U NEPOSREDNOJ BLIZINI OSNOVNE ŠKOLE DON LOVRE KATIĆA OTVOREN AUTOMAT KLUB »Niz voćkica« u najmlađem gradu

– To blještavilo reklama i misterioznost zabrane ulazaka izaziva kod mladih znatiželju i neki će kad-tad poželjeti to iskušati stoga ćemo se svim legitimnim sredstvima boriti protiv toga. Organizirat ćemo i prosvjede ukoliko bude potrebno – poručio je gradonačelnik

Na konferenciji za medije najavljena je i mogućnost prosvjeda

Nakon što su sredinom rujna na objektu u neposrednoj blizini Osnovne škole don Lovre Katića postavljene reklame za automat klub reagirali su ravnateljica škole Anđelka Slavić i roditelji djece koja pohađaju ovu solinsku osmoljetku te je u suradnji s Gradom Solinom sazvana konferencija za medije na kojoj je iskazano protivljenje otvaranju spomenutoga kluba na ovoj lokaciji.

– Spoznaja da se u blizini naše škole otvara jedan ovakav objekt izazvala je nevjericu, ogorčenost i zgroženost svih naših odgojno-obrazovnih djelatnika te roditelja i građana – rekla je ravnateljica Slavić navodeći da je odmah po saznanju da se otvara automat klub sazvala sjednicu Školskoga odbora, a potom se obratila Gradu Solinu, Županiji splitsko-dalmatinskoj kao osnivaču te Poreznoj upravi, Ministarstvu financija i predsjedniku Vlade i Sabora kako bi svi čuli za ovaj slučaj.
– Prisutnost takvoga sadržaja, automat kluba, casina i kladionica, u blizini škole kod djece razvijaju stav da se radi o nečem normalnom, dopuštenom i prihvatljivom te se prešućuje da je takva aktivnost klađenja i kockanja vrlo rizična i opasna za psihosocijalni razvoj čovjeka, za njegov status u obitelji i društvu – poručila je ravnateljica.

Protiv »voćkograda«
Žestoko protivljenje otvaranju automat kluba uz osnovnu školu iskazao je i gradonačelnik Dalibor Ninčević napominjući kako ovo nije prvi put da se Grad Solin bori protiv otvaranja kockarnice.
– Podsjetio bih da smo prošle godine, isključivo zahvaljujući razumijevanju vlasnika, zaustavili otvaranje casina pokraj crkve Svete Obitelji u središtu Solina. Naime, suglasnost za rad ove vrste poslovnih objekata izdaje Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava bez suglasnosti lokalne jedinice koju se uopće ne pita za mišljenje i to je ono što me posebno žalosti i zbog čega sam doista ogorčen – rekao je gradonačelnik poručujući roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima da u ovoj borbi nisu sami.

Gradonačelnik smatra kako se upravo namjerno traže lokacije za ovakve klubove uz vjerske objekte i škole

– Svakako ćemo kontaktirati investitora kako bi ga pokušali uvjeriti da automat klub na izlasku iz školskoga dvorišta nije primjerena lokacija, a usporedo s tim uputit ćemo zahtjev svim nadležnim službama da provjere je li uporabna dozvola za ovaj poslovni prostor izdana za ovu ili za neku drugu namjenu. Zatražit ćemo i od Porezne uprave koja je nadležna za izdavanje suglasnosti, da još jednom ispita sve propisane prostorno-tehničke uvjete – najavio je Ninčević dodajući kako nije slučajno da se za ovakve klubove biraju lokacije u blizini škola, vrtića i vjerskih objekata.
– To blještavilo reklama i misterioznost zabrane ulazaka izaziva kod mladih znatiželju i neki će kad-tad poželjeti to iskušati stoga ćemo se svim legitimnim sredstvima boriti protiv toga. Organizirat ćemo i prosvjede ukoliko bude potrebno – poručio je gradonačelnik.

Izmjestiti i druge klubove
Konferenciji za medije nazočio je i Tomislav Đonlić, pročelnik Odjela za prosvjetu Županije splitsko-dalmatinske, koji je rekao kako je zgrožen činjenicom da se unatoč postojanju pravilnika događaju ovakve stvari.

Tomislav Đonlić, pročelnik Odjela za prosvjetu Županije splitsko-dalmatinske zalaže se za uklanjanje svih ovakvih sadržaja uz škole

– Tražimo od nadležnih da preispitaju svoje odluke te da se svakako razmotri mogućnost izmještanja automat kluba s ove lokacije, ali i s drugih lokacija koje nisu u skladu s pravilnikom – rekao je pročelnik Đonlić.
Naime izmjenama i dopunama Pravilnika o prostorno-tehničkim uvjetima za otvaranje casina i automat klubova iz ožujka ove godine propisano je kako njihova udaljenost od vrtića, škola i vjerskih objekata ne smije biti manja od 500 metara, međutim prema informacijama koje su u međuvremenu pristigle od strane Ministarstva financija Središnjega ureda Porezne uprave zahtjev za otvaranje automat kluba na ovoj lokaciji, u neposrednoj blizini osnovne škole, podnesen je prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Pravilnika pa se na njega ne primjenjuju spomenuta ograničenja.
Tijekom održavanja konferencije za medije u dvorištu škole spontano se okupio veći broj roditelja koje je predstavljao predsjednik Vijeća roditelja Ivan Matijević.
– Mi roditelji ćemo napraviti sve što je u našoj moći, što je u okviru zakona, sve što nam srce kaže da napravimo da se ovaj casino odavde makne i da zaštitimo našu djecu – poručio je Matijević.

 

PRAVOBRANITELJICA ZA DJECU HELENCA PIRNAT DRAGIČEVIĆ DALA PUNU PODRŠKU DJELATNICIMA ŠKOLE I RODITELJIMA

Preispitati dokumentaciju

Na adresu Osnovne škole don Lovre Katića stigao je odgovor Ureda pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević koja je dala punu podršku djelatnicima škole i roditeljima u njihovim nastojanjima da zaustave otvaranje automat kluba u neposrednoj blizini osmoljetke.
– Pravobraniteljica za djecu višekratno i u brojnim prilikama naglašava potrebu učinkovitije zaštite djece i zalaže se za povećanje minimalne udaljenosti casina i automat klubova od prostora u kojima organizirano borave djece – navedeno je u odgovoru pristiglom iz Ureda pravobraniteljice uz napomenu kako su i tijekom izrade izmjena i dopuna pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za otvaranje ove vrste objekata naglasili potrebu propisivanja restriktivnijih uvjeta.
– Nažalost tada nije prihvaćen naš prijedlog da se prijelaznim i završnim odredbama osiguraju mehanizmi primjene odredbe o minimalnoj udaljenosti od odgojno-obrazovnih i drugih mjesta na kojima organizirano borave djeca i za one prostore u kojima se igre na sreću priređuju otprije. S obzirom na saznanja o više slučajeva otvaranja automat klubova u blizini odgojno-obrazovnih ustanova u proteklomu periodu, ponovno smo se obratili Ministarstvu financija te upozorili na propuštanje zaštite najboljih interesa djece te preporučili još jednom da se poduzmu predradnje za dopunu odredbi postojećega pravilnika. U odnosu na konkretan slučaj, otvaranje automat kluba u blizini Osnovne škole don Lovre Katića preporučili smo da preispitaju dokumentaciju, utvrde jesu li ispunjeni propisani uvjeti te poduzmu odgovarajuće radnje kako bi zaštitili djecu i njihovu dobrobit – stoji u odgovoru Ureda pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević.

 

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ O IZMJENAMA PRAVILNIKA

Prije novog zakona

Gradonačelnik Dalibor Ninčević podsjetio je tijekom konferencije za novinare održane u dvorištu Osnovne škole don Lovre Katića na izmjene i dopune Pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima kladionica. Naime spomenutim je pravilnikom do 2012. bilo propisano da objekti u kojima se priređuju igre na sreću moraju biti najmanje 500 metara udaljeni od odgojno-obrazovnih ustanova i vjerskih objekata.
Taj pravilnik je 2012. izmijenjen na način da je priređivačima igara na sreću omogućeno da pribave samo Izjavu o udaljenosti lokacije poslovnoga prostora od drugih casina ili automat klubova koja ne smije biti manja od 500 metara. Pri tom su iz teksta ispuštena dva važna detalja: odgojno-obrazovni i vjerski objekti. Na taj je način, jednim potezom pera, odredba prema kojoj je kockarnica morala biti najmanje 500 metara udaljena od škola prestala vrijediti. Ograničenja su vraćena tek u ožujku ove godine kada je Ministarstvo donijelo nove izmjene i dopune pravilnika.
– Trebalo je proći čak osam godina da se ovaj propust ispravi, odnosno da se ponovno uvedu ograničenja prema kojima casina i automat klubovi moraju biti minimalno 500 metara udaljeni od škola i vjerskih objekata – rekao je gradonačelnik Ninčević iznoseći još jednom nezadovoljstvo činjenicom da se zahtjevi za izdavanje odobrenja za otvaranje casina i automat klubova podnose Ministarstvu financija Središnjem uredu Porezne uprave koje izdaje suglasnost bez ikakve konzultacije s jedinicom lokalne samouprave na čijem se prostoru predmetni objekt otvara.

Uklanjanjem reklama i ulaza sa strane objekta uz školu investitori su pokazali dobru volju

IZJAVA ZA MEDIJE VLASNIKA AUTOMAT KLUBA

Po zakonu

U izjavama za medije tvrtka Mamut Fortis čvrsto je ostajala uz stav opravdavanja uloženih sredstava u uređenje prostora uz solinsku osmoljetku.
– Radimo sve po propisima i zakonima RH. U znak dobre volje maknuli smo sve reklame koje gledaju na školu. Učinit ćemo dodatne napore oko uređenja okoliša te ćemo ostaviti samo ulaz na suprotnoj strani od škole – odgovorili su iz tvrtke Mamut Fortis. Na upit o mogućnosti uklanjanja automat kluba sa spornoga mjesta istaknuli su još jednom kako su sve radili po zakonu te dodali kako ih još uvijek nitko nije kontaktirao o ovom pitanju, ni roditelji, ni škola, ni Grad, ni Županija.

 

KONCEM RUJNA ODRŽANA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Peroš na čelu Knjižnice

Diplomirani knjižničar Ivan Peroš djelatnik je Gradske knjižnice Solin od srpnja 2013., a na dužnost ravnatelja na mandat od četiri godine stupit će 26. studenoga ove godine, nakon isteka mandata dosadašnje ravnateljice

Solinsko Gradsko vijeće na sjednici održanoj 28. rujna prihvatilo je prijedlog imenovanja novoga ravnatelja Gradske knjižnice Solin na čijem je čelu dugi niz godina bila Karmen Borković. Na raspisani natječaj prijavilo se dvoje kandidata, Ivan Peroš i Nada Topić, a Upravno vijeće Knjižnice jednoglasno je izabralo Ivana Peroša te isti prijedlog uputilo gradskim vijećnicima koji su ga usvojili većinom glasova.
Diplomirani knjižničar Ivan Peroš djelatnik je Gradske knjižnice Solin od srpnja 2013., a na dužnost ravnatelja na mandat od četiri godine stupit će 26. studenoga ove godine, nakon isteka mandata dosadašnje ravnateljice.

Rad DV »Cvrčak«
Uz izbor ravnatelja Gradske knjižnice na dnevnom redu 25. sjednice Gradskoga vijeća našao se i prijedlog izvješća o radu Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin za pedagošku godinu 2019./’20. koja je prema riječima ravnateljice vrtića Anđele Biuk, zbog izvanredne situacije izazvane pandemijom koronavirusa bila znatno drugačija od prethodnih godina.
– Sukladno uputama Stožera civilne zaštite vrtić su od 16. ožujka kada je zbog pandemije obustavljen rad predškolskih i školskih ustanova u cijeloj Hrvatskoj, pohađala samo ona djeca koju roditelji nisu mogli na drugi način zbrinuti i u tom trenutku smo imali 18 djece u svim našim vrtićkim skupinama. Redovni rad vrtića pokrenut je 20. svibnja kada smo u skladu sa svim epidemiološkim preporukama ponovno otvorili sve vrtićke skupine – izvijestila je ravnateljica Biuk napominjući kako se za vrijeme nemogućnosti redovnoga rada odvijao poseban program pod nazivom »E-vrtić u partnerstvu s roditeljima« koji je imao za cilj održavanje kontinuirane komunikacije između svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.
– Poseban naglasak stavljen je na komunikaciju između odgojitelja i stručnih suradnika s roditeljima koji su odlično prihvatili ovakav program suradnje – rekla je ravnateljica napominjući kako se zbog navedene situacije nisu realizirale neke od tradicionalnih vrtićkih manifestacija.

Manifestacije i razdvajanje Ustanove
– Uspjeli smo realizirati dječje mačkare i manifestaciju tradicijskih igara »Maja Matas – Oklen si dite?« dok su dječja olimpijada i Dani dječjeg vrtića »Cvrčak« otkazani – izvijestila je ravnateljica.
Vijećnik Marin Matijević osvrnuo se na činjenicu da je i ove godine velik broj djece ostao neupisan u dječje vrtiće stoga ga je zanimalo upisuju li se u vrtiće na području grada Solina djeca sa spornog područja na kojem još uvijek nisu riješene granice između grada Solina i općine Klis.
– Osim toga, zanima me kada se planira provesti već najavljeno razdvajanje vrtićke ustanove – pitao je vijećnik Matijević.
Ravnateljica je istaknula kako djeca s područja grada Solina imaju prednost pri upisu u solinske vrtiće u odnosu na djecu s područja okolnih općina Klis, Muć i Dugopolje, međutim djeca čiji roditelji imaju prebivalište na spomenutom spornom području ostvaruju iste uvjete za upis u solinske vrtićke kuće kao i djeca roditelja koji žive na solinskim adresama.
Na pitanje vezano uz razdvajanje vrtićke ustanove odgovorio je gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je izvijestio vijećnike o sastanku kojega je prije mjesec dana održao s predstavnicima općina Klis, Muć i Dugopolje, koje djeluju pod okriljem DV-a »Cvrčak«, a vezano upravo uz mogućnost razdvajanja.
– Predstavnici općina u načelu su suglasni da se pokrene postupak razdvajanja i on bi se mogao realizirati do kraja ove pedagoške godine – najavio je gradonačelnik napominjući kako je Grad Solin u situaciji da bi zbog broja djece i sam već mogao imati dvije vrtićke ustanove.

VIJEĆNIČKA PITANJA

Kockarnica uz školu, nered na Izvoru

Rubriku vijećničkih pitanja otvorio je predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) iznoseći inicijativu da se ispita mogućnost osnivanja podružnice Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije na području grada Solina.
Vijećnik Goran Milavić (NLM) zatražio je da Nogometni klub Solin zbog visine proračunskih sredstava koja se ulažu u njegovo djelovanje, podnese financijski izvješaj Gradskom vijeću. Osim toga apelirao je da se, u cilju reguliranja brzine, u Ulici Put mira postave ležeći policajci o kojima je do sada više puta bilo govora.

»Voćkice« uz školu
Vijećnicu Ivanu Sedlar (HDZ) zanimalo je što je Grad poduzeo po pitanju otvaranja automat kluba u neposrednoj blizini Osnovne škole don Lovre Katića. Uz to ponovno je iznijela problem donjega dijela Držićeve ulice, u naselju Priko vode koji je u lošem stanju.
– Nedavno je gornji dio ove ulice postao jednosmjeran što je povećalo promet u donjemu dijelu koji je i dalje dvosmjeran pa se stvaraju velike gužve. Postoji li mogućnost da se u cijeloj ulici uvede režim jednosmjernoga prometa pa da dobijemo svojevrsni kružni tok oko zgrade – pitala je vijećnica Sedlar nakon čega ju je predsjednik Gradskoga vijeća uputio na slanje pisanoga zahtjeva s prijedlogom novoga prometnog rješenja kako bi Gradsko vijeće na jednoj od idućih sjednica moglo raspraviti o navedenoj mogućnosti.
Odgovor na pitanje vezano uz otvaranje automat kluba pored OŠ don Lovre Katića dao je gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je izvijestio vijećnike kako su nakon održane konferencije za medije, na kojoj je Grad izrazio svoje protivljenje otvaranju ovoga objekta, gradske službe uputile zahtjev nadležnim tijelima da se ispitaju sve dozvole izdane za navedeni klub.
Predsjednik Gradskoga vijeća zatražio je da se ispita može li Grad unijeti izmjene u Prostorni plan te na taj način spriječiti otvaranje automat klubova i kockarnica na određenim područjima.
Vijećnik Niko Režić (Bolji Solin) ponovio je zahtjev iznesen na prošloj sjednici vezano uz nužnost ograđivanja dječjega igrališta u naselju Sveti Kajo, preko puta crkve Sv. Anastazija, dok je vijećnik Marin Matijević (nezavisni) iznio potrebu tiskanja novoga plana grada jer u postojećem nisu sadržane novoformirane ulice.

Nedostatak policajaca
Vijećnik Mario Jaman (SDP) predložio je da se na jednu od sljedećih sjednica Gradskoga vijeća pozove načelnik Policijske postaje Solin kako bi se u direktnom kontaktu s njim razgovaralo o stanju sigurnosti na području grada.
– U svim kontaktima s policijom vezano uz potrebu određene intervencije dobijem odgovor kako nemaju dovoljno djelatnika koji bi obilazili teren, pa me zanima kada bi solinska Policijska postaja, s obzirom na područje koje pokriva, mogla prijeći u višu kategoriju te samim time dobiti veći broj djelatnika – pitao je vijećnik Jaman koji se požalio i na rad komunalnoga redarstva, točnije na činjenicu da se unatoč svim aktivnostima koje je Grad do sada poduzeo, na određenim lokacijama stvaraju gomile nelegalno odbačenoga smeća, posebno na prostorima oko kontejnera.
Gradonačelnik je vezano uz rad Policijske postaje Solin izvijestio vijećnike kako bi se uskoro trebala dovršiti energetska obnova zgrade Policijske postaje Solin, nakon čega slijedi uređenje interijera.
– Tijekom nedavno održane video konferencije u kojoj su osim mene sudjelovali načelnici općina Klis, Muć i Dugopolje, župan splitsko-dalmatinski, načelnik PP Solin i glavni načelnik policije dogovoreno je kako će Grad Solin, spomenute općine i SDŽ osigurati dio sredstava potrebnih za uređenje interijera. Riječ je o iznosu od oko 900 tisuća kuna u kojem će Grad Solin sudjelovati sa 150 tisuća, tri navedene općine svaka sa po 50 tisuća, a Županija s 200 tisuća kuna. Preostali dio osigurat će Ministarstvo unutarnjih poslova – rekao je gradonačelnik dodajući kako se i tom prilikom raspravljalo o malomu broju policijskih službenika koji pokrivaju ovo izuzetno veliko područje te je od strane glavnoga načelnika policije najavljen dolazak nekoliko mladih policajaca koji bi uskoro trebali izaći s Akademije.
– Kada je u pitanju gomilanje smeća uz kontejnere moram reći kako su nakon akcije organiziranog odvoza, na četiri lokacije postavljene nadzorne kamere te da ćemo nastaviti s uspostavom video nadzora, ali i sa sankcioniranjem prekršitelja – najavio je gradonačelnik.

Gomile smeća i nered na Izvoru
Vijećnik Josip Marković (HDZ) upozorio je kako se na dijelu puta koji vodi od Šukice do Ulice Marka Marulića, kao i na makadamskom parkiralištu pored ribogojilišta, nakon kiša stvaraju velike lokve. Osim toga apelirao je da se u Ulici Blage Zadre postavi rasvjeta te da se razmisli o drugom načinu usporavanja prometa kroz Ulicu Gašpina mlinica jer postojeći uspornici ne ispunjavaju svoju funkciju, a izazivaju dodatnu buku.
Vijećnica Dolores Jaman (SDP) ponovno je upozorila na nered koji vlada na području oko izvora Jadra na kojemu je sve više posjetitelja i smeća.
– Već sam na jednoj od proteklih sjednica iznijela ovaj problem, pa me zanima što je Grad u međuvremenu poduzeo po pitanju njegova rješavanja – pitala je vijećnica Jaman.
Gradonačelnik je izvijestio vijećnicu da je izdan nalog za postavljanje »tajmera«, odnosno vremenskih prekidača, kako bi se u večernjim satima gasila rasvjeta te na taj način spriječilo veće okupljanje uz Izvor.
– Osim toga kontaktirao sam policiju kako bi se povećali nadzori u ovomu dijelu grada, a i naš komunalni izvidnik ima nalog da intenzivnije obilazi ovo područje – rekao je gradonačelnik.

Zemljište na kojemu se gradi novi poslovni centar u Rupotini formirano je višegodišnjim nasipanjem potoka

Neprikladan teren
Vijećnik Davor Mikas (Bolji Solin) zatražio je pismeno izvješće vezano uz poslovni centar u Rupotini, točnije uz stabilnost tla na kojem se gradi budući objekt.
Uz to zanimalo ga je na kojoj je lokaciji planirana izgradnja drugog solinskog reciklažnoga dvorišta te što je Grad poduzeo po pitanju uređenja Poslovnog centra Priko vode.
Prema riječima predsjednika Gradskoga vijeća Renata Prkića za lokaciju drugoga reciklažnog dvorišta određen je prostor parkirališta Županijske uprave za ceste u industrijskoj zoni Karabaš.
Na stanje Poslovnog centra Priko vode osvrnuo se dogradonačelnik Ivica Rakušić ističući kako je dio vlasnika prostora zainteresiran za unapređenje Centra te da će Grad i ubuduće poduzimati sve što je u njegovoj moći da se to konačno riješi.

ODRŽANO ČETVRTO IZDANJE FESTIVALA PUHAČKIH ORKESTARA »SOLIN BRASS FEST 2020« – BRASS jači od korone

Na ovogodišnjemu festivalu koji zbog okolnosti vezanih uz pandemiju koronavirusa nije bio međunarodnoga karaktera, nastupili su domaćini Gradska glazba »Zvonimir« Solin, Vodička glazba iz Vodica i komorni puhački ansambl »Ad Gloriam Brass« iz Zagreba

U sklopu glazbenoga programa 25. Solinskog kulturnog ljeta, u Solinu je od 28. do 30. kolovoza održano četvrto izdanje festivala puhačkih orkestara »Solin Brass Fest 2020«, u organizaciji Gradske glazbe »Zvonimir« Solin i Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin, a pod visokim pokroviteljstvom »WASBE«, Svjetske organizacije puhačkih orkestara i ansambala, distrikta za Srednju i Istočnu Europu. Na ovogodišnjemu festivalu koji zbog okolnosti vezanih uz pandemiju koronavirusa nije bio međunarodnoga karaktera, nastupili su domaćini Gradska glazba »Zvonimir« Solin, Vodička glazba iz Vodica i komorni puhački ansambl »Ad Gloriam Brass« iz Zagreba. S obzirom da je zbog obveze pridržavanja epidemioloških mjera izostao tradicionalni festivalski mimohod kroz središte Solina i ceremonija otvaranja na trgu ispred poštanske zgrade, Festival je otvoren koncertom filmske glazbe u Bašti Gašpić. Koncert je izvela solinska Gradska glazba »Zvonimir« pod ravnanjem mo. Tonća Ćićerića, a kojoj su se kao vokalni solisti pridružili Helena Gudelj i Saša Jakelić. Publika kojoj je zbog epidemioloških mjera smanjeno gledalište »Baštu Gašpić« ispunila je do posljednjeg mjesta, uživajući uz prateće filmske projekcije u glazbi iz filmova »Vatrene kočije«, »Amarcord«, »Kum«, »James Bond: Dijamanti su vječni«, »Sedmorica veličanstvenih«, »Dobar, loš, zao«, »Bilo jednom na Divljem Zapadu«, »Titanic«, »Mambo Kings«, »Pirati s Kariba«, »Rocky«, »Most na rijeci Kwai« i mnogih drugih.

Glazba iz Vodica pod ravnanjem mo. Siniše Hrge uz pratnju vokalne solistice Helene Bastić

Očekujući peto izdanje
– Gradska glazba »Zvonimir« Solin jedna je od najstarijih i najaktivnijih kulturnih udruga u Solinu koja već godinama postiže visoke umjetničke rezultate i realizira vrlo značajne glazbene projekte. Čestitam im što su u ovim iznimno zahtjevnim okolnostima uspjeli realizirati festival prema svim epidemiološkim zahtjevima zadržavši tako kontinuitet. Nadam se da ćemo sljedeće godine u normalnim zdravstvenim uvjetima, na novoj pozornici u Gradini i u punom međunarodnom formatu proslaviti njegovo peto izdanje – izjavio je ovom prigodom gradonačelnik Dalibor Ninčević.
Druge festivalske večeri u Bašti Gašpić koncertirala je glazba iz Vodica pod ravnanjem mo. Siniše Hrge, izvevši brojne glazbene uspješnice koje su zauzimale prva mjesta na svjetskim top-listama šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Nizale su se skladbe Georga Gershwina, Franka Sinatre, Arethe Franklin, Elvisa Presleya, The Beatlesa, Abbe, Queena, Deep Purplea, Michaela Jacksona i mnogih drugih, a vodičkom se orkestru kao vokalna solistica pridružila Helena Bastić. Na samomu kraju druge festivalske večeri predsjednica Vodičke glazbe Ines Giuseppa Simić i predsjednik Gradske glazbe »Zvonimir« Solin Grgo Bućan razmijenili su prigodne poklone te najavili nastavak suradnje između ovih dvaju orkestara.

Održan kontinuitet
Četvrto izdanje »Solin Brass Festa 2020« zaključeno je koncertom komornog ansambla »Ad Gloriam« iz Zagreba u dvorani Doma kulture »Zvonimir«.

Komorni ansambl »Ad Gloriam« iz Zagreba

U sastavu ovoga ansambla, iza kojega su brojni nastupi u najprestižnijim hrvatskim i inozemnim koncertnim dvoranama, nastupili su trubači Mario Lončar, Luka Buljan i Stjepan Filipić, hornist Srđan Peić, trombonist Mario Šincek i tubist Ivica Geček, a u programu su izvedena djela J. Bastona, G. F. Handela, D. Šostakoviča, G. Puccinija, G. Verdija, T. Uhlika i M. Rabadana.
– Iznimno smo zadovoljni što smo, usprkos nepovoljnim predviđanjima i velikim organizacijskim naporima uspjeli realizirati ovogodišnji Festival. U vremenu kada se ovakvi kulturni događaji otkazuju diljem Europe i svijeta mi smo ipak uspjeli održati kontinuitet i zadržati programski okvir, za što smo dobili brojne čestitke i poruke potpore od brojnih kolega iz svjetske organizacije orkestara. Zahvaljujemo u prvom redu svim izvođačima na hrabrosti, disciplinu, doprinosu i želji da se festival održi te Gradu Solinu i svima drugima koji su pomogli da se ovogodišnji festival ipak dogodi. Nadam se da ćemo sljedeće godine Festival vratiti u međunarodne okvire i da ćemo povodom petoga izdanja prirediti pravu glazbu feštu – zaključio je Grgo Bućan, predsjednik solinskih glazbara i tehnički direktor Festivala.

K. S.

POVIJESNI DOGAĐAJ U MARIJANSKOM PRASVETIŠTU U SOLINU – DVIJE CRKVE NA OTOKU

Euharistijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao je stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom

Splitsko-makraska nadbiskupija ukorijenjena u vjerničkom baštinom bogatoj salonitanskoj Crkvi 5. je rujna posvetom nove crkve Svete Obitelji u Marijanskom prasvetištu na Gospinu Otoku u Solinu postala bogatija za još jedan speciičan i reprezentativan liturgijski i pastoralni prostor.
Euharitijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom.
Svega nekoliko godina nakon osnivanja današnje župe godine 1919. župni upravitelj Duje Nazor bilježi kako je crkva na Otoku pretijesna za pastoralne potrebe, a ideja o proširenju sada već stare crkve i izgradnji nove intenzivirala se za župnikovanja i kasnije biskupstva don Ante Jurića uz svesrdni angažman solinskoga župnika don Tugomira Jovanovića koji su projektu izgradnje nove crkve na Otoku utrli temelje.
Jedanaest godina nakon javnoga natječaja i sedam godina nakon početka radova koje je 4. listopada 2013. blagoslovio nadbiskup Marin Barišić zgotovljena je i svečanim euharistijskim slavljem blagoslovljena nova crkva.

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji

U koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom su bili predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, nadbiskup koadjutor i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, imenovani mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj hvarske biskupije mons. Petar Palić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, župnik Župe Gospe od Otoka don Ranko Vidović, župni vikar don Ivan Odrljin, dekani, župnici te ostali svećenici. Obredima posvete crkve ravnao je ceremonijar don Ivan Marić, uz asistenciju bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pjevao je župni zbor i Zbor bogoslova pod ravnanjem Danijele Petrušić. Za orguljama je bila Ivna Mandić.
Svečanomu euharistijskomu slavlju su nazočili i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ante Sanader, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, predsjednik Gradskog vijeća grada Solina Renato Prkić, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, predstavnici svih izvođača na ovom objektu te ostali uvaženi gosti.

Povlašteni trenutci povijesti

Uvodni govor Generalnog vikara splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića

Generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović pozdravivši u ime nadbiskupa Barišića uvažene goste i nazočni vjernički puk uvdonim je govorom nazočnima posvijestio važnost trenutka i samoga događaja.
– Neizmjerna radost je biti večeras ovdje jer se nalazimo na mjestu čežnje tolikih naših predaka, na mjestu narodnog pokrštenja, na mjestu koje čuva povijest dobrih i pobožnih hrvatskih kraljeva i kraljica, na Gospinom Otoku gdje su hodočastili sveci od kojih ću istaknuti samo svetog Ivana Pavla II. i sv. Majku Tereziju iz Kalkute, čiji spomen upravo danas slavimo. Nalazimo se u crkvi koju smo dugo čekali, ne samo zadnjih sedam godina, već i gotovo čitavo stoljeće. Zato smatram da živimo povlaštene trenutke povijesti. Božja providnost i dobrota nas je smjestila u ovo vrijeme kako bismo svjedočili divnim djelima koja nam čini Svesilni – rekao je mons. Vidović.

Posveta uz sudjelovanje vjernika

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji. Po primanju izvješća o završetku radova nakon ulaska u crkvu mons. Barišić je blagoslovio vodu u krstionici, poškropivši njome narod u znak pokore i u spomen krštenja te stijene i oltar nove crkve.
Euharistijsko je slavlje nastavljeno navještajem Evanđelja koje je navijestio župni vikar don Ivan Odrljin, a nakon nadbiskupove homilije bogoslovi Domagoj Omrčen Milić i Klement Radosoljić otpjevali su Litanije svih svetih.
Nakon posvetne molitve, a sukaldno liturgijskomu Redu posvete crkve uz aktivno sudjelovanje vjerničkoga puka i članova župne zajednice nadbiskup Barišić je obavljenim obredima nastavio s euharistijskim bogoslužjem.
Po završetku euharistijskoga slavlja mons. Barišić, mons. Puljić, mons. Kutleša, mons. Rogić, mons. Palić, župnik Vidović i kancelar Vukorepa potpisali su bulu o posveti crkve.

Blagoslov krsnoga zdenca u krstionici nove crkve

U početku svega Solin

Nazočnima se prigodnim govorom obratio i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
– Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo ‘Lijepom Našom’. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po ‘znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj’. Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja ‘hrvatskog proljeća’ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. ‘Devetgodišnji hod zahvalnosti’ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. godine, a nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad večeras razmišljamo o programu te velike devetnice (1976.-1984.), osjećamo se ponosnima i zahvalnima tadašnjim biskupima za taj hrabar čin u vrlo složenim okolnostima ondašnje komunističke vladavine – rekao je mons. Puljić nastavivši:
– Uz oltar, križ, svijeće, relikvije i Višeslavovu krstionicu te nazočnost poznatih svetaca i blaženika, mučenika i priznavalaca, evanđelista i ispovijedalaca u mozaicima ovoga hrama, iz daleke i nedavne prošlosti potiču nas i pozivaju upraviti svoj pogled prema Kristu, Svevladaru i Svedržitelju (Pantokratoru). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone, koja s ‘kaležom u obliku bukarice’ pjeva i kliče iz ovoga najstarijega Gospinoga Prasvetišta s apostolom Pavlom ‘zahvalnicu Bogu Ocu Gospodina našega Isus Krista koji je Glava Tijela, Crkve; Početak i Prvorođenac. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima’. Evo, i mi, izmireni Božjom Riječju i Tijelom Kristovim vraćamo se svojim dužnostima zadovoljni onim što smo čuli, vidjeli i osjetili. Osobito smo zahvalni domaćinu slavlja mons. Marinu Barišiću i njegovim vrijednim suradnicima za ovo vjersko i kulturno zdanj – zaključio je mons. Puljić.

Crkva kraljevske obitelji

Pjevanjem himna »Tebe Boga hvalimo«, te nakon euharistijskoga blagoslova slavlje je zaključeno himnom »Lijepa naša« podsjećajući tako prisutne na svetost tla na kojemu uz novu crkvu Svete obitelji pod zemljom i asfaltom još uvijek sniva crkva hrvatske kraljevske obitelji; oca i kralja Mihovila Krešimira, majke i kraljice Helene te sina hrvatskoga kralja Stjepana Držislava, čekajući neka bolja vremena.

Specifični umjetnički izričaj

Nedovršene zidne površine uskoro bi trebale dobiti nove sadržaje

Uređenje unutrašnjosti nove crkve na Otoku u vidu specifičnoga umjetničkoga izričaja kombinacije mozaika i freski povjereno je umjetniku o. Marku Rupnik. Rupnik je tako sa svojim timom u apsidalnomu dijelu crkve iza oltara postavio mozaik koji predstavlja nebeski Jeruzalem, a u čijem je središtu Krist. Na mozaiku su prikazani i Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz.
Ostali zidovi crkve oslikani su najvažnijim događajima u povijesti spasenja.
S obzirom da je dio zidova nove crkve ipak ostao nedovršen do posvete namjera je da se o. Rupnik sa svojim suradnicima u narednomu razdoblju posveti dovršetku mozaika na krstionici, svetohraništu i kapeli Božje riječi.

REAKCIJE ARHITEKTA VIKTORA VREČKA AUTORA PROJEKTA NOVE CRKVE NA OTOKU – Dvije duše

Nadbiskup Marin Barišić i arhitekt Viktor Vrečko 4. listopada 2013. prilikom blagoslova početka radova na novoj crkvi

Iako je projekt eminentnoga svjetskoga arhitekta Viktora Vrečka i njegovih suradnika po završetku natječaja i odabiru predstavljen kao »Projekt s dušom i tijelom«, a kao onaj koji izravnom suradnjom arhitekta i liturgičara otvara vrata novomu izričaju liturgijskoga prostora, velike izmjene koje narušavaju jedinstvo autorskog projekta ponukale su arhitekta Vrečka da se od istih javno ogradi.
– Unutrašnji koncept mozaika i boja zidova novoizgrađene crkve u Solinu, kao i prostor sedesa te unutrašnja ulazna drvena vrata, razrađeni su i izvedeni bez znanja i suglasnosti nas autora i arhitekata projekta – istaknuo je arhitekt Vrečko.
– Izvedeni koncept Marka Rupnika i predstavnika građevinskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije u potpunoj je suprotnosti našoj arhitektonskoj viziji koja je predviđala nenametljivu i blagu izvedbu zidnih ploha po uzoru na starohrvatske i dalmatinske crkve – rekao je autor projekta zaključivši – U potpunosti se distanciramo od svega što je izvedeno bez našeg znanja.

 

PREDSJEDNIK HRVATSKE VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ POSJETIO JE CRKVU SVETE OBITELJI – Demokršćanski korijeni

Premijer Plenković u novoj crkvi Svete Obitelji u društvu župana Blaženka Bobana i gradonačelnika Dalibora Ninčevića

Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković posjetio je 14. rujna novoposvećenu crkvu Svete obitelji na Gospinu Otoku poručivši tom prigodom kako kolijevka kršćanstva u Hrvatskoj ovom crkvom dobiva novu dimenziju.
Podsjetio je kako je prije sedam godina, točnije u listopadu 2013., u vrijeme kada je bio zastupnik u Europskom parlamentu nazočio postavljanju kamena temeljca za ovu velebnu građevinu.
– Izuzetno sam sretan da je ovaj veliki i važan projekt dovršen, sretan sam zbog simbolike, povijesti i naših kršćanskih korijena ovdje u Solinu – rekao je premijer dodajući kako se iskreno nada da će Sveta Stolica blagonaklono prihvatiti zahtjev da se ova crkva proglasi bazilikom.
– Kulturna i sakralna baština dio su našega kulturnog i povijesnog identiteta i zadaća države je da podržava njihovo održavanje i izgradnju jer bez naših korijena, naše tradicije i vrijednosti ne bismo bili ono što jesmo danas kao hrvatski narod. Zato vjerujem da su upravo takvi projekti vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi i kršćanskoj tradiciji – poručio je Plenković kojeg su tijekom posjeta pratili župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, a uz župnog vikara prasvetišta Gospe od Otoka don Ivana Odrljina premijera je dočekao i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Priredio: Mario MATIJEVIĆ

 

NOGOMET – 2. HNL KORONAVIRUS UŠAO U SVLAČIONICE NOGOMETNOGA DRUGOLIGAŠA SOLINA – Nakon odigrane tri utakmice samo jedan bod

Nakon utakmice s Kustošijom vidjele su se posljedice epidemije koronavirusa koji je ušao u svlačionicu solinskoga nogometnog drugoligaša. Službeno je šest igrača bilo pozitivno na COVID, većina momčadi koja je započela utakmicu s Kustošijom

Nogometni drugoligaš Solin započeo je u 1. kolu uvjerljivim porazom na gostovanju kod bivšega prvoligaša Intera u Zaprešiću (4:1). U 2. kolu 22. kolovoza Solin je poražen i kao domaćin od Kustošije, rezultatom 2:1.
U međuvremenu su odigrali i utakmicu finala Kupa Nogometnoga saveza županije Splitsko-dalmatinske. U ogledu drugoligaša u vrlo dobroj utakmici, Solinjani su poraženi od domaćina »Croatije« u Zmijavcima, rezultatom 2:1. Domaćini su postigli pobjedonosni pogodak u posljednjim sekundama regularnoga dijela dok Solinjanima ostaje žal za propuštenim prilikama naročito kod vodstva od 1:0!

S treninga nogometaša Solina uz Jadro

Nakon utakmice s Kustošijom vidjele su se posljedice epidemije koronavirusa koji je ušao u svlačionicu solinskoga nogometnog drugoligaša. Službeno je šest igrača bilo pozitivno na COVID, većina momčadi koja je započela utakmicu s Kustošijom. U srijedu, 26. kolovoza prema izvješću Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, šest igrača prve momčadi NK Solin je pozitivno na COVID 19 infekciju, od ukupno sedam testiranih. Svi igrači prve momčadi su morali u samoizolaciji nakon prvenstvene utakmica protiv Kustošije uz Jadro. Nakon čega je epidemija ostavila traga u svim segmentima kluba, kako među igračima tako i među strukom i čelnicima kluba.
U srijedu 26. kolovoza na igralištu uz Jadro odigrane su dvije prvenstvene utakmice 1. HNL, između pionira i kadeta Solina i Rijeke. Solinski pioniri su dobili prvu utakmicu rezultatom 3:0, dok su u drugoj kadeti Rijeke uknjižili uvjerljivu pobjedu, rezultatom 7:1.
– Nakon domaće utakmice s Kustošijom nekolicina naših igrača osjetila je mučninu i dobili su povišenu temperaturu. Dežurna liječnica na utakmici preporučila je testiranja i izolaciju od 24. kolovoza. Napravili smo sve prema preporukama mjerodavnih službi, od samoizolacije igrača i dezinfekcije prostorija u utorak od nadležne institucije CIAN, stoga su se u srijedu mogle odigrati dvije prvenstvene utakmice pionira i kadeta protiv Rijeke u Solinu. Prva momčad nije trenirala i čekalo se odluke zdravstvene službe i HNS-a – rekao je Ivan Spajić, predsjednik NK Solin.

Igrači seniorske momčadi su službeno su bili u samoizolaciji do 5. rujna nakon što je 26. kolovoza i službeno potvrđeno da je koronavirus ušao u svlačionicu solinskoga nogometnog drugoligaša.
– Igrači su individualno vježbali prema napucima trenera Ivana Bubala i liječnike službe. Nakon službene izolacije zatražili smo i odgodu utakmice 3. kola između Opatije i Solina koja je bila na rasporedu u srijedu 9. rujna. Povjerenik natjecanja Josip Brezni odredio je novi nadnevak, 23. rujna na Kantridi u Rijeci – rekao je Goran Gruica, šef struke Solina.

Prvi ovosezonski bod protiv Dinama II uz Jadro

Solinjani su prvim ovosezonskim bodom, osvojenim u 4. kolu protiv Dinama II uz Jadro (0:0), pobjegli s posljednjega mjesta na drugoligaškoj ljestvici. Nakon utakmice zasigurno su zadovoljni Zagrepčani jer nisu imali pravih prilika za pogodak za razliku od Solinjana koji imaju za čime žaliti.
Nakon prespavane noći i rehabilitacijskoga treninga u nedjelju ujutro trener Solina Ivan Bubalo komentirao je utakmicu:
– Regeneracija je bila stvarno potrebna. U utakmici smo izvukli što smo mogli u energetskomu smislu, zbog poznate situacije nakon dva tjedna samoizolacije cijele momčadi i oporavka zaraženih virusom. Suparnik je imao svega dva šuta na naša vrata, a mi smo imali tri-četiri zicera plus nekoliko udaraca i jednu stativu. Prvo poluvrijeme morali smo zabiti gol jer s ovakvom energijom teško je bilo to očekivati u drugomu dijelu. Nažalost nije nas zaštitila ni sportska sreća – rekao je Bubalo i naglasio:
– Čestitam igračima na odnosu i trudu. Najveći je nedostatak jer smo ostali bez veznoga igrača Duje Ninčevića u 61. minuti zbog ozlijede neće biti na raspolaganju najmanje dva tjedna baš kada imamo zgusnute utakmice srijeda – subota. U 15. minuti ostali smo i bez Nicholasa Llanosa također zbog ozlijede, no njegova je nešto blaža kao i Josipa Zeljkovića, koji su vježbali smanjenim intenzitetom.
Već u srijedu idu na ogled BSK-u, u subotu 19. rujna u 5. kolu im dolazi Hajduk II, a u srijedu, 23. rujna, imaju zaostalu utakmicu 3. kola sa Opatijom na Kantridi,…
– Veliki trag je ostavila korona i samoizolacija, nema podloge i energije, no idemo dalje kako je tako je. Nadasve tražim iskrenost od igrača kad je u pitanju moć i spremnost. Prednost će imati samo zdravi i spremni kao i prošle subote, koliko je to moguće. Nažalost nismo prepoznali stanje uoči utakmice s Kustošijom kada je već šest igrača bilo zaraženo – rekao je trener Bubalo, koji je i sam bio gotovo 20 dana u samoizolaciji zbog koronavirusa!

Miro PODRUG

POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI 5 – Kava za don Lovru

Piše: Marija GRUBIŠIĆ

– Kad san iša u učiteljsku školu profesor Ante Franičević, koji je isto bija umjetnik, reka je Vjeki da mi pomogne popravit crtanje. Tako bi me Vjeko podučava, a došla bi i moja mater i kad bi to vidila rekla bi: »Vjeko, uči ga račune ne to! Šta će mu to!«

Mladi učitelj Marino Vukšić u učionici na Drveniku Malom

Moj otac Jozo je radija u tvornici, u mehanici, a mater Ivanka, rođena Milišić bila je domaćica. Oženili su se 1935. i ja san se rodija 1940.

Bija san jin jedinac – priča nan šjor Marino Vukšić u svojon kući u svetokajskon zaseoku Stipetini.
Moj otac Jozo rođen je 1909., a mater Ivanka 1913. Ćaća je jedno vrime piva u crkvi u pučkin pivačima, ali je nakon rata prista.
Dida Marin, po kojen san ja dobija ime iša je u Prvi svjetski rat i nažalost, odma je poginija. Tako je moja baba Dujka, rodon Jurić iz Ćućini u Vranjicu, a od roda nadbiskupa Ante Jurića, rano ostala udovica, važila za najstariju udovicu u ondašnjoj državi, a imala je 80 godina kad je umrla.
Otac je ovu kuću u Stipetini do starih kuća izgradija 1935. i tu smo stali, ali je početkon pedesetih godina slikar Vjekoslav Parać zamolija moga oca jer su bili rod, a i posjećivali su se, možemo li mi priselit u njihovu kuću kod »Petronafte«.
I tako smo mi kod Ine »Petronafte« stali jedno desetak godina.
Oni su svi živili već tad u Zagrebu pa su i mater i tetu tili povest sa sobon, pa da jin nema ko doli ostat jel’ Vjeko je ima tamo atelje i veliki vrtal. I tako smo mi priselili doli stat – priča nan Marino prisjećajući se kako je familija od Vjekoslava Paraća bila dobrostojeća, otac Ive je ribarija, ima je leut, ali je drža i pekaru, dućan i gostionu.
– Jedan dio gostione bija je posebno za ljude koji su stali u Solinu, a drugi za došljake. Kad je počeja Drugi svjetski rat sve su stvari stavili u jednu sobu, tili su sačuvat od bombardiranja, ali nažalost baš su tu dvi bombe pale. Zidovi su kuće bili jako debeli, ali je bomba prošla kroz krov – sića se Marino po pričama jer je tada bija još mali.

Marino s ćaćon Jozon kod »Petronafte«

– Rano san počeja učit o našoj staroj Saloni. Podučavali su me o njoj i Vjekoslav Parać i don Lovre Katić i vodilo po našin Starinama, jer je don Lovre bija vjenčani kum Vjekoslavu, pa su se družili. Ipak Vjeko bi dolazija svako lito u Solin, po dva, tri miseca bi sta pa bi me vodija i na ljetne igre u Split, na Peristil. Sićan se kad je bila izvedba »Aide«, da smo se u tri ure iza ponoći vraćali iz Splita. Vjeki bi ja i pomaga, svaki dan bi ujutro nosija štafelaje kad je slika amfiteatar šta je izložen sad u solinskoj Galeriji u Domu »Zvonimir«.
Mislin da ga je slika kroz jedno dva lita, ako ne i više… Sićan se nekako kroz maglu da bi trava kad smo dolazili bila i zelena ali i ona žuta, suva.
Naslika je Vjeko i onu fresku solinske karavane u tvornici Prvoborac u Svetome Kaju, u Upravnoj zgradi tvornice, a onu drugu »Prvi solinski odred« je naslika Joko Knežević. Bilo je to 1957. I sebe je Vjeko naslika na toj svojoj freski kako nosi jednu vriću.
A to ne znan iz knjiga i pričanja, nego san jin ja ka momčić kuva doli kavu i nosija. Mislin da je u ono vrime radnička plaća bila dvi do tri tisuće dinara misečno, a oni su meni za ta dva tri miseca šta bi jin pomaga, bija asistent, dali čak deset tisuća dinara.
Doša bi ujutro zidar, onda bi mu Vjeko reka koliko će inkartat i onda bi Vjeko radija po segmentima, koliko bi ocijenija da može naslikat. Tribalo je brzo radit, jer se to suši. Ja bi tako sta uru vrimena i gleda. Tad san svatija zašto je slikanje freski umijeće. Ne vidiš odma šta si nacrta, onako nafriško, tek za uru bi se to lipo vidilo – spominje se Marino prisjećajući se još jedne fotografije koja je dugo u toj njihovoj kući kod »Petronafte« visila na zidu. Vjekina sestra Kosovka odjevena u materinu vjenčanicu.
– Kad san iša u učiteljsku školu profesor Ante Franičević, koji je isto bija umjetnik, reka je Vjeki da mi pomogne popravit crtanje. Tako bi me Vjeko podučava, a došla bi i moja mater i kad bi to vidila rekla bi: »Vjeko, uči ga račune ne to! Šta će mu to!«
– Ima još jedna zgoda s don Lovron i Vjekon. Kad je Vjeko crta don Lovru ovaj bi svaki dan triba po uru vrimena isprid njega sidit. Onda bi to don Lovri dodijalo, svaki put bi reka: »Ajme, kad će ovo završit«. pa je jedan dan reka mojoj materi: »Ivanka, kad prođe pola ure ti dođi i samo reci da je gotova kafa«.
I šta će, onda moja mater skuvala kafu i došla tako u atelje:
»Pa Ivanka vidiš da radin« Vjeko će njoj kad je vidija da je donila kavu.
»Neka, neka, kad je već skuvala iću ja popit« spasija se don Lovre tako poziranja taj dan – smije se Marino na zgodu koju mu je mater prepričala.
– Mislin da je to portretiranje trajalo kroz dvi godine jer je Vjeko samo liti dolazija. Ta slika je visila u don Lovrinoj staroj kući doli kraj parka na Širini.
Sićan se i toga kad je Meštrović ovlastija Vjeku da mu gori iz Otavica donese neke stvari. Ima je neki pastirski štap i još neke predmete. Ja san Vjeki to pomoga nosit, pa smo ukrcali na jedan brod šta je iša za Ameriku – prisjeća se Marino uspomena iz ditinjstva vezana za solinske velikane.

Radnik – udarnik
Otac Jozo koji je radija u tvornici u mehanici, jednu godinu je proglašen ka udarnik. Tako je snimljen kratki film o njemu, oni žurnali koji bi se u ono doba prikazivali u kinu prije filma vezano za neke aktualnosti, informacije ili događaje. Ka neka preteča vijesti ili dnevnika.
Jedva san ga natira da to dođe vidit, jer u kino nije iša nikad – smije se sad tomu Marino.

Glamci i anguje s Mramorne
Polaga san za vozit brod kad san bija učitelj na Drveniku. Ima san i mriže, a ovde smo u Solinu više išli sa špurtilon vatat glamce na Mramornu. Posebno se išlo ujutro, tamo di je bilo trave. Išli bi od Mramorne pa tamo na drugu stranu prema Čučinima di je bilo pliće. Po dnu guraš špurtil, strišaješ onde između pijeska i trave, i onda upadaju glamci, ali i anguje – govori Marino.

Lovraševe mačkare
U vrime od mačkara, tamo negdi pedeseti godina, Solinjani, a posebno Svetokajci, sigurno još pante Lovraša koji bi skupija iza sebe povorku mačkara. Išla bi u mačkare tako dica, ali i neki roditelji u pratnji.
Išlo se svugdi, i do u Rupatine, Mravinaca i Vranjica. Bila su tu i dva magarca na koja bi krcali šta bi narod dava za mačkare, a kad bi se vratili isprid njegove kuće u Milišićima onda bi on to nama dici, mačkarama, podilija. Trajalo bi to od ujutro pa sve do navečer. Bila je to kolona, povorka po dvista metara. Veća dica okolo, a manja i na magarcu. Lovraš je Gizdić koji je doša u Milišiće na ženinstvo. Radija je inače ka skretničar na željeznici.
Kupija bi tako Lovraš dicu za u mačkare po solinskin zaseocima. Svaka mater bi tako umačkarala svoje dite, u svašta, šta bi se našlo pri ruci, a najviše je radila patina.

U TUSCULUMSKOM VRTU ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Važnost sinergije –

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada

Roditelji poginulih branitelja polažu vijence pred spomenikom uz Gospin Otok

Ovogodišnja svečana sjednica Gradskoga vijeća grada Solina koja se tradicionalno održava dan uoči Dana grada i blagdana Male Gospe, zbog epidemioloških je mjera održana na otvorenom, u vrtu Tusculuma u Saloni, a prethodilo joj je polaganje vijenaca pred spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima uz Gospin Otok.
Sjednici su uz članove Vijeća, na čelu s predsjednikom Renatom Prkićem te predstavnike Grada na čelu s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem nazočili brojni gosti među kojima potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader kao izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, ministar zdravstva Vili Beroš kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića, brigadir Jozo Šerić kao izaslanik ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, saborska zastupnica Danica Baričević te župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.
Okupljene su pozdravili predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević, a ispred gostiju čestitke domaćinima uputili su župan Blaženko Boban, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader te ministar zdravstva Vili Beroš.
– Bez obzira na kojoj funkciji i u kojemu dijelu Hrvatske se nalazio uvijek s ponosom kažem kako dolazim iz Solina jer to je grad kojega svi prepoznaju zbog brojnih projekata i ubrzanoga razvoja te iznad svega zbog njegova demografskog prosperiteta, jer što će nam sve ako nema mladih, ako nema onih koji će nastaviti naš put – rekao je župan Boban ističući važnost sinergije mladih i starih, energije i iskustva, koja predstavlja ključ i jamstvo uspjeha.
Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada.
– Ovdje povijest nije šutjela, a ne šuti se ni danas. Ovi rezultati su na ponos svima koji vode ovaj grad te predstavljaju primjer ostalima na koji način treba djelovati – poručio je Ante Sanader.
– Tako je lijepo čuti koliko ste projekata realizirali i koliko ih još planirate, ali posebno bih naglasio ono što nam je svima važno na nacionalnom planu i što bi odavde trebalo preslikati diljem Lijepe naše, a to je demografska slika – rekao je ministar Beroš upućujući pohvale na račun aktivne pronatalitetne politike i svih mjera koje Grad Solin provodi na tomu planu.
U glazbenomu dijelu programa nastupio je Marko Pecotić Peco uz pratnju Vinka Didovića na klavijaturama, a sjednica je zaključena dodjelom nagrada Grada Solina za 2020. te spektakularnim vatrometom.

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ – Čitav niz projekata

Gradonačelnik Dalibor Ninčević

– Razdoblje od godine dana koje je iza nas osim redovitih poslova u radu gradske uprave, usvajanja Proračuna i realizacije važnih projekata i programa, snažno je obilježila pojava virusa COVID-19 koja nas je sve zajedno prisilila na život i rad u izvanrednim okolnostima – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević na svečanoj sjednici uoči Dana grada i blagdana Male Gospe te nastavio s kratkim pregledom napravljenoga i predstavljanjem smjernica za budući rad.
– Prema službenim podacima Državnoga zavoda za statistiku Solin je u razdoblju od 2011. do 2018., dakle osam godina zaredom bio apsolutni rekorder po prirodnomu prirastu u RH, a taj status »prvaka« zadržao je i u 2019. – s ponosom je istaknuo gradonačelnik dodajući kako Solin ima bogat program pronatalitetnih mjera koji se svake godine, sukladno potrebama, nadopunjava i nadograđuje.
– Poseban senzibilitet nastojimo imati prema onima koji su u potrebi, bolesnima, starima i nemoćnima, prema sugrađanima koji zbog trenutačnih okolnosti ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Pored mjera i programa socijalne skrbi koji se financiraju proračunskim sredstvima, provodimo i čitav niz projekata i programa koji se financiraju sredstvima EU, a uz sve to nastojimo imati poticajan odnos prema gospodarstvu i poduzetništvu. Nadalje za razvoj gospodarstva, napredak grada i kvalitetniji život građana jako je bitno imati dobru prometnu povezanost i protočnost stoga u suradnji s Hrvatskim cestama i Županijskom upravom za ceste intenzivno radimo na poboljšanju prometne infrastrukture. Iako je više od 85 posto domaćinstava spojeno na kanalizacijsku mrežu, u suradnji s Vodovodom i kanalizacijom Split i Agencijom Eko kaštelanski zaljev radimo na dovršetku izgradnje kanalizacijske mreže i poboljšanju vodoopskrbe. Uz to smo puštanjem u rad novouređenog Reciklažnog dvorišta, postavljanjem zelenih otoka po cijelom gradu te podjelom spremnika za razdvajanje otpada na kućnom pragu napravili važan iskorak u pravilnom i kvalitetnom gospodarenju otpadom – rekao je Ninčević osvrćući se i na važnost očuvanja prirodne i kulturne baštine te njihovo stavljanje u funkciju turizma.
– Puno je projekata i programa koje realiziramo, ali ne želimo stati na tome, stoga kroz strateške dokumente stvaramo pretpostavke za daljnji razvoj i napredak našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu svim svojim suradnicima, članovima Gradskoga vijeća te svima koji radom i djelovanjem doprinose boljitku grada Solina.

PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA RENATO PRKIĆ – Ulaganje u Božju obitelj

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić pozdravio je na početku svečane sjednice sve prisutne, a posebno članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja, invalide Domovinskoga rata, sve hrvatske branitelje i članove braniteljskih Udruga. U nastavku se osvrnuo na rad Gradskoga vijeća u protekloj godini te najavio bitna događanja koja će obilježiti naredno razdoblje.
– Među brojnim odlukama koje je ovaj saziv Gradskoga vijeća donio u proteklomu razdoblju istaknuo bih jednoglasno usvojenu Strategiju razvoja do 2025. koja u sebi sadržava misiju i viziju grada Solina, izvorišta hrvatske nacionalne baštine, u kojem će se kroz inovativno i inkluzivno okruženje te održivi razvoj, osigurati učinkovito aktiviranje svih potencijala s ciljem njegovanja kvalitete rada i života svih stanovnika – rekao je Prkić.
– Kroz protekla tri desetljeća postali smo grad mladih, grad prijatelj djece i grad obitelji, grad koji brine o najpotrebitijima, grad prepun života i pozitivne budućnosti. Posebno bih naglasio 5. rujna 2020., dan koji će ostati trajno zapisan u srcima mnogih Solinjana kao uspomena na posvećenje novoizgrađene crkve Svete Obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka. Vjerujem da je Solin od ovoga svetog trenutka započeo živjeti novu renesansu svoga postojanja te dobio priliku i izazov postati vjersko i kulturno središte Hrvatske – poručio je Prkić prisjećajući se i svoga prošlogodišnjeg govora kada je istaknuo kako je ključ za demografsku obnovu u mijenjanju mentaliteta na svim poljima društva.
– U ovom vremenu pandemije osjeća se lagana depresivnost i nesigurnost u društvu, ali možda je upravo to prilika da promijenimo mentalitet u pozitivnomu smjeru. Sada nam je nadasve potrebna solidarnost jednih prema drugima. Ovo je prilika da se poslože prioriteti u životu, da se više posvetimo najbližima, obitelji, Bogu i Domovini i da umjesto materijalne i virtualne vrijednosti u središtu naše svakodnevnice stavimo čovjeka i novi život. Držim kako u ovim teškim i izazovnim vremenima, ulaganje u Božju obitelj, kao temelj opstojnosti hrvatskoga naroda, predstavlja jedini izlaz iz ekonomske i demografske krize – poručio je predsjednik Gradskoga vijeća Solina.

TRADICIONALNA DODJELA OSOBNIH I KOLEKTIVNIH NAGRADA GRADA ZA 2020.  – Priznanje dugogodišnjemu predanom radu

Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«

Dobitnici nagrade Grada Solina za godinu 2020.

U sklopu svečane sjednice Gradskoga vijeća upriličena je tradicionalna dodjela osobnih i kolektivnih nagrada Grada za 2020.
Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«.
U ime KK »Solin« nagradu je preuzeo predsjednik Kluba Luka Vuković, u ime HFD-a »Jadro« predsjednica Društva Smiljana Žeravica, a u ime Udruge »Solinjani« dopredsjednica Hela Milišić.
– Izuzetna mi je čast primiti ovu nagradu jer je to priznanje moga dugogodišnjeg predanog rada, ali i potvrda da je Gradu Solinu stalo do zdravlja i boljitka naše djece – poručila je u ime nagrađenih dr. Katica Obradović.
Na sjednici je uručena i posebna plaketa grada Solina, a dobila ju je klapa »Krunik« iz Kučina za dugogodišnje njegovanje kulturne baštine i promicanje izvornog dalmatinskog klapskog »a capella« pjevanja. Plaketu je preuzeo predsjednik klape Ante Roguljić.
Nagrade i plaketu uručili su predsjednik Gradskoga vijeća Solina Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević upućujući zahvalu svim laureatima na ustrajnom radu i nesebičnom davanju za opće dobro.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ

SOLINSKI OSNOVCI 7. RUJNA SJELI U ŠKOLSKE KLUPE – Prilagodba i disciplina –

Svaka je škola odabrala vlastiti model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi će ravnatelji biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole

Nova školska godina 2020./’21. koja je započela 7. rujna zbog aktualne epidemiološke situacije zahtijeva brojne prilagodbe.
Ministarstvo obrazovanja ponudilo je tri modela prema kojima se može odvijati nastava, model A prema kojemu svi učenici redovito pohađaju nastavu u školi, model B s mješovitim oblikom nastave, dijelom u školi, a dijelom na daljinu, te model C koji predviđa isključivo nastavu na daljinu. O primjeni pojedinoga modela odlučuje pojedina škola u suradnji s osnivačem i nadležnim lokalnim stožerom.
Solinske osnovne škole odlučile su se za model A, što znači da su 7. rujna svi učenici sjeli u školske klupe pri čemu učenici od 5. do 8. razreda imaju obvezu nošenja zaštitnih maski u školskim prostorijama.
– Kao osnivač smo uistinu veliki i u svom sustavu imamo gotovo 60 tisuća nastavnika i učenika. To zahtijeva posebnu pozornost i brigu za ovaj početak nastavne godine, osobito uzimajući u obzir epidemiološku situaciju u našoj Županiji – poručio je Tomislav Đonlić, županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, nakon sastanka s ravnateljima osnovnih i srednjih škola održanoga nekoliko dana pred početak nove školske godine.
Osim o pripremama za početak nastave i poštivanju svih epidemioloških mjera, na sastanku se razgovaralo i o postupanjima vezanima uz moguću pojavu COVID-a 19 u školama.
– Svaka je škola odabrala svoj model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi ravnatelji će biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole – objasnio je Đonlić.
Predsjednik aktiva ravnatelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije Đuro Baloević, ujedno ravnatelj Osnovne škole Vjekoslava Paraća u Svetomu Kaju smatra kako je model A u svakom slučaju najbolja opcija.
– Imamo vrlo jednostavne mogućnosti; maksimalno se pridržavati epidemioloških uputa i pokušati stvoriti što sigurniji okvir za održavanje redovite nastave u školi ili ćemo se vratiti na situaciju u ožujku i travnju, koju ne želimo ponoviti jer nastava na daljinu koju smo tada imali zaista nije nastava i nema onoga koji bilo koga od nas u to može uvjeriti – rekao je Baloević dodajući kako ni u kom slučaju neće biti lako, ali da treba izdržati.
– Treba se prisiliti i jednostavno shvatiti situaciju koja je takva kakva jest i kojoj se moramo prilagoditi. Ne možemo očekivati da će se bolest prilagoditi nama, to je jasno. Kad to shvate roditelji, zaposlenici, a i djeca, onda sam uvjeren da problema ne bi trebalo biti – poručio je Baloević.

U Solinu razred prvašića manje

U klupe solinskih osnovnih škola ove je godine sjelo ukupno 318 prvašića što je pak manje u odnosu na prošlu školsku godinu kada ih je bilo 345.
Najveći broj prvašića i ove je godine upisan u Osnovnu školu kraljice Jelene, ukupno 126, od kojih 90 u centralnu školu, 23 u PŠ Mravince te 13 u PŠ Kučine.
OŠ don Lovre Katića ove godine ima 66 učenika prvoga razreda, a OŠ Vjekoslava Paraća 54 i to 49 u centralnoj školi i 5 u Vranjicu.
U najmlađu solinsku osmoljetku, OŠ kralja Zvonimira, ove su godine krenula 72 prvašića, od kojih 58 u centralnu i 14 u Područnu školu Rupotina. Od 58 učenika prvoga razreda centralne škole OŠ kralja Zvonimira 21 pohađa produženi boravak.

ZAPOČELA SVEČANA PROSLAVA 200. GODINA ARHEOLOŠKOGA MUZEJA U SPLITU – Muzejska iskra nacionalne svijesti –

Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo takve institucije potpomažu i »nose« državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara pozdravio je uzvanike na otvaranju izložbe u Marmontovoj ulici

Svečana proslava 200. obljetnice rada Arheološkog muzeja u Splitu, najstarijega muzeja u Hrvatskoj započela je u subotu 22. kolovoza otvorenjem izložbe fotografija »Salona« autora Vicka Vidana u splitskoj Marmontovoj ulici, a nastavljena prigodnim programom u vrtu Arheološkoga muzeja koncertom opernih arija prvakinje opere HNK Split Terezije Kusanović te »Papandopulo« kvarteta.
Otvorenju Vidanove izložbe i programa u Muzeju uz ministricu kulture i medija dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek kao izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, nazočili su župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, te domaćin manifestacije ravnatelj Arheološkoga muzeja dr. sc. Ante Jurčević, uz druge cijenjene goste. Izložba fotografija o Saloni djelo je eminentnoga splitskoga fotografa poznatoga po radu na urbanim krajolicima i arhitekturi. Vicko Vidan radeći kao fotoreporter u Slobodnoj Dalmaciji i Vjesniku, poznavanje fotografije dodatno je istančao na Istituto Europeo di design u Milanu studirajući smjer fotografije. Vidan često surađuje s hrvatskim muzejima i galerijama, a fotografiju predaje kao stručni suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

 

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića naglasak je stavila na dosege muzeja kao državne ustanove

Raskoš mediteranske baštine
Obraćajući se nazočnima u nastavku programa proslave u vrtu Arheološkoga muzeja u Splitu ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića zahvalila je svima koji su pridonijeli radu i razvoju Muzeja te istaknula kako iza svake ustanove stoje ljudi – ravnatelji, zaposlenici, vanjski suradnici i posjetitelji koji Muzeju daju legitimnost postojanja i razlog za kontinuirano poboljšavanje.
– Arheološki muzej u Splitu rastao je i razvijao se u srcu Mediterana u gradu-spomeniku upisanom na svjetski popis kulturne baštine, gradu-kolijevci Marulićeve Judite, baštineći raskoš mediteranske prirode i duha – rekla je ministrica istaknuvši kako dvije stotine godina kontinuiranog djelovanja dovoljno govore o kvaliteti i dosezima rada u području kulture, kulturne baštine, arheologije i muzeologije ove ustanove.

Velika nacionalna obljetnica
Zahvaljujući nazočnima koji su unatoč epidemiološkoj situaciji uveličali proslavu, ravnatelj Muzeja dr. sc. Ante Jurčević uputio je zahvale i svim nadležnim institucijama koje sudjeluju u obilježavanju jedinstvenoga jubileja kako za djelatnike muzeja tako i za lokalnu te hrvatsku nacionalnu kulturu.
– Danas obilježavamo dvije stotine godina od dekreta Dalmatinske vlade u Zadru kojim je na današnji dan utemeljen naš muzej.
To je velika, pa i opterećujuća obljetnica. Sve što je dovelo do toga dekreta započelo je posjetom cara Franje I. u svibnju 1818. Dioklecijanovoj palači i Saloni.
Današnje je obilježavanje samo početak proslave koja se proteže sve do listopada sljedeće godine kada će biti dvije stotine godina od prvih istraživanja koja je organizirao naš muzej u Saloni – istaknuo je ravnatelj Jurčević.
Govoreći upravo o povijesti istraživanja ravnatelj je najavio dvije izložbe. Prva od njih u prosincu ove godine predstavit će rezultate stogodišnjih istraživanja antičkog grada Ise, današnjeg Visa, dok će ona u listopadu sljedeće godine prikazati nevjerojatnih, dvije stotine godina sustavnih istraživanja u Saloni, i srednjovjekovnom Solinu.

Nino Švonja, kustos Epigrafičke uzvanike je proveo kroz stalni postav Areološkoga muzeja

– Vremenski period kontinuiranoga rada ne govori dovoljno o stvarnomu značenju postojanja i djelovanja muzeja. Najveća vrijednost Arheološkoga muzeja u Splitu su bili i ostali njegovi djelatnici, a posebno istaknuti pojedinci koji su postali članovi akademija, sveučilišni profesori te nositelji domaćih i stranih odlikovanja. Oni su svojim radom doprinijeli boljem razumijevanju bitnih povijesnih promjena na ovome prostoru od prapovijesti, razdoblja grčke kulture, kao i razdoblja antike koja je na ovom prostoru uspostavila svojevrsnu civilizacijsku platformu. Razjasnili su i na njoj niklo ranokršćansko razdoblje, kao vjersko civilizacijsku komponentu te materijalnim dokazima razbistrili pojedinosti o dolasku Hrvata – naglasio je Jurčević.

Muzej kao čuvar i pokretač
Govoreći nadalje o Muzeju u ovome kontekstu ravnatelj je naglasio kako je očito da je riječ o ustanovi čije su se programske i unutrašnje kadrovske mijene uvijek odražavale na život i događaje u lokalnim zajednicama gdje je muzej bio prisutan, organizacijski-ustrojno ili terensko-istraživački. Osnutak i djelovanje Arheološkog muzeja Jurčević je tako prepoznao i kao svojevrsnu iskonsku iskru nacionalne svijesti, pa i općenacionalnoga preporoda.
– Iz slojevitosti podataka koji se nalaze u arhivskim dokumentima Muzeja iščitava se općekulturna uloga koju je imao u svojoj povijesti, nekada manja, ali ponekad doista velika i značajna. Ono što je zajedničko i što se može iščitati iz svih tih dokumenata i što bismo danas mogli nazvati misijom Arheološkoga muzeja u Splitu jest neprestano opiranje kontinuiranoj devastaciji kulturne i prirodne baštine.
Slikovitije rečeno – danas slavimo 200 godina opiranja Arheološkog muzeja u Splitu toj i takvoj baštinskoj razgradnji – izričito je naglasio ravnatelj Jurčević.

Dr. sc. Ante Jurčević ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu

Država i institucija
Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo velike institucije potpomažu i nose državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine. Govoreći stoga o stoga društvenoj ulozi Muzeja ravnatelj Jurčević je naglasio:
– Arheologija ne djeluje samo zato da bi otkrića prilagala sveukupnoj zbirci znanja, i da bi se to znanje dijelilo kroz sustav obrazovanja, nego da ljude čini samosvjesnijima o njihovim ishodištima i temeljima. Stoga arheološka nalazišta nisu samo mjesta izučavanja i zaštite starina, nego je njihova svrha da pozivaju posjetitelje i pružaju im specifično iskustvo, kako o predmetima koji govore o prošlosti, tako i o samoj organizaciji ljudskoga života na lokacijama koje se istražuju – rekao je Jurčević.
Zaključujući svoj »memento« suvremene institucionalne arheologije ravnatelj Jurčević je iznio u pogled u budućnost naglasivši kako će među temeljnim nastojanjima budućega djelovanja Muzeja jednako i neodvojivo biti sustavno poticanje i unapređenje društvene svijesti o značaju kulturne i prirodne baštine.
– To podrazumijeva znatno aktivniji i angažiraniji rad Muzeja, kako na samostalnim tako i na projektima koji su već započeli ili su u pripremi, u sklopu Splitsko-dalmatinske županije te gradova, Splita, Solina i Visa, uz sudjelovanje i kolega iz drugih muzeja, fakultetskih ustanova, konzervatora, turističkih zajednica i udruga za očuvanje baštine – zaključio je ravnatelj Jurčević.

Proslava velike obljetnice nastavlja se nizom manifestacija

Program proslave nastavio se kroz koncertnu večer u kojoj su nastupili mezzospranistica Terezija Kusanović uz pratnju violinistice Ane Bubalo, klarinetista Jure Šaban-Stanića i pijanista Zorana Velića.
Nastupom »Papandopulo« kvarteta, ansambla sastavljena od četvorice renomiranih saksofonista: sopran saksofonista Nikole Fabijanića, alt saksofonista Gordana Tudora, tenor saksofonista Gorana Jurkovića i bariton saksofonista Tomislava Žužaka zaključena je slavljenička večer jedne od temeljnih institucija nacionalne kulture.

Prigodna marka
U čast 200. obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku s motivom sarkofaga Dobrog pastira koji potječe iz Solina, iz 4. stoljeća, a autor marke je Duje Šegvić, dizajner iz Splita.

Mario MATIJEVIĆ

Foto: ARMUS

PRVA ZBIRKA KOLUMNI IZ ČETVRTSTOLJETNE RIZNICE »SOLINSKE KRONIKE« – Pogled u nedogled

Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane

Cjelokupni život i djelo Špira Vrgoča stoje u stjecištu raznih strujanja mišljenjâ dvadesetog stoljeća. U toj nabujaloj rijeci idejâ Vrgoč nudi Pogled, i to pogled s Privije, prijevoja između dvaju svjetova, onoga prošloga i ovoga današnjega, onoga uzvišenoga i ovoga potpuno prizemnoga. Pogled s Privije Vrgoč je počeo pisati iz potrebe, potrebe da stanovništvo rapidno izmjenjujućeg Solina sredinom devedesetih godina razbistri svoj pogled u budućnost ugledavši se u bogatu prošlost, sagledavajući svoju sadašnjost. U svome obraćanju, kritiziranju, zazivanju Vrgoč je nevjerojatno ciničan, štoviše cinizam se krije i u naslovu njegove kolumne jer se s Privije, prijevoja između dvaju kozjačkih masiva, Solin u cijelosti ili gotovo nikako i ne vidi.
Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane.
On se obraća solinskom društvu kako ondašnjem tako i budućem – u svakom slučaju današnjem. Štoviše pomnije iščitavanje njegovih tekstova dalo bi zaključiti da je obraćanje Solinjanima i solinskomu društvu u želji za njihovom dubokom preobrazbom – jedini i istinski motiv njegova pisanja.
U maniri rekli bismo filozofskog egzistencijalističkog pravca Vrgoč pokazuje svu težinu pisanja, a smisao istoga često dovodi u pitanje. Pisanje mu je s obzirom na središnje teme i širok raspon obrazovanja kojim je raspolagao prepuno ukrštenih stvarnosti pa i oprečnosti o kojima se izražava jezikom prepunim simbolizma.
Glavne ideje koje prožimaju gotovo svaki Vrgočev tekst su; ljubav prema kulturi antičke Salone i njezinim ostatcima, očaranost solinskom Rikom, izrazito rodoljublje prošarano odlikama kampanilizma kao i razočaranost solinskim društvom i »razvojem« točnije rečeno transformacijom Solina.
Iako se naime svojim sumještanima, a posebice gradskim Poglavarima obraća izrazito kritički i često krajnje cinično u intelektualno superiornim jezičnim formama i rečeničnim konstrukcijama, Vrgoč pokazuje istančani humanizam i vjeru u čovjeka.
Najčešće proziva Solinjane, a posebice gradsku vlast zbog unakazivanja prostora kojekakvim građevinsko-umjetničkim pothvatima, ali se ne ustručava pohvaliti (vrlo rijetke) pozitivne primjere, posebice kada je u pitanju očuvanje i prezentacija solinske baštine. Pogledi i ideje koje iznosi toliko su genijalni da bi kulturne institucije grada Solina nakon ovoga vremenskoga odmaka doista izgubile smisao vlastitoga postojanja ako ih ne bi barem pokušale sprovesti u djelo.
Unatoč njegovoj očitoj nesnošljivosti naspram autoritetu i hijerarhiji bilo društveno-političkom ili Crkvenom Vrgoča se zbog njegova otpora svrstavanju u ustaljene društvene okvire ne može proglasiti ideološki obojenim, anarhistom ili pak a(nti)teistom.
Zaključno govoreći Vrgočevi su »Pogledi« ovdje ukoričeni dokaz da je duh svakoga iskrenog humanista samo odjek onoga Duha koji puše gdje i kad hoće.

Mario MATIJEVIĆ

PROMIŠLJANJA O NEKIM TEMAMA SABRANIH KOLUMNI

 Špiro Vrgoč – Laudator temporis acti

U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama

Čitanje ove knjige, odnosno sabranih kolumni Špira Vrgoča stranjara iz Vrgočevice, kako je sebe nazivao, uistinu bih preporučio mnogima. Iz nje saznajemo ne samo o načinu karakterističnoga stila razmišljanja u mnogočemu usamljenog, no glasnog pojedinca, već i o sebi samima. Kolumne su izlazile krajem devedesetih godina u tada još mladoj Solinskoj kronici i kroz njih je Špiro Vrgoč kritički progovarao o svim oblicima zanemarivanja baštine, kulturnoga identiteta te uništavanja krajolika koji su se na solinskome području događale njemu pred očima.
Njegov je stil osebujan, piše mješavinom književne proze, filozofije i novinarstva, a u iznošenju stavova donosi i prikladne jezične kovanice. Iz biografskih crtica koje sam s nekoliko strana prikupio o njemu, znam da je bio slabovidan, no čini se da je bolje nego itko u razdoblju kasnih devedesetih vidio stvarne razmjere devastacije solinske spomeničke baštine na koje je nesmiljeno upozoravao kroz svoje tekstove. Pritom nije nikoga štedio, od običnoga puka kojemu je pokušao ukazati na važnost očuvanja ovoga jedinstvenog salonitanskog/solinskog kulturnog naslijeđa pa do gradskih vlasti, političara ili Crkve kojima je zorno pokazivao da upravo radi njihovih odluka nestaje Solin kakav je on poznavao i čuvao.

Aktualni tekstovi
U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama.
Njegove su kolumne, nažalost, još uvijek aktualne, budući da se malo što promijenilo u odnosu na prošlih više od dva desetljeća. Njegov »Pogled s Privije« nije nimalo arkadijski, već je poprilično tmuran, pa rekao bih i razočaran, no čitatelj se nakon iščitavanja i shvaćanja tekstova ipak ne bi trebao osjetiti malodušno i pesimistično, već otriježnjeno. Kroz njegove tekstove imamo osjećaj kao da je Špiro Vrgoč odredio svojevrsnu vlastitu (donkihotovsku) misiju kojom je želio uputiti ljude na shvaćanje što imamo ispred sebe, a sama ta baština trebala bi biti određeni duhovni putokaz, vrsta unutrašnjega kompasa koji nas vraća na ishodišta kulture ovih prostora. Njemu je pogled na jedan antički stup u Solinu mogao više reći o tome tko smo nego prosječni nezainteresirani građanin, živo biće, kojega baština kao takva ne zanima i koji u njoj ne vidi dalje od skupine kamenja koje stoji na putu nečega što sam smatra razvitkom.

Solinska platforma
Istina je da je svoje kolumne objavljivao u lokalnom mjesečniku, premda je po erudiciji, načinu izražavanja i stilu ovaj čovjek mogao svoje tekstove objavljivati u brojnim časopisima s višestruko većom čitalačkom publikom. Bio je iznimno usredotočen na stanje u njegovome Solinu i upravo mu je Solinska kronika bila željena platforma s koje se mogao obraćati kome je ustvari jedino i htio: Solinjanima. On je, kao i mnogi od nas, bio svjedokom različitih, ponekad vrlo maštovitih pristupa uništavanju kulturne ostavštine u Solinu. O građevinskom zamahu na solinskome području osamdesetih i devedesetih godina u kojem se devastacija prvenstveno antičkih lokaliteta provlačila kao lajtmotiv, izražavao se vrlo izravno te je na specifičan način opisivao građevinske poduhvate kao »asfaltno-mramorno-granitno-cementno-stakleno-aluminijsko-bloketnu zarazu«. Piše da »šuplje zidine, grobni komadići glasaju iz onoga vremena da se zaustavi mnogostoljetno divljanje kojim je sila i ružnoća razvaljivala ono što su silno bolji gradili«.
U nemoći i svojevrsnoj frustriranosti i rezignaciji, Vrgoč u jednom od svojih tekstova zaziva kralja Zvonimira, kraljicu Jelenu i cara Dioklecijana, s kojima je, barem po nekim idejama, imao više dodirnih točaka nego s pojedincima.
Radi svega što se tih godina događalo na solinskome području, Solin naziva planetom koji nije naslijeđen od prethodnih naraštaja već je posuđen od budućih. Njegov bi se pristup i onda i danas mogao opisati beskompromisnim, pomalo i ekstremnim, no kako je rečeno, služio se hiperbolom kao književnom figurom kako bi bolje dočarao sraz svjetova u kojem je mehanizacija pod krinkom napretka i modernizacije progutala brojne tragove života prije nas, baš kao da nitko prije nas ovdje nije ni postojao.

Žal za prošlim
Jedna od najupečatljivijih rečenica iz Vrgočevih tekstova ona je iz kolumne koja govori o tzv. Solinskoj zaobilaznici za koju kaže: »obilaznica nije obilazila ništa, preskakala nikoga, skretala ni pred čime. Ime joj je uzaludnije od truda dokazivanja smisla življenju«. Stoga je sam pak naziva »ne-obilaznicom«, a o tome što je izgradnjom same ceste izgubljeno ne treba posebno govoriti, budući da je ne samo veliki dio Salone izgubljen za istraživanje i prezentaciju, već je ovime konačno nestala i vizura antičkoga grada jer je južni dio Salone pregledno i arheološki posve odvojen od svoga ostatka.
Kako i sam spominje, za devastaciju nije krivo samo današnje društvo, spominje on i Avare i Tatare i Turke i Hrvate koji su se okomili na baštinu, no čini se da ga je najviše boljela ravnodušnost njegovih sugrađana koji nisu svi aktivno sudjelovali u fizičkom rastakanju kulturnih ostataka već su svojom šutnjom i pasivnošću ili neshvaćanjem sudjelovali u onome mnogo pogubnijem, a to je duhovna, odnosno unutrašnja propast.
Kada se pročitaju njegova zapažanja o tome što imamo ili smo imali i što ćemo imati sutra nastavimo li se kao društvo na taj način ponašati, s pravom se može reći da je bio »laudator temporis acti«, odnosno »hvalitelj prošlih vremena«, nadimak koji je već u antici dobio slavni rimski povjesničar Tit Livije. Za razliku od Livija, koji je iz političke perspektive hvalio prohujala rimska vremena, Vrgočev žal za prošlim vremenom nije obojan nikakvom ideologijom, politikom ili vjerom, već nostalgičnim tonom za razdoblje kada je život u Solinu bio definiran mentalnim i fizičkim suživotom antike, srednjega vijeka i novoga doba u kojem su stanovnici u mnogočemu više poštovali okoliš i graditeljsko naslijeđe nego danas. Uistinu štivo koje ne čita s ravnodušjem tkogod na neki način osjeća baštinu, a vjerujem da takvih na ovome području ne nedostaje.

Dr. sc. Dino DEMICHELI

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću