.
Fabijan Moskatelo u solinskomu sportu djeluje još od vremena bivše države kroz organizaciju malonogometnih turnira. Isto tako član je Skupštine Nogometnog kluba Solin prije demokratskih izbora i predstavlja klub u Skupštini Nogometnog saveza županije Splitsko-dalmatinske. Od 1996. je član Izvršnog odbora NK Solin, a danas obavlja dužnost rukovoditelja osiguranja pri NK Solin.

Posebno priznanje sportašima izvan Solina

Posebno priznanje za postignute uspjehe u sportu, sportašima iz grada Solina, koji nisu članovi solinskih klubova, pripalo je nogometašima, Nikoli Mori članu NK Dinamo – Moskva i Stipi Radiću, igraču Hajduka na posudbi u Belgiji.
Nikola Moro tipično je »solinko dite« koji je nogometnu karijeru započeo u Nogometnom klubu Solin, a čiji je dres nosio od 2004. Već kao stariji pionir pozivan je na turnire u organizaciji HNK Hajduk, na kojima je pokazao izniman talent, ali koji u Hajduku nije prepoznat te 2009. odlazi u GNK Dinamo. Nastupa za sve uzrasne kategorije reprezentacije Hrvatske, a sa 17 je godina debitirao za prvu momčad Dinama. Sada je kapetan hrvatske reprezentacije U21, zasigurno budućnost hrvatskog nogometa. U prošloj godini odlazi u Dinamo iz Moskve gdje je standardni prvotimac. Pokazao je i veliku ljubav prema matičnom klubu s Jadra, donirajući dresove, lopte i rekvizite za trening mlađih kategorija NK Solin.
Stipe Radić rođen u Splitu 2000. stanovnik je solinskoga naselja Sveti Kajo. Nogometnu karijeru je također započeo u mlađim uzrastima Nogometnog kluba Solin, 2010. Za modre s Jadra je nastupao do 2015. kada je prešao u HNK Hajduk, gdje je pak nastupao za mlađe uzraste. Debitirao je za prvu momčad Hajduka protiv Rijeke, 2019. na Poljudu, a ubilježio je 17 nastupa i postigao jedan pogodak. Danas igra na poziciji srednjega braniča (stopera), na posudbi u belgijskom prvoligašu Beerschotu V. A. Standardni je član mlađih dobnih skupina hrvatskih nogometnih selekcija.

Najperspektivniji mladi sportaši i sportašice

Svi nominirani daroviti sportaši i sportašice, njih osam, dobili su priznanja Solinske sportske zajednice: Mario Veljača (NK Solin), Ante Milković (BK »Salona«), Duje Koljanin (NK Solin), Marta Vrlić (Judo klub Solin), Ana Ćukušić (SD »Dalmacijacement«), Karlo Pavić (Košarkaški klub Solin), Marta Šimić (Karate klub »Dalmacijacement«) i Filipa Bodrožić (Teniski klub »Dalmacijacement«).
Svi ovi mladi sportaši pridonijeli su da njihovi klubovi imaju zapažene rezultate i to osvajanjem turnira, prvenstvenih naslova i ostalih odličja, te svojim ponašanjem na igralištima i u svakodnevnom životu. Oni bi trebali biti budućnost sporta u gradu Solinu. Nagrade su im uručili predstavnici Solinske zajednice sportova Anđelko Bešker i Željko Ljubičić.

Plakete u povodu obljetnica djelovanja i uspješnog rada

U povodu obljetnica djelovanja, posebne Plakete za uspješan rad dodijeljene su klubovima:
• Hrvatskomu nogometnom klubu »Sloga« iz Mravinaca, za 95 godina uspješnoga rada.
• Streljačkomu društvu »Dalmacijacement«, za 70 godina uspješnoga rada.
• Športskom ribolovnom društvu »Jadro«, za 65. godina uspješnoga djelovanja.
• Športskom ribolovnom klubu »Vranjic«, za 55 godina uspješnoga rada.
• Malonogometnomu klubu »Solin«, za 40 godina uspješnoga rada.
• Streljačkomu klubu Voljak, za 35 godina uspješnoga djelovanja.

HNK Sloga – Mravince

U Mravincima je nogomet službeno započeo 1925. osnivanjem kluba pod nazivom NK »Jadro«. Početkom 1930. klub mijenja ime u »Leprj« (leptir), zatim u SK »Mravince« i »Mehanika«, a od 1940. nastupa pod imenom Mravinački športski omladinski klub (MŠOK), a nakon Drugog svjetskog rata djeluje u sklopu Kulturno – prosvjetnog društva »Matija Gubec«. Od 1952. djeluje pod imenom »Sloga«, a trenutačno se natječe u Trećoj HNL jug.

Streljačko društvo »Dalmacijacement«

Streljačko društvo »Dalmacijacement« osnovano je 1950. pod nazivom »SD Centar u Solinu«, a od 1972. nosi naziv SD »Dalmacijacement«. Strijelci »Dalmacijacementa« su sudionici Olimpijskih igara, Svjetskih i europskih prvenstava i Kupova, te višestruki pojedinačni i ekipni prvaci Hrvatske i pobjednici Kupa. Zasigurno najuspješniji streljački klub u Hrvatskoj koji daje većinu članova svih hrvatskih selekcija u gađanju zračnim i MK oružjem.

Športsko ribolovno društvo »Jadro«

ŠRD »Jadro« osnovano je 1955. u Solinu. Djeluje u organizaciji sportsko ribolovnih aktivnosti i edukaciji svojih članova na rijeci Jadro. ŠRD »Jadro« organizira klupska sportsko – rekreacijska natjecanja u tehnikama ribolova na Jadru.

Sportsko ribolovni klub »Vranjic«

Klub je osnovan 12. svibnja 1965. pod nazivom PŠRD »Vranjic«, a 2008. mijenja ime u Športski ribolovni klub »Vranjic«. Klub se natječe u sportskom ribolovu na moru u svim kategorijama, te ima oko 150 članova.

Malonogometni klub Solin

Osnovan je u solinskom naselju Sveti Kajo pod imenom »Vatrogasci«, a prvu službenu utakmicu odigrao je u veljači 1980. Klub se do sada natjecao u svim malonogometnim ligama u organizaciji HNS-a, te su postigli zapažene rezultate i u Prvoj hrvatskoj futsal ligi, te i u juniorskim natjecanjima.

Streljački klub »Voljak«

SK »Voljak« osnovan je 1985. premda su prije djelovali kao sekcija za lovno streljaštvo. Od svoga osnivanja do danas klub je jedna od najtrofejnijih sportskih udruga grada Solina jer su višestruki prvaci RH i pobjednici Kupa RH, u gađanju letećih meta disciplina »skeet«.

SLOGA POBJEDOM ZAPOČELA NASTAVAK PRVENSTVA – Sloga – Urania 3:0

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

MRAVINCE – Igralište Glavica. Bez gledatelja. Sudac: Ante Jurić (Split). Pomoćni sudci: M. Pavić i Kuduz. Četvrti: Jadrijević. Delegat: Mimica.
STRIJELCI: 1:0 – Ninčević (57/11m), 2:0 – Katić (59), 3:0 – Pezo (88).
HNK SLOGA: Šolić – Boko, Gusić, Andabak, Romić (od 88. Beović) – Gotovac (od 46. Katić), Ninčević (od 84. Pranjić -), Copić (od 88. Boban -), Boljat – Pezo, Marović. Trener: Boris Pavić.
URANIA: Vujinović, Valenti, Urlić, Ljutić (od 56. Olujić), Baturina, Tomas, Brnić (od 69. Šiljić), Sušić (od 82. Šarić -), Vekić, Pejković, Sikira. Trener: Vinko Begović 5,5.
IGRAČ UTAKMICE: Toni Katić (Sloga).
Mravinčani su uspješno nastavili jesenski niz i uvjerljivo savladali Uraniju koja se u Mravince došla nadigravati. U prvom poluvremenu u ravnopravnoj igri oba suparnika nisu bila koncentrirana u završnici akcija. U drugom dijelu ulaskom Tonija Katića Sloga djeluje agilnije i ubojitije prema suparničkim vratima. Već na početku Marović je bio u prilici, ali je vratar Vujinović pravovremeno reagirao. U 57. minuti domaćini dolaze u vodstvo iz kaznenoga udarca kojeg je realizirao Miroslav Ninčević, a prethodno je Sikira u svom kaznenom prostoru srušio Marovića. U 59. minuti nakon kombinacije Ninčević – Boljat u kazneni prostor sručio se Katić i jakim prizemnim udarcem povisio na 2:0, i pobjednik je odlučen. U 67. Vujinović brani udarac Marovića, a u 88. minuti isti igrač je asistirao Mislavu Pezi za konačnih 3:0.
Redoslijed 3.HNK jug, nakon 17. kola: 1. Jadran LP 31, 2. Hrvace 30, 3. Zagora 29, 4. Neretvanac 28, 5. HRNK Zmaj (M) 27, 6. Uskok 24, 7. Urania 23, 8. OSK 23, 9. RNK Split 22, 10. Primorac (BNM) 20, 11. Kamen 20, 12. BŠK Zmaj 19, 13. Neretva 18, 14. Hrvatski vitez 18, 15. HNK Sloga (M) 17, 16. GOŠK – Dubrovnik 1918 16, 17. Vodice 13.

 

POVRATAK STAROME SOLINU – NASELJE NA IZVORU (3) – Željezo za odmor

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

Kako je sve to okolo tvornice bilo izgrađeno još onda za vrime stare Austrije, to su bile u početku luksuzno uređene kuće. Sićan se kako je u stanu bila ziđana peć s rukohvatom od mesinga, a kad san onda ka dite vidija banj, odnosno kadu, pripa san se!
Zašto!? Jer je imala ukrasne šape, ka u lava, samo su ove bile od lijevanog željeza

Bužaju se stinje u kavi

– U Majdanu su u onin kućan, odnosno zgradan okolo tvornice prije Drugog svjetskog rata živili većinon inženjeri, ali i meštri od zanata. A vrstan meštar ti je onda bija ka danas inženjer – govori nan Boško Pleština u nastavku svoje priče o Majdanu svog ditinjstva.
– Kad se počeja iza rata gradit Split, svit se počeja masovno iseljavat, a u te kuće je doša onda živit domaći svit, tako je i moja familija u jednoj od zgrada nasuprot tvornice 1962. godine dobila stan.
Kako je sve to okolo tvornice bilo izgrađeno još onda za vrime stare Austrije, to su bile u početku luksuzno uređene kuće. Sićan se kako je u stanu bila ziđana peć s rukohvatom od mesinga, a kad san onda ka dite vidija banj, odnosno kadu, pripa san se!
Zašto!?
Jer je imala ukrasne šape, ka u lava, samo su ove bile od lijevanog željeza – smije se Boško tin prvin dječačkin utiscima kad su tek uselili.
– Majdan je u mome ditinjstvu ka šta san već priča ima puno toga, ima je tako i svoju ambulantu. U njoj je radija doktor Matas i medicinska sestra Sonja, a te se ambulante, nažalost, dobro sićan. Zašto, nažalost, sad ću van ispričat.
Bilo je proliće i mi smo ka dica pravili štrcalice. Ako je komu mater radila u doktora oni su imali one prave šprice. Napuniš jih vodon, pa jedan drugog štrcaš, a mi šta nismo imali uzimali bi trstiku, ona na sebi ima one prekide, ka rezove. Ubereš trstiku, probiješ rupu, navučeš unutra komad krpe i štrcaš – pojašnjava nan Boško princip izrade tih dičjih »igračaka iz prirode«.
– Ima san desetak godina tada. Iša san tako trstiku priko kolina slomit da izradin štrcalicu, ali je ona pukla, rastvorila se, prisikla me i meni je šiknila krv. Rastrčali se odma svi po Majdanu, odvelo me kod doktora Matasa na šivanje. Svi se nabili na prozor gledat kako mi to šivaju. A mene boli, a ne smin plakat, da me oni šta gledaju priko ponistre ne vide… Posli san bija cili sritan, bila je to desna ruka, nisan mora pisat u školi. Iman još taj ožiljak – pokazuje nan Boško rez, pa se prisjeća još jedne slične nezgode iz škole na Bilankuši.
– Kad smo išli u prvi razred reklo bi nam da ponesemo čašice u školu, pa nan je dililo mliko. Neki su nosili one čaše na rasklapanje, ono šta liči na paštetu, od krugova koji se rastvaraju pa ulaze jedan u drugi. Čeka se tako red, a ja san u ruci ima staklenu čašu, neko me gurnija i ja san pa’ na tu staklenu. Do škole je bila u ono vrime i ambulanta, ali mi tu nisu mogli sredit ranu, pa su me poslali put Splita.
Sićan se da su zvali u centralu tvornice da dođe po mene auto da me vodu u likara u grad.
I tako je po mene poslalo službena kola, i to mercedes od direktora. Ukrcali mater u Majdanu i onda su došli po mene prid školu. Čak me do auta direktor škole Šantić nosija u naručju.
I tako smo došli u staru bolnicu, ono tamo blizu Grgura Ninskog. Kad smo ušli i kad san vidija onu iglu, uzeja ja japanke i biž u prvu ulicu.
– Uvatite ga, uvatite ga – vikala je mater za mnon i tako me uvatilo kod Pošte… – prisića se Boško ditinjstva.
Puno je fotografija koji bude uspomene, pogotovo lipe, šta onih vezanih za tvornicu i vatrogastvo, šta onih iz ditinjstva.
Na jednoj je i mali Boško koji je na pozadini napisa: »Za uspomenu na dugo sjećanje poklanjam svome baki i djedu!«
– Dida Ante, nadimkon Vučko, bija je komad čovika, ali mislin da se isto plašija babe iako je bila mala, sitna – smije se Boško, pa nastavlja priču.
Baba se zvala Antula, rodon Perko iz Mravinaca, a mater joj je bila Milišić, iz Svetoga Kaja.
To su s ćaćine strane, a s materine strane su mi Gabrići i Perići iz Sitnoga.
Kad bi se did Vučko vraća iz Splita, pješice, naravno, a kako drugačije, znalo bi ga na povratku u Klisu pitat: »Di si bija? Šta ima u Splitu?« A, on bi jin odgovorija: »Neću ti reć, odaj ka i ja!«
Ili ako bi on nekog ko’ je doša iz Splita pita:
»Jesi bija na peškariji?«
»Nisan.«
»Jesi bija na pazaru?«
»Nisan.«
»Đavla si ti bija u Splitu!« – odgovorija bi mu na kraju dida, jer ako nisi bija na ta dva mista ka da i nisi bija u Splitu – prepričava Boško i kad smo došli opet do fotografija vatrogasaca i fabrike, sitija se i jednog lipog putovanja, čija je priprema bila više nego zanimljiva.

Slovenac Gregorec i njegovi tesari, 1908. kad se gradila tvornica

– Otiša san do ondašnjeg direktora tvornice i reka mu kako u staron tvornici ima dosta starog željeza, pa san ga pita možemo li ga pokupit.
Čim smo dobili njegovo odobrenje, mi se organizirali, popodne za radnog vrimena, bilo nas je 20-30, šta odraslih, šta omladinaca, pomagale su i žene, i kuvale nan kavu… Skupljali smo to željezo i donosili kod vatrogasnog spremišta. Napravili smo desetak takvih akcija. U Transportu su nan dali kamion i onda smo u poduzeću za trgovinu sekundarnih sirovina to zaminili za novce.
Kad smo skupili dovoljno otišli smo na Rivu di je bija turistički biro.
»Recite vi nama imate li u Poreču hotel A kategorije, za 40-ak osoba i da ima bazen?«
Bilo je proliće, pa još nije još bila puna sezona, tako da je 45 osoba iz naše vatrogasne ekipe otišlo cili tjedan na odmor.
Reka san jin prije da ponesu pasoše. Ko je ponija iša je iz Poreča i u Trst, iznajmili smo tri auta, a ko nije, iša je u Postojnu.
Takva su to ljudi moji vrimena bila…

PEDIJATRIJA: VRUĆICA – Povišena tjelesna temperatura u djece

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Tjelesna toplina stvara se metabolizmom svih stanica, a nadzire se i ravna u vrlo malom području mozga, tzv. termoregulacijskom centru hipotalamusa. Podešavanje hipotalamičkoga termostata naviše najčešće je posljedica imunoloških i upalnih odgovora na infekciju (virusnu ili bakterijsku ), te autoimunih i zloćudnih bolesti

Vrućica je simptom, a ne bolest i najčešći je povod posjeta pedijatru. Kao nekada tako i danas roditelji strahuju od vrućice u svoje djece, bojeći se konvulzija, oštećenja mozga i smrti.
Povišena tjelesna temperatura smatra se ako je rektalno izmjerena 38°C i više, pod pazuhom 37 °C i više, u ustima 37,5 °C i više.

Kako nastaje povišena tjelesna temperatura?

Tijelo se pregrijava svaki puta kada stvaranje topline nadilazi njezino odavanje. Metabolizam čovjeka normalno stvara više topline nego što bi u termoneutralnom okolišu bilo potrebno, te se stalna unutrašnja temperatura od 37 °C održava odavanjem topline u okoliš. Tjelesna toplina stvara se metabolizmom svih stanica, a nadzire se i ravna u vrlo malom području mozga, tzv. termoregulacijskom centru hipotalamusa. Podešavanje hipotalamičkoga termostata naviše najčešće je posljedica imunoloških i upalnih odgovora na infekciju (virusnu ili bakterijsku ), te autoimunih i zloćudnih bolesti.
Dehidracija može biti uzrok vrućice posebno kod novorođenčadi i male dojenčadi. Posebno su dugotrajnoj vrućici sklona dojenčad s poremećajem regulacije prometa vode i elektrolita. Dehidracija je ipak češće posljedica povišene temperature, jer djeca prvih tjedana života u vrućici gube sa svoje velike površine tijela (s obzirom na tjelesnu masu i rezerve tekućine u njoj) mnogo više vode nego veća djeca i odrasli.

Kako se mjeri tjelesna temperatura?

Temperatura se ocjenjuje dodirom na čelo. Mjeri se digitalnim termometrom i to pod pazuhom; 5 minuta, kod djece iznad 2 godine života, rektalno; 3 minute, kod djece do 2 godine života i oralno; 3 minute, kod adolescenata. Infracrvenim termometrom u uho mjeri se 1 sekundu (od dojenačke dobi).
Kada se javiti pedijatru s djetetom koje ima vrućicu?
Odmah ako je dijete mlađe od 2 mjeseca, temperatura je viša od 40,1°C, neutješno plače, jeca, plače na dodir, pospano je i ne da se probuditi, ima ukočen vrat, osip, osobito jače crven ili plavkast, otežano diše i nakon čišćenja nosa, teže guta, slini, ima konvulzije, te se doimlje izrazito bolesno.
U roku od 24 sata, dijete u dobi od 2 do 4 mjeseca, temperatura ispod 40°C, dizurične smetnje, temperatura traje više od 24 sata, temperatura je pala, a zatim se nakon 24 sata vratila, temperatura traje više od 72 sata.
Već pri prvomu kontaktu s djetetom koje ima visoku temperaturu treba pokušati ustanoviti žarište i djelovanje povišene temperature u djeteta: uočiti ili iz spontanoga pričanja roditelja doznati za; respiracijske simptome (kašalj, otežano disanje, čujno disanje, hroptanje, začepljen nos), dizurične smetnje (ne mokri, pojačano mokri, pelena ima jaki miris), povraćanje, proljev, osipi, klonulost. Kod svakoga djeteta s povišenom temperaturom treba stalno pratiti držanje i opći tonus, procijeniti stanje krvnoga optoka (bljedoća, pojačano znojenje, bilo ne samo frekvencija, nego i punjenost, RR), opće toksemijske i septičke simptome i znakove infekcije središnjega živčanog sustava: meningealni sindrom i poremećaj svijesti ili fokalne neurološke znakove.

Uzroci vrućice u djece

Na prvomu mjestu, više od tri četvrtine svih prvih posjeta febrilne djece uzrok su akutne respiratorne virusne infekcije koje traju 2 do 3 dana. Kod dojenčadi i male djece nalaz bronhoopstrukcije visoko je specifičan za virusnu etiologiju donjih dišnih puteva. Bakterije ne uzrokuju bronhoopstrukciju. Ako se uz tu kliničku sliku na rtg pluća dijagnosticira bronhopneumonija tada bi to dijete trebalo hospitalizirati, liječiti bronhoopstrukciju.
U doba epidemije gripe kod djece treba posumnjati na gripu ako dijete ima povišenu temperaturu iznad 38 više od 10 dana. Dijete najčešće ima akutnu febrilnu dišnu infekciju, ali kada se javlja na pregled ne mora uvijek biti febrilno, nego dolazi zbog klonulosti, dehidracije ili slabosti mišića (benigni akutni miozitis), proljeva. Djetetu se učini KKS kada se vide sniženi leukociti, trombociti, neutropenija.
Infekcija Covid-19 nije toliko nalik na gripu koliko se o tome priča. Samo oko 50 % djece dobit će povišenu temperaturu, neki će malo kašljati, a curenje nosa i kihanje nije tipično prisutno. Nema jasne kliničke definicije jer se klinička slika mijenja kako organizam imunosno reagira. Oko sedmoga do desetoga dana bolesti može se razviti multisistemni upalni odgovor ili intersticijska upala pluća, no to je u djece rijetko. U kliničkoj orijentaciji više od svega pomaže dubinsko epidemiološko ispitivanje.
Najčešći uzrok febrilnoga povraćanja je akutna upala gornjih dišnih puteva, upala grla bilo virusna ili bakterijska.
Najčešći osip kod povišene temperature je urtikarija. Enterovirozu često prati makulopapulozni osip. Treba paziti na mogućnost meningokokcemije – meningealni sindrom, hemoragijski osutak. Osutak u početku može biti makulopapulozan, zatim prelazi u hemoragičan najčešće na udovima rukama i nogama. Treba pitati roditelje jesu li uočili osip kod kuće. Osip često nastane naglo i brzo se širi. Opće stanje djeteta je loše. Meningokokna bolest može trajati nekoliko dana prije nego što se dijete ospe (hemoragični osip) i sloma (hemoragijski šok).

Simptomatsko liječenje

Febrilno novorođenče obavezno se prima u bolnicu bez obzira na nalaze. Može imati generaliziranu virusnu infekciju, serozni meningitis, a najčešće je bakterijska infekcija ždrijela, uha, memingitis.
Hematološke bolesti mogu biti praćene povišenom temperaturom. Na njih treba posumnjati kod djeteta s vrućicom, bljedilom, hemoragijskim osipom, povećanim limfnim čvorovima, uvećanom jetrom i/li slezenom.
Ova velika i svakodnevna skupina bolesne djece zahtjeva većinom samo potporno i simptomatsko liječenje, i u pravilu nikakve lijekove osim za snižavanje povišene tjelesne temperature. Kod febrilne djece treba tragati za bolestima koje treba specifično liječiti, u prvom redu bakterijske infekcije; streptokokna angina, akutna upala uha, upala mokraćnih kanala, bakterijski meningitis, upala slijepoga crijeva.
Visina vrućice upravo je razmjerna težini bakterijske infekcije. Simptomatsko liječenje vrućice provodi se fizikalnim metodama i lijekovima-antipireticima.

Metode snižavanja temperature

Fizikalne metode korisne su za snižavanje visokih temperatura iznad 39°C. Prostorija u kojoj boravi takvo dijete mora biti zračna, s temperaturom od 20°C. Visoko febrilno dijete mora biti odjeveno u laganu pamučnu odjeću, pokriveno laganim pokrivačem ili samo plahtom.
Standardna metoda fizikalnoga spuštanja temperature je tapkanje gazom natopljenom u mlakoj vodi. Temperatura vode treba biti od 29 do 32°C, a nanosi se natopljenom gazom od čela do stopala. Razodjenuto dijete treba posjesti u kadu ili lavor napunjen s 2 do 3 prsta mlake vode, te ga cijeloga (osim kose) močiti natopljenom gazom, ili tuširati tijekom nekoliko minuta. Voda koja hlapi s mokre površine kože oduzima tijelu znatnu količinu topline i tako temperatura pada. Mora se paziti da se temperatura ne skida prenaglo jer naglo rashlađivanje može dovesti do tresavice koja stvara dodatnu metaboličku toplinu, a temperatura ponovno raste. Stoga se mlake kupke daju uvijek u kombinaciji s lijekovima (Paracetamol ili Ibuprofen, te u kombinaciji) po mogućnosti 30 minuta prije stavljanja djeteta u kadu. Svakih 15 minuta treba mjeriti rektalnu temperaturu i postupak ponavljati dok temperatura ne padne ispod 39°C. Temperaturu ne snižavati ispod 38, 38,5 jer ta temperatura ubija viruse i bakterije koje su uzrokom povišene temperature.
Trljanje djetetove kože razrijeđenim alkoholom ne preporučuje se jer udisanje alkoholnih para koje pri tome nastaju može u male dojenčadi izazvati čak i otrovanje alkoholom, što je i bilo dokazano mjerenjem koncentracije alkohola u krvi.
Visoko febrilno dijete treba mirovati jer se mirovanjem smanjuje metabolička proizvodnja topline. Piti dosta tekućine, čaja, vode, soka, juhe, jer dosta tekućine u visokoj temperaturi hlapi preko kože, te može doći do dehidracije koja podiže tjelesnu temperaturu. Dijete treba uzimati laganu prehranu da se organizam ne optereti proteinima i solima, čime se stvara osmotsko i bubrežno opterećenje, koje pak odvlači vodu s tjelesnih površina u unutrašnjost organizma.
Dvije velike zablude kod djeteta s visokom temperaturom su utopljavanje febrilnoga djeteta što se zasigurno ne smije raditi, a još veća je da se febrilno dijete treba pojačano hraniti. U visokoj temperaturi dijete često povraća, prave mu se češći i gušći obroci, što u dojenčeta dovodi do metaboličkoga poremećaja koji rezultira konvulzijama i oštećenjima mozga. Zasigurno u temperaturi djetetu treba davati dosta tekućine i laganu prehranu.

Lijekovi za snižavanje tjelesne temperature

Paracetamol sirup je lijek protiv bolova i lijek koji snižava povišenu tjelesnu temperaturu. Daje se djeci iznad 2 mjeseca života, svakih 4 do 6 sati (4 do 6 puta u 24 sata). Ako dijete povraća daje se čepić rektalno. Resorpcija lijeka rektalno je slabija od onoga uzetog na usta. Glavna nuspojava lijeka je oštećenje jetre koje se javlja kod predoziranja (u ordinacije se rijetko vidi).
Ibuprofen sirup je nesteroidni protuupalni lijek koji djeluje na sniženje tjelesne temperature i protiv bolova. Djeci se daje iznad 6. mjeseca života svakih 6 do 8 sati (3 do 4 puta u 24 sata).
Voltaren čepić ne preporučuje se davati djeci kod povišene temperature.
Andol, aspirin izričito se ne preporučuje za snižavanje tjelesne temperature u djece sve do 15. godine života, zbog udruženosti virusnih bolesti (varičela, gripoznog sindroma) s akutnim teškim oštećenjem jetre i mozga, koja dovode do smrtnoga ishoda.
Zaključno govoreći lijek prvoga izbora za snižavanje tjelesne temperature u djece je paracetamol, lijek drugoga izbora je ibuprofen. Kada je visoka temperature iznad 39 i sporo pada, preporuča se kombinacija paracetamola i ibuprofena, oralno i rektalno.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – O MASLINOVU ULJU I NEKIM SORTAMA MASLINE – Mediteranski izvor života

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Sastav maslinova ulja ovisi o zrelosti ploda, sorte, lokacije i sastav tla, sustavu navodnjavanja, varijacije u procesu proizvodnje, godina uzgoja i drugih okolišnih čimbenika. Na zastupljenost masnih kiselina u sastavu ulja pak utječe razina zrelosti ploda masline

Djevičansko maslinovo ulje prirodno je ulje iz ploda masline (Olea Europaea L.), proizvedeno isključivo mehaničkim postupcima, bez kemijskoga tretmana tijekom ili nakon procesa proizvodnje, a u kojemu su sačuvani svi prirodno prisutni sastojci. Ulje se u plodu počinje stvarati tijekom sazrijevanja te dostiže najveću količinu u trenutku kada maslina dostigne svoju najintenzivniju boju koja ovisno o sorti masline može biti od svijetlo zelene do tamno ljubičaste.
U svomu kemijskom sastavu maslinovo ulje sadrži gliceridni (osapunjivi) dio 98 do 99 posto i negliceridni (neosapunjivi) dio 1 do 2 posto .
U gliceridnomu dijelu najzastupljenije su masne kiseline. Sadržaj masnih kiselina ovisan je o nizu čimbenika poput sorte masline, stupnju zrelosti ploda, nadmorske visine, klime i dosta je varijabilan zbog čega je Međunarodno vijeće za maslinovo ulje (International Olive Oil Council, IOOC) odredilo granične vrijednosti: Palmitinska kiselina 7.5 do 20 posto; Palmitoleinska kiselina 0.3 do 3.5 posto; Stearinska kiselina 0.5 do 5.0 posto; Oleinska kiselina 55 do 83 posto; Linolna kiselina 3.5 do 21 posto; α-linolenska kiselina 0 do 1.5 posto.
Vidljivo je da kvalitetno maslinovo ulje sadrži izuzetno visok udio jednostruko nezasićene oleinske kiseline, znatnu količinu esencijalnih masnih kiselina (linolne i α-linolenske kiseline), te umjerenu količinu zasićenih masnih kiselina poput stearinske i palmitinske kiseline.
Sastav negliceridnoga dijela maslinova ulja čine produkti metabolizma biljke. Ove sastavnice ulja imaju terapeutski učinak i djeluju kao prirodni antioksidansi, a povećavaju i otpornost ulja na kvarenje. Najzastupljeniji su ugljikovodici (60 posto) među kojima dominira skvalen (60 do 70 posto). Skvalen je antioksidans i važan biokemijski prekursor sterola. Zastupljeni su i tokoferoli, najviše vitamin E, koji su prirodni antioksidansi i usporavaju oksidacijsko kvarenje ulja. Od sterola najvažniji je β-sitosterol koji inhibira apsorpcije viška kolesterola u crijevima. Od fenolnih spojeva od najzastupljeniji su β-karoten, likopen i alifatski alkoholi koji su važni za sintezu sterola te spojevi koji daju aromu ulju. Prema dosadašnjim saznanjima postoji preko 90 tzv. spojeva arome, a najčešće se radi o aldehidima, ketonima i esterima.
Sastav maslinova ulja ovisi o zrelosti ploda, sorte, lokacije i sastav tla, sustavu navodnjavanja, varijacije u procesu proizvodnje, godina uzgoja i drugih okolišnih čimbenika. Na zastupljenost masnih kiselina u sastavu ulja pak utječe razina zrelosti ploda masline. Zastupljenost ulja u plodu masline utječe na količinu ukupnih polifenola, ali i na koncentraciju klorofila kao i palmitinske i linolenske kiseline u maslinovu ulju. Suprotno njima zastupljenost polifenolnih sastojaka se postupno i značajno smanjuje dužim zrenjem plodova masline.

Mnogostruki pozitivni učinak na zdravlje

Preventivno i terapijsko djelovanje ekstra djevičanskog maslinova ulja na zdravlje je vezano s optimalnim omjerom nezasićenih i zasićenih masnih kiselina te s antioksidativnim djelovanjem polifenola, tokoferola, karotenoida i klorofila.
Maslinovo ulje pruža zaštitu od niza degenerativnih bolesti kao što su ateroskleroza, karcinom debeloga crijeva, astma, šećerna bolest i artritis.
Maslinovo ulje pozitivno djeluje na krvožilni sustav zbog oleinske kiseline i nazočnost antioksidansa koji uvjetuju zaštitu dobroga HDL kolesterola, a inhibiraju oksidaciju lošega LDL kolesterola, a time i nastanak ateroskleroze. Maslinovo ulje pozitivno utječe i na regulaciju krvnoga tlaka. Provedena su istraživanja pokazala da njegova redovita konzumacija snižava povišeni krvni tlak.
Nadalje maslinovo ulje smanjuje rizik od nastanka karcinoma, pogotovo karcinoma dojke i kolona. Rezultati istraživanja provedenoga na ženama s Kanarskoga otočja pokazali su da skupina žena koje su konzumirale najviše jednostruko nezasićenih masnih kiselila imala čak 48 posto manji rizik od razvoja karcinoma dojke u usporedbi sa ženama čiji je unos tih kiselina bio najmanji.
Mediteranski režim prehrane koristi i dijabetičarima jer prehrana maslinovim uljem povećava osjetljivost na inzulin i time pozitivno djeluje na regulaciju glukoze u krvi.
Prisustvo oleinske kiseline te antioksidansa u maslinovu ulju djeluju protuupalno, a oleokantal osim protuuplano djeluje i analgateski.
Fenoli se ne mogu u potpunosti apsorbirati kroz probavni sustav u krv, ali i pored toga se uspiju dobro raspodijeliti u organizmu, gdje svojom sposobnošću neutraliziranja slobodnih radikala ispoljavaju zaštitni učinak na stanice. Važno je prehranom unositi različite antioksidanse koji različitim mehanizmima djelovanja i sinergijskim djelovanjem snažnije doprinose primjerice smanjenom riziku nastanka karcinoma nego unos pojedinačnoga antioksidansa.
Čuvanjem ubranih maslina u vodi do prerade smanjuje se intenzitet pikantnosti i gorčine u ulju, na koju konzumenti nisu navikli. Međutim ulje je pikantno i gorko zbog polifenola, prirodnih antioksidansa koji su uz druge vrijedne sastojke topivi u vodi i u velikomu su dijelu izgubljeni, pa ulje dobiveno takvim postupcima ima manju vrijednost.
Polifenoli oleuropein, hidroksitirosol i tirosol u maslinovu ulju imaju sposobnost suzbijanja i usporavanja rasta nepoželjnih bakterija, uključujući bakterije odgovorne za infekcije probavnoga trakta, a mogu zaustaviti i rast bakterije Helicobacter pylori koja je odgovorna za pojavu čira na želucu i drugih neželjenih probavnih problema. Stari narodni recept je da žlica maslinova ulja razrijeđena s malo limunova soka natašte učinkovito otklanja probavne probleme.
Dosadašnja su istraživanja pokazala da maslinovo ulje pomoću polifenola tirosol i hidroksitiroksol pospješuje formiranje kostiju kod ispitanika, da ljudi koji redovito konzumiraju maslinovo ulje imaju višu razinu osteokalcina, proteina koji doprinosi jačanju kostiju, te da je osteoporoza manje zastupljena u mediteranskim zemljama u kojima je prehrana bogata ovim jedinstvenim uljem.

Za dušu i tijelo

Konzumiranje maslinova ulja poboljšava i kognitivne funkcije što je osobito primjetno kod starijega mediteranskoga stanovništva koje zadržava verbalne sposobnosti i vizualnu memoriju, te ostale kognitivne funkcije bez obzira na godine. Može se stoga reći da je maslinovo ulje prirodni tretman za zaštitu i očuvanje mladosti mozga.
Maslinovo ulje ima brojne zdravstvene prednosti za kosu i kožu. Maska od maslinova ulja i meda izuzetna je kombinacija koja može učiniti čuda za oštećenu, suhu i krhku kosu, obnavlja je i daje mekoću i svilenkast izgled te pospješuje jačanje vlasi.
Bogatstvo antioksidansa u maslinovu ulju štite kožu od štetnoga utjecaja slobodnih radikala koji dovode do starenja kože, održava kožu hidratiziranom i elastičnom, smanjuje pojavu akni i ublažava vidljivost ožiljaka. Vitamin E, flavonoidi i polifenoli iz maslinova ulja umanjuju izražene tamne mrlje na koži.
Monosortna maslinova ulja svojom kvalitetom i zlatnim odličjima koje redovito dobivaju zadnjih godina diljem svijeta postala su pravi promotor Hrvatske pa tako i Dalmacije. Ulja Levantinke, Oblice i Buhavice osvajala su svjetska prvenstva i zlatne medalje u New Yorku, Ateni, Dubaiju, Tokiju… Monosortna maslinova ulja dobivena od odabranih autohtonih sorti s područja Dalmacije sadrže visoki postotak polifenola koja ga štite od kvarenja i održavaju ga svježim i aromatičnim. U nastavku ćemo upoznati četiri sorte maslina karakterističnih za ova područja, a čija je kvaliteta ulja zlatnim odličjima potvrđena pa se mogu slobodno nazivati hranom – lijek.

Buhavica, buharica – brački dalmatinski biser

Dalmatinska sorta masline koja ima dugu tradiciju uzgoja, više od 300 godina i to samo na istočnom dijelu otoka Brača. Buharica nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske i nema registriranih matičnih stabla ove sorte. Karakterizira je srednje bujno stablo čije sekundarne grane imaju izraženi kut grananja od 40 stupnjeva na glavnu granu. Listovi su srednje dugi i široki, a oblik im je lancetast. Cvjetovi su složeni u srednje dugi cvat s prosječno 16 cvjetića. Buhavica je samooplodna sorta, daje polen u obilju, a njeni oprašivači mogu biti i levantinka i oblica. Rađa redovito i obilno, njezin je plod krupan s prosječnom težinom 4.5 grama okrugloga oblika te potpuno crne boje kada u potpunosti sazrije. Ima visoku gospodarsku vrijednost. Plodovi su dobri za konzerviranje i kao zelene i kao crne masline. Dobri su i za preradu u ulje jer imaju visok udio ulja u plodu sa randmanom 15 do 18 posto za vrijeme optimalne zrelosti ploda. Kvaliteta ulja je visoka i spada u ulja s visokim sadržajem antioksidansa. Ekstra djevičansko ulje buhavice karakterizira blago intenzivni do srednji okus i miris po maslini, voću i bademu. Mogu se osjetiti note pokošene trave ili aromatičnoga bilja, ali gorčina i pikantnost nisu intenzivni već prevladava harmonija okusa s prepoznatljivom slatkoćom. Boja ulja je zelena do zlatne.
Buhavica ima dobru otpornost na maslinovu muhu, maslinov moljac i na rak masline, a osjetljiva je na paunovo oko. Posebno je tolerantna na sušu, radi čega nije neophodna izgradnja sustava za navodnjavanje u maslinicima. Nije osjetljiva na niske temperature i na jaki vjetar pa je zbog svih navedenih karakteristika u zadnje vrijeme pojačan interes za njenu sadnju.

Krvavica – Ravnokotarska otpornost

Dalmatinska sorta masline koja se najviše uzgaja na području Skradina, Miljevaca i rubnim područjima Zadarske županije (Ravni kotari) te ustvari predstavlja glavnu sortu uzgoja u tom području. Poznata je i sorta murgulja koju nazivaju krvavica na području dubrovačkoga primorja, ali je genetskom identifikacijom potvrđeno da se ne radi o istoj sorti. Krvavica je uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske. Krvavicu karakteriziraju visoka stabla s okruglastom krošnjom, rast je bujan s velikim brojem uspravnih dugih grana. Listovi su eliptično-kopljasti i izduženi, čvrsti i zašiljeni na vrhu. Lice lista je tamnozelene boje, a naličje blijedozeleno do srebrnosivo. Listovi na mladim izbojima su okrugli i sitni. Plod je srednje krupan prosječno 3.5 grama i okrugao, lagano je asimetričan u bazi zaobljen i ima malo zašiljeni vrh. Boja ploda u punoj zrelosti je ljubičasto crna do crna. Plod je obavijen maškom, a na površini su prisutne malene guste lanticele. Krvavica rađa redovito i obilno, sadržaj ulja u plodu je od 9 do 16 posto te daje ulje dobre kvalitete. Samooplodna je sorta i usprkos nižem randmanu ulja zanimljiva osim zbog kvalitetnoga ulja i kao dobar oprašivač oblice. Plod krvavice je namijenjen za preradu u ulje koje je visoke kakvoće, harmoničnoga svježeg voćnog mirisa, izražene pikantnosti i gorčine te visoke fluidnosti.
Sorta je otpornija na niske zimske temperature radi čega je pogodna za sadnju naročito u unutrašnjost Dalmacije. Krvavica je manje osjetljiva na paunovo oko te na napad maslinova moljca i maslinove muhe što smanjuje troškove zaštite nasada.

Levantinka – šoltanski grozdovi

Uzgoj levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija sorte je na području otoka Šolte pa se i naziva Šoltanka. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske, a čuva se i Svjetskoj kolekciji genofonda masline u Cordobi.
Levantika razvija bujno stablo s okruglastom krošnjom. Izbojci su dosta bujni sadugim internodijima. List je velik, širok i dug, po dužini blago uvijen, tamnozelene boje lica i naličja bjelkaste boje. Cvat je dug u prosjeku 25 mm s prosječno 20 cvjetova po cvatu. Cvatnja je obilna, a zastupljenost dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova je dosta velik pa je levantinka u velikom dijelu samooplodna sorta. Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvijen prema vrhu. Prosječna masa ploda je 4.5 grama. Levantinka je sorta masline koja rađa u grozdovima, s time da u jednom grozdu ima između tri i pet plodova. Pred početak zrenja plod je zelene boje koja postupno prelazi u crvenoljubičastu i na kraju za vrijeme pune zrelosti plod je crne boje. Levantinka rađa redovito i obilno.
Porijeklo levantinke nije razjašnjeno no smatra se domaćom sortom masline. Ime levantinka podsjeća na njeno porijeklo s Levanta, kako se nekada nazivalo područje Bliskoga istoka. Prema brojnosti u ukupnoj populaciji masline u našoj zemlji ova sorta je na četvrtomu mjestu. Slabo je otporna na sušu, ali dobro je otporna na jake vjetrove. Sadržaj ulja u plodu levantinke kreće se oko 20 posto, njezino je ulje odlične kvalitete i blagoga okusa.

Oblica – kraljica maslinika

Sorta koja razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara krošnju okrugloga oblika, tipa kišobrana. Sekundarni ogranci rastu pod malim kutom u odnosu na stablo, a mladi izbojci su uspravnoga rasta te dugih internodija. List je srednje krupan, duguljasto eliptičnoga oblika s valovitom površinom, sivomaslinaste boje lica. U doba suše list je spiralno uvijen radi smanjivanja gubitka vode uslijed transpiracije. Prosječna dužina osi cvata je oko 3.5 cm i na njoj se može naći od 10 do 35 cvjetova. Plod oblice je krupan i okrugao. Masa ploda varira od 2.5 do 14.5 grama, uz prosječnu masu oko 5 grama. Zbog krupnoće, sorta se koristi za zeleno i crno konzerviranje te prerađuje u ulje. Oblica neujednačeno dozrijeva pa na stablu nalazimo plodove različite obojenosti od zelene, žute, zlatnožute, ljubičaste do potpuno crne boje. Djelomično je samooplodna sorta, sklona alternativnoj rodnosti. Oblica se kod nas uzgaja više od dvije tisuće godina i predstavlja našu najbrojniju i gospodarski najvrjedniju sortu masline. Procjena je da se u Hrvatskoj danas uzgaja oko 3 milijuna stabala oblice. Sadržaj ulja u plodu varira od 18 do 21 posto, ovisno o uzgojnom području i uvjetima uzgoja. Osim krupnoga ploda, sorta ima visoku toleranciju na sušu, dobro uspijeva na siromašnim i škrtim tlima te podnosi jače udare vjetra zbog čega je i tako široko zastupljena kao sorta. Oblica ima vrlo dobru otpornost na napad raka masline, ali je srednje otporna na napad paunova oka i maslinove muhe. Dobri oprašivači ove sorte su drobnica, lastovka i levantinka te više uvezenih sorti. Veoma je adaptabilna sorta i može se uzgajati na različitim položajima, nagibima i nadmorskim visinama. Sortno maslinovo ulje oblice je blago pikantno s izraženom slatkoćom i voćnim okusom i mirisom. Poseban potencijal sorte krije se u dobroj otpornosti na niske zimske temperature što omogućuje njen uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije ili nekim hladnijim položajima obalnoga dijela.

Uzgajivači maslina koji u sortiment svojih maslinika žele uvrstiti ove sorte mogu dobiti informacije o nabavci sadnica na mob. 098 44 56 90

PADALINE
U mjesecu veljači 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 30 litara kiše po četvornomu metru.

 

TEME 28. SJEDNICE GRADSKOGA VIJEĆA GRADA SOLINA – Komunalna infrastruktura i sredstva za političke stranke

SOLINSKA KRONIKA 318, 15 veljače 2021.

Svrha novih odredbi je konačno razrješenje pravnoga statusa komunalne infrastrukture koja nije evidentirana u katastru i koja nije upisana u zemljišne knjige radi usklađenja upisa sa stvarnim stanjem izgrađene komunalne infrastrukture

Političke stranke i nezavisni vijećnici koji čine aktualni saziv Gradskoga vijeća financiraju se do travnja ove godine

Osim o vranjičkim ekološkim problemima vijećnici su na 28. sjednici održanoj 3. veljače raspravljali o odluci o utvrđivanju svojstva komunalne infrastrukture kao javnoga dobra u općoj uporabi. Odluku je predstavila Sanja Samardžija, pročelnica Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom, a ista je vezana uz nove odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu koje određuju da komunalnu infrastrukturu čine: nerazvrstane ceste, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, javna parkirališta, javne garaže, javne zelene površine, građevine i uređaji javne namjene, javna rasvjeta, groblja i građevine namijenjene obavljanju javnoga prijevoza. Zakon također uređuje pravno-tehničke radnje te postupak evidentiranja u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture izgrađene do dana stupanja na snagu navedenog Zakona.
– Svrha ovih odredbi je konačno razrješenje pravnoga statusa komunalne infrastrukture koja nije evidentirana u katastru i koja nije upisana u zemljišne knjige radi usklađenja upisa sa stvarnim stanjem izgrađene komunalne infrastrukture – objasnila je pročelnica Samardžija.
Uslijedio je prijedlog odluke o raspoređivanju sredstava za financiranje političkih stranaka i nezavisnih vijećnika za razdoblje od siječnja do travnja 2021. koje je detaljnije predstavila pročelnica odjela za proračun i računovodstvo Tihana Žižić.
– Pred nama su lokalni izbor te formiranje novoga saziva Gradskog vijeća tijekom svibnja ove godine, pa smo sukladno tome donijeli odluku da se političke stranke i nezavisni vijećnici koji čine aktualni saziv Gradskoga vijeća financiraju do travnja ove godine, a od svibnja na dalje naknada će se dodjeljivati članovima novog saziva – objasnila je pročelnica Žižić.
Najavljena točka dnevnog reda vezana uz Strategiju upravljanja imovinom Grada Solina za razdoblje od 2021. do 2027. odgođena je za narednu sjednicu jer je odlučeno kako će se prije rasprave o ovoj temi objaviti javni poziv za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.

VIJEĆNIČKA PITANJA – AKTUALNOSTI U SOLINSKIM MJESNIM ODBORIMA

Ažurno i gorljivo sve do granice s Klisom

Na sjevernim obroncima Kozjaka nikada kroz povijest nije zabilježeno postojanje šume crnogorice. Europski projekti će situaciju stubokom promijeniti

U dijelu sjednice rezerviranomu za vijećnička pitanja vijećnik Marin Matijević (nezavisni) zanimao se za radove na Blacama, točnije za vađenje autohtonog bilja i sadnju crnog bora i čempresa koje se provode pod okriljem Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.
Zanima me o čemu se točno radi i koliko sadnica se planira posaditi – pitao je Marin Matijević.
Pročelnica Odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i europske fondove Marijana Žižić najavila je da će odgovor na ovo pitanje dostaviti na sljedećoj sjednici Gradskoga vijeća.
Matijević je ovom prilikom ponovio i prije iznesenu inicijativu o potrebi tiskanja novoga plana grada, a zatražio je još i da mu se dostavi izvještaj o svim gradskim projektima koji se financiraju iz europskih fondova.
Jedan od prijedloga vijećnika Matijevića odnosio se i na postavljanja mjerne stanice za mjerenje kakvoće zraka u Vranjicu, naime, vijećnik je predložio da se ispita mogućnost premještanja postojeće mjerne stanice tvrtke »Cemex« iz kave u kojoj je trenutačno smještena na područje vranjičkoga poluotoka.

Parkiralište i kanalizacija Priko vode

Kritični nedostatak parkirališnoga prostora jedan je od gorućih problema naselja Priko vode

Vijećnik Niko Režić (Bolji Solin) zatražio je da mu se pisano dostavi informacija o osobi ili tvrtki koja je zadužena za radove na Novomu groblju u Solinu kao i izvješće o specifikaciji troškova za radove na stadionu NK Sloge u Mravincima.
Vijećnik Josip Brčić (Bolji Solin) predložio je da se parkiralište pored poslovnoga centra u naselju Priko vode prepusti na upravljanje korisnicima Poslovnog centra, odnosno da oni budu koncesionari istoga kako bi se taj prostor konačno adekvatno uredio.
Brčića je osim toga zanimalo kada kreću radovi na izgradnji kanalizacije na području Arapovca, a odgovorio mu je predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) ističući kako je sredinom prosinca dobivena suglasnost Hrvatskih voda za navedeni projekt te se očekuje poziv za savjetovanje i raspisivanje javnoga natječaja.
Vijećnicu Dolores Jaman (SDP) zanimalo je kada će se u sklopu Prostornoga plana definirati namjena prostora u dijelu zapadno od Ulice Marka Marulića, uz predio Dvorine.
Prema riječima pročelnice Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom Sanje Samardžije u tijeku je izrada izmjena i dopuna Prostornoga plana Grada Solina.

Pitanje kanalizacije i pročistača na Izvoru

Veliki odroni zemljišta nakon oborina doveli su u pitanje način i kvalitetu saniranja pokosa i litice iznad novouređenoga poligona na Izvoru

Vijećnik Mario Jaman (SDP) upozorio je na učestalo parkiranje vozila na samoj prometnici u dijelu Ulice Marka Marulića pored novoga stambenog objekta te na formiranje ilegalnih odlagališta otpada od Vidovića mosta put Majdana.
Jaman je istaknuo i činjenicu da na prostoru bivšeg tupinoloma koji je uređen kroz projekt »Jadro izvor života« nema sanitarnog čvora ni fontane.
Osim toga uslijed kiša dolazi do slijevanja vode s pokosa koja se potom spušta do stambenih objekata – upozorio je vijećnik Jaman.
Pročelnica Marijana Žižić i ovom je prilikom naglasila kako je realizirana tek prva faza projekta »Jadro izvor života« te da je upravo dobivena pravomoćna dozvola za realizaciju druge faze koja uključuje niz popratnih sadržaja, između ostaloga i sanitarni čvor, te kompletno uređenje prostora i organizirani nadzor.
Vijećnik Ivan Andabak (NLM) pitao je ima li Grad informaciju kada bi trebala krenuti izgradnja pročistača vode na izvoru Jadra, a upozorio je i na nužnost izmjene dotrajalih drvenih stupova HEP-a u Rupotini. Uz to predložio je da se, s ciljem povećanja sigurnosti u prometu, postavi ogledalo na križanju Ulice braće Radić i Ulice Ante Starčevića u naselju Rupotina.
Predsjednik Gradskoga vijeća najavio je skoro raspisivanje natječaja za odabir izvođača radova za pročistač vode na Jadru koji se realizira pod okriljem VIK-a, a rok za dovršetak projekta je 24 mjeseca. Nadalje, apelirao je da se pitanje vezano uz izmjenu dotrajalih drvenih stupova uputi nadležnim službama HEP-a.

Puževim korakom do semafora

Privremena semaforizacija rotora Bilice najavljena je na sjednici Gradskoga vijeća u veljači prošle godine

Vijećnk Davor Mikas (Bolji Solin) komentirao je činjenicu da se još uvijek ne nazire kraj dugogodišnjem sporu oko granica između grada Solina i općine Klis. Osim toga zanimalo ga je kada bi se trebala realizirati privremena senaforizacija rotora Bilice koju je predstavnik Hrvatskih cesta Goran Puž najavio na sjednici Gradskoga vijeća u veljači prošle godine.
Kada je riječ o granicama moram reći da u Gradu Solinu poduzimamo sve što je u našoj moći kako bi se to riješilo, ali predmet je još uvijek na Ministarstvu uprave. Što se tiče postavljanja semafora na rotor Bilice prema podacima dostupnim na stranicama Hrvatskih cesta vidljivo je da je izabran izvođač radova što znači da bi uskoro trebali krenuti radovi – odgovorio je Renato Prkić.
Vijećnik Vedran Duvnjak (NLM) zatražio je da mu se dostave pismeni odgovori na tri pitanja: posjeduje li Grad dio zemljišta na prostoru bivšega »Salonita«, kolika je vrijednost sadnica koje je Vlastiti komunalni pogon nabavio tijekom 2019. i 2020. godine te koliko je službenih putovanja od 2017. do danas na koja je gradonačelnika Dalibora Ninčevića vozio službeni vozač.
Vijećnik Josip Marković (HDZ) upozorio je na urušavanje potpornih zidova na Putu Salone te na potrebu tamponiranja makadamskog puta koji je trenutačno u lošem stanju. Osim toga apelirao je da Grad kontaktira Hrvatske vode kako bi se Jadro očistilo od otpada koji se nagomilao nakon nedavnih kiša.
Vijećnicu Ivanu Sedlar (HDZ) zanimalo je kada je planirano postavljanje javne rasvjete u Ulicu Blage Zadre, a upozorila je i na odlaganje glomaznoga otpada na zelenoj površini uz Držićevu ulicu.
Postavljanje javne rasvjete u Ulicu Blage Zadre trebalo bi krenuti za otprilike mjesec dana, a što se tiče gomilanja glomaznog otpada moram ponoviti kako svi građani koji uredno podmiruju komunalnu naknadu imaju pravo na besplatni kontejner za glomazni otpad – rekao je predsjednik Gradskoga vijeća.
Vijećnik Ivan Spajić (HDZ) zatražio je da mu se dostavi pismeni odgovor vezan uz nužnu sanaciju dijela Ulice put Blaca koji se urušio tijekom obilnih kiša.

SJEDNICI GRADSKOGA VIJEĆA NAZOČILI PREDSTAVNICI GRAĐANSKE INICIJATIVE »MJESTO KOJE HOĆE ŽIVJETI 2020.«

Vranjički papirnati ždralovi

Predstavnik Građanske inicijative Pino Ivić iznio je zapanjujući podatak da su članovi inicijative u nepunih šest mjeseci, koliko djeluju, na različite adrese odgovornih službi koje bi mogle zaustaviti zagađenje, odnosno kazniti počinitelje, poslali oko 600 prijava zbog zagađivanja mora i zraka

Nedavni incidenti u Vranjicu samo su vrh ekološke sante koja kruži oko ovoga bisera kaštelanskoga zaljeva

Solinski gradski vijećnici jednoglasno su podržali Vranjičane u njihovoj borbi protiv sustavnoga zagađivanja koje narušava kvalitetu života i zdravlja u njihovu mjestu, ali i u široj okolici. Naime na 28. sjednici Gradskoga vijeća, kojoj su nazočili predstavnici Građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.«, Martina Grgić Vukić, Pino Ivić i Ivan Milišić, te predsjednik Vijeća mjesnoga odbora Vranjic Josip Jurić, vijećnici su raspravljali o problemima s kojima se mještani vranjičkoga poluotoka svakodnevno susreću, a koji su u posljednje vrijeme kulminirali.
– Truju nas sa svih strana. Na prostoru »Salonita« koji je u stečaju djeluju brojni privatnici koji nas svojom proizvodnjom, plastikom, metalom i bojama, neprestano zagađuju. Osim toga tu je i problem nekadašnjega remontnog brodogradilišta oko kojega se vode pravne bitke vezane uz koncesiju, a u kojemu se pjeskare brodovi na otvorenom i pali plastični otpad, gume i obojano drvo – rekao je predstavnik Građanske inicijative Pino Ivić iznoseći zapanjujući podatak da su članovi inicijative u nepunih šest mjeseci, koliko djeluju, na različite adrese odgovornih službi koje bi mogle zaustaviti ovo zagađenje, odnosno kazniti počinitelje, poslali oko 600 prijava zbog zagađivanja mora i zraka.

Uspavane inspekcijske službe

Nekadašnje remontno brodogradilište predstavlja veliki problem jer se u njemu pjeskare brodovi na otvorenom i pali plastični otpad, gume i obojano drvo

– Znate koliko je bilo kazni? Nijedna! Nitko nije kažnjen, naše prijave idu u prazno. Dovoljno je reći da inspekcije izlaze na teren dan ili dva nakon što ih pozovemo i utvrde kako zagađenja nema. Pa naravno da nakon dva dana više nema mrlja u moru jer ih struje odnesu – ogorčeno poručuje Ivić dodajući kako se iskreno nada da će se nakon ove sjednice Gradskoga vijeća konačno nešto pokrenuti.
Osim Pina Ivića o problemima Vranjica govorio je i predsjednik Vijeća MO Josip Jurić koji je pozvao sve stanovnike Solina i okolice da im se pridruže u rješavanju ovog problema koji se ne odnosi samo na Vranjic.
– Mi nismo protiv toga da se u Vranjicu radi, ali tražimo da se poštuju sve odredbe o zaštiti okoliša. Osim neodgovornih poduzetnika veliki problem predstavljaju neučinkovite inspekcije. Svjesni smo da ovo ne možemo riješiti preko noći, ali nećemo i ne smijemo odustati – poručio je Jurić.
Gradonačelnik Dalibor Ninčević i ovom je prilikom iskazao podršku Vranjičanima s kojima je u stalnoj komunikaciji.
– Desetljećima je Vranjic bio devastiran teškom i opasnom industrijom čije posljedice Vranjičani na najsuroviji način osjećaju i danas. U nastojanjima da Vranjicu vrati nekadašnji sjaj Grad Solin je, u suradnji s ministarstvima, tijekom proteklih tridesetak godina u vranjički poluotok uložio oko 100 milijuna kuna kroz razne infrastrukturne projekte. Kad su Vranjičani konačno trebali odahnuti i zasluženo uživati u svojoj »Maloj Veneciji«, ponovo se događaju devastacije i učestali ekološki incidenti proizašli iz neodgovornoga ponašanja određenih poslovnih subjekata – rekao je gradonačelnik napominjući kako on jednako kao i mještani, nije protiv toga da se odvijaju poslovni procesi, da se radi i zapošljava, ali je protiv toga da se sve to odvija bez ikakve kontrole i bez ikakva poštivanja propisa vezanih za zaštitu okoliša i zdravlje ljudi.
– Gospodo iz inspekcijskih službi, nije dovoljno po prijavi izaći na teren, radite odgovorno svoj posao i sankcionirajte one koji krše norme zaštite na radu i zaštite okoliša.
Grad Solin nema zakonske ovlasti postupati u navedenim slučajevima, ali napravit ćemo sve da Vranjic ponovo postane mjesto ugodno za život – poručio je gradonačelnik.
Solinsko Gradsko vijeće u konačnici je usvojilo deset zaključaka kojima je i službeno iskazalo podršku gradonačelniku , predsjedniku MO Vranjic i članovima inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« u njihovim nastojanjima da se zaustavi daljnje ekološko zagađenje vranjičkog poluotoka.

Osnovano povjerenstvo

Izgradnjom naftnoga terminala u Sjevernoj luci Vranjic bi sa čitavom okolicom ušao u novu zonu sumraka

U zaključcima solinskoga Gradskog vijeća vezanima uz katastrofalno ekološko stanje u Vranjicu iznesen je prijedlog gradonačelniku za upućivanjem zahtjeva nadležnim inspekcijskim službama da po podnesenim prijavama od strane Grada Solina, Mjesnoga odbora Vranjic, Građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« i drugih zainteresiranih građana reagiraju odmah po privitku prijave. Istovremeno je od gospodarskih subjekata koji djeluju na vranjičkom poluotoku zatraženo da svoje poslovne aktivnosti obavljaju sukladno zakonskim propisima te da unutar prostora tvrtki zaustave odvijanje škodljivih poslovnih procesa.
Nadalje, vijećnici su predložili gradonačelniku i stručnim službama Grada da izvide mogućnost nabave i postavljanja mjerne stanice za mjerenje kakvoće zraka u Vranjicu te da ispitaju mogućnost pasivnog dežurstva djelatnika komunalnog redarstva na vranjičkom poluotoku.
U zaključcima je između ostaloga istaknuto i to da se Grad Solin izričito protivi izgradnji naftnoga terminala u Sjevernoj luci jer izgradnja istoga izravno i znatno utječe na smanjenje kvalitete života mještana Vranjica i Solina.
Jedan od zaključaka odnosio se na nužnost poboljšanja prometne protočnosti u Vranjicu te je s tim u vezi istaknuto kako će Grad Solin kroz svoju Prostorno plansku dokumentaciju predvidjeti najprikladnije rješenje za dodatni izlaz iz Vranjica.
Na kraju je zatraženo od gradonačelnika da se u roku od osam dana imenuje Povjerenstvo za praćenje provedbe usvojenih zaključaka te da se u isto imenuju dva predstavnika Grada Solina, jedan predstavnik MO Vranjic, Jedan predstavnik Inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« te dva predstavnika Gradskoga vijeća, jedan iz redova oporbenih stranaka, a jedan iz redova vladajućih. Povjerenstvo se obvezuje da redovito, najmanje jednom u dva mjeseca, o svojim aktivnostima izvijesti Gradsko vijeće i zainteresiranu javnost.

 

RASPISAN JAVNI POZIV ZA ODABIR IZVOĐAČA RADOVA I PROVEDBU STRUČNOG NADZORA NA NOVOM OBJEKTU SOLINSKOGA CRVENOG KRIŽA – Izgradnjom do humanosti

SOLINSKA KRONIKA 318, 15 veljače 2021.

Doznačenim sredstvima kupljeno je zemljište na prostoru između poslovnoga pogona tvrtke »Coca-cola« i Kunčeve grede površine oko 1830 metara četvornih, a u studenom prošle godine dobivena je građevinska dozvola za izgradnju objekta površine oko 700 metara četvornih

Novi objekt površine oko 700 metara četvornih niknut će na zemljištu između poslovnoga pogona tvrtke »Coca-cola« i Kunčeve grede

Gradsko društvo Crvenoga križa Solin raspisalo je zadnjeg dana prosinca 2020. javni poziv za odabir izvođača radova i provedbu stručnog nadzora na objektu koji će se graditi u sklopu projekta »U službi humanosti« vrijednom nešto više od 11.6 milijuna kuna.
Projekt se provodi u suradnji s Gradom Solinom i Centrom za socijalnu skrb Split, podružnica Solin, a financira se bespovratnim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj kroz Operativni program Konkurentnost i Kohezija putem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
– Ovaj projekt predstavlja odgovor na rastuće potrebe za pružanjem socijalnih usluga kao što su pomoć u kući, boravak za starije osobe i organizirano stanovanje na području Grada Solina te općina Klis, Muć i Dugopolje koje su obuhvaćene radom GD CK Solin – rekao je ravnatelj Društva Željko Grubišić, ujedno voditelj projekta.
– Doznačenim sredstvima kupljeno je zemljište na prostoru između poslovnoga pogona tvrtke »Coca-cola« i Kunčeve grede površine oko 1830 metara četvornih, a u studenom prošle godine dobivena je građevinska dozvola za izgradnju objekta površine oko 700 metara četvornih – rekao je Grubišić napominjući kako je rijetkost da se u sklopu EU projekata financira nabavka zemljišta.
– Za nabavku zemljišta predviđeno je 10 posto iznosa od ukupne vrijednosti projekta što se pokazalo nedovoljnim. Naime, cijena zemljišta je sukladno stručnoj procjeni iznosila oko tisuću kuna po metru četvornom što u konačnici iznosi oko 1.8 milijuna tako da nam je nedostajalo 600 tisuća kuna koje smo osigurali kreditnim zaduženjem – objasnio je ravnatelj GD CK Solin napominjući kako je rok za otplatu kredita 12 mjeseci s počekom od 2 mjeseca.
– Svakako moram istaknuti kako je Grad Solin naš partner na projektu, u proračunu za 2021. osigurao 200 tisuća kuna namijenjenih otplati kredita što će nam biti od velike pomoći. I ovim putem zahvaljujem Gradu, ali i svim nadležnim službama Županije splitsko-dalmatinske, ostalim javnopravnim tijelima, kao i susjedima koji graniče s predmetnim zemljištem jer su nam svojim promptnim djelovanjem i suglasnostima pomogli da u najkraćem mogućem roku dobijemo građevinsku dozvolu – poručio je Grubišić uz kojega je tijekom predstavljanja projekta bila i projektna administratorica Buga Blažević, koja je među najzaslužnijima za pokretanje ove hvalevrijedne ideje.

S gradnjom objekta bi se trebalo krenuti odmah nakon odabira izvođača radova i stručnoga nadzora, a rok za dovršetak je svibanj 2023.

S gradnjom objekta bi se trebalo krenuti odmah nakon odabira izvođača radova i stručnoga nadzora, a rok za dovršetak je svibanj 2023.
Projekt »U službi humanosti« podržava i Grad Solin koji će prema riječima gradonačelnika Dalibora Ninčevića i dalje aktivno sudjelovati u njegovoj realizaciji.
– Držim kako je riječ o iznimno vrijednom projektu koji će znatno doprinijeti kvaliteti života naših sugrađana, a posebno osoba treće životne dobi – rekao je gradonačelnik Ninčević najavljujući daljnju potporu Grada.

Projekt velikog potencijala

– U sklopu projekta »U službi humanosti« predviđena je izgradnja objekta površine oko 700 metara četvornih u kojem će se smjestiti dnevni boravak za osobe treće životne dobi, kuhinja kapaciteta do 250 obroka dnevno, dvije stambene jedinice namijenjene smještaju djece iz domova za nezbrinutu djecu koja nakon punoljetnosti moraju napustiti dom, skladišni prostor površine oko 250 metara četvornih te četiri ureda namijenjena radu našeg Društva. Uz to će se u dijelu zelene površine urediti svojevrsni zeleni amfiteatar namijenjen održavanju društvenih manifestacija na otvorenom.
U dnevnom boravku za osobe starije životne dobi planiran je prostor za pedesetak korisnika kojima će u vrijeme dok su članovi njihove obitelji na svojim radnim mjestima, biti osigurana adekvatna briga, prilagođene aktivnosti, druženje i prehrana – objasnio je ravnatelj GD CK Solin Željko Grubišić.
– Nadalje u svakoj od spomenute dvije stambene jedinice predviđen je smještaj troje korisnika Domova za nezbrinutu djecu što znači da će ukupno šest mladih osoba nakon izlaska iz Doma imati stambenu sigurnost – dodao je Grubišić ističući još jedan važan segment projekta, a to je nabavka dvaju vozila.
– Sve ovo otvorit će i mogućnost novih zapošljavanja – najavio je Grubišić dodajući kako je trenutačno u GD CK Solin stalno angažirano osam djelatnika.

PUTEM UGOVORA O RADU 16 OSOBA RADI U UDRUZI »MOJE DIJETE« SOLIN – Nada za samostalnost

SOLINSKA KRONIKA 318, 15. veljače 2021.

Matej je zaposlen u rujnu prošle godine putem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje kroz projekt »Društveno koristan rad za sve nas«. Antonija djeluje u Udruzi od ožujka prošle godine na mjestu voditeljice likovne radionice, a zaposlena je na 20 sati tjedno putem projekta »Želimo, Možemo, Znamo!«

Antonija Šerić: – Angažman u udruzi pruža mi vrijedno iskustvo rada s djecom i neizmjerno sam sretna kad vidim s kolikom radošću sudjeluju u radionicama

Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju »Moje dijete« Solin trenutačno putem ugovora o radu zapošljava 16 osoba među kojima su dvije osobe s invaliditetom, Matej Nosić, po zanimanju grafički tehničar pripreme, i Antonija Šerić, magistra slikarstva i profesorica likovne kulture.
Matej je zaposlen u rujnu prošle godine putem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje kroz projekt »Društveno koristan rad za sve nas« koji traje 6 mjeseci, a nakon toga će zahvaljujući Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva, koja je odobrila Institucionalnu podršku Udruzi »Moje dijete« nastaviti s radom 10 sati tjedno.
Antonija djeluje u Udruzi od ožujka prošle godine na mjestu voditeljice likovne radionice, a zaposlena je na 20 sati tjedno putem projekta »Želimo, Možemo, Znamo!« kojeg je financiralo Ministarstvo obrazovanja i znanosti, a trenutačno se provodi uz potporu Grada Solina i donatora. Riječ je o projektu koji obuhvaća aktivnosti likovnog i glazbeno scenskog izričaja te zabavno rekreativne aktivnosti namijenjene djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Uz to što su oboje osobe s invaliditetom i što rade u istoj Udruzi 22-godišnjem Mateju i 26-godišnjoj Antoniji zajednička je i činjenica da im je ovo prvi radni angažman.
– Od završetka srednje škole neprestano sam slao molbe i javljao se na natječaje, ali odgovor je uvijek bio negativan. Teško je kad u ovoj dobi još uvijek financijski ovisiš o roditeljima, zato mi ovaj posao u Udruzi stvarno puno znači i daje mi nadu da ću jednoga dana ipak biti samostalan – govori Matej koji živi u Splitu, ali je od djetinjstva, još od 2005. član Udruge »Moje dijete«.
Odrastao sam uz ovu udrugu i ona mi je neizmjerno puno pomogla. Uz to što mi je osigurala logopedske, psihološke i pedagoške tretmane dala mi je još puno više u segmentu stjecanja vrijednih prijateljstava i aktivnom uključivanju u društvo – ističe Matej dodajući kako se nada da će mu posao u udruzi otvoriti neka nova vrata, da će netko prepoznati njegovu želju da radi i privređuje.

Matej Nosić zaposlen je u rujnu prošle godine putem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje kroz projekt »Društveno koristan rad za sve nas«

Antonija je odmah nakon stjecanja diplome 2019. krenula u potragu za zaposlenjem, a najveća želja joj je raditi u školi.
– Angažman u udruzi pruža mi vrijedno iskustvo rada s djecom i neizmjerno sam sretna kad vidim s kolikom radošću sudjeluju u radionicama – rekla je mlada Solinjanka dodajući kako je u međuvremenu došla na ideju da jednoga dana pokrene malu likovnu školu kroz koju bi svoja znanja i vještine prezentirala najmlađima.
Voditeljica Udruge Ljubica Milković za Mateja i Antoniju ima samo riječi hvale te napominje kako su u svom radnom timu i do sada imali osobe s invaliditetom.
Svim podržavateljima i donatorima Udruge ovom prilikom zahvaljujem u ime svih naših članova i djelatnika među kojima su Matej i Antonija, prekrasne mlade osobe koje su zahvaljujući projektima dobile priliku potpisati svoj prvi Ugovor o radu – poručila je Milković.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću