LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Adaptogene biljke i njihovo djelovanje

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi. Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega

Pojam adaptogenih biljaka pojavljuje se sredinom 20. stoljeća kada je poznati ruski parapsiholog i znanstvenik N. Lazarev shvatio da određeni prirodni spojevi povećavaju otpornost organizma na stresne utjecaje.

Poznati američki fitoterapeut i nutricionist Donald Yance 2013. je objavio knjigu »Adaptogeni u medicinskom travarstvu: izabrane biljke i prirodni spojevi za prevladavanje stresa, starenja i kroničnih bolesti« u kojoj opisuje ukupno 63 biljke i ljekovite tvari. Zapravo popis adaptogenih biljaka ne postoji jer u različitim područjima diljem planeta rastu brojne biljke koje imaju određena adaptogena svojstva, pa sukladno tome trenutačno postoje različite klasifikacije.

Značajan dio bolesti je povezan s emocionalnim stanjem osobe. Iako stres našem organizmu treba jer nas stimulira, drži opreznima te potiče našu kreativnost ipak nije poželjno da smo stalno pod stresom.

Kada smo pod stresom aktiviraju se mehanizmi koji omogućavaju kompleksan odgovor našega tijela na određenu promjenu. Dugotrajni stres povećava razinu adrenalina i hormona nadbubrežne žlijezde – kortizol, kao i citokina, a što osigurava brzu reakciju organizma.

Ovakav proces oslabljuje naš imunološki sustav te smanjuje i razinu neurotransmitera – melatonin, koji nam omogućava dobar san. U takvim situacijama javlja se depresija, anksioznost, kognitivne funkcije su isto smanjene, a bezvoljnost vodi do neuravnotežene prehrane i pretilosti. Sklad i ravnoteža između emocija i tijela omogućavaju zdrav imunološki sustav.

Adaptogene biljke su bitne jer povećavaju otpornost organizma na brojna fizička, kemijska ili biološka stresna djelovanja, normaliziraju i ispravljaju poremećeni odgovor organizma na stres, a nemaju štetno djelovanje u propisanoj dozi.

Adaptogene biljke ujednačuju aktivnost hormonalnih žlijezda i izlučivanje hormona te reguliraju odgovor na stresni događaj kao i brz i učinkovit oporavak nakon njega. Na taj način ublažavaju emocionalne smetnje poput anksioznosti, zabrinutosti i demotiviranosti, ujedno ublažavaju posljedice stresa kao što su iscrpljenost, umor, nesanica te pomažu u razvoju otpornosti na buduće stresne situacije.

Rodiola – Rhodiola rosea

Ružičasti žednjak, također je poznata kao zlatni ili arktički korijen jer raste u hladnim planinskim područjima Azije i Europe. Koristila se od davnina u kineskoj i ruskoj narodnoj medicini, pa postoji vjerovanje o dugovječnosti da ljudi koji redovito piju njen čaj žive duže od sto godina. Za popularnost rodiole zaslužni su ruski sportaši, piloti i astronauti koji su je u posljednjih pola stoljeća koristili s ciljem povećane izdržljivosti. Pobornici ekstremnih aktivnosti koriste ekstrakt rodiole zbog blagotvornoga djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.

U narodnoj medicini ružičasti žednjak se koristi protiv umora i za vrijeme psihofizičkih napora jer stimulira živčani sustav i ublažava depresiju. Rhodiola spada u adaptogene biljke koje imaju vrlo malo ili nemaju kontraindikacija, nuspojava i interakcija s drugim lijekovima.

Ekstrakt rodiole se radi iz korijena biljke, ima kompleksan sastav s brojnim flavonoidima, fenolima i fenolnih glikozida, kao što su salidrozid, rozavin, rosarin i rosin koji imaju povoljan učinak na organizam. Djeluje tako da regulira nagle promjene raspoloženja, blagotvorno djeluje na depresiju, a pomaže i u borbi s kroničnim umorom. Zbog toga se smatra idealnom biljkom za borbu protiv stresa. Učinkovito je i u prirodnoj kozmetici jer usporava starenje, obnavlja elastičnost i tonus kože, ublažava akne te smanjuje bore. Ekstrakt rodiole ne širi krvne žile pa se koristi za izradu zaštitnih krema od pothlađivanja kože lica tijekom zime.

Cordyceps sinensis i Cordyceps militaris

Gljive koje nalazimo u planinskim područjima Kine, višim od 3500 metara te ih karakterizira izuzetna sposobnost preživljavanja. Poznate su i koriste se već duže od tisućljeća u kineskoj medicini kao eliksir mladosti i dugovječnosti, a suvremena istraživanja su potvrdila njihova adaptogena svojstva.

Glavni aktivni sastojak ovih gljiva je kordicepin koji pomaže u popravku oštećenih molekula DNK te na taj način može igrati ulogu u prevenciji nastajanja tumora. Poboljšava i unutarstanični prijenos energije pa omogućava veću energiju organizmu, veću budnost i vitalnost.

U područjima na podnožju Himalaje na Tibetu i u Butanu gdje prirodno raste, kordiceps se upotrebljava kod problema s bubrezima, kod srčanih problema, za podizanje libida, za jačanje kostiju, za poboljšanje sluha, protiv vrtoglavice i umora.

Istraživanjima je dokazano da se konzumiranjem kordicepsa poboljšava opskrbljenost tijela kisikom, povećava se stanična energija te smanjuju oksidativna oštećenja. Dokazana je njena sposobnost da poboljšava iskorištavanje kisika u tijelu te ima pozitivno djelovanje kod bolesti respiratornoga trakta. Također je potvrđeno da smanjuje upalne procese koji nastaju kao rezultat oksidativnih procesa zbog kojih starimo. Djeluje i kao adaptogen koji uravnotežuje hormone u organizmu.

Ginseng i Sibirski ginseng

Jedna je od najpoznatijih adaptogenih biljaka. Postoje više vrsta ginsenga, ali se koristi ekstrakt dobiven od tri vrste Panax ginseng – kineski, Panax japonicus – japanski i Panax quinquefolius – američki ginseng. Budući je samonikli ginseng vrlo rijedak, danas se kultiviraju biljke (P. notoginseng / P. pseudoginseng). Osim kao adaptogena biljka ginseng djeluje i kao stimulans. Aktivne tvari su triterpenski glikozidi – ginsenkozidi, kojih ima više od 25 vrsta, a imaju višestruko djelovanje na organizam. Potvrđeno je njihovo anti-alergijsko djelovanje na način da stimuliraju proizvodnju kortikosteroida putem adenohipofize i povećavaju adaptogeni potencijal organizma.

Ginseng je poznat kao tonik protiv slabosti i umora koji pomaže kod rekonvalescencije kako fizičkih tako i mentalnih sposobnosti i koncentracije. Koristi se i u borbi protiv tumora, kao i protiv mikroorganizama i ostalih patogenih utjecaja na organizam. Kako se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doziranja i načina uzimanja ginsenga.

Sibirski ginseng – Eleutherococcus senticosus, dijeli ime s pravim ginsengom mada nije srodan ni po rodu ni po vrsti, ali ima slično djelovanje. Koristi se korijen, a spada u adaptogene biljke jer njegovi ekstrakti pomažu tjelesnoj adaptaciji na stres. Zabilježene su pozitivne promjene na učinke stresa nastaloga zbog promjena temperature, kod dijeta i vježbanja. Djelotvorne aktivne tvari se nazivaju eleuterozidi, a sadrži i fenilpropanoide, lignane i neke polisaharide. Pripisuju mu se blagotvorni utjecaji na metabolizam proteina, masti i ugljikohidrata.

Poznato je da pomaže u poboljšanju općega stanja organizma, jačanju mentalne aktivnosti, ali i na povećanje fizičke kondicije zbog čega ga koriste i vrhunski sportaši. Djeluje antistresno pa učinkovito pomaže kod nesanice. Na cjelokupni organizam ima pomlađujuće djelovanje. Vrlo je bitan i za njegu kože jer pomaže pri obnovi stanica epidermisa, ujednačuje količinu vlage u koži štiteći je od dehidracije, potiče perifernu cirkulaciju pa je učinkovita njegova primjena u njezi zrele i osjetljive kože.

Brojna su istraživanja pokazala da sibirski ginseg ima značajan potencijal u borbi protiv infekcija, potvrđeno je povećanje razine T-limfocita u krvi što je imunomodulacijsko djelovanje, ali djeluje i hipoglikemijski, tj. smanjuje razinu šećera u krvi. Tradicionalno se koristi i za smanjenje masnoće i triglicerida u krvi. Nije do kraja poznat biokemijski i farmakološki mehanizam djelovanja.

Eleuterokok

Biljka koja ima dosta interakcija pa se ne preporuča koristiti ga s drugim stimulansima (čak ni s kavom), a osobito ne s antipsihoticima te kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima. S obzirom na njegovo hipoglikemijsko djelovanje preporuča se oprez osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi. Kontraindiciran je kod visokoga tlaka. Prema tome iako se radi o biljci koja je moćan adaptogen, prije korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine.

Indijski ginseng

Ashwaganda – Withania somnifera ili indijski ginseng isto sada u biljke s adaptogenim djelovanjem, a prirodno stanište je sjevero-istočni dio Indije. Sadrži preko 30 aktivnih komponenti od kojih spominjemo alkaloide, steroidneelaktoni i terpenoide, a sadrži i željezo. Ayurvedska medicina je oduvijek koristi najviše kod koštano-mišićnih problema, kod reumatskih promjene, ali i protiv stresa te za brži oporavak nakon bolesti. Od pomoći je i kod većeg fizičkog napora pa se koristi i kod sportskih natjecanja.

Istraživanja su potvrdila njezina protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja. Ashwaganda djeluje umirujuće te povećava otpornost kod stresnih situacija. Ne preporučuje se korištenje za vrijeme trudnoće.

Sveti bosiljak

Tulsi – Ocimum sanctum ili sveti bosiljak je adaptogena biljka za koju su brojna klinička istraživanja pokazala da štiti srce i mozak. Potvrđeno je da sveti bosiljak ima povoljne kliničke učinke kod metaboličkih poremećaja kao dijabetes, neurokognitivnih problema poput Alzheimerove bolesti te kod promjena raspoloženja poput depresije. Osim što djeluje opuštajuće djeluje na jačanje imuniteta sveti bosiljak umanjuje infektivna stanja.

Fitokemijske tvari svetoga bosiljka smanjuju oticanje, bol i upalu. Njegovi listovi sadrže i eugenol za koji je dokazano da djeluje na snižavanje razine glukoze u krvi. Može se koristiti bez nuspojava u trajanju do šest tjedana kada smanjuje brojne simptome stresa i umora. Druga istraživanja su dokazala da uzimanje 500 mg ekstrakta lista dvaput dnevno tijekom 60 dana je umanjilo anksioznost i depresiju kod ispitanika.

Veće koncentracije od 300 mg dnevno ekstrakta lista svetoga bosiljka može se tijekom mjesec dana primijeniti kod poremećaja središnjega živčanog sustava i problema s pamćenjem. Ne preporuča se njegovo korištenje kod žena koje pokušavaju zatrudnjeti ni kod osoba koje koriste terapiju antikoagulansima.

Gotu kola

Centella asiatica je još jedna biljka s dokazanim adaptogenim djelovanjem koja se tradicionalno primjenjuje u Istočnoj medicini, pa se tako u Indiji, Gotu kola smatra svetom biljkom. Od aktivnih tvari sadrži saponine, eterična ulja, masne kiseline, aminokiseline, flavonoide, polifenole, tanine i karotenoide. Sadrži i aziotikozid koji djeluje antistresno i antianksiozno.

Tisućljetna je tradicija njenoga korištenja kao uspješno sredstvo za živčane poremećaje, kao pomoć u poboljšanju pamćenja, kod epilepsije, senilnosti ili nagloga starenja. Koristi se i protiv stresa i depresije, a poboljšava i reflekse. Mnogi je koriste za vrijeme meditacije i tvrde da razvija energetske centre u tijelu.

Poznato je sredstvo koji pomaže kod proširenih vena, za tretiranje ožiljaka, a upotrebljava se i kod mnogih infekcija. Djeluje i antistresno, antianksiozno, a istraživanja su pokazala kako izvrsne učinke ima u smanjivanju depresije, tjeskobe, psihičkih poremećaja i poboljšanja memorije. Preporučuje se njena primjena kod živčanih poremećaja uključujući epilepsiju i senilnost.

Gotu kola djeluje i antioksidacijski, pomaže tijelu u borbi protiv raznih toksina, djeluje diuretički, koristi se kod raznih reumatskih bolesti te se upotrebljava za liječenje površinskih rana i ožiljaka. Jedna je od najvažnijih biljaka u Ayurvedskoj medicini, a kako je primijećeno da se i slonovi hrane upravo ovom biljkom, danas je poznata kao promotor dugovječnosti.

U današnje vrijeme je vrlo bitna kada se govori o kožnim problemima jer je dokazano da djeluje protiv celulita, a istovremeno se koristi i u prirodnoj kozmetici u borbi protiv starenja kože.

Na kraju možemo zaključiti da su adaptogene biljke, kojih naravno ima još mnogo, izrazito zanimljiva grupa biljaka. S obzirom da je današnjim tempom života svatko u nekom trenutku izložen stresu ili većim psihičkim ili fizičkim naporima, dobro je poznavati ih i dakako u suradnji sa stručnim osobama pomoći sebi u teškim trenucima korištenjem istih.

PADALINE

U mjesecu kolovozu 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pala je 71 litra kiše po četvornom metru.

ZAVRŠEN 19. MEMORIJAL PROF. SLAVEN JURIĆ U VRANJICU – Drugoligaš Solin osvojio 12. pobjednički pehar

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Na ceremonijalu proglašenja najboljih i podjele pokala i priznanja izabrani su najbolji pojedinci ovoga uzorno organiziranoga Memorijala. Najbolji vratar je Ante Topić (Solin), najbolji strijelac sa četiri pogotka je Antonio Blažević (Sloga), a najbolji igrač turnira je Mateo Tomić (Solin)

Odigran je 19. Memorijal prof. Slaven Jurić u Vranjicu, koji se igrao 6. i 8. kolovoza 2021., u spomen na dugogodišnjeg tajnika i člana uprave Omladinca iz Vranjica.

Trofej su dvanaesti put osvojili igrači drugoligaša Solina, koji su u finalnom susretu u vrlo lijepoj igri bili bolji od Zagore iz Unešića, a u utakmici za treće mjesto Sloga iz Mravinaca je na krilima četverostrukog strijelca Antonia Blaževića pobijedila domaćina Omladinca.

Na ceremonijalu proglašenja najboljih i podjele pokala i priznanja izabrani su najbolji pojedinci ovoga uzorno organiziranoga Memorijala. Najbolji vratar je Ante Topić (Solin), najbolji strijelac sa četiri pogotka je Antonio Blažević (Sloga), a najbolji igrač turnira je Mateo Tomić (Solin)

Utakmica za 3. mjesto: SLOGA – OMLADINAC 5:1 (3:1).

VRANJIC – Igralište SC Kava. Gledatelja 100. Sudac: Željko Modrić (Split).

STRIJELCI: 1:0 – Blažević (6), 2:0 – Blažević (8), 2:1 – Kulić (11), 3:1 – Blažević (15), 4:1 – Blažević (57), 5:1 – Copić (71).

HNK SLOGA: Vladović, Beović, Bratim, Boban, Žižić, Franjić, Zebić,, Bvalent, Vekić, Blažević, Marović. (još su igrali Brdar, Andabak, Boko, Gotovac, Katić, Pezo, Copić, Budić). Trener: Boris Pavić.

NK OMLADINAC: Radić, Grčić, Belajić, K. Podrug, Kurir, Vrgoč, R. Vrdoljak, Puljiz, Brdar, S. Vrdoljak, Kulić (još su igrali Duvnjak, Škoko, Lozić, Gagić, Rendić, Grgić, Katić, Roso, Vujčić. Trener: Vinko Marača.

FINALE: SOLIN – ZAGORA 3:0 (2:0).

VRANJIC – Igralište SC Kava. Gledatelja 150. Sudac: Karlo Marić (Dugi Rat). Pomoćni sudci: Ž. Modrić i T. Galić.

STRIJELCI: 1:0 – Vodanović (19/11 m), 2:0 – Dujmović (37), 3:0 – Kačunko (71).

NK SOLIN: Kargotić, Tomić, Dujmović, Kačunko, Dadić, Relota, Ćorić, Jurić, Mamić, Ožegović i Vodanović (još su igrali Lukač, Pekić, Kušeta, Durdov, Puljić, Zeljković, Taraš, Budimir, Balov, Jemo. Trener: Ivan Matić.

NK ZAGORA: Šolić, Lukić, Petranić, Župan, Čaleta, Rajčić,, Ivić, Rodić, Božić, Gabrić, Barada (još su igrali: Radalj, Brečić, Dujmović, Balek, Šerić i Bulat). Trener: Siniša Petrović

Polufinalne utakmice 19. Memorijala Slaven Jurić

U polufinalu je Zagora eliminirala domaćina Omladinca, rezultatom 1:0. U drugom polufinalnom susretu gledali smo zanimljiv gradski derbi između Solina i Sloge, kada su Solinjani bili uspješniji nakon jedanaesteraca (5:4), u regularnom je bilo 0:0.

OMLADINAC – ZAGORA 0:1

VRANJIC – SC Kava. Gledatelja 100. Sudac: Karlo Marić.

STRIJELAC: 0:1 – I. Rodić (44).

OMLADINAC: J. Radić, Lozić, Belajić, K. Podrug, Kurir, Vrgoč, D. Katić, Puljiz, Brdar, S. Vrdoljak, Kulić (još su igrali: Duvnjak, Škoko, Božić, Gagić, Rendić, Grgić, Bilojelić, R. Vrdoljak, Roso, Grčić, Vujčić). Trener: Vinko Marača.

ZAGORA: Šolić, Bulat, Lukić, Petranić, Župan, Ćaleta, Bagarić, Rodić, L. Božić, Barada (još su igrali: Radalj, Brečić, Balek, Ivić, Šerić). Trener: Siniša Petrović.

SOLIN – SLOGA 5:4 (0:0)

VRANJIC – SC Kava, Gledatelja 150. Sudac: Karlo Marić. Pomoćnici: Željko Modrić i Ivan Krajina.

STRIJELCI(jedanaesterci): Ninčević, Taraš, Jurić, Dadić i Vodanović za Solin, a Katić, Romić, Pezo i Žižić za Slogu (Pranjić obrana Topić).

SOLIN: Topić, Pekić, Jukić, Kušeta, Ninčević, Durdov, Puljić, Zeljković, Taraš, Matić, Franić (još su igrali: Lukač, Dujmović, Kaćunko, Dadić, Ožegović, Relota, Ćorić, Jurić, Mamić, Vodanović). Trener: Ivan Matić

SLOGA: Brdar, Romić, Andabak, Boko, Valent, Gotovac, Boban, Pezo, Copić, Katić, Marović (još su igrali: Vladović, Bratim, Blažević, Boljat, Beović, Žižić, Prtanjić, Zebić, Cikatić, P. Podrug). Trener: Boris Pavić.

Nakon Dugopolja u kupu Sloga je namučila i drugog drugoligaša Solina, koji ide dalje nakon jedanaesteraca, kada je Topić obranio udarac Pranjića.

Priredio: Miro PODRUG

BOKS – BK SALONA: NA OI U TOKIJU LUKA PLANTIĆ NIJE PROŠAO U ČETVRTFINALE – Pokraden sam!

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Luka je na ringu pružio maksimum, lavovsko srce i borbenu energiju, boksao hrabro i kvalitetno kako je najavio – bolje nego u šesnaestini finala kada je podijeljenom odlukom 3:2 pobijedio Jordanca Al Hindawija

Tomislav Bašić i Luka Plantić na otvaranju OI u Tokiju

Boksač Luka Plantić i trener Tomislav Bašić, članovi Boksačkoga kluba »Salona« iz Solina sudjelovali su na Olimpijadu u Tokiju, gdje su otputovali 17. srpnja 2021. U prvoj borbi je pobijedio Jordanca, a u drugoj izgubio od Meksikanca. Luka Plantić i trener Tomislav Bašić ostvarili su u Tokiju plasman među 16 najboljih u kategoriji do 81 kg, s jednom pobjedom i jednim porazom.

Luka Plantić (24) održao je obećanje koje je dao prvenstveno sebi uoči meča osmine finala Olimpijskih igara u poluteškoj kategoriji do 81 kg. Luka je pokazao i dao sve, boksao žestok, beskompromisan meč, pritiskao i diktirao ritam protiv snažnog, izdržljivog meksičkog marinca Rogelija Torresa Romera (26), no suci su bodovali po svom, 4:1 za Meksikanca!

Tajlandski sudac upisao je pobjedu Plantiću, ostala četvorica, Kubanac, Kazahstanac, Litavac i Alžirac bodovali su za Romera! Pristran je bio i sudac Tunižanin u ringu – u prvoj rundi umjesto dva evidentna brojanja uzdrmanom Meksikancu, prekidao je Plantićeve napade, zaustavljao njegove serije, a pružao predah i »čuvao« Romera. Da je samo jednom brojao visokom Meksikancu (190 cm), a trebao je, runda bi pripala Luki uvjerljivo i mu dala veliku prednost za nastavak.

Ovako je svih pet sudaca moralo dati rundu u korist dominantnog Luke, no jednoglasnih 10:9 bilo je bonus Romeru – marinac se oporavio, uspostavio ravnotežu u drugoj rundi, precizno kažnjavao neizrađene Lukine napade koji je htio završiti meč i u nesmiljenim, strahovitim razmjenama, teškom ratu između konopaca u kojem se nijedan borac nije štedio, uspio dati povod sucima da meč uvedu u neizvjesnost – drugu su rundu jednoglasno sa 10:9 dodijelili Meksikancu i s potpuno poravnatim rezultatom Plantić i Romero su ušli u odlučujuću treću rundu.

Umor nakon strahovitoga kreševa u prve dvije runde nije se mogao izbjeći, Luka je i dalje nametao ritam, riskirao, nemilice je pljuštalo s obje strane, a suci su pronašli svoje razloge da meč i prolazak u četvrtfinale dodijele jedinom predstavniku Meksika, ozbiljne svjetske boksačke sile. Plantić je evidentno zakinut, kao što su ga suci zakinuli protiv prvog nositelja Britanca Whittakera na olimpijskim kvalifikacijama u Parizu, srećom kad se Luka već plasirao u Tokio, a sad su mu oduzeli pobjedu za četvrtfinale.

Luka je na ringu pružio maksimum, lavovsko srce i borbenu energiju, boksao hrabro i kvalitetno kako je najavio – bolje nego u šesnaestini finala kada je podijeljenom odlukom 3:2 pobijedio Jordanca Al Hindawija!

– Ne možemo biti zadovoljni, pokradeni smo, Romero je bio u dva teška »knockdowna«, a sudac mu nije htio brojati. Ne znam i na osnovu čega su mu pripale druga i treća runda. Što je, tu je, idemo dalje prema Beogradu, na Svjetsko prvenstvo – Luka je rekao nakon meča.

A to je boks, sport raširen i velike snage na svim kontinentima, olimpijski sport bez prava na popravni, a da bi se stiglo do Tokija moralo se proći brutalno sito i rešeto kvalifikacija. Luka Plantić zaslužio je više, barem još borbu s olimpijskim i svjetskim prvakom Lopezom u četvrtfinalu za medalju, no suci su imali svoje računice.

Luka i njegov trener Tomislav, zaslužuju sve čestitke i medalje za hrabrost, borbenost i pravo sportsko ponašanje. Mogu biti uzor svim mladima koji tek ulaze u ring.

Priredio: Miro PODRUG

ODRŽANA PRVA RADNA SJEDNICA NOVOGA SAZIVA SOLINSKOGA GRADSKOG VIJEĆA – Raspodjela sredstava

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Žučna rasprava se razvila oko naknade koju bi trebali primati vanjski članovi radnih tijela GV-a, a potaknuo ju je vijećnik Tihomir Bečko (DP) koji je zatražio da se ona s predloženih 200 podigne na 300 kuna po sjednici. Zbog nemogućnosti dogovora predsjednik GV-a Ivan Andabak predložio je da se predmetna rasprava odgodi za sljedeću sjednicu s čime se složio i gradonačelnik Dalibor Ninčević

Prva radna sjednica novoga saziva solinskoga Gradskog vijeća održana sredinom srpnja pod presjedanjem Ivana Andabaka (NLM) započela je izborom drugoga zamjenika predsjednika. Riječ je o Zdravku Perku imenovanomu iz reda vijećnika HDZ-a.

Uslijedio je prijedlog odluke o raspoređivanju sredstava za financiranje političkih stranaka zastupljenih u Gradskomu vijeću za razdoblje od svibnja do prosinca ove godine. Za ovu namjenu u proračunu za 2021. osigurano je ukupno 75 tisuća kuna, od kojih se 50 tisuća odnosi na navedeno razdoblje.

– Sredstva se raspoređuju na način da se utvrđuje jednak iznos sredstava za svakoga vijećnika tako da pojedinoj političkoj stranci pripada iznos razmjeran broju njezinih članova u trenutku konstituiranja Gradskoga vijeća – objasnila je pročelnica Odjela za proračun i računovodstvo Tihana Žižić.

Sukladno ovoj odluci za svakoga člana GV-a stranka dobiva iznos od 2 590 kuna, a za svaku članicu kao pripadnicu podzastupljenog spola 2 850 kuna.
Na dnevnom redu sjednice našao se i prijedlog o utvrđivanju visine naknade članovima GV-a, predsjednicima vijeća mjesnih odbora te članovima radnih tijela GV-a koji je na zahtjev dijela vijećnika odgođen za sljedeću sjednicu.

Naime, sukladno novim zakonskim odredbama ukupna godišnja neto naknada gradskoga vijećnika u gradu koji broji od 20 do 35 tisuća stanovnika ne smije iznositi više od 11 tisuća kuna godišnje te je u skladu s navedenim solinskim gradskim vijećnicima utvrđen mjesečni paušalni iznos naknade u visini od 900 kuna neto.

Istovremeno predsjednik Gradskoga vijeća sukladno zakonu ima pravo na veći iznos naknade i ona u ovom slučaju iznosi 1 350 kuna neto. Oko ove dvije stavke nije bilo rasprave, međutim polemiku je izazvao prijedlog da se zamjenicima predsjednika GV-a dodijeli naknada u visini od 1 170 kuna neto, što je za 270 kuna više od vijećničke naknade.

Prema riječima Zdravka Perka (HDZ), koji je na ovoj sjednici izabran za drugoga zamjenika predsjednika, u svim dosadašnjim sazivima dopredsjednici su imali naknadu u visini vijećničke naknade.

– Smatram kako nema razloga da se ona povećava te pozivam kolegu Davora Mikasa, kao prvoga dopredsjednika, da podrži moj prijedlog o izjednačavanju naše naknade s naknadom vijećnika – pozvao je Perko.

Rasprava se razvila i oko naknade koju bi trebali primati vanjski članovi radnih tijela GV-a, a potaknuo ju je vijećnik Tihomir Bečko (DP) koji je zatražio da se ona s predloženih 200 podigne na 300 kuna po sjednici.

Nakon žučne rasprave tijekom koje su vijećnici pozicije i opozicije iznosili svoje argumente za i protiv ove odluke predsjednik GV-a Ivan Andabak predložio je da se ona odgodi za sljedeću sjednicu s čime se složio i gradonačelnik Dalibor Ninčević.

Sljedeće dvije točke dnevnoga reda odnosile su se na izvješće o korištenju sredstava proračunske zalihe u travnju i svibnju ove godine. Naime u proračunu Grada Solina u stavci proračunskih zaliha za 2021. osiguran je iznos od 400 tisuća kuna, a iz navedenih sredstva je tijekom travnja isplaćeno 34 650 kuna Osnovnoj školi kralja Zvonimira za kupovinu i montažu stolarije u PŠ Rupotina.

U svibnju je iz iste stavke isplaćeno 48 500 kuna namijenjenih kupnji umjetničkih slika Vjekoslava Paraća i Joze Kljakovića za galerijski fundus Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin.

ODLUKA O IMENOVANJU RADNIH TIJELA GRADA SOLINA TE NJIHOVIH PREDSJEDNIKA I ČLANOVA

Osam odbora

Solinski gradski vijećnici donijeli su odluku o imenovanju radnih tijela Grada Solina te predsjednikâ i članova istih. Sukladno navedenoj odluci formirani su:

Odbor za statut i poslovnik (predsjednik Ivan Andabak, NLM),

Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša (predsjednik Goran Milavić, NLM),

Odbor za financije i proračun (predsjednik Damir Bekavac, NLM),

Odbor za odlikovanja, javna priznanja te imena ulica i trgova (predsjednik Davor Mikas, Bolji Solin),

Odbor za društvene djelatnosti (predsjednik Tihomir Bečko, Domovinski pokret),

Odbor za propise, predstavke i pritužbe (predsjednik Mirko Roguljić, Most),

Odbor za suradnju s gradovima i općinama (predsjednik Goran Miličević, HDZ)

te Odbor za razvoj i obnovu (predsjednik Mario Jaman, SDP).

VIJEĆNIČKA PITANJA

Zakon jasno definira nadležnosti

Vijećnik Mario Jaman (SDP) upozorio je na nered oko kontejnera za smeće i na daljnje formiranje nelegalnih odlagališta

Nikada se nismo protivili da bilo koji vijećnik dođe u gradsku upravu i da se kod pročelnika informira o projektima koji ga zanimaju. Isto tako bih naglasio da sam kao gradonačelnik nadležan gradskim pročelnicima i da se sastanci o kojima vi govorite ne mogu dogovarati bez moga znanja, a to se u ovom slučaju dogodilo – odgovorio je gradonačelnik Ninčević

Vijećnik Davor Mikas (Bolji Solin) požalio se na samom početku vijećničkih pitanja na onemogućavanje vijećnika pozicije da održe pojedinačne sastanke s gradskim pročelnicima.

– Održali smo sastanak s pročelnicom Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom Sanjom Samardžijom, nakon čega smo obaviješteni da gradonačelnik ne dozvoljava daljnje sastanke – rekao je Mikas.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević oštro je odgovorio na ove prozivke ističući kako su zakonom definirane nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti.
– Nikada se nismo protivili da bilo koji vijećnik dođe u gradsku upravu i da se kod pročelnika informira o projektima koji ga zanimaju. Isto tako bih naglasio da sam kao gradonačelnik nadležan gradskim pročelnicima i da se sastanci o kojima vi govorite ne mogu dogovarati bez moga znanja, a to se u ovom slučaju dogodilo – odgovorio je gradonačelnik.

Vijećnik Goran Milavić (NLM) zatražio je da se na sljedeću sjednicu Gradskoga vijeća pozove predstavnik Solinske zajednice sportova koji bi podnio izvješće o raspoređivanju sredstava klubovima koji djeluju pod okriljem Zajednice.

Osim toga Milavić se interesirao je li napravljena analiza komunalnoga opremanja zemljišta na kojem je planirana izgradnja stanova iz Programa poticajne stanogradnje.

Vijećnika Vedrana Duvnjaka (NLM) zanimalo je u čijem je vlasništvu zemljište na kojem se nalazi parkiralište pored igrališta Nogometnoga kluba Solin.

– Molim da mi se odgovor dostavi u pisanom obliku jednako kao i ugovor s ophodarskom službom angažiranom od strane Grada te ugovor s Televizijom Jadran – zatražio je vijećnik Duvnjak.

Vijećnik Mario Jaman (SDP) upozorio je na nered oko kontejnera za smeće i na daljnje formiranje nelegalnih odlagališta te na nepoštivanje znakova o zabrani parkiranja i prometovanja određenih kategorija vozila u pojedinim ulicama.

– U proračunu smo osigurali 400 tisuća kuna za sanaciju divljih odlagališta otpada i redovito provodimo akcije, a osim toga obavili smo razgovor s predstavnicima tvrtke »Čistoća« kako bismo dogovorili češći odvoz smeća – izvijestio je gradonačelnik.

Na problem s otpadom upozorio je i vijećnik Zdravko Perko (HDZ) koji se požalio na neprestan nered na području Mravinskoga gaja.
– Kada je u pitanju Mravinski gaj moram reći da se radi o prostoru koji je najvećim dijelom pod ingerencijom Hrvatskih šuma s kojima planiramo dogovoriti sustavno uklanjanje otpada – najavio je gradonačelnik.

Vijećnik Damir Bekavac (NLM) zatražio je da mu se dostavi popis članova koji predstavljaju Grad Solin u Nadzornim odborima po pojedinim tvrtkama te trajanje njihova mandata.

Vijećnica Ivana Sedlar (HDZ) upozorila je na česte probleme sa sustavom automatskoga navodnjavanja zelenih površina zbog kojih dolazi do izlijevanja vode na prometnice i šetnice.

Upravitelj Vlastitog komunalnog pogona Ante Parčina najavio je intenzivniju kontrolu prskalica koje su često na meti vandala.

PREDBLAGDANSKI RAZGOVOR – Uspješnom suradnjom do razvoja grada

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, arhiva Solinske kronike

U povodu nadolazećega blagdana Male Gospe kojega se obilježava i kao Dan Grada, razgovarali smo s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem i predsjednikom Gradskoga vijeća Solina Ivanom Andabakom koji su se osvrnuli na najvažnija zbivanja i projekte u našem gradu

PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA IVAN ANDABAK

Kompromisom do promjena

Ivan Andabak, predsjednik Gradskoga vijeća grada Solina: – Ono na čemu bi svakako trebalo poraditi jest sistematizacija rada gradske uprave, odnosno smanjivanje administrativnih poslova na način da se oni većim dijelom odvijaju elektroničkim putem

Činjenica je da u Solinu po prvi puta imamo situaciju da gradonačelnik i Gradsko vijeće ne dolaze iz iste opcije, no unatoč tome ne sumnjam u dobro funkcioniranje jer nam je svima na prvomu mjestu dobrobit grada i naših građana.

U ovom kratkom razdoblju koje je iza nas suradnja je u nekim segmentima bila dobra, a u nekima baš i nije, ali to je očekivano jer ipak dolazimo iz različitih političkih opcija.

Bitno je da se u konačnici usuglasimo, odnosno da postignemo kompromis, a ono što kao predsjednik Gradskoga vijeća mogu reći jest da ni u kojemu slučaju nemamo namjeru blokirati funkcioniranje Grada. Građani su nas birali kako bismo pokrenuli određene promjene i u tom smjeru ćemo djelovati.

»Gušenje« grada pretjeranom gradnjom

Mislim da će se mnogi složiti sa mnom da se jedan od velikih problema grada Solina odnosi na infrastrukturu. Pri tom mislim na konstantnu izgradnju stambenih zgrada i priljev novog stanovništva koje je teško popratiti odgovarajućim infrastrukturnim zahvatima.

Tako smo se ove godine nažalost, ponovno našli u situaciji da velik broj djece neće biti upisan u dječji vrtić i to nam je jedno od gorućih pitanja. S tim u vezi uputio bih pohvalu gradonačelniku jer je prihvatio jednu od točaka za koju se Nezavisna lista mladih duže vrijeme zalagala, a to je izjednačavanje cijena boravka djece u gradskim i privatnim vrtićima. Vjerujem da će tako znatan broj djece biti upisan.

Mislim da dio građana nije upoznat s činjenicom da solinski gradski vrtić pokriva šire područje, točnije da uz grad Solin uključuje i općine Klis, Muć i Dugopolje, te da su u tijeku razgovori o razdvajanju ustanove.

Osim toga valja istaknuti kako je i sam grad Solin brojem djece koja su obuhvaćena predškolskim odgojem već ostvario zakonske uvjete podjele ustanove na dva dijela.

Moram istaknuti kako je u proteklom razdoblju realizirano puno dobrih projekata, posebno kada su u pitanju sadržaji vezani uz kulturu i EU fondove. Tu zaista ima mnogo potencijala i željno očekujemo finalizaciju svih projekata vezanih uz ovaj segment.

Ono na čemu bi svakako trebalo poraditi jest sistematizacija rada gradske uprave, odnosno smanjivanje administrativnih poslova na način da se oni većim dijelom odvijaju elektroničkim putem, po modelu sustava »e-Građanin«.

Mišljenja sam da bi se na taj način postigla veća protočnost, a istovremeno bi građani imali bolji uvid u trenutačni status svoga predmeta, odnosno zahtjeva koji je u postupku.

Starohrvatski lokaliteti i upravljanje Salonom

Ivan Andabak, predsjednik Gradskoga vijeća grada Solina: – U svijetu se svi lokaliteti ovakvoga značaja i takve veličine održavaju i pokreću na državnoj razini. Sličan primjer imamo u Splitu po pitanju Dioklecijanovih podruma –

Unatoč brojnim kulturnim projektima koji su u fazi realizacije i koje sam već pohvalio, moram se osvrnuti na jedan veliki nedostatak, a to je nedovoljna iskorištenost kulturnih dobara koje baštinimo, prije svega starohrvatskih lokaliteta.

Jedna od naših ideja je iznaći model koji bi povezao starohrvatske lokalitete u jednu cjelinu te tako stvoriti priču koja nije namijenjena samo turistima, već našim građanima i našoj djeci koja bi tijekom godine organizirano posredstvom škola obilazila ove lokalitete i na terenu učila o svojoj nacionalnoj baštini.

Tu svakako imamo i goruće pitanje Salone koja po mom mišljenju predstavlja »veliki zalogaj« za sam grad Solin. Naime, u svijetu se svi lokaliteti takvoga značaja i takve veličine održavaju i pokreću na državnoj razini. Sličan primjer imamo u Splitu.

Riječ je o Dioklecijanovim podrumima koji su tek nakon donošenja zakonskih regulativa od strane države predani na upravljanje gradu Splitu. Osobno ne vidim razlog zbog kojega država ne bi napravila nešto slično i za Salonu.

Grad bi mogao imati nadzor i baštiniti dio toga povijesnog bogatstva, ali sam, kao jedinica lokalne samouprave, ne može podnijeti toliki financijski teret.

Naime, moramo biti svjesni činjenice da je velik dio lokaliteta nedefiniran, odnosno da se velik dio površine nalazi u privatnomu vlasništvu.

Solin u svakomu slučaju može dobiti više od ovoga povijesnog prostora, ali ne smijemo zaboraviti da je riječ o lokalitetu koji ima daleko širi nacionalni značaj.

Grad je u fazi izrade plana upravljanja Salonom, ali moram priznati da nisam upoznat s detaljima. Naime, Gradsko vijeće za sada ima saznanja samo o okvirnim smjernicama i tek će nakon prezentacije plana biti u prilici dati svoj sud. Moram naglasiti da to neće i ne smije biti politička odluka te da konačni sud svakako treba prepustiti struci.

Prihvatljivost POS-ovih stanova u urbanizaciji

Kada je u pitanju socijalna politika Grada moram izreći pohvale jer je ovaj segment djelovanja uistinu na visokoj razini koju svakako treba zadržati.

Pri tome bih se osvrnuo i na planiranu gradnju takozvanih POS-ovih stanova koja nam je prihvatljiva kao način daljnje urbanizacije, ali uz dodatno revidiranje jer je riječ o projektu koji zahtjeva velika izdvajanja ne samo po pitanju izgradnje objekata, već i po pitanju dolaska novih obitelji i osiguravanja cjelokupne popratne infrastrukture izravno vezane uz povećanje broja stanovnika o čemu sam već govorio.

Nažalost, nisam siguran da će gradski proračun u budućnosti moći podnijeti i adekvatno rješavati sva socijalna pitanja. Mislim da je potrebno iznaći druge modele financiranja ili barem u ovome trenutku zaustaviti daljnju urbanizaciju grada, odnosno konstantnoga priljeva novoga stanovništva.

Lobiranje za cestovne projekte

Svakako bih se osvrnuo i na potrebe ulaganja u prometnu infrastrukturu koja velikim dijelom ne ovisi o Gradu. Pri tom mislim na ulaganja u prometnice koje su pod ingerencijom Županijske uprave za ceste i Hrvatskih cesta.

Solin ima tu prednost, ali istovremeno i manu, da je veliko prometno čvorište što nam stvara određene poteškoće, posebno tijekom ljetne sezone. Našim građanima koji u frekventne sate putuju na relaciji Solin-Split i obrnuto uistinu nije lako.

Nažalost, Grad po tom pitanju ne može ništa napraviti osim lobirati za što skorije rješavanje tih problema i uistinu me veseli kad čujem da postoje najave o skorom početku realizacije određenih projekata.

Ukidanje nameta mladim poduzetnicima

Ono što svakako treba mijenjati jest provođenje programa poticajnih mjera za poduzetnike. Pri tom svakako treba krenuti s ukidanjem nameta mladim poduzetnicima, barem tijekom prve tri godine njihova djelovanja koje su ujedno i najkritičnije.

Naravno riječ je o nametima koji su propisani na razini grada, a te proračunske stavke mogle bi se kompenzirati boljom iskorištenosti površina i prostora koji su u vlasništvu Grada.

Njih bi trebalo ponuditi na javnu dražbu i iznajmljivati po realnim tržišnim cijenama što do sada nije bio slučaj.

Kada je riječ o javnim površinama moram se osvrnuti i na kronični nedostatak komunalnih redara što je vidljivo na svakom koraku. Činjenica je da nam je grad pun smeća i da imamo velikih problema s ilegalnim odlaganjem otpada.

To je nešto na čemu treba intenzivno poraditi kako dodatnom edukacijom građana tako i pojačanim nadzorom. Idealno bi bilo kada bismo imali po jednoga komunalnog redara na svaki mjesni odbor.

Znam da je to teško izvedivo, ali onda barem tri do četiri osobe koje bi stalno obilazile grad, upozoravale, ali i kažnjavale nesavjesne građane. To je jedan širi problem koji se proteže na razinu Županije, ali i cijele države.

Ukoliko se uskoro nešto ne promijeni čekaju nas ogromni penali i to ni u kojem slučaju nije dobro.

Mnogo je posla pred nama i doista ćemo se truditi ostvariti bolje uvjete življenja u našemu gradu.

S tom željom upućujem čestitke svim našim sugrađanima povodom nadolazećeg blagdana Male Gospe. Nadam se da će ga provesti sa svojim obiteljima, na svetoj misi, a potom i u ugodnom druženju i obilasku našega grada.

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ

Potrebne su odgovornost i mudrost

Ističući tri ključna segmenta, pandemiju COVID-a, donošenje proračuna te promjene nastale rezultatom lokalnih izbora gradonačelnik se osvrnuo na infrastrukturne projekte, financiranje europskim sredstvima, vječno pitanje upravljanja Salonom te projektom unaprjeđenja zdravstvene skrbi u gradu

Gradonačelnik Dalibor Ninčević: – U svakomu slučaju puno je projekata koji su u tijeku realizacije ili bi uskoro trebali započeti

Kada je u pitanju funkcioniranje Grada tijekom proteklih godinu dana mislim da je najvažnije istaknuti tri segmenta, a to je na prvomu mjestu specifična situacija vezana uz pandemiju virusa COVID-19 koja je još uvijek prisutna te zahtijeva čitav niz prilagodbi.

Tu bih svakako izdvojio mjere usmjerene na poticanje i razvoj poduzetništva, kroz koje smo osigurali i isplatili milijun kuna poduzetnicima među kojima su tvrtke i obrti koji su zbog pandemije imali poteškoća u poslovanju.

Nakon toga moram istaknuti donošenje proračuna za 2021. s projekcijama za 2022. i 2023., temeljni financijski dokument koji usmjerava budući razvoj grada.

Treći važan događaj koji je obilježio proteklo jednogodišnje razdoblje jest održavanje lokalnih izbora u kojima je sudjelovao veliki broj lista za Gradsko vijeće i veliki broj kandidata za gradonačelnika.

Rezultat toga je ponovni izbor mene za gradonačelnika te izbor Gradskoga vijeća (GV) u kojemu, unatoč relativnoj pobjedi HDZ-a, većinu čini nekoliko udruženih političkih opcija.

To je novost kojoj se svi zajedno moramo prilagoditi i kao što sam rekao tijekom konstituirajuće sjednice GV-a, vjerujem da svi zajedno imamo dovoljno odgovornosti i mudrosti te da nam je svima na prvomu mjestu razvoj našega grada, odnosno realizacija programa i projekata. U tom smislu planiram djelovati, a nadam se da istu intenciju ima i trenutačna većina u GV-u.

Financije i infrastruktura

Nadalje istaknuo bih činjenicu da smo unatoč krizi izazvanoj pandemijom, zahvaljujući odgovornom gospodarenju gradskim financijama, zadržali stabilan proračun te proteklu 2020. zaključili s viškom prihoda, a istovremeno smo realizirali sve planirane važne infrastrukturne projekte i programe.

Prije svega moram spomenuti otvaranje velikoga vrtićkog centra u naselju Priko vode s tri vrtićke i dvije jasličke skupine te pet dodatnih učionica za OŠ kraljice Jelene, a u tijeku je i izgradnja vrtića u MO Rupotina za još tri odgojne skupine.

Nažalost, unatoč činjenici da gotovo trećinu proračunskih sredstava ulažemo u predškolski odgoj, imamo situaciju da nam je zbog velikoga broja zahtjeva, čak 103 više nego godinu prije, veći broj djece ostao neupisan.

To stavlja pred nas obvezu izgradnje dodatnih vrtićkih kapaciteta te smo već krenuli s pripremom projekta za novi vrtić u MO Sveti Kajo koji bi se prema novim saznanjima mogao financirati kroz mehanizam Integriranih teritorijalna ulaganja (ITU).

Osim toga cilj nam je, u suradnji s Gradskim vijećem, izjednačiti cijenu boravka djece u gradskim i privatnim vrtićima.

Pored toga nastavljamo s ulaganjem u već poznate demografske mjere, isplatom pomoći obiteljima s četvero i više djece, sufinanciranjem porodiljnoga dopusta, isplatom stipendija darovitim studentima i učenicima kojih je u protekloj godini bilo čak 240 te s nizom drugih mjera, a poseban naglasak stavljamo na uređenje postojećih i izgradnju novih dječjih igrališta što će nam biti intencija i ubuduće.

Uza sve spomenuto ne smijemo zaboraviti ni ulaganje u prometnu infrastrukturu, u nerazvrstane ceste koje su u ingerenciji grada i sanaciju ulica po svim mjesnim odborima.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević: – Iako smo u Arapovcu otvorili novi vrtićki centar, imamo situaciju da nam je zbog velikoga broja zahtjeva, čak 103 više nego godinu prije, veći broj djece ostao neupisan

U planu nam je svake godine temeljito obnoviti barem po jednu ulicu u svakom mjesnom odboru. Veseli nas što su se konačno počeli pokretati i važni projekti koji su u nadležnosti Hrvatskih cesta pa nas tako uskoro očekuje početak radova na rekonstrukciji raskrižja Širina, rampe pored »Salona Malla« i izgradnja čvora Mravince – TTTS.

Sufinanciranje europskim sredstvima

Kada su u pitanju druga ulaganja na području grada, svakako bih istaknuo činjenicu da smo zahvaljujući dobroj pripremi postigli da se veliki broj projekata financira sredstvima Europske unije.

Riječ je o gotovo 80 milijuna kuna kojima je između ostaloga obuhvaćeno uređenje srednjovjekovne utvrde Gradina, zatim prva faza projekta »Jadro izvor života«, a u tijeku su i radovi na uređenju »Glorijeta« prostora uz Gospin Otok.

Pred nama je i izgradnja Kulturnoga centra s pripadajućom javnom površinom koji je još uvijek u fazi pripreme.

Projekt kojega također moram istaknuti, a koji se financira sredstvima EU, jest projekt »Zaželi« u kojemu je bilo angažirano 16 žena koje su skrbile o 70-ak starih i nemoćnih sugrađana te je sada odobrena je i druga faza.

Uz projekt »Zaželi« kao važan segment programa socijalne skrbi pokrenut je i projekt izgradnje objekta namijenjenoga dnevnomu boravku osoba treće životne dobi te dvije stambene jedinice za smještaj štićenika domova za nezbrinutu djecu koja nakon punoljetnosti moraju napustiti dom.

Upravljanje Salonom

Svakako moram spomenuti i izradu novoga plana upravljanja Salonom koju nakon ovlasti Ministarstva kulture i medija provodi Grad Solin u suradnji s drugim relevantnim čimbenicima.

Arheološkom muzeju u Splitu koji trenutačno skrbi o Saloni i koji će, moram to naglasiti i dalje biti uključen u upravljanje Salonom, pridruženi su tako zatim Konzervatorski odjel u Splitu, Ministarstvo kulture i medija uz Ministarstvo turizma, Županija splitsko-dalmatinska te Ministarstvo europskih fondova.

S obzirom da smo imali osigurana sredstva u Proračunu već smo poprilično odmakli s izradom plana koji ima za cilj veću uključenost Grada u kreiranje budućih kulturnih i turističkih sadržaja ovoga lokaliteta.

Trenutačno smo u završnoj fazi izrade plana te ga uskoro planiramo predstaviti Gradskomu vijeću koje će ga, vjerujem, usvojiti tako da bismo do kraja godine mogli krenuti s njegovom implementacijom.

Unaprjeđenje zdravstvene skrbi

Na kraju bih se osvrnuo i na segment zdravstva točnije na projekt izgradnje novoga zdravstvenog objekta smještenoga uz Dom zdravlja na Bilankuši. Riječ je o zajedničkom projektu našega grada i županije, odnosno Ljekarne Splitsko-dalmatinske županije i Doma zdravlja.

U postojećem prostoru Doma zdravlja, kojega trenutačno koristi ljekarna, otvorit će se mogućnost proširenja Hitnoga medicinskog prijema, a moguće ga je iskoristiti i za proširenje pedijatrijske ordinacije.

S tim u vezi moram naglasiti kako intenzivno pregovaramo s Domom zdravlja SDŽ, odnosno sa Županijom kao njegovim osnivačem, kako bi iz kadra koji se trenutačno školuje osigurali pedijatra koji bi bio raspoređen na područje našega grada.

U svakom slučaju puno je projekata koji su u tijeku realizacije ili bi uskoro trebali započeti stoga bih iskoristio i ovu priliku da svim našim sugrađankama i sugrađanima uputim zahvalu na razumijevanju u situacijama kada se neki od njih nisu odvijali predviđenom dinamikom.

Hvala im na sugestijama koje su dolazile s njihove strane, a koje su mi bile uistinu korisne. I na kraju svima želim uputiti čestitke za nadolazeći Dan grada i blagdan Male Gospe, neka ih uz njezinu zaštitu prati obilje zdravlja, mira i obiteljske radosti te osobnoga prosperiteta.

Iskreno se nadam da će ova pošast pandemije uskoro biti iza nas te da ćemo se svi zajedno vratiti svojim uobičajenim životnim obvezama i navikama te nastaviti s razvojem našega grada.

 

SEDAMDESET GODINA BRAKA ZORKE I DUJE SESARTIĆ – Ona me živim još drži, još je volin!

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Piše: Marija Grubišić

Početne godine braka, kažu, još uvijek su bile poratne godine, pa posljedice rata i neimaštine nisu mimoišle ni njih. Tako 1952., nakon rođenja prve ćeri Ivanke (udane Ivanišević), mlada Zorka se teško razbolila od vodene plaurite, a Veljko uz teški kavadurski posal u kavama »Dalmacijacementa« uz svoje, obrađuje i polja imućnijih Solinjana, na motici i mašklinu i bez nadnica

U obiteljskon dvoru u blizini stare Salone feštala se na samon kraju srpnja jedna rijetka obljetnica.
Solinjani, 88-godišnja Zorka i 90-godišnji Dujo Sesartić, poznatiji ka Veljko, proslavili su sa svojin najbližima 70. godišnjicu braka.

Unatoč pozne dobi i zdravstvenih boljki koje nose njihove godine, ali i težak rad koji su prošli, u mirnoći svoga doma u staroj Saloni često se, kako čujemo, prisjećaju prošlosti, posebno početaka i mladih dana kada su, kažu, imali tek sami sebe i svoju ljubav koja ih je držala skupa do danas.

Davne 1951. tada 20-godišnji, jedini živući joj sin Dujo zvani Veljko, svojoj materi, staroj mlikarici i udovici Ivki i sestrama Tonki i Nediljki, također udovici s troje male dice, u staroj kući u Pavlekini »prikaza« jedru i nepunoljetnu curu Špira i Jele Ninčević koju će oženit.

– Na Matičnome uredu kraj mljekare na Širini Mladenka me Kutlina pitala al’ nisan mogla sačekat još dva miseca do osamnajeste, prisjeća se sa smješkon teta Zorka i nadodaje da se Veljku prišilo da mu slučajno ne uteče jer je vojska zvala dvi godine na služenje u Zaječar.

Prisjeća se kako su joj švore iz solinskoga samostana sašile veštu za vinčanje i kako jih je 8. srpnja u crkvi Gospe od Otoka vinča don Mate Mihanović. Njoj je kum bija njezin tetak Marko Kljaković-Gašpić Bilančev, a njemu rođak Lovre Sesartić.

– Potpisali smo se svi, stavili vere i otišli doma i to nan je bija i pir i restoran – kaziva nan teta Zorka.

Početne godine braka, kažu, još uvijek su bile poratne godine, pa posljedice rata i neimaštine nisu mimoišle ni njih.

Tako 1952., nakon rođenja prve ćeri Ivanke (udane Ivanišević), mlada Zorka se teško razbolila od vodene plaurite, a Veljko uz teški kavadurski posal u kavama »Dalmacijacementa« uz svoje, obrađuje i polja imućnijih Solinjana, na motici i mašklinu i bez nadnica.

– Takvo je to bilo vrime, Solin je bija malen i svi smo se znali, a kako sam sa devet godina osta bez ćaće, uvik sam bija sa starin ljudima pa sam s njima i iša di je tribalo radit, a bija sam i jak i mlad.

Kopali smo na ruke dva kilometra kanala za vodu dovest, stotine taraca sam betona sam izmiša ljudima, kuću staru pripravija, novu zgradija, staru sestrinu na Šolti smo krpili, novu zgradili s gustirnon u živcu kamenu, iskrčija sam stari vinograd i posadija novi, smokve zasadija, verduru pustu sadija, poslin smo držali plastenik i garifule, kokoše, prasce…

U školu me poslalo za šefa kad sam u Inu priša iz tvornice s »demaga« … – priča barba Veljko, a od ćere mu Smilje Grubišić dobijamo i pojašnjenje kako je »Demag« marka dizalice na kojoj je radija u cimentari, a u mirovinu je otiša iz Ine, s mista šefa benzinske stanice.

– U sve me odbore metnilo, a ja nigdi nisam tija… , pa školu dicu, udaji, oženi… Kad se sitin svega šta san proša’ pitan se jel’ moguće da san još živ.
Znan, moga’ sam možda lakše i bezbolnije proć, manje satrat i sebe i ženu, zaposliti je u firmi na plaću, moga sam uzet i stan i još štošta, ima sam mogućnosti i prilike al’ san tija mirno spavat. Nisan nikoga privarija, nikomu zlo svjesno nisan učinija, a pomoga san di sam moga i savjest mi je čista. Virujte, to vridi više od ikakvih novaca i imanja – reći će van barba Veljko.

Bila je baš sparna večer, teško se disalo, ali barba Veljko i teta Zorka »zaplovili« su sve do noći u druženju i pismi sa svojin najmilijima.
Mladenci su rizali i zajednički tortu na kat! Ovo jin je bila prva, jer je na vinčanju nisu ni imali, nakon matičara su otišli doma bez pira i restorana, kako nan je teta Zorka na početku i rekla.

– I zato smo van danas mi sve ovo priredili i tortu ovaj put da imate, rekla je njihova ćer Smilja Grubišić na početku slavlja koja je jedno vrime u »Solinskoj kronici« pisala stare solinske priče i smišne anegdote koje joj je priča upravo ćaća Veljko, vrsni pripovjedač. Priče su to koje su se u ovoj novini i objavljivale upravo pod tin naslovon »Priča mi je ćaća«.

Zapisi su to starih ljudi čija imena, nadimke i rodoslovlja on još uvik dobro panti. A, u slučaju da i ponešto zaboravi nadopuni ga njegova Zorka.
Danas se barba Veljko kreće uz pomoć hodalice, a o materi i ćaći, uz ćeri, brine sin Jakša s kojim žive.

– Svima čast i fala na svemu, i dici i unučadi i svitu koji me zna i pozdravlja, ali ona me živim još drži, još je volin vidit kad oči otvorin i da mi onu kacjolu juve metne u pjat… – kaziva barba Veljko pa pogleda svoju Zorku.

U pauzi spize koju je uz sir, pršut, francusku i janjetinu, pratila i domaća verdura, salata iz njihova vrtla u Grudinama, puno se i pivalo.
Zasvirali su jin na harmonici, mandolini i gitari, Brajo i dvi Tanje, a i sin Jakša je uvatija harmoniku i zasvira kako često znade na njihovin obiteljskin druženjima.

I čestitke su jin iskazali brojni, uz njihovo troje dice i unuci: Srđan, Toni, Anita sa Željkom, Tonči s Danijelom, Mirko s Lucijanom, Duje s Marinom, praunuci: Antonela, Tino, Borna, Bruno, Cvita, Marko, Danijel, Bartul i Anđelina, nevista Tina i zet Vojo ka i drugi nećaci, rodbina i prijatelji.

Zapivalo se i »Podno Klisa tvrda grada», »Zapivala tica mala«, i »Lipo ime Veljko i Lipo ime Zorka«, »O kućo mala«, »Da te mogu pismon zvati«…, kad se Veljko naslonija glavon na svoju Zorku, pa je još koji poljubac pa i zagrljaj…

A, kad su i mladenci otišli leć, pisma se nastavila… »Na svitu ničega nemaaaa, samo ljubaaaav…«. Pivalo se dugo još te večeri u blizini solinskih Starina.

Recept za dugi brak

Slavljenike Zorku i Duju Veljka Sesartića koji su krajem srpnja proslavili okuglih 70 godina braka posjetio je i gradonačelnik Dalibor Ninčević koji im je uz čestitke uručio i prigodne poklone, glavu Solinjanke i buket cvijeća. Uslijedio je ugodni razgovor tijekom kojega se su se Veljko i Zorka prisjetili mladih dana i zajedničkoga života, ali i nekadašnjega života u Solinu.

– Uživao sam u njihovim pričama i divnim sjećanjima. Kao i u svakoj zajednici, bilo je tu i oblaka, grmljavine i turbulencija, ali to kako su mi rekli, daje poseban začin životu.

Važno je da svaki put nakon oblaka sunce zasja još jačim sjajem. Zaljubljenost prođe, ali ostane odanost, poštovanje i zajedništvo, nešto što svaki čovjek može samo poželjeti – rekao je gradonačelnik poželjevši slavljenicima da ih i dalje prati sjaj u očima s kojim i nakon toliko godina gledaju jedno u drugo.

SOLISTIČKI RECITAL SOLINSKOGA TENORA BOŽE JURIĆA PEŠIĆA, SOLISTA OPERE HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U SPLITU – Ozbiljna glazbena večer

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Ovaj koncert svojom koncepcijom, ali i izvedbom, zasigurno spada u jedno od najboljih ostvarenja klasične glazbe i na ovom, ali i na nekoliko prošlih Solinskih kulturnih ljeta, te će kao takav će zasigurno ostati u dugom sjećanju

Solinski tenor Bože Jurić Pešić, inače solist Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, predstavio se solističkim recitalom u sklopu klasičnoga glazbenog programa 26. Solinskog kulturnog ljeta.

Suverena vokalna tehnika, sigurna intonacija i odlično vladanje njemačkim jezikom iz skladbe u skladbu potvrdile su prvi dojam i zadržale pažnju slušatelja od samoga početka

Ozbiljno i promišljeno sastavljen koncertni repertoar posvećen solo pjesmama Roberta Schumanna i Franza Schuberta bio je pravo osvježenje u odnosu na stereotipne kvazioperne koncertno-turističke kolaže koji se u ljetnim mjesecima priređuju u mjestima na našoj obali.

Lirika njemačkoga romantizma, predstavljena kroz vrhunska ostvarenja pjesnika poput Heinricha Heinea, Johanna Wolfganga von Goethea, Friedricha Rückerta, Wilhelma Müllera i Ludwiga Rellstaba, zaogrnuta i uzvišena Schumannovom i Schubertovom glazbom, u izvedbi tenora Jurića – Pešića i uz ravnopravno umjetničku sukreacija pijanista Zorana Velića pružili su solinskoj publici vrhunski glazbeni doživljaj.

Prvi dio koncerta posvećen je Schumannovim ciklusima Myrten op. 25, Liederkreis, op. 39 i Dichterlieb, op. 48 iz kojih je izabrano deset solo – pjesama posloženih u zaokruženu i čvrstu cjelinu.

Jurić Pešić u koncert je ušao koncentrirano i sigurno i već na samom početku dao naslutiti da je pred njime i nama jedna ozbiljna glazbena večer. Suverena vokalna tehnika, sigurna intonacija i odlično vladanje njemačkim jezikom iz skladbe u skladbu potvrdile su prvi dojam i zadržale pažnju slušatelja od samoga početka.

Nakon kraće pauze uslijedio je drugi dio koncerta satkan od izbora iz Schubertovih ciklusa Die schöne Müllerin, Winterreise i Schwanengesang te još nekoliko solo – pjesama koje stoje kao samostalne skladbe.

Izvedba Schubertova vokalnoga opusa potvrdila je sva očekivanja iz prvoga dijela koncerta. Jurić Pešić ostao je do kraja suveren i koncentriran, njegova izvedba bila je stilski jasna i nadahnuta, što se prenijelo i na publiku koja je s ushitom reagirala na svaku sljedeću skladbu.

Program je zaključen »Vilinskom kraljem«, Schubertovim i Goetheovim remek-djelom izrazitoga dramskog narativa, kojega je Jurić Pešić izveo potpuno predano i sugestivno, uvjerivši slušatelje u svaku otpjevanu notu i svaku izvedenu frazu.

Na dugotrajnom pljesku i odobravanju oduševljene publike umjetnici su zahvalili izvedbom još jednoga dodatka.

Ovaj koncert svojom koncepcijom, ali i izvedbom, zasigurno spada u jedno od najboljih ostvarenja klasične glazbe i na ovom, ali i na nekoliko prošlih Solinskih kulturnih ljeta, te će kao takav će zasigurno ostati u dugom sjećanju.

CJELOVEČERNJI KONCERT ZAGREBAČKOGA KVARTETA U CRKVI GOSPE OD OTOKA – Klasika Solinu

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Današnji sastav kvarteta kojega čine violinisti Martin Krpan i Davor Philips, violist Hrvoje Philips i violončelist Martin Jordan solinskoj se publici predstavio djelima Josepha Haydna i Edvarda Griega

Klasični glazbeni program 26. Solinskog kulturnog ljeta cjelovečernjim su koncertom u crkvi Gospe od Otoka otvorili članovi Zagrebačkoga kvarteta, koji kontinuirano djeluje još od 1919. i u čijemu su sastavu kroz povijest ansambla prošla najeminentnija imena hrvatske glazbe.

Zagrebački kvartet kontinuirano djeluje još od 1919.

Današnji sastav kvarteta kojega čine violinisti Martin Krpan i Davor Philips, violist Hrvoje Philips i violončelist Martin Jordan solinskoj se publici predstavio djelima Josepha Haydna i Edvarda Griega.

Gudački kvartet u G-duru Hob:III:75 prvi je u nizu od šest gudačkih kvarteta nastalih 1797. i 1798. koje je Haydn posvetio grofu Josephu Georgu von Erdödyju.

Ovaj kvartet ubrajamo među najambicioznija Haydnova ostvarenja na području komorne glazbe koja, u odnosu na prethodne opuse, poprilično odstupaju od klasične sonatne forme.

U stavcima Allegro con spirito, Adagio sostenuto Menuetto. Presto i Finale. Allegro ma non troppo, Zagrebački kvartet pokazao je izvanredno poznavanje Haydnovog stila i zvuka.

Profinjenom klasičnom frazom, rafiniranim osjećajem za dinamičko nijansiranje i znalačkim korištenjem zadanih akustičkih atributa crkve Gospe od Otoka, Kvartet je ostvario izvanrednu izvedbu.

U drugom dijelu koncerta zagrebački su gudači izvodili Gudački kvartet u g-molu op.27, br.1 norveškoga skladatelja Edvarda Griega, djelo izrazite dramatike, nastalo 1877-78. godine u Hardangeru, a praizvedeno u Kölnu 1878. Djelo je izrazito introvertne prirode, a sam Grieg u jednom svom pismu ovom djelu odriče trivijalonst koju traži tadašnje glazbeno tržište.

Zagrebački kvartet ovu je skladbu izveo nadahnuto i beskompromisno, naglasivši njenu unutarnju dramatiku i pokazavši svu raskoš Griegova skladateljskog talenta.

Ovogodišnji solinski koncert Zagrebačkoga kvarteta izazvao je veliko zanimanje publike koja je do kraja ispunila dozvoljeni kapacitet crkve Gospe od Otoka, dokazavši kako je interes za klasičnu glazbu na Solinskom kulturnom ljetu, usprkos svim današnjim izazovima, u stalnom porastu.

POVRATAK STAROME SOLINU – PETROVAČE (2): Kad je ne zaliješ otpadaju

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Ima posla oko smokve, ispada da nema, ali ako želiš imat kvalitetu i prihode od smokava, najprije je triba pognojit, ako po smokvi nećeš bacit sić kasa i sić gnjoja, ovisi naravno i o veličini smokve koliko će to bit, pa ako je veća smokva i vrića gnjoja triba, nećeš na njoj nać šta si očekiva… A, na staron smokvi možeš nać i nekoliko stotina kila

– Cvitnjače su počele – kaže Miro

Ka šta smo prošli put pripovidali Solinjani su bili poznati, a i danas su još po prvin smokvama petrovačama koje su se nosile na prodaju na Pazar, a 70-ih godina kad su počeli dolazit nakupci išle su i dalje kombijima za Zagreb, ali i Sloveniju.

Ako se kojin slučajen nije smokva uspila prodat ili otkupit, ljudi su imali stoku, prasce, kravu, kozu, nije se ništa bacalo. Prascu bi na primjer stavija s mekinjama da jih on jide. Kasnije više nisi ima di s njima, nema stoke ka prije, nema prasaca i onda kad su kupravende došle spasile su situaciju.

I stariji svit bi zna udrit i po smokvama, omulama, šljivama, i ujutro i popodne, kad je bija stađun. Znali bi i drobinu dobit koliko bi se toga liti jilo – govori nam Miro Podrug dok za stolon u konobi kod Joška Grubišića Cikanova u Đurini ćakulamo o starin vrimenima.

Razgledaje se konoba, stare bačve i nove, stara kredenca, botilje vina odsvakud, stari mlinci za kavu, bronzini, demijane, ima i instrumenata, pa moš i zasvirat… Sve to krasi zidove i stalaže.

Fali društvo kako je uređena Joškova konoba. U živoj stini je, pa je tribalo puno posla dok je uspija vako priuredit ka šta danas izgleda.
Zgode o smokvama se nižu, ali i o nekin drugin događajima. Ništa ne ide ni bez dobroga zalogaja, niti kapljice.

– A, znate li ko je zadnji karon iz Bašini vozija smokve, a isto tako i verduru na stari Pazar u gradu, priupita je društvance i Pere Podrug.

– Familija pokojnog Joze Podruga iz Bašini. On, žena mu Ivanka i njihova dica Tonći i Marinko – govori nan Pere dodajući kako, koliko on zna, trenutno iz Bašini, jedino se on i rođak Darko Podrug bave ovako smokvama.

– Smokve triba zalivat, napominje dalje Miro.

– Kad je ne zaliješ otpadaju – govori i Zlatko Ninčević, pa nam dalje objašnjavaju.

Triba je zalit prije nego šta počne zrijat, a ljudi neće da je zaliju prije početka sezone, skupa jin je voda.

Ima posla oko smokve, ispada da nema, ali ako želiš imat kvalitetu i prihode od smokava, najprije je triba pognojit, ako po smokvi nećeš bacit sić kasa i sić gnjoja, ovisi naravno i o veličini smokve koliko će to bit, pa ako je veća smokva i vrića gnjoja triba, nećeš na njoj nać šta si očekiva… A, na staron smokvi možeš nać i nekoliko stotina kila.

– Naši stari su imali stajski gnjoj, pa su bacali njega. Nemoš očekivat na staron smokvi 150 kila ako joj nisi da ništa. Iman jednu koja svake godine daje od dvista do 250 kila… – u prilog toj tvrdnji govori Miro.

Stare smokve, kako čujemo, uvik prve sazriju i prve daju, budu veće, mlade kasnije počnu davat.
Osin toga šta smokvu više rižeš, strižeš, ona bolje reste i više daje.

Joško kad je bija mali, sa didon Jozon Cikanon i materon Marijon, za stolon, isprid iste kredence

Deset dana je velika razlika za smokvu i u cijeni i kvaliteti, tako one prve idu za 20 kuna na otkup, a zadnje nemoš po četri kune prodat, složit će se društvance. A, one koje više nisu za transport od njih se radi i marmelada ili se dilu prijateljima, jer malo ko dili te prve smokve koje su na cijeni.
Na Pazaru, na banku je kupuju i stranci i domaći, a zna se prodavat i za trideset kuna kilo.

Naši stari su je zabatalili, ali o smokvi triba vodit brigu ka i o svakoj drugoj voćki. Ako je ne rižeš, zimsko i litnje rizanje, ako joj ne daš gnjojiva… Ako na smokvi, recimo, »uzmeš« pet tisuća kuna, a ne »daš« jon barenko dvista, makar sić kasa i sić gnjoja za svaku, neće ti dat dogodine.

Stari ljudi nisu zalivali, ali su obrađivali oko smokava, sadili su okolo nje, pa se tako usput zalivalo, a sad je oko smokava samo trava, pa joj triba dat malo vode.

Nije se puno ni gnjojila smokva, nije ni tribalo kad su oko kuće pasle krave, koze, pa bi usput i gnjojile stabla koja su resla okolo, a bilo je i gnjojara, pa su i od tu žilama crpile. A, danas nema krave, nema koze, nema prajca…

Ispod smokve stavljala se štura, ka ona platna od slame, ka šta su danas kineski šeširi od tog materijala. Ako smokva padne s visine probije se i nemoš je osušit, ali ako je ispod takva trstikica, neće bit ranjene, samo jih dođeš pokupit.

Nisu se naši stari penjali na smokve, čekaš da padne i pokupši je, a takve smokve nije tribalo skoro ni sušit. Ta koja ti padne sama, ona je već zdrava i suva.

Danas se umisto šture, koriste mriže ili cerade, prepričava Miro.

– Smiš li danas komu smokvu ubrat? Mislin ono, mašit se za tuđu smokvu?

– Moš, kad jih niko ni ne bere… – uglas će skoro okupljeni.

Smokve petrovače se za razliku od drugih naših vrsta smokava, ne stavljaju sušit. Tek druga tura smokava petrovača koju zovemo cvitnjače, na istoj smokvi dva puta daje plod, samo su manje. Ove prve su u lipnju, a ove šta dođu sredinom kolovoza te su dobre za sušit. Tvrđe su kore, manje su od prvih, a i ima ih manje količinski.

Sušit se mogu i zimice iliti zimjače, bilice, mletkinje, poljarice, one nisu hitno za brat, ali prve petrovače ako nisi proda u dan nemaš ništa od njih.
– Meni je zimjača najslađa, nit je ne guliš, samo je onako pojideš – slažen se i ja sa Peron Podrugon.

Miro i njegov brat Goran Podrug prije nekoliko dana su upravo išli obać smokve petrovače na latici zemlje kod Marusinca i ubrat koju cvitnjaču jer su počele.

– Prije 70-ih godina otkup smokava bija je i »u nakupa« kod autobusne stanice na Širini, di su se otkupljivale i druge poljoprivredne kulture.
Naši ljudi su se naučili većinon davat kupravendama ili na otkup. Ipak, ima i danas žena u Svetome Kaju, ima jon 90 godina, i još nosi smokve na Pazar prodavat »prida se« – nadodaje Miro.

– I doktorice imaju manje posla kroz šesti, sedmi misec, jer ovi šta lijekove trošu, a imaju smokve, uzmu ricete početkom šestog, dignu lijekove, bilo za tlak, šećer… i ne pojavljuju se, nema gužve po likarima – kaže Miro.

»Nije mi lako ali moran šta ću…«, često se čuje.

Nikoga ništa ne boli, kad se smokve idu prodavat, a kažu kako je kilaža i cijena uvik bila tajna.

Da se ne bi znalo koliko je ko uvatija, znalo se ić prodavat na dva tri mista, nosi ujutro vamo, par tamo…

»Odnila san par kašeta tamo, par vamo«… I eto ti, nemaš uvida… »Ove godine slabo, nikad lošije«, »A, bolje nego lani«, a ne znaš zapravo kako je bilo lani, sve to za zavarat trag.

– Isto tako nikomu ni ne govoru ako su pali sa smokve, pogotovu ako su malo stariji. Jer će ti onda reć: »Odnija ji đava, al jin je bilo za potribu« – smije se društvo ovin uncutarijama oko prodaje smokava uz zdravicu domaćeg vina, iza sira i pršuta, naravno.
(Nastavak u idućen broju)

U kartu od cimenta

U nas je bilo sušenje na prirodni način, razabrali bi probijene, šugavice izili odma, a one šta se nije moglo sušit dali bi kokošama ili prascima.
Nikad nisan sušija sa sumporavanjen.

Sušin inače dvadesetak kila, da iman za sebe, prirodno, na suncu, da na stablu počmu žutit, skinen jih s peteljekon. Kad jih uberen pokrijen s koltrinom da mušice ne dolaze. Kad se pristojno osuše, operenih jih u toploj slanoj vodi.

One koje isplivaju nisu za držat duže, njih pojideš odma, a ove druge ponovo stavin jedan dan da se osuše i na kraju kad je sve gotovo spremiš onda u vriće od cimenta, tako su stari Solinjani imali običaj. S malo lovorova lista koji jon daje miris i koji štiti od gagrica.

Cvitnjače ka med

Prve petrovače su se prodavale, a njihov drugi plod, u narodu zvan ka cvitnjače, koje bi se sušile sredinon kolovoza, jile su se, ali i sušile. Bile su manje, ali su bile ka med, puno slatke, nosile su se na dar dokturima, popima… To je bila delikatesa, kaže Miro.

Brašno kontra pjega

Naše su žene stavljale i brašno za prikrivanje pjega, da izgledaju lipše. Oni bi vidili kako bi Marinjani i škojari donosili lipe, bile smokve, pa su i oni tili da jin budu takve, ali to je bilo zbog sumporavanja. U sumporanoj nećeš nać crva.

Iako brašno nije baš poželjno jer privlači gagrice, priča nam Miro i napominje kako smokve ako ćeš jih sušit triba ubrat prije prvih jakih kiša, jer ih inače kiša rascvita.

PEDIJATRIJA – Dijete, ljeto i ljetne vrućine – utapanje

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Dob utopljenika, vrijeme provedeno ispod površine vode, temperatura vode, toničnost vode, stupanj zagađenja vode, pridružena ozljeda (vrata, kralježnice ili glave), postojeće bolesti, način i vrijeme spašavanja, kao i odgovor na prvu reanimaciju bitni su čimbenici u procjeni provedbe terapije, a u konačnici i ishoda liječenja utopljenika

Utapanje je jedan od vodećih uzroka ozljeda i smrti u dječjoj dobi. Utapanje se definira kao primarno oštećenje dišnih puteva zbog uranjanja u tekući medij.

Ono je treći po učestalosti uzrok smrti zbog nesreća u cjelokupnoj populaciji u statistikama razvijenih zemalja svijeta. U SAD-u je vodeći uzrok smrti u nesrećama u prve dvije godine života.

Dvije su najrizičnije skupine, djeca mlađa od pet godina bez obzira na spol i dječaci u dobi od 15 do 19 godina. Najčešća su žrtva utapanja dječaci predškolske dobi, neplivači koji se utope u kućnom bazenu.

Uživanje alkohola i droga značajni su rizični čimbenici pri utapanju adolescenata.

Najčešće je utopljenik dojenče ili malo dijete bez prikladnoga nadzora odraslih ili pak adolescent tijekom ronjenja. Djeca do dvije godine će se vjerojatnije utopiti u kadi ili kanti nego u bazenu, stoga je vrlo važno da se mala djeca uvijek kupaju pod nadzorom roditelja i uvijek nakon upotrebe isprazniti vodu iz kade.

Većina smrtnih slučajeva utapanjem kod djece mlađe od 15 godina događa se između svibnja i kolovoza, dakle u ljetnim mjesecima kupanja u moru, bazenu ili rijeci.

Osnova patofizioloških zbivanja prilikom utapanja je dugotrajna hipoksija s posljedičnom acidozom. Odmah nakon uranjanja u tekućinu dolazi do zadržavanja daha-apneje.

Ako hipoksija potraje 4 do 6 minuta na mozgu nastaju ireverzibilne promjene te može doći do gubitka svijesti i kardiovaskularnih poremećaja, bez aspiracije tekućine. Stupanj ozljede mozga glavna je odrednica u određivanju ishoda nakon utapanja. Između dvadesetak sekundi i najviše pet minuta kasnije pojavi se pokušaj udaha.

Inhalirana tekućina dotakne glotis i trenutačno nastaje laringospazam, koji ubrzo popušta i tekućina bude aspirirana u pluća uzrokujući alveolitis i plućni edem. Kod manjeg broja utopljenika laringospazam traje do konačnoga srčanog zastoja.

U tom je trenutku hipoksija već toliko izražena da utopljenik gubi svijest. Javlja se usporen rad srca i ostali poremećaj ritma srca koji može biti fatalan. Konačno smrt nastupa zbog hipoksije.

U male djece pri naglom utapanju u hladnoj vodi ispod 20°C nastupa apneja, usporen rad srca suženje perifernih krvnih žila s preusmjeravanjem krvi u cerebralnu i koronarnu cirkulaciju.

Slatka voda aspirirana u pluća odmah ulazi u cirkulaciju s prolaznim porastom cirkulirajućega volumena krvi i posljedičnim razrjeđenjem krvi. Aspiracija već i vrlo male količine tekućine uzrokuje oštećenja pluća koja za posljedicu imaju sljepljivanje alveola i razvoj atelektaza. Smanjuje se plućna rastezljivost i dolazi do poremećaja ventilacije.

Pri utapanju u morskoj vodi koja ima veću osmolalnost dolazi do bržega nakupljanja tekućine u alveolama. Aspiracija slatke i morske vode dovodi do plućnoga edema, smanjena plućne rastezljivosti i povećanoga otpora u dišnim putevima. Klinička slika utopljenika ne ovisi o vrsti vode (slatka ili slana) u kojoj se utapanje dogodilo.

Utapanje u onečišćenoj vodi može uzrokovati infekcije neuobičajenim mikroorganizmima ili pak tešku kliničku sliku sindroma akutnoga zatajenja disanja.

Produljena hipoksija i ishemija mogu dovesti do multiorganskoga zatajenja (zatajenje bubrega, jetara, gastrointestinalne ozljede) sepse i diseminirane intravaskularne koagulacije.

Pri svakom nerazjašnjenom utapanju treba utvrditi etiološke mehanizme. Povećani rizik za utapanje imaju djeca s konvulzijama i ona sklona hipoglikemijama. Utapanje može biti prva klinička manifestacija dugog QT-sindroma, okultne kardiomiopatije i srčane aritmije.

Dob utopljenika, vrijeme provedeno ispod površine vode, temperatura vode, toničnost vode, stupanj zagađenja vode, pridružena ozljeda (vrata, kralježnice ili glave), postojeće bolesti, način i vrijeme spašavanja, kao i odgovor na prvu reanimaciju bitni su čimbenici u procjeni provedbe terapije, a u konačnici i ishoda liječenja utopljenika.

Nakon izvlačenja iz vode dijete može izgledati potpuno normalno ili biti u kardiorespiracijskom zastoju. Temperatura vode značajan je podatak u određivanju primarnoga zbrinjavanja utopljenika jer je termički konduktivni učinak vode 25 do 30 puta veći od zraka pa pothlađivanje nastupa vrlo brzo, pogotovo u vodama hladnijim od 20°C.

Respiracije mogu biti odsutne ili nepravilne uz prisutno bljedilo ili cijanozu. Dijete može kašljati, uz iskašljavanje ružičastoga pjenušavog sadržaja. Utapanje je obično udruženo s pothlađivanjem čemu su obično sklona manja djeca zbog relativno veće površine tijela u odnosu prema tjelesnoj masi.

Pothlađivanje može imati zaštitni učinak od neuroloških oštećenja nastalih zbog hipoksije, ali je isto tako udruženo s opasnim srčanim aritmijama, poremećajima zgrušavanja krvi i sklonošću infekcijama.

Medicinska pomoć utopljeniku usmjerava se na korekciju hipoksije, pothlađenosti i liječenje pridruženih ozljeda koje su u veće djece česti i lako ih je previdjeti.

Početni pristup utopljeniku jest primjena postupaka temeljnoga održavanja života. Iznimno je važno da pristup utopljeniku bude siguran i da spašavatelj ne postane potencijalna žrtva.

Neposredni svjedok odmah poziva pomoć i ne oklijeva u započinjanju oživljavanja, osim ako nije očito da je utopljenik mrtav dulje vrijeme. U slučaju sumnje na ozljedu vratne kralježnice pomicanje utopljenika mora se svesti na najmanju moguću mjeru.

Pravodobno i kvalitetno provođenje oživljavanja odlučujući je čimbenik. Ventilacija, oživljavanje usta na usta ili usta na nos mora se započeti dok je žrtva još u vodi.

Češće postoji mehanička opstrukcija dišnih puteva (pijesak, trava, otpad) pa je oslobađanje dišnih puteva jedan od ključnih koraka u reanimaciji. Odmah nakon izvlačenja djeteta iz vode nastavlja se vanjska masaža srca na čvrstoj podlozi.

Potrebno je vrlo brzo započeti zagrijavati utopljenika (skidanje mokre odjeće, zamatanje toplim omotačem), te spriječiti daljnje pothlađivanje koje otežava oživljavanje. Kod tjelesne temperature niže od 30°C češće su teške aritmije srca poput ventrikularne fibrilacije i kod tako niske tjelesne temperature otporne su na liječenje, zato je važno dijete što prije utopliti.

Nakon dolaska stručne pomoći nastavlja se provođenje naprednih postupaka oživljavanja. Ako dijete diše spontano što je prije moguće dati 100 postotni kisik maskom da bi se rizik hipoksemije, acidoze i posljedičnoga oštećenja organa sveo na najmanju moguću mjeru.

Vratna kralježnica mora biti imobilizirana čvrstim ovratnikom dok se ne isključi ozljeda. Ako dijete ne diše dobro potrebno ga je ventilirati maskom i balonom.

Nakon događaja utapanja želudac je obično ispunjen progutanom vodom što povećava rizik povraćanja i aspiracije. Osim zaštite dišnoga puta potrebna je dekompresija želudca postavljanjem gastrične sonde.

Stanje oksigenacije organizma procjenjuje se mjerenjem zasićenosti (saturacija) kisika i analizom plinova u krvi. Radiološka snimka pluća standardni je dio postupka.

Iako je rizik infekcije prisutan istraživanja su dokazala da nije potrebno profilaktično davanje antibiotika i oni su rezervirani za dokazanu bakterijsku infekciju. Iznimka su utapanje u vrlo onečišćenoj vodi i strojna ventilacija.

Prognoza ovisi o trajanju hipoksije i o kvaliteti postupka oživljavanja. Djeca koja su bila potopljena duže od 8 minuta imaju malenu šansu neurološki intaktnoga preživljavanja.

Ako se u prve tri minute od početka oživljavanja uspije uspostaviti vlastito disanje, unesrećeni ima dobru prognozu.

Ako ni nakon 40 minuta oživljavanja nema znakova vlastitoga disanja mogućnosti za preživljenje su vrlo male ili nikakve, osim ako drugi čimbenici utječu na depresiju disanja (alkohol, lijekovi, pothlađivanje). Slanost vode ne utječe na prognozu.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću