U SALONI ODRŽANA ZAVRŠNA KONFERENCIJA 29 UČENIČKIH RADOVA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA IZ ČITAVE ŽUPANIJE NA TEMU »SKRIVENA BLAGA MISTA MOGA« – Salonitanski život dalmatinske baštine

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Cilj projekta »Čuvari baštine« poticanje je darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine. Predstavljeni učenički projekti izvrsno pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte

Dvjesto godina nakon što je prvim arheološkim istraživanjima započelo otkrivanje bogate baštine glavnoga grada rimske provincije Dalmacije, na Manastirinama u razmeđi grobova svetoga Dujma i don Frane Bulića baština je oživjela u punomu životnom izričaju.

Salonitanski su lokaliteti još jednom pokazali nemjerljiv potencijal u ovakvim projektima

Završna konferencija 29 učeničkih radova osnovnih i srednjih škola iz čitave županije na temu »Skrivena blaga mista moga« vrhunac je projekta »Čuvari baštine« Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije i partnera. Predstavljanjem radova kroz učeničku su maštovitost i kreativnost, uporan jednogodišnji rad u otežanim pandemijskim uvjetima, mentorsku požrtvovnost pokazani svi društveni potencijali dalmatinske baštine.

Završnu su konferenciju održanu na izvorištu županijske baštine, antičkoj Saloni organizirali Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološki muzej u Splitu i Grad Solin.

Osim učenika i njihovih mentora završnoj su konferenciji organiziranoj sukladno svim epidemiološkim mjerama nazočili Blaženko Boban, župan splitsko-dalmatinski, Tomislav Đonlić, prof., županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, Ivica Rakušić, zamjenik gradonačelnika grada Solina, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti članovi stručnoga žirija i drugi cijenjeni gosti.

Uz »Oca« čuvara baštine

Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije proglašavajući konferenciju otvorenom posebno je istaknuo važnost mjesta na kojemu se ona održava

Nakon pozdravnih i uvodnih govora koje su u ime organizatora održali Tomislav Đonlić, Dr. sc. Ante Jurčević te u ime grada Solina zamjenik gradonačelnika Rakušić nazočnima se obratio župan Blaženko Boban koji je čestitavši ponajprije djeci i njihovim mentorima na upornomu i ustrajnomu radu, zatim i organizatorima na konferenciji naglasio važnost očuvanja i prenošenja baštine, posebno se osvrnuvši na mjesto na kojemu se konferencija održala.

– Uvjeren sam kako u čitavoj našoj županiji nije bilo boljega mjesta za početak ove priče doli ovoga na kojemu se danas nalazimo. Manastirine u Saloni koje pričaju priču naše bogate baštine i na kojima se u sjeni stoljetnih čempresa nalazi posljednje počivalište velikoga čuvara baštine Don Frane Bulića.

Štoviše rekao bih upravo ovom prigodom, gledajući sve vas djeco, vaše radove i projekte, živost koju ste donijeli u Salonu da je upravo Don Frane Bulić onaj prvi čuvar baštine, Otac čuvarâ baštine.

Imajući na umu njegovo djelo želim svima da vam upravo on bude uzor u budućem radu – istaknuo je župan Boban proglasivši konferenciju otvorenom.

Humanistički potencijali

Nakon uvodnih obraćanja i govora program konferencije se nastavio predstavljanjem učeničkih radova s time da su najprije predstavljeni radovi osnovnih škola, a u drugomu bloku su radove predstavili srednjoškolci.

»Balature moga grada« najbolji je projekt kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić

Tijekom predstavljanja radova stručni je žiri obilazio svih 29 izloženih i predstavljenih projekata te kroz aktivnu komunikaciju sa sudionicima konferencije prikupljao informacije za konačnu sliku o projektima.

Od 29 projekata najboljim je proglašen projekt »Balature moga grada« kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić.

Stručni žiri ocjenjivao je projekte u tri kategorije, a do samoga kraja bila je neizvjesna borba za prva tri mjesta u ukupnoj kategoriji gdje su pribrajane ocjene 29 koordinatora/mentora te su se ekipe smjenjivale, a izvrstan projekt osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća u posljednji je trenutak izgubio mjesto na postolju i ustupio mjesto Zdravstvenoj školi.

Izvrsnost i identitet

Po završetku glasovanja koordinatora/mentora te konačne odluke stručnoga žirija, a prije svečanoga proglašenja pobjednika nazočnima se obratio Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije.

– Cilj projekta »Čuvari baštine« jest poticanje darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine.

Ivica Zelić i Dragan Šupe iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

Kada smo krenuli u ovaj projekt, koji je u ime Centra doslovno iznio na svojim leđima kolega Dragan Šupe bili smo duboko svjesni da će učenički projekti upravo na ovakav način pridonijeti izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte.

Hvala svima na sudjelovanju. Veselimo se idućoj školskoj godini i novim predivnim projektima.

Ujedno i velika hvala članovima ocjenjivačkog suda Matei Dorčić, Mariju Matijeviću, Josipu Bujasu, Draganu Šupi i Anti Jurčeviću na velikomu trudu i entuzijazmu, a i hrabrosti, jer izabrati najbolje nije bilo lako – istaknuo je ravnatelj Centra Ivica Zelić.

Po dodijeli nagrada i završetku same manifestacije u ime organizatora »spiritus movens« čitavoga projekta Dragan Šupe uputio je posebnu pohvalu mališanima iz Osnovne škole Srinjine koji su se veselili uspjesima drugih škola bez obzira što su i sami bili na korak do nagrade, a i svim drugim školama i njihovim voditeljima. Da je bilo koja škola dobila glavnu nagradu to ne bi bilo nezasluženo.

Nagrađeni projekti

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji osnovnih škola
1. mjesto – OŠ Slatine
2. mjesto – OŠ Manuš
3. mjesto – OŠ Milana Begovića Vrlika

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji srednjih škola
1. mjesto – Zdravstvena škola Split
2. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir
3. mjesto – Industrijska škola Split

Kategorija ukupni pobjednici koja je ujedno i kategorija u kojoj su timovi dobili novčane nagrade za opremanje škole
1. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir za projekt »Balature moga grada«
2. mjesto – OŠ Slatine za projekt »Prizidnica srca moga«
3. mjesto – Zdravstvena škola Split za projekt »Šumsko blago«

Ogledni projekti

Matea Dorčić, dipl. iur. Voditeljica pododsjeka za granice pomorskoga dobra, održavanje i planiranje na pomorskom dobru i ekologiju mora Splitsko-dalmatinske županije kao članica stručnoga žirija istaknula je važnost ovakvih projekata.

Posebnu živost čitavoj konferenciji dali su osnovci sa svojim projektima

– Kada sam dobila poziv CI SDŽ za sudjelovanjem u radu ocjenjivačkoga suda na natječaju »Skrivena blaga mista moga« nisam ni u primisli imala da će ocjenjivački posao biti toliko zahtjevan. Radovi u obje kategorije; osnovne i srednje škole, toliko su sadržajno kvalitetni, sveobuhvatni i izazovni da je bilo gotovo nemoguće izabrati samo šest najboljih.

Zadaća nam se na kraju svela, uz puno analize i diskusije, na odabir »najboljeg od najboljih«. Svojim su radovima djeca pokazala zavidnu maštu i kreativnost, ali i vještinu prezentacije i promidžbe.

Konferencija održana u antičkoj Saloni bila je pravi pogodak jer omogućila svakomu od 29 projekata da se predstave i zabljesnu u punomu sjaju. Iskoristila bih ovu priliku čestitati svim nagrađenima, sudionicima, koordinatorima i učiteljima, ali i kolegama iz CI SDŽ na hrabrosti i inicijativi da u uvjetima »novog normalnog« započnu ovu predivnu priču.

Ponosna sam i zahvalna što sam bila mali dio ovoga velikog projekta – zaključila je Mate Dorčić.

Osvrćući se na uspješnost prve godine ovoga hvalevrijednoga projekta Dragan Šupe iz Centar izvrsnosti SDŽ istaknuo je značaj u specifičnome, suvremenome pristupu i modelima rada.

-Prilikom promišljanja aktivnosti kojima bismo poticali izvrsnost i potencijalnu darovitost u društveno humanističkom području bilo nam je jasno da moramo istražiti drugačije modele od onih postojećih u već etabliranim centrima izvrsnosti.

Društveno humanističko područje dugo je u našemu obrazovnom sustavu poistovjećeno s gomilanjem informacija umjesto s kreacijom. Iz toga smo razloga program usmjerili kreaciji.

Kada bih jednom rečenicom opisao ovogodišnja događanja u programu »Čuvari baštine« rekao bih da smo imali namjeru u šumi tražiti zeca, a našli smo medvjeda.

Naše škole skrivaju ogroman kreativan potencijal i jedan mala iskra bila je dovoljna da rasplamsa požar kreativne energije koji smo dobili. Izabrati najbolje projekte bilo je izrazito teško i ponosni smo na sve škole i njihove projektne timove.

Škole i svi sudionici ujedno su i najzaslužnije za sve što je napravljeno.

»ČAROBNA FRULA« KAO ČETVRTI KOPRODUKCIJSKI OPERNI PROJEKT »ZVONIMIRA« I UMJETNIČKE AKADEMIJE SVEUČILIŠTA U SPLITU – Solinsko operno kazalište

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Suradnjom dviju institucija na daskama Doma kulture »Zvonimir« su, uz recentnu »Čarobnu frulu«, izvedene i opere »Nikola Šubić Zrinski« Ivana pl. Zajca, »Ljubavni napitak« Gaetana Donizettija te »Figarov pir« Wolfganga Amadeusa Mozarta. Prve tri produkcije izvedene su scenski, dok je »Čarobna frula« zbog epidemioloških mjera i nemogućnosti održavanja zajedničkih režijskih proba izvedena koncertno

Koncertnom izvedbom arija, dueta i ansambala iz opere »Čarobna frula« Wolfganga Amadeusa Mozarta realiziran je četvrti koprodukcijski operni projekt Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Suradnjom spomenutih institucija na daskama Doma kulture »Zvonimir« su, uz recentnu »Čarobnu frulu«, izvedene i opere »Nikola Šubić Zrinski« Ivana pl. Zajca, »Ljubavni napitak« Gaetana Donizettija te »Figarov pir« Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Prve tri produkcije izvedene su scenski, dok je »Čarobna frula« zbog epidemioloških mjera i nemogućnosti održavanja zajedničkih režijskih proba izvedena koncertno.

U ovogodišnjoj produkciji »Čarobne frule« nastupili su studenti Odsjeka za solo pjevanje Umjetničke akademiju u Splitu

U ovogodišnjoj produkciji »Čarobne frule« nastupili su studenti Odsjeka za solo pjevanje Umjetničke akademiju u Splitu bas Mate Panjkota u ulozi Sarastra, tenor Vjekoslav Kaštelančić u ulozi Tamina, sopranistica Ana Malovan u ulozi Kraljice noći, sopranistica Neda Aleksić u ulozi Pamine, sopranistica Ana Čudina u ulozi Prve dame, sopranistica Rahela Ujević u ulozi Druge dame, mezzosopranistica Dora Jana Klarić u ulozi Treće dame, sopranistica Mia Gazdović u ulozi Prvog dječaka, sopranistica Marina Mrđen u ulozi Drugog dječaka te bas-bariton Matija Škiljo u ulozi Papagena. Dora Jana Klarić i Mia Gazdović su, uz spomenute uloge, tumačile i uloge Trećeg dječaka, odnosno Treće dame.

Uz vokalne soliste nastupio je i Puhački oktet Orkestra Umjetničke akademije u Splitu kojemu se pridružio pijanist Zoran Velić, dok je izvedbom ravnao mo. Hari Zlodre.

Projekt su sa studentima splitske Akademije pripremili njihovi mentori doc. Žana Marendić, doc. Terezija Kusanović, red. prof. Cynthia Hansell – Bakić, Ante Jerkunica, prof. i izv. prof. Hari Zlodre.

– Iznimno smo zadovoljni ostvarenom suradnjom sa solinskim »Zvonimirom« koja traje od 2018. i koja se potvrđuje iz projekta u projekt. Osim zadovoljstva naših studenata i kolega mentora, svakako vrijedi spomenuti i veliki interes solinske publike koja je sve naše izvedbe popratila s oduševljenjem.

Žao nam je što zbog trenutačne situacije »Čarobna frula« nije izvedena scenski kao prethodna tri projekta i što smo imali samo jednu izvedbu, ali nam je isto tako drago što smo usprkos ovom izazovnom vremenu zadržali kontinuitet, kao zalog da će se ovi naši solinski operni projekti nastaviti i ubuduće, kako u »Zvonimiru« tako i ambijentalno, na otvorenim solinskim pozornicama.

Posebno zahvaljujem ravnatelju Tonću Ćićeriću i svim djelatnicima »Zvonimira« koji svake godine na tjedan ili dva tijekom naših projekata svoju ustanovu transformiraju u malo operno kazalište i tako našim mladim umjetnicima omoguće izvanredne uvjete za rad i umjetnički razvoj – istaknuo je nakon izvedbe mo. Hari Zlodre.

 

U POVODU 50. OBLJETNICI SMRTI PJESNIKA JOSIPA PUPAČIĆA KNJIGA: MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI – Sudbina iscrtana žeravicom s vrha vrućega ugljena

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: Siniša VUKOVIĆ

Fotografije: Borko GUNJAČA

Svekolika je poezija Josipa Pupačića bila oživotvorenje i odraz njegova prekratkog života. Predstava u zbilji… Kao u kazalištu, tom jedincatom mjestu nepatvorene stvarnosti gdje se istinabog, najlakše legalno laže i najbrže legitimno bježi od istine… Kulise su tvarni razmaci od stvarnosti… Iluzija je legitimacija bitka u kojoj ama baš svatko može imati neki svoj, ne nužno i vlastiti, identitet

Jedan od najosebujnijih »farabuta« u hrvatskoj književnosti i bespoštedni umjetnik koji je neposredno dijelio i komplimente i falimente, Antun Gustav Matoš, baladeskno je bio odgudio u molskom tonalitetu s mnoštvom alteriranih i disonantnih tonova kako je: »smrt oduvijek imala dobar ukus…« Jasno, genijalni je naš vrli opismenjeni predšasnik – ali, ne zaboravimo, i glazbenik: violončelist! – onomad bio zabetonirao takav stav potaknut mnogim smrtima preko reda što su bile uznemirile njegov duh i vrijeme.

Josip Pupačić je s čitavom svojom obitelji nastradao u zrakoplovnoj nestreći na otoku Krku prije točno pola stoljeća 23. svibnja 1971.

Naravno, Matoš je bio inspiriran to reći potresen preranom smrću Janka Polića Kamova (umro je s 24 godine), a kasnije su zaredala umiranja preko reda i načina. Dovoljno je sjetiti se Antuna Branka Šimića, Frana Galovića, Augusta Cesarca, Ive Kozarčanina, Ivana Gorana Kovačića, Željka Sabola, pa i Augusta Šenoe ili Milana Milišića, a iz Splita su i prerano ili tragično bili nastradali Lujo Medvidović, Stipe Jakelić, Dasen Štambuk, sve pjesnici… Ni među skladateljima nije bajno u škartocu historiografije po tom pitanju: i Wolfgang Amadeus Mozart, i Vincenzo Bellini, i Vatroslav Lisinski, umrli su s oko 35 godina u živom trajanju, a i Pjotr Iljič Čajkovski nije se baš bio nauživao života…

I sad, da je prepisati ono što su, na primjer, Mozart ili Bellini skladali, a Kamov ili Šenoa napisali, bi li se moglo tom mogućem prepisivaču dati – penziju za uloženi rad? E, tim pitanjem, najmanje retoričkim, želim aktivno uključiti čitatelja u ovaj tekst…

Na svo ovo razmišljanje da, ponukala nas je sudbina pjesnika Josipa Pupačića: uže Poljičanina, šire Dalmatinca. Već dobrano potvrđeni pjesnik, realiziran i kao lirik i kao urednik u tada važnim časopisnim publikacijama, bio je pred portalom utjecaja i prošpetivom oglašavanja, jasno bivajući u prilici davanja kursa i estetskoga ukusa. Zacrtanim kriterijima, pri čijem je stvaranju fundamentalnih gradivnih elemenata i sâm sudjelovao, podvrgavao je i vlastito djelo: vazda ga ostavivši otvorenim za sva moguća propitkivanja, preispitivanja i procjenjivanja.

Tako položeno na plitici, kao da je hostija u času posvećenja na žrtveniku u prezbiteriju, biva mi pred očima svekoliko djelo Pupačićevo, čitavo djelo njegovo; do onda, do onoga kobnoga časa napisano i pušteno u javni opticaj, kao da je ono kondenzat toga pjesničkog salda, ustvari, krštena voda u kamenom baptisteriju korak-dva unutra, nakon što se u katoličku bogomolju uđe…

Pjesnik nikada ne gleda je li posvećenost prostora odana tradiciji katolištva: pjesniku je svaka bogomolja prostor nepovredive duhovne intimnosti. Ne vrijede tu ni osobne ni zdravstvene iskaznice; štoviše, tragovi sjećanja vode k tome kako je začinjavac Bepo više držao do običaja, negoli do nametnute mjere vjere…

Josip Pupačić oko godine 1956.

Pa opet, iz nekoga razloga htio je udovoljiti zovu obiteljske tradicije; htio je biti sljedbenikom familijarne baštine, pa je neposredno pred odlazak na Otok, u Veliku Britaniju, dao krstiti svoju kćerkicu jedinicu Rašeljku… Kratko nakon toga, vraćajući se iz Londona, svi su nastradali u zrakoplovnoj nesreći na otoku Krku, i evo, točno je pola stoljeća da se to dogodilo: 23. svibnja 1971.

Također, pola je vijeka i od posthumno objavljene Pupačićeve knjige »Moj križ svejedno gori«, koja je iz tiska izišla na jesen te iste godine. Sudbinska je jedna pjesma u njoj, posvećena upravo Omišlju na Krku:
»More i kopno/ Grad nad obalom/ I rub bijeloga pijeska između neba i zemlje/ Gle kako ga prebiru/ U visinama borovi/ Prstima sitnim poput sunčanih zraka/ Iglicama šapata/ Od kog se nabire more/ Zrnce po zrnce svjetlosti/ Preostale iz davnina/ Kap po kap znoja iscijeđenog iz umrle krvi/ Na svakom zrncu po stopa/ Otisnuta prema nebu (između neba i zemlje)«.

Svaki je naslov svake pjesme pisan minuskolom, baš kao što svaka pjesma ne završava točkom, već je sustavno provedena redukcija interpunkcije. I u ovomu dijelu pjesme sadržani su svi elementi što su inkrustirali sve dosadašnje Pupačićevo pjesništvo: i vatra, i voda, i zrak, i zemlja… Posebice su naglašene riječi »nebo« i »svjetlost«, te kao pretežiti likvidni element u njegovu pjesništvu, uz more i vodu (Cetinu), u ovoj je knjizi to – krv… Recimo pjesma »Vodama Cetine«:
»Vodama Cetine moj narod mrmori/ Povorke mrtvih s kamenjem na ramenu/ S kapima znoja na čelu, s kapima krvi u znoju/ Gaze – a voda do grla – zubima zarivenim u zemlju.«
Ili, u pjesmi »Biokovo«:
»Visoka svjetlosti/ Što strepiš od vlastite pa naše krvi…«
Ili, snažna profetska poruka kao opomena u pjesmi »Iz dana u dan«:
»I plaćat ćemo svoje piće posljednjim kapima djedovske krvi/ Što se već poodavno cijedi niz naše ukočene prste…«

Amblematska je naravno njegova pjesma po kojoj je knjiga i ponijela ime, a koja resi svaku antologiju hrvatske poezije koja je tiskana nakon što je ova pjesma/knjiga objavljena:
»Evo me, moj svijete, na raskršću/ I tvom i mome/ Oprostimo se. – Ti plačeš/ Moj križ svejedno gori/ Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga/ I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi (…) Moj križ svejedno gori/ Odblistava u beskraj tvoje ime/ Udaljujemo se/ I putujemo prema istoj nepoznatoj zvijezdi/ Ti toneš po svome snu/ A ja koracam/ I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju/ Moj križ svejedno gori/ Moj križ a tvoje ime…«

Svekolika je poezija Josipa Pupačića bila oživotvorenje i odraz njegova prekratkog života. Predstava u zbilji… Kao u kazalištu, tom jedincatom mjestu nepatvorene stvarnosti gdje se istinabog, najlakše legalno laže i najbrže legitimno bježi od istine… Kulise su tvarni razmaci od stvarnosti… Iluzija je legitimacija bitka u kojoj ama baš svatko može imati neki svoj, ne nužno i vlastiti, identitet. Otuda najčešći među nama nesporazumi…

No u životu i pjesništvu Josipa Pupačića nije bilo kulisâ od stiropora, nije bilo umjetnih dimova i falših zidova od šperploče ili iverice. Svaki je njegov stih autentičan poput navlastitoga otiska prsta, svaka je njegova pjesma identična proživljenomu životu kao u ispod indiga vjernom presliku, svaka je njegova knjiga spomenik u pozitivu načinjen od životnoga materijala po ishodišnom negativu…

Takva je i Pupačićeva knjiga »Moj križ svejedno gori« – spomenik hrvatskoj književnosti i to spomenik učinjen u trajnomu materijalu u bronci, ali i spomenik njemu, njegovoj ženi Benki i kćerkici Rašeljki, kojoj je djevojčici udahnuta i blagoslovna dedikacija upisana u rukopis buduće knjige i predana nakladniku prije puta u London: ucrtana žeravicom s vrha vrućega ugljena eda bi se razgorjela do u trajan oganj, do u plam sjećanja zavazda, do u vječnu vatru, baš kao u crkvi ili katedrali.

STUDENTI UMJETNIČKE AKADEMIJE U SPLITU NA TERENSKOJ NASTAVI PO SOLINSKIM LOKALITETIMA – Restauratori, Salona i »rasturatori«

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Arheološki lokaliteti u solinskom gradskom središtu idealna su podloga na kojoj studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta odnosno arheološke baštine

Studentice treće godine konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu predvođene doc. dr. sc. Mionom Milišom, a u suradnji s JUK »Zvonimir« Solin u sklopu nastave posjetile su solinske arheološke lokalitete u gradskomu središtu, točnije lokalitete u zoni »B« arheološke zaštite.

Situacija s lokalitetima koji u središtu suvremenoga Solina kroz kvalitetnu ili pak ikakvu prezentaciju nisu uspjeli ostvariti svoj kulturološki, a time ni društveno identitetski potencijal kod studentica je sudeći prema njihovu interesu i komentarima ostavila dubok dojam.

Specifična rješenja u arheološkomu lokalitetu u Gradini ostavila su poseban dojam na stasajuće stručnjake s područja konzervacije-restauracije

Štoviše uspješnom terenskom nastavom u samomu je začetku dogovoren nastavak ovoga oblika međuinstitucionalne suradnje.

Sadržaji usvojeni na kolegiju »Konzervacija-restauracija arheološke baštine 2« koji se sluša na jednom od 4 specijalistička usmjerenja Odsjeka za konzervaciju i restauraciju – Konzervacija-restauracija metala i arheološke baštine tako su terenskom nastavom u solinskomu gradskom središtu dobili na dodatnomu značaju.

Kontroverzni lokalitet na kojemu je nedavno pronađen pa izgubljen dio gradskih bedema koji su štitili salonitansku luku, dio antičke ulice uz samostan svetoga Rafaela, gradilište budućega Kulturno-informativnoga centra sa senzacionalnim nalazima antičkih mozaika, arhitektonski sklop uz Istočnu salonitansku baziliku na kojemu će se uskoro podići stambeno poslovna zgrada te u konačnici Gradina u kojoj se uređuje nova ljetna pozornica idealan su poligon na kojemu studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta.

Ostatci antičkoga bedema pronađeni pa izgubljeni na lokalitetu jugoistočno od Gospina otoka

– Tumačiti materiju o konzervaciji i restauraciji arheološke baštine studentima u razredu u Splitu uz najveći arheološki lokalitet u Hrvatskoj udaljen tek nekoliko kilometara od te iste predavaonice, bio bi apsurd. Postoji i onaj pametan niz u pedagoškoj edukaciji: »Reci mi i zaboravit ću. Nauči me i možda ću se sjetiti. Uključi me i sigurno ću naučiti.«

Iako su za Salonu svi odavno čuli tijekom školovanja, potrebno je osvijestiti potencijal neistraženih područjâ lokalitetâ, potencijal vrhunskoga arheološkog materijala, te potencijal da zaista dugi niz godina na lokalitetu odrastaju generacije mladih restauratora, arheologa, povjesničara umjetnosti, ali i mnogih drugih struka.

Kao profesori budućim mladim restauratorima, kroz suradnju s raznim kulturnim institucijama, svjedoci smo nepovezanosti i nekoordiniranosti, što samo otežava pokušaj zaštite arheoloških lokaliteta, a tako i arheoloških nalaza koji su posljedica svakoga arheološkog istraživanja – istaknula je doc. dr. sc. Miona Miliša.

ŽENSKA KLAPA »TAMARIN« I UDRUGA »SOLINJANI« GOSTOVALI KOD MAKEDONSKO-HRVATSKOGA DRUŠTVA – HRVATSKI KULTURNI CENTAR »MARKO MARULIĆ« U BITOLI – Solinsko bitolska obitelj

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Sve nazočne u dvorani Nacionalne ustanove Centra za kulturu Bitola pozdravio je Branko Maretić, predsjednik MKD-Hrvatski kulturni centar »Marko Marulić«, a među njima je bila i Nives Tiganj, veleposlanica RH u Republici Sjevernoj Makedoniji, te Vlado Uzelac, savjetnik u Veleposlanstvu, gradonačelnica Bitole Nataša Petrovska, gradonačelnik Općine Novaci Ljube Kuzmanoski, te Maja Andonovska Ilijevski, ravnateljica Nacionalne ustanove Centra za kulturu Bitola

Sat kula u Bitoli

Ženska klapa »Tamarin« i članovi Udruge »Solinjani« još jednom su potvrdili svoje prijateljstvo s Makedonsko-hrvatskim društvom – Hrvatski kulturni centar »Marko Marulić« u Bitoli.

Na poziv toga bitolskog društva i njihova predsjednika dr. sc. Branka Maretića Solinjani su boravili četiri dana u Republici Sjevernoj Makedoniji, a sve kako bi obilježili Dan državnosti Republike Hrvatske prilikom kojega je klapa »Tamarin« predstavila našu tradiciju pjesmom, a Udruga Solinjani gastronomijom, nošnjama i zapisima naše pučke tradicije.

Bilo je zaista dirljivo kada su »Solinjani« uredili svoj stol pun mirisa Dalmacije pred prostorima Nacionalne ustanove Centra za kulturu Bitola. Od kroštula, rafiola, pandulata, šapica, kuglofa, dukata, orahnjače…, do domaćih likera poput orahovice, rogačuše, limunčela, prošeka ili višnjevače, koji su zajedno sa solinskim suvenirima krasili dugi stol ukrašen rikamanin stolnjakom.

Domaćini i uzvanici su bili oduševljeni, a još kad su »Tamarinke« zapjevale ugođaj je bio upotpunjen. Na repertoaru njihova koncerta bile su i domoljubne skladbe poput »Bože čuvaj Hrvatsku«, kao i izvorni napjevi, te autorske klapske pjesme, a osim naše hrvatske izveli su i makedonsku državnu himnu, što je također posebno razgalilo posjetitelje.

Sve nazočne u dvorani Nacionalne ustanove Centra za kulturu Bitola pozdravio je Branko Maretić, predsjednik MKD-Hrvatski kulturni centar »Marko Marulić«, a među njima je bila i Nives Tiganj, veleposlanica RH u Republici Sjevernoj Makedoniji, te Vlado Uzelac, savjetnik u Veleposlanstvu, gradonačelnica Bitole Nataša Petrovska, gradonačelnik Općine Novaci Ljube Kuzmanoski, te Maja Andonovska Ilijevski, ravnateljica Nacionalne ustanove Centra za kulturu Bitola.

– Ovaj povijesni datum prilika je da se podsjetimo neprocjenjivosti hrvatskoga zajedništva i svih trenutaka koje smo skupa u bremenitim vremenima prošli i kojima je naša Hrvatska vratila svoju suverenost i demokraciju – poručio je u uvodu Branko Maretić.

Udruga Solinjani i domaćin Branko Maretić uz tradicijski stol

Veleposlanica Nives Tiganj već je na samomu početku, prilikom ulaska u dvoranu, izrazila oduševljenje tradicijski bogato ukrašenim stolom i načinom kako su Solinjani predstavili svoju baštinu, do samog koncerta »Tamarinki« i anegdota kako su živjeli stari Solinjani.

– Ovo je potvrda koliko naše dvije države imaju visoku razinu odličnih prijateljskih, političkih, bilateralnih odnosa, a promocija svega onoga s područja kulture je zapravo najbolji ambasador naše suradnje – rekla je veleposlanica čestitavši Branku Maretiću na organizaciji ovakvih događanja.

– Svaki sam puta oduševljena kada se promovira hrvatska kultura prilikom posjeta naših društava i svih drugih umjetnika, a svaki taj susret mi govori koliko su zapravo naša dva naroda bliska i povezana. Nadam se da će epidemiološke mjere dozvoliti da državljani Republike Sjeverne Makedonije turistički posjete Hrvatsku, a isto tako i naši hrvatski znamenitosti koje ova zemlja ima u nemalom broju.

Hvala također na ovom koncertu i predstavljanju, bili ste sjajni, a ova Kraljica Jelena će u spomen na ovaj susret krasiti salu našega Veleposlanstva u Skoplju – rekla je veleposlanica primajući na dar od Hele Milišić, predsjednice Udruge »Solinjani« te u ime klape Tamarin ovaj lijepi suvenir iz solinskoga Doma »Zvonimir«.

Pokrovitelj ove manifestacije je između ostalih i Splitsko-dalmatinska županija, iz sredstava za Hrvate izvan Republike Hrvatske, dok je solinske suvenire osigurao Grad Solin, a koji su također uručeni i ostalim uzvanicima, te domaćinu.

»Solin sve u šešnest« u Makedoniji

Crtice iz života staroga Solina predstavila je iz svoje knjige »Solin sve u šešnest« i Mia Sesartić, članica Udruge »Solinjani«, a u sklopu večeri predstavljena je i knjiga makedonskoga književnika i akademika Zorana Pejkovskog »Hrvatski kazališni glumci i redatelji koji su u Makedoniji radili od 1913. do 1941.«. Knjigu je predstavio promotor i recenzent prof. dr. Dimitar Pandev iz Skopja.

Čitav program Dana državnosti Republike Hrvatske zaokružen je zajedničkom pjesmom »Croatio, iz duše te ljubim«.
Solinjani su u sklopu svoga boravka bili u obilasku grada i njegovih znamenitosti, a posebno oduševljenje iskazali su nakon posjeta Muzeju Bitola i antičkom lokalitetu Heraklea, a također i crkvi Presvetoga Srca Isusova u gradskomu središtu, upravo na istoimeni blagdan 11. lipnja kada je svetu misu predvodio i skopski biskup msgr. Kiro Stojanov uz koncelebraciju župnika don Davida L. T. Regalada.

Tom je prilikom skopski biskup msgr. Kiro Stojanov zahvalio na dolasku na svetu misu u povodu proslave ovoga velikog katoličkog blagdana u Bitoli.
– Pozdravite nam Solinjane i svetište Gospe od Otoka, hvala vam što ste svojim dolaskom i nošnjama uveličani blagdan Presvetog Srca Isusova – rekao je biskup pozvavši sve prisutne na zajedničko fotografiranje.

Posebno nam se na kraju u razgovoru zahvalio i Petar Dimitrovski, laik koji pomaže župu Presvetog Srca Isusova, što smo posjetili njihovu malu katoličku zajednicu, tim više mu je bilo drago što stižemo iz Dalmacije jer je, kako je rekao, on rođen u Šibeniku, majka mu je iz Tisnoga.

Lijepih trenutaka ni druženja nije nedostajalo, a u večeri 12. lipnja nakon programa proslave Dana hrvatske državnosti u Centru za kulturu Bitola zapjevale se i hrvatske i makedonske pjesme, sređivali su se dojmovi i dan nakon.

Tamarinke su pismom razgalile srca okupljenih

– Klapa »Tamarin« ove godine slavi svoju 30. obljetnicu djelovanja te je pozvana od strane organizatora proslave da svojim sudjelovanjem i koncertom uveliča svečanost predstavljanjem hrvatske kulturne baštine klapskoga pjevanja, koje je zaštićeno kao nematerijalno dobro na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Ova međunarodna suradnja naših »Tamarinki« i MHD – hrvatskog kulturnog centra »Marko Marulić« koja traje već desetak godina nastoji učvrstiti potrebe za prepoznavanjem važnosti tradicije, osobito značaj očuvanja kulturne baštine i kulturnoga identiteta hrvatske manjine, te osjećaja svoje pripadnosti u državama regije i hrvatske dijaspore u svijetu – istaknula je Rosita Martić iz »Tamarinki« još uvijek pod dojmom čitave atmosfere nakon koncerta.

Hela Milišić, predsjednica Udruge Solinjani rekla je pak kako je njima ovo drugi susret s Makedonsko-hrvatskim društvom iz Bitole, bili su im već jednom domaćini u Solinu te se raduju što su im gastronomiju, kao i zapise naše pučke tradicije mogli uz posebno zadovoljstvo na ovaj način predstaviti u Bitoli.

Osim bitolskoga kraja prošetali smo i Ohridom, uz Ohridsko jezero do Biljaninih izvora, a Ana Žižić, u ime svojih »Tamarinki« i Hela Milišić u ime Udruge »Solinjani« su na kraju susreta izrazile veliki ponos ovakvim predstavljanjem Solina i Hrvatske u želji za daljnjom uspješnom suradnjom na sličnim projektima.

 

ČLAN BK “SALONA” IZ SOLINA, JE NA OLIMPIJSKIM IGRAMA U TOKIJU! – Boksač »Salone« Luka Plantić je olimpijac!

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Dečko iz Sesveta i novi stanovnik Solina Luka Plantić (24) protutnjao je Parizom i izborio nastup na Olimpijskim igrama. U polufinalu je odmjerio snage s Britancem Benjaminom Whittakerom, no glavni cilj je ostvaren – plasman u Tokio

Boksač Luka Plantić, član BK Salona iz Solina, je na Olimpijskim igrama u Tokiju! On je bio prvi hrvatski boksač koji se kvalificirao. Sve čestitke Luki i njegovu treneru Tomislavu Bašiću. U četvrtfinalu turnira u Parizu uvjerljivo je jednoglasnom odlukom sudaca 5:0 pobijedio Irca Emmeta Brennana! Bravo Luka, s tri čiste pobjede u kvalifikacijama osigurao je nastup u Tokiju u poluteškoj kategoriji (-81kg).

Višestruki hrvatski prvak u poluteškoj kategoriji u silovitom je stilu, nezaustavljivo pobijedio trojicu suparnika u kvalifikacijama i prolaskom u polufinale turnira u Parizu osigurao olimpijsku vizu i ispunio olimpijski san! Luka je savršeno odradio kvalifikacijski turnir – lani u Londonu startao je trijumfom nad nositeljem Austrijancem Umarom Džambekovom, a u Parizu je prvo uraganskim prekidom u prvoj rundi slomio Armenca Gora Nersesyana, a onda uvjerljivo slavio nad Ircem Emmetom Brennanom!

Luka je protiv irskoga borca Brennana krenuo u svom stilu, u nezaustavljivom jurišu od prve minute, ispucao seriju udaraca u tijelo i glavu Brennana, načeo i brzo razbio gard čvrstog Irca i već nakon prve minute prve runde prisilio suca na brojanje. Plantić je dominirao prvu rundu koju je dobio jednoglasnom odlukom. Irski boksač došao je do daha u drugoj rundi, opreznije izbjegavao Plantićeve ulaske, a i tu rundu Luka je dobio podijeljenom odlukom 4:1. U trećoj rundi Plantić je spustio tempo, orijentirao se na kontre i prošlo je nekoliko žestokih koje su obeshrabrile Irca. I tu je rundu Plantić dobio jednoglasno i uzdignutih ruku, u naletu emocija dočekao kraj meča i svog olimpijskog puta.

U ponedjeljak, 7. lipnja polufinale protiv Britanca Benjamina Whittakera, visokog boksača dugačkih ruku, odličnog tehničara i vrlo pokretnog, no glavni cilj je ostvaren – Luka je dohvatio zvijezde i olimpijske snove, te je rekao nakon meča:

– Godinu dana radili smo za ovaj trenutak i pripremali se za kvalifikacije. Došao sam maksimalno spreman, jako sam napredovao i znao sam da me nitko ne može zaustaviti. Četvrtfinale protiv Irca bilo mi je kao finale Svjetskog prvenstva, veliki pritisak, a kao što sam najavio – znao sam da sam veći »fighter« od njega i od bilo koga i da ću to dokazati. Nije bilo jednostavno, vrlo je čvrst, nije posustajao sve tri runde.

Imao sam snage za još nekoliko rundi, ali nakon prve dvije bilo je jasno da imam veliku prednost i da se mogu i malo štedjeti za polufinale. Borba s Whittakerom bit će puno opuštenija, bez pritiska, sad ću uživati u boksu, a uspjeh ćemo proslaviti po povratku u Hrvatsku.

– Presretni smo, Luka se vrhunski pripremio i odradio borbe za plasman u Tokio. Za Irca se nismo posebno taktički pripremali, bili smo koncentrirani da Luka nakon pobjede nad Armencem bude maksimalno fokusiran i da nametne svoj stil, napade i serije bez predaha. U polufinalu ćemo biti opušteniji, ali želimo i u Parizu otići do kraja i vratiti se sa zlatnom medaljom – rekao je nakon meča trener Tomislav Bašić.

Napravili su već sve što su zacrtali, i više od toga. Luka Plantić protutnjao je Parizom, borit će se na Olimpijskim igrama u Tokiju! Dečko iz Sesveta, naš heroj iz Solina gdje je preselio da bi se s trenerom Tomislavom Bašićem pripremio na najbolji mogući način za nastavak kvalifikacija i plasman u Tokio, posvetio se potpuno treninzima i boksu i apsolutno je zaslužio sve čestitke i olimpijski turnir!

Naklon do poda, sve čestitke Luki i treneru Bašiću u BK Salona i Hrvatskom boksačkom savezu koji ih je pratio i podržavao u svim fazama priprema i akcijama koje su ih lansirale na Olimpijske igre!

Izvor: Hrvatski boksački savez

PREDSJEDNIK KLUBA IVAN SPAJIĆ I TRENER IVAN MATIĆ, NASTAVLJAJU SURADNJU I U NOVOM PRVENSTVU – Nova sezona je ključna za budućnost kluba

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: Miro PODRUG

Koliko novi raspored političkih snaga u Gradskom vijeću Solina može utjecati na ustrojstvo i rad najstarijeg sportskog kluba u Solinu?

U taboru nogometnog drugoligaša Solina jedino su igrači prve momčadi na odmoru, dok mlađi uzrasti još nisu završili svoja natjecanja. Pionirima i kadetima za ostanak u 1. HNL bilo je potrebno osvojiti samo jedan bod uz Jadro protiv vršnjaka NK Zagreba. Pioniri su izgubili 0:1, a kadeti su pobijedili 3:1, »hat-trick« Nine Majdova. Solin je praktički dva kola prije završetka prvenstvenoga natjecanja osigurao ostanak u Drugoj HNL, pod vodstvom trenera Ivana Matića i paskom predsjednika kluba Ivana Spajića. Igrači su na zasluženom odmoru nakon zajedničkog druženja u Čaporicama!

Predsjednik kluba Ivan Spajić nam je iskazao zadovoljstvo, jer su ostvarili cilj, a to je ostanak u ligi, te je rekao:

– Trener Matić ostaje na kormilu i slijeće sezone u to nema dvojbe, a razgovori sa svim igračima bit će obavljeni ovih dana. Jedino je službeno otišao Argentinac Daniel Tobias Donsanti, koji je bio na posudbi. Ističu ugovori s napadačem Valentinom Vujinovićem i lijevim braničem Romariom Matovom, dok je stoper Domagoj Franić obećao ostanak ako ne nađe puno bolji angažman u inozemstvu. Pripreme za novu sezonu su planirane početkom srpnja.

Ivan Matić i Ivan Spajić, trener i predsjednik Solina

Koliko novi raspored političkih snaga u Gradskomu vijeću Solina može utjecati na ustrojstvo i rad najstarijega sportskog kluba u Solinu? A dakako i Redovna izborna skupština kluba, koja je planirana krajem lipnja. Predsjednik kluba Spajić nam je dao neke odgovore:

– Poznato je da sam predsjednik kluba od prošloga ljeta, nakon ostavka Mire Dugeča. Odlučio sam se kandidirati za novi mandat od četiri godine. Poznato je da je NK Solin klub od posebnoga značaja za grad Solin, te će ustrojstvo kluba ovisiti i o odlukama donesenim na Skupštini kluba. Postoji prijedlog da se smanji broj članova Izvršnoga odbora, po meni glomaznog, s 15 na devet ili jedanaest.

Solin je praktički pobjedom nad Junakom u Sinju, dva kola prije završetka prvenstvenoga natjecanja osigurao ostanak u Drugoj HNL., premda je Hajduk II na ljestvici ispred Solina. Po postojećim propozicijama Druge HNL tri najlošije plasirana napuštaju ligu, Međimurje i Junak, te plus Hajduk II, koji je službeno odustao od natjecanja u slijedećoj sezoni!

– Bila je ovo teška sezona. Iskreno moram reći dok sam pohvatao konce trebalo je proći neko razdoblje. Strpljiv i stručan rad je došao na naplatu u nizu od šest utakmica bez poraza, što je trasiralo ostanak. A nadasve mir u radu, što su potvrdili i igrači.

Naš cilj je zadržati okosnicu momčadi uz naše nade ponikle uz Jadro, slijedeća je sezona ključna za budućnost kluba, jer ispada čak pet klubova. Zašto? Slijedi u sezoni 2022./2023. novo ustrojstvo prva tri razreda natjecanja u HNL – rekao je stari, a prema najavama za sada, i budući predsjednik NK Solin Ivan Spajić.

Solinjani pobjedom u Sinju praktički osigurali ostanak u Drugoj HNL

Pod paskom Splićanina Ivana Matića (49) drugoligaš Solin je praktički dva kola prije završetka prvenstvenoga natjecanja osigurao ostanak u ligi. On je službeno na kormilo Solina od zaostale utakmice 6. kola protiv Hajduka II uz Jadro, a nakon smjene Ivana Bubala momčad je tri utakmice vodio pomoćni trener Duje Tokić.

Uvjerljivom pobjedom u Sinju nad izravnim suparnikom Junakom (4:1), momčad Solina je potvrdila igračku kvalitetu i mjesto u drugoligaškomu razredu natjecanja. Matić je opravdao povjerenje uprave kluba na čelu s predsjednikom Ivanom Spajićem.

Solinjani su zimovali na posljednjemu mjestu u 2. HNL, a u drugomu dijelu struka je ostala nepromijenjena, Matićev prvi pomoćnik je Duje Tokić, trener vratara Hrvoje Višić, a za kondicijske pripreme je zadužen Josip Maleš.

Modri su ove sezone mnogo bodova prosuli uz Jadro, koje je ranije imalo epitet neosvojive tvrđave (pet poraza i šest remija), ali su zato u gostima ubilježili pet pobjeda i dva neodlučna rezultata, zasigurno više od većine klubova koji se bore za vrh ljestvice.

– Drugi dio smo započeli pobjedom protiv Intera, no uslijedila je možda najlošija serija, kući neriješeno s Opatijom i minimalan poraz od BSK-a, te dva poraza u gostima, od Kustošije i Dinama II. Mnogi su nas tada otpisivali no, imao sam povjerenje u igrače. Uslijedila je pozitivna serija od šest utakmica bez poraza, četiri pobjede i dva neodlučna – počeo je priču solinski strateg Ivan Matić, te naglasio:

– Nakon kiksa od Orijenta u Solinu dokazali smo psihičku snagu i moć. Dobili smo važne utakmice, Osijeka II i Junak u gostima. Protiv Osječana smo uspjeli okrenuti rezultat, a u Sinju psihički i tehnički odradili utakmicu.

U drugomu dijelu prvenstva postigli smo 29 pogodaka, a primili 23 što je pozitiva za gornji dio ljestvice. Dokazali smo kvalitetan rad, zahvaljujući igračima i stručnomu stožeru. U svakomu slučaju velika prevaga je i dodatno dobra atmosfera u klubu od strane uprave na čelu s predsjednikom Spajićem koji su nam omogućili vrlo dobre uvjete za rad. Važno je, jer kada rezultat ne odgovori željama, možeš diskutirati i tražiti prava rješenja.

Dolaskom Ivana Matića na kormilo Solina predsjednik Ivan Spajić je imao veliko povjerenje, i potvrđeno je da je bio u pravu, jer je Matić nije »ho-ruk« trener, odnosno trener šok terapije, nego rada i kontinuiteta. Uza sve to imao je i dobro posložen izbor kvalitetnih igrača na svim pozicijama.

– Mislim da svaki trener teži tome. Da ima podršku ljudi, koji vode klub i tada mu je lakše raditi. I u svemu tome je najvažnija reakcija igrača, kada oni slijede određene ideje, filozofiju i osjete da je to pravi put. Tada te i sportska sreća nagradi.

Općenito imali smo vrlo malo oscilacija što se tiče igre bez obzira na rezultate. A i kući nismo bili toliko dominantni rezultatski, dok smo u gostima uknjižili pet pobjeda i dva neriješena rezultata.

Unatoč glavnomu cilju da Solin bude drugoligaš u slijedećoj sezoni, uspjeli smo i promovirati nekolicinu mladih igrača. A svakako je dobitak strpljivo čekanje i opravak za drugi dio Ninčevića, Llanosa i Puljića, jer su uz dolazak igrača za drugi dio svojom kvalitetom itekako doprinijeli našem rezultatu, i samim tim nastavili razvoj naših mladih igrača. Plus promijenili smo mentalitet u pobjedničku momčadi.

Jeste li razgovarali za slijedeću sezonu? Pitali smo Matića prije dvije posljednje utakmice, s Dugopoljem i Međimurjem.

– Skupština kluba je krajem lipnja mjeseca i pitanje je upravljačke strukture. Kako stvari stoje normalno je izgledan i nastavak suradnje – zaključio je trener Ivan Matić, koji je u Solin došao iz trećeligaša istarskoga Novigrada, a ranije je vodio bivše prvoligaše RNK Split i NK Rudeš, te u stožeru mlađih selekcija HNS-a. Matić je i bivši igrač Solina, i to u sezonama 1994./1995. i 1995./1996.

Konačna ljestvica 2.HNL

Prisjetimo se Drugu HNL napuštaju tri kluba, Međimurje, Junak i Hajduk II, koji je najavio službeno prestanak natjecanja u 2. HNL. Prvak Hrvatski dragovoljac je novi član 1. HNL, a u Drugu HNL se vratio Varaždin. U slijedećoj sezoni liga će brojiti 16 klubova, a 16. član će biti najbolji trećeligaš nakon kvalifikacija!
Redoslijed 2.HNL, nakon posljednjeg 34. kola: 1. Hrvatski dragovoljac 59, 2. Rudeš 57, 3. BSK Bijelo Brdo 55, 4. Cibalia 51, 5. Kustošija 51, 6. Sesvete 51, 7. Opatija 50, 8. Dugopolje 48, 9. Dubrava Tim Kabel 46, 10. Inter-Zaprešić 45, 11. Orijent 1919 45, 12. Croatia 44, 13. Dinamo II 43, 14. Osijek II, 15. Hajduk II 41, 16. Solin 38, 17. Junak 34, 18. Međimurje 24.
M.P.

PEDIJATRIJA – Glavobolje u dječjoj dobi

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Primarne glavobolje su migrena, glavobolja zbog napetosti, glavobolja s trigeminalnim autonomnim simptomima i druge primarne glavobolje uzrokovane kašljem, hladnoćom, tjelesnim naporom, vanjskim pritiskom. Uzrok primarne glavobolje najčešće nije poznat pa se može dokazati isključivanjem poznatih uzroka

Glavobolja je vrlo čest simptom u dječjoj dobi. Najveća joj je prevalencija oko 15. godine života kada se kreće od 50 do 80 posto. Određena je lokalizacijom (frontalna, okcipitalna, temporalna), tipom boli (tupa, pulsirajuća bol), učestalošću, trajanjem te pridruženim simptomima i znakovima. Glavobolje mogu biti primarne ili sekundarne.

Primarne glavobolje su migrena, glavobolja zbog napetosti (tenzijska glavobolja), glavobolja s trigeminalnim autonomnim simptomima i druge primarne glavobolje uzrokovane kašljem, hladnoćom, tjelesnim naporom, vanjskim pritiskom. Uzrok primarne glavobolje najčešće nije poznat pa se može dokazati isključivanjem poznatih uzroka. Tenzijski tip glavobolje pojavljuje se u 20 do 25 posto djece, a migrena u njih 10 do 15 posto.

Sekundarne glavobolje posljedica su mnogobrojnih uzroka. Najčešće su ozljede i upale u području glave i vrata, kože i potkožnog tkiva, krvnih žila, moždanih ovojnica- meningoencefalitis, sinusa, te nekih moždanih i vratnih živca. Uzrok glavobolje je i hipertenzija, tumori, hidrocefalus, subduralni higrom.

Sekundarna glavobolja može se pojaviti u okviru febriliteta, zbog infekcije gornjih respiratornih puteva virusnih i bakterijskih, patoloških procesa u usnoj šupljini, tjelesnoga napora, zbog boravka na nadmorskim visinama višim od 2500 metara, za vrijeme leta u zrakoplovu, nakon ronjenja, u stojećem stavu u osoba s ortostatskom hipotenzijom, zbog apneja u spavanju, brojnih metaboličkih i sistemskih poremećaja (hiponatrijemija, hipotireoza, sistemski eritemski lupus), te psihijatrijskih bolesti (depresija, anksioznost).

Glavobolja se pojavljuje i u okviru somatizacijskog poremećaja zajedno s drugim simptomima (bolima u trbuhu, učestalim proljevastim stolicama, bolima u leđima i zglobovima, dispnejom, poremećajima spavanja, vrtoglavicom, dvoslikama).

Intenzivne boli u području glave i vrata uzrokuju bolne kranijalne neuropatije i neuralgije moždanih živaca. Češće glavobolje se javljaju kod refrakcijskih anomalija, dalekovidnost, kratkovidnost, astigmatizam, te anemija.

Glavobolje mogu prema vremenskom slijedu biti akutne i kronične. O kroničnoj je glavobolji riječ kada se pojavljuje svakodnevno ili više od 15 puta na mjesec u posljednja tri mjeseca.

Danas u svjetlu pandemije Covid-19 ne smijemo zaboraviti da glavobolja može biti prvi znak akutne infekcije Covid-19. U post Covid-19 razdoblju i kod djece znaju biti prisutne glavobolje.

Glavobolja koja je nastala iznenadno (apoplektiformno) poput udara groma, uz poremećaj svijesti uvijek je sumnjiva na intrakranijalno krvarenje. Akutna glavobolja udružena s meningitičkim sindromom upućuje na meningoencefalitis ili subarahnoidalno krvarenje.

U dijagnostičkoj obradi glavobolje najvažniji su anamneza i fizikalni pregled, te neurološki status djeteta. Ako glavobolja dulje traje roditelji trebaju pisati dnevnik glavobolje. U dojenčadi na glavobolju upućuju i razdražljivost i trljanje rukama očiju i glave.

Potrebno je učiniti i oftalmološki pregled, pogledati očnu pozadinu, ispitati oštrinu vida, te učiniti otorinolaringološki pregled. EEG u djeteta sa glavoboljom treba učiniti samo onda kada se sumnja na epileptički napadaj jer promjene u EEG-u nisu specifične za pojedine uzroke sekundarne glavobolje.

Najčešće primarne glavobolje su migrene Incidencija migrene raste sa dobi, u petogodišnjaka je 3.5 posto, u 12 godišnjaka 19 posto, a u adolescenskoj dobi je 28 do 30 posto. Glavobolje kod migrene su intenzivne, bole konstantno ili pulsiraju, ne mijenjaju se s položajem glave, samo rijetko zahvaćaju jednu polovicu glave, mogu imati auru ili pacijent može predosjećati da se glavobolja sprema, samo djelomično mu pomaže paracetamol i godi im zamračena i tiha prostorija, a kad uspiju zaspati što potraje i do 4 sata, prestaju kao odsječene.

Često imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. Iako najčešće to sve znaju roditelji često vode djecu u hitnu pedijatrijsku službu.

Tenzijske glavobolje nastaju zbog psihičke napetosti i obično su poznate okolnosti zbog kojih se to događa. Čine 27 do 40 posto svih glavobolja u dječjoj dobi. Obilježava ih trajna, blaga, nepulsirajuća bol koja je lokalizirana obostrano temporalno, frontalno ili okcipitalno.

Djeca je najčešće opisuju poput pritiska ili stezanja obruča. Glavobolja traje od nekoliko minuta do nekoliko dana, nije praćena mučninom i povraćanjem, ne pojačava se pri tjelesnom naporu, a katkad je udružena s fotofobijom ili fonofobijom.

Mogu se ponavljati, a u tom slučaju treba pobliže pogledati da li je u podlozi neko depresivno stanje. Treba se konzultirati sa dječjim psihijatrom i pedagogom škole.

Somatizacijske glavobolje su projekcija nekog neriješenog stresnog stanja (pritiska u školi, neslaganja s nekim profesorom, perfekcionizam, rastave roditelja, smrti bliske osobe) koje izmiče i djetetu i roditeljima. Ljute se na sam spomen mogućnosti psihijatrijske podloge.
Indikacije za radiološkom obradom proizlaze iz kliničkih odstupanja.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Trešnje i višnje

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Višnje i trešnje poboljšavaju rad mozga, a istraživanja su pokazala da mogu smanjiti simptome Alzheimerove bolesti i Huntingtonove bolesti zbog sadržaja vitamina B skupine, a koji povoljno djeluju na živčani sustav. Sprječavaju oštećenje mišića kod sportaša i kod tjelesnoga napora, smanjuju koncentraciju »lošega« kolesterola u krvi i štite od srčanoga, ali i moždanoga udara. Održavaju zdravlje očiju zbog sadržanih pigmenata betakaroten, lutein i zeaksantin

Višnje i trešnje se svrstavaju u iznimno zdravo voće koje ima vrlo malo kalorija, 100 grama višanja i trešanja ima energetsku vrijednost od oko 50 kalorija. Nutritivni sastav im uvelike ovisi o sorti i načinu uzgoja, ipak se može računati da jedna šalica trešanja ili višanja sadrži 25 posto dnevno preporučene količine vitamina C i više od dva grama vlakana.

Vitamin C ključan je za pravilno funkcioniranje imuniteta te sintezu bitnoga proteina kolagena za mladost hrskavica i kože. Djeluju i antioksidativno, održavaju pravilan rad imuniteta, a dijetalna vlakna potiču rad crijevne peristaltike i pravilan rad probave.

Trešnja – Prunus avium L., porodica Rosaceae

Trešnje su porijeklom iz Turske, njihov uzgoj započeli su antički Grci dok su Rimljani pomogli kod njezina rasprostranjivanja diljem Europe. Trešnjini su cvjetovi mirisni i bijeli, prvi zreli plodovi su kod nas početkom svibnja, za sv. Duju, ali ipak veći broj sorti dozrijeva kroz lipanj.

Selekcijama su dobivene brojne izvrsne sorte trešanja koje sazrijevaju sve kasnije te su krupne i tvrde, čime se produžava njihov inače kratki vijek trajanja kao i vrijeme berbe i konzumacije. Trešnje se trebaju brati kada su potpuno zrele jer ne nastavljaju zriobom nakon branja, te se u hladnjaku mogu čuvati nekoliko dana. Očišćene trešnje se mogu zamrznuti na pladnju i spremati u plastične vrećice.

Glavni šećeri trešnjina ploda su glukoza i fruktoza, a od organskih kiselina najzastupljenije su jabučna i limunska, slijede jantarna, folna i salicilna kiselina u formi salicil aldehida.

Od pigmenata su najzastupljeniji antocijanini i protoantocijani, zaslužni za crvenu boju trešanja, a prisutan je i karotin. Sadrže celulozu, pektine, enzime i dušične tvari.

Od vitamina C i B, a od minerala u bogatoj mjeri kalij, zatim kalcij, natrij, magnezij, željezo, bakar i mangan. Sjemenke trešanja sadrže amigdalin i encim emulzin, a kora debla tanine. Listovi imaju vitamin C i znatne količine karotina. U peteljkama plodova ima tanine i tvari diuretičnog djelovanja, flavonoida i kalijevih soli.

Trešnje su odlično voće za povećavanje tjelesne i umne sposobnosti i djeluju učinkovito protiv lošega raspoloženja. Trešnje se mogu jesti više puta dnevno i u većim količinama bez ikakva nepoželjnog djelovanja, jedino ih ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija koči izlučivanje probavnih sokova, što naročito otežava probavu mesa.

Kao i sve druge alkalne namirnice smanjuju kiselost organizma pa su poželjna namirnica u ishrani i kod najtežih oboljenja.
U 100 grama svježih trešanja nalazi se 82 g vode; 0,2 g masti; 1 g bjelančevina; 16 g ugljikohidrata; 12 g šećera i 2,1 g vlakana.

Trešnje su bogate kalijem i djeluju na izlučivanje vode iz organizma. Bogatstvo flavonoidima, antocijanidi i proantocijanidi, daje im vrlo veliku ulogu u vezivanju slobodnih radikala.

Mnoge degenerativne bolesti (mrena oka, Parkinsonova bolest, arterioskleroza) povezuju se s oštećenjem tkiva koje uzrokuju slobodni radikali. Flavonoidi u trešnji istovremeno predstavljaju i prirodna protuupalna sredstva, te ublažavaju simptome alergija i astme.

Plodovi trešnje su na trećem mjestu među voćem po učinku snižavanja LDL kolesterola u krvi, koji je uvelike odgovoran za razvijanje arterioskleroze, srčanoga i moždanog udara.

Antocijani koji se nalaze u trešnjama blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove. Poznato je da je 20 trešanja 10 puta učinkovitije od aspirina, te ima pozitivne učinke kod gihta i artritisa.

Sok od trešanja jača srce i oboljele krvne žile. Sok se priprema od zgnječenih trešanja koje odstoje preko noći, a ujutro se protisnu kroz lanenu krpu. Na čašu soka doda se pola čaše šećera u prahu, kore od cimeta i nekoliko klinčića.

Sve se dobro izmiješa i ostavi četiri dana na toplomu mjestu, procijedi se i ulije u staklene boce koje se dobro začepe i okrenute naopako spremaju u hladnije ostave ili konobe, gdje se sok može očuvati godinama. Pije se tri puta dnevno po čašicu od pola decilitra, nakon jela, za jačanje srca.

Za detoksikaciju organizma je vrlo učinkovit jednodnevni post kada valja jesti samo trešnje ili piti iz njih svježe iscijeđen sok. Navedeni post je izvrsna i djelotvorna terapija za čišćenje organizma od svih štetnih tvari, naročito toksina. Takvu terapiju najbolje je primijeniti u vrijeme kada trešnje zriju i ima ih u obilju, za kraj proljeća na prijelazu u ljeto, bez obzira na to kako dobro se osjećali.

Plodovi trešnje djeluju na jačanje kolagena koji je građevni element vezivnoga tkiva kao što su hrskavice i tetive. Trešnje su prirodan izvor bora koji u kombinaciji s kalcijem i magnezijem u organizmu djeluje na čvrstoću kostiju.

Ljekovito djelovanje peteljki i ploda trešnje koristi se i u kozmetici, najčešće za pripremu maski koje otklanjanju podočnjake te njeguju i oživljavaju suhu kožu. Protiv podočnjaka se uzima oko 30 grama peteljki trešnje, preliju litrom hladne vode i ostave da odstoje 12 sati. Nakon toga se kuhaju nekoliko minuta, procijede i koriste kao mlaki oblog.

Kod suhe kože dobro pomaže iscijeđeni sok trešanja kojim se dobro namoči kanena krpa i stavi preko lica ili samo zgnječene trešnje koje se izravno nanose na lice. Ovakve maske se drže oko 20 minuta pa se lice ispere blagim čajem kamilice ili mlakom vodom.

Zbog vrlo malog glikemijskog indeksa trešnje su izvanredno voće koje pomaže kod mršavljenja, bogate su vodom, a istovremeno obogaćuju organizam energijom i ubrzavaju metabolizam. Trešnje pročišćavaju krv, pomlađuju organizam i u svakom su pogledu voće koje iznimno pozitivno djeluje na zdravlje te ih je poželjno u njihovoj sezoni konzumirati redovito, a ako smo u mogućnosti i smrznuti za produženo korištenje izvan sezone trešanja.

Osim plodova prema narodnoj medicini vrlo su ljekovite i peteljke trešnje koje pomažu izlučivanju mokraće i kod bubrežnih kamenaca. Dobro oprane, osušene i sitno izrezane peteljke plodova trešnje, kuhane u vodi dvije minute, ostave se poklopljene oko 15 minuta, procijede se i piju kao čaj protiv upale bubrega, za otapanje bubrežnih kamenaca i čišćenje mokraćnih puteva te za pospješenje obilnijeg mokrenja. Ovakav se čaj pije cijeli dan u gutljajima.

Peteljke ploda djeluju kao astringent (sredstvo za zatvaranje), diuretik i tonik. Spravljeni uvarak od trešnjinih peteljki koristi se za tretman cistitisa, edema, problema s bronhima, anemije i proljeva. Čaj dobiven od peteljki predstavlja moćan diuretik, a pomaže i za smanjivanje celulita i mršavljenje.

Koristi se i trešnjina smola koja je vrlo dobro inhalacijsko sredstvo u slučaju kašlja koji ne prolazi. Kašalj se može ublažiti i uvarkom od kore, a koji koristi i u smirivanju upala, osobito usne šupljine. Smola koja teče iz ozlijeđene, zarezane kore trešnje može se i rastopiti u kvalitetnomu octu. Služi za masiranje vlasišta čime se odstranjuje pojava peruti, a pomaže i odstranjuju šuge i ekcema na koži.

Višnja – Prunus cerasus L., porodica Rosaceae

U isto vrijeme s trešnjama sazrijevaju i višnje koje spadaju u super hranu. Naime i nakon uobičajenih procesa prerade: sušenjem, smrzavanjem ili konzerviranjem višnje zadržavaju antioksidativnu vrijednost.

Pradomovina višnje je Srednja Azija oko Kaspijskoga mora i Anatolije gdje je samonikla kao kod nas rašeljka. Selekcionirane su brojne vrste pa se tako višnje mogu uzgajati kako u kontinentalnom dijelu tako i uz more.

Dalmacija ima tradiciju dužu od 500 godina uzgoja autohtone sorte višnje maraske (Prunus cerasus var. marasca). Postoje i navodi da je u sjevernim šumama Dalmacije rasla divlja maraska koja je u potpunosti nestala. Višnja maraska je bila i ostala uz vinovu lozu, maslinu i badem, najraširenija kultura gdje zbog specifičnih odlika tla i klime, postiže visoku kvalitetu ploda, osobito specifičnu aromu i visoko je cijenjena namirnica u prehrambenoj industriji za proizvodnju likera, sirupa, sokova i džemova.

U jednom UNDP-ovom izvješću za Hrvatsku maraska je proglašena vjerojatno najkvalitetnijom višnjom na svijetu. U usporedbi s drugim sortama višnje, maraska je sitnija i trpkija pa je sukladno tome izuzetno pogodna za proizvodnju žestokih pića od višanja, kao što je poznati liker Maraskino.
Od davnina se višnja koristi i u pučkoj medicini, a najnovija istraživanja sastava ploda ne samo da potvrđuju već i šire njeno pozitivno djelovanje na ljudski organizam. Naime višnje spadaju u najzdravije vrsta voća.

Ljekoviti dijelovi biljke koji se sabiru i koriste su plodovi, koštice i peteljke plodova, a sakuplja se i smola s kore debla. Zreli plodovi imaju finu aromu i kiselkast okus.

Višnja se pokazala uspješnom u smanjenju upalnih procesa i ublažavanju bola kod artritisa, posebno kod gihta. Istraživanja su pokazala da čaša soka od višanja može ublažiti bol u zglobovima jer njeni aktivni sastojci smanjuju količinu mokraćne kiseline koja je uzrok problema. Osim toga, konzumiranje višanja je osobito dobro za srce i krvne žile, a redovito uzimanje sprječava nastanak pojedinih vrsta raka i dijabetesa.

Višnje sadrže biljni pigment antocijan koji ima visoko antioksidativno djelovanje u prevenciji anemije, srčanih oboljenja i tumora. Osim antocijana višnje su bogat izvor beta karotena a sadrže i melatonin – tvar koja djeluje antioksidativno i jedan je od važnih regulatora srčanoga ritma i procesa spavanja. Zbog visoke zastupljenosti antocijana višnje štite od bolesti srca i krvožilnoga sustava, određenih vrsta raka, smanjuju mogućnost pojave dijabetesa, pomažu kod učenja jer poboljšavaju pamćenje, a djelotvorne su i kod upalnih procesa i artritisa.

Višnje iz kompota mogu zamijeniti količinu aspirina od 1,4 grama. Čaša soka od višnje je ekvivalent 0,3 grama aspirina, a smrznute imaju djelovanje kao 0,9 g aspirina.

Višnje su od davnina poznate kao protuupalno sredstvo pa se i danas koriste protiv probavnih smetnji i raznih upala. Višnje se razlikuju od trešanja po dvostruko većemu sadržaju vitamina A. Budući da je vitamin A antioksidantski vitamin koji jača imunološki sustav, višnje se po antioksidacijskoj učinkovitosti svrstavaju na sedmo mjesto među voćem.

Nutricionisti predlažu konzumaciju višanja ne samo dijabetičarima, nego i zdravim ljudima te nude mogućnost pijenja ljekovitoga čaja od maraske ili čiste voćne sokove, zbog brojnih blagodati za ljudski organizam.

Sirup od višanja nije samo napitak koji osvježava ljeti, nego se između ostaloga koristi kao prirodno ljekovito sredstvo. Sirup prije svega djeluje na izlučivanje mokraće te se preporuča bolesnicima koji pate od vodene bolesti.

Sok od višnje pomaže ublažiti nesanicu i skratiti vrijeme potrebno da se potpuno uspava. Znanstvenici pretpostavljaju da višnje djeluju povoljno kod nesanice zbog sadržaja melatonina za koji je poznato da djeluje na prirodni ciklus spavanja.

Konzumiranjem višanja potiče se zdravlje kardiovaskularnoga sustava jer doprinose smanjenju razine kolesterola u krvi, smanjenju rizika od pojave ateroskleroze i metaboličkoga sindroma. Slabokrvnim osobama se također preporučuju plodovi višnje.

Provedena su znanstvena istraživanja o utjecaju soka od višanja kao dio programa treniranja prije i tijekom maratona, te je dokazan brži oporavak i smanjenje upale mišića. Sve više nutricionista savjetuje višnje kao tretman za oporavak nakon raznih sportskih natjecanja.

Američko društvo kemičara navodi da 20 višanja dnevno ili koncentrat od te količine višanja ima isti učinak na oslobađanje od boli kao aspirin ili ibuprofen. Svakodnevno konzumiranje višanja utječe pozitivno na smanjenje boli kod osteoartritisa, pa tako stručnjaci iz Arthritis Foundation (SAD) preporučuju oboljelima od artritisa tri puta dnevno popiti čisti sok od višanja razrijeđenoga s malo vode.

Prema istraživanjima u Americi i Japanu, višnje sadrže elaginsku kiselinu, ali i monoterpenskog perilil alkohola (POH), te kvercetin. Ove tri supstance djeluju antikancerogeno, elaginska kiselina djeluje preventivno, POH djeluje na obustavljanje formiranja novih krvnih sudova i obustavlja umnožavanje stanica raka dojke dok kvercetin direktno napada stanice raka u organizmu.

Kvercetin pomaže i dijabetičarima kojima ublažava smetnje s vidom i prevenira pojavu katarakte.
Peteljke višnjina i trešnjina ploda od davnina su se koristile u narodnoj medicini za pripravu čajeva koji pomažu pri izlučivanju mokraće i izbacivanju kamenaca iz mokraćnog mjehura i bubrega. Peteljke su bogate gorkim tvarima, taninom, organskim kiselinama, šećerom i mineralima. Čaj od peteljki se priprema na način da se šaka peteljki prokuha u litri vode oko 2 do 3 minute, pusti se da odstoji 15 minuta, ocijedi i pije tijekom dana u gutljajima.

Za sirup od višnje potreban je kilogram višanja i 800 g šećera. Oprane i očišćene višnje se pospu šećerom i ostave jedan dan kako bi pustile sok. Slijedećeg dana se kuha sve zajedno oko 20 minuta do pola sata, procijedi kroz gusto cijedilo sok u staklene boce i odmah se zatvore. Od samljevenih ocijeđenih višanja se dobije pekmez.

Drugi način dobivanja sirupa je od kilograma opranih višanja, dvije litre vode, kilograma ipo šećera i 2,5 dkg limunske kiseline. Oprane višnje se kuhaju pola sata u vodi, procijedi ih se i u to doda šećer te kuha još pola sata. Kada se ohladi dodaje se limunska kiselina te se sprema u staklene boce u hladnjak.

Marmelada od višanja sa želatinom se priprema od 2 kg višanja i 600 do 700 gr šećera koji se izmiješaju, doda im se sok od 2 limuna i 2 male vrećice želatine. Najprije se višnje dobro operu i očiste od peteljki i koštica te zajedno sa sokom koji su višnje pustile tijekom čišćenja stave u lonac za kuhanje. Dodaje se šećer i sok od limuna i stavi kuhati na laganoj vatri uz stalno miješanje dok se ne zgusne, oko sat i 30 minuta. Pred kraj kuhanja marmelada se usitni štapnim mikserom te doda želatina uz stalno miješanje. Gotova vrela marmelada sprema se u vruće, čiste i sterilizirane staklenke, poklopi se i ostavi da se ohladi.

Džem od višanja se priprema na sličan način, dodaje se trećina do polovina šećera težine očišćenih višanja te se kuha do željene gustoće džema. Najteži dio posla za pripremu višanja je čišćenje istih od koštica pa bi od velike pomoći bila spravica za otkoštavanje.

Ako ne potrebno je strpljivo odraditi taj dio posla ili pripremiti višnjevaču za koju nije potrebno čistiti višnje od koštica već se u velikoj staklenoj boci slaže red višanja pa red šećera, isto po prilici trećina težine višanja. Staklenka se napuni najmanje do tri četvrtine višnjama i šećerom, sve se zalije domaćom rakijom i zaveže celofanom, najbolje ih je ostaviti 6 tjedana ili više na toplom i sunčanom mjestu. Nakon toga se procijedi i spremi u boce.

Višnje već sazrijevaju na našemu području pa je vrijeme spremiti i sačuvati ovo dragocjeno voće za konzumaciju kroz godinu. Učinci prirodnoga soka od višanja, smrznute višnje, pa čak i slatko od višanja, djeluju učinkovito kao i svježe ubrani plod.

PADALINE
U mjesecu svibnju 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 32 litre kiše po četvornomu metru.

Kombiniranje biljaka u vrtu

SOLISNKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Uspješni vrtlari kombiniranjem kompatibilnih biljaka i održavanjem plodoreda mogu izvući maksimum uz minimalnu uporabu umjetnih gnojiva i pesticida. Također se ne smije zaboraviti da je za snažne i zdrave biljke važno poštivati razmak između biljaka

Svibanj je vrijeme intenzivnoga posla za sve vrtlare. Od pripreme tla, do sijanja i sadnje odabranih biljaka. Sada je potrebno uložiti trud i vrijeme, a da bismo kasnije uživali u plodovima iz vlastitoga vrta.

Međutim ako želimo maksimalnu korist poželjno je kombinirati biljke kod sadnje i sijanja da bismo na prirodan način povećali obranu samih biljaka od štetnika i bolesti koji ih mogu napasti, te grupirati biljke na način da se međusobno pomažu u razvoju.

Uspješni vrtlari kombiniranjem kompatibilnih biljaka i održavanjem plodoreda mogu izvući maksimum uz minimalnu uporabu umjetnih gnojiva i pesticida. Također se ne smije zaboraviti da je za snažne i zdrave biljke važno poštivati razmak između biljaka.

Neka biljke imaju dovoljno mjesta, to je recept koji osigurava da kompatibilne biljke postanu pravi saveznici.

Začinske i ljekovite biljke u vrtu

Brojne ljekovite i začinske biljke od velike su koristi u vrtnim gredicama. Njihovi cvjetovi mogu privlačiti razne oprašivače kao pčele i druge kukce, ali istovremeno mogu svojim aromatičnim mirisom odbijati nametnike, poput muha, lisnih uši, komaraca i grinja.

Poznato je da je bosiljak – Ocimum basilicum, poželjno saditi uz rajčice jer ih štiti od štetnika, a smatra se da rajčice koje rastu uz bosiljak daju ukusnije plodove.

Biljke iz porodice Apiaceae – štitarki, primjerice kopar – Anethum graveolens ili komorač – Foeniculum vulgare svojim cvatom privlače korisne kukce, poput muhe cvjetare i pčele koje obožavaju medonosni cvijet komorača, te tako osiguravaju bolje oprašivanje ostalih biljaka u vrtu, a time i veći prinos.

Kamilica – Matricaria chamomila predstavlja prirodni mamac za biljne uši, pogotovo crne, pa posađena uz bob, špinat, blitvu, grah ili mahune, na neki ih način štiti jer su veće šanse da će biljne uši napasti kamilicu umjesto povrća. Osim toga smatra se da djeluje ozdravljujuće na tlo, a poznato je i da kamilica štiti nasade krumpira od krumpirove zlatice. Kamilica poboljšava okus krumpirima i kupusnjačama, a koristi se i za pripremu ekoloških sredstava za zaštitu biljaka.

Stolisnik – Achillea millefolium, osim što privlači kukce oprašivače, pčele i bumbare, odlična je medonosna biljka. Međutim stolisnik je istovremeno i prirodni repelent koji odbija mrave, muhe i komarce, a mogu se od njega pripremati i preparati za ekološku zaštitu bilja.

Matičnjak – Melissa officinalis u vrt privlači korisne insekte poput bubamara i pčela. Posađen ispod voćaka jača njihovu otpornost i poboljšava aromu plodova. Poznato je i da sadnja matičnjaka ispod stabala breskve, sprječava kovrčanje lista.

I ostale aromatične i ljekovite biljke imaju utjecaj u vrtu, pa tako kadulja, timijan i miloduh štite povrtne kulture od različitih vrsta gusjenica, dok pelin i metvica odbijaju insekte.

Puževi iz vrta mogu se potjerati sadnjom timijana i boražine. Kopriva pomaže kod suzbijanja lisnih uši te povrće i cvijeće čini otpornijim. Gavez obogaćuje tlo fosforom, kalijem, kalcijem, željezom, B vitaminima i magnezijem.

Matičnjak, mažuran i origano djeluju pozitivno na sve okolne biljke gdje su posađene, dok kamilica i valerijana poboljšavaju kvalitetu tla.

Sadnja ljekovitih biljaka u vrtu ne samo da će poboljšati zdravlje povrtnih biljaka već nam istovremeno omogućava sakupljanje i sušenje istih za kasniju upotrebu i pripravu ljekovitih čajeva, tinktura, ulja i krema od biljaka koje smo sami uzgojili.

Cvjetnice u vrtu i voćnjaku

Osim estetskoga ugođaja cvjetnice imaju zaštitno djelovanje na biljke, osobito kao repelenti koji odbijaju štetne insekte ili kao biljke koje privlače korisne insekte za oprašivanje, te na taj način povećavaju urod.

Dragoljub – Tropaeoloum majus – raste kao grmić visine oko 30 cm, ali postoje i visoke sorte koje mogu narasti više od dva metara. S obzirom da nema vitice uglavnom puže po tlu stvarajući predivne grmove. Dragoljub na taj način štiti tlo od isušivanja i ispiranja. Cvijet dragoljuba privlači bumbare i veoma je privlačan lisnim ušima i gusjenicama pa ga je dobro posaditi u blizini rajčice i kupusnjača. Dragoljub štiti stabla jabuke od napada lisnih i krvavih uši. Osim toga dragoljub odbija gusjenice, puževe, mrave i miševe.

Cinija – Zinnia elegans sadi se u vrtu jer privlači leptire i bubamare koji se hrane lisnim ušima i tako se smanjuje napad ovih nametnika koji crpe biljne sokove i time oslabljuju biljku. Cinije se mogu naći u svim bojama, imaju snažnu i uspravnu stabljiku i vrlo su zahvalne biljke kojima odgovaraju sunčana mjesta i tla bogata hranjivima, a zahtijeva i velike količine vode. Ako želimo produžiti cvatnju, potrebno ju je obilno zalijevati i redovito dohranjivati, koje uvjete osigurava vrt koji se redovito obrađuje.

Kadifica – Tagetes sp. Tri su vrste kadifica – Francuska kadifica (Tagetes patula), Afrička kadifica (Tagetes erecta) i mala niska kadifica (Tagetes tenuifolia). Zbog njezina intenzivnoga mirisa ne podnose je mnogi štetnici i stoga služi kao prirodni insekticid, pa bi trebala biti stalni stanovnik svakoga vrta. Cvijeta od srpnja do jeseni zlatnožutim, narančastim i baršunasto smeđim cvjetovima. Uzgaja se na sunčanim gredicama, voli plodno, propusno tlo i dobro podnosi sušu.

Neven – Calendula officinalis bi trebao biti neizostavan cvijet u svakomu vrtu jer sprječava pojavu nematoda u tlu i tako štiti povrće od toga nametnika. Neven je jednogodišnja biljka kojoj odgovara bogato tlo, a prvi cvjetovi procvatu 40 dana nakon nicanja i cvatu sve do jačih mrazova u jesen te svojom narančastom bojom oplemenjuju vrtne gredice. U vlažnim uvjetima bez zraka biljka je sklona gljivičnim bolestima pa je važno da je posađen na sunčanoj lokaciji s dovoljnim razmakom između biljaka.

Uresnica – Cosmos bipinnatus – nekada je svaka kuća imala ovaj cvijet negdje u kutu svoga vrta. Od svih navedenih »Cosmos« je možda jedan od najljepših cvjetova koji će krasiti vrt cijeloga ljeta sve do prvoga mraza. Cvate u raznim nijansama, od bijele do tamnocrvene boje, a pčele najviše vole ružičaste.

Uspješno se sam zasije i traži minimalnu brigu, no ako želimo da neprestano cvate, potrebno je uklanjanje svakoga ocvaloga cvijeta. Grmolikoga je rasta i naraste više od 1.5 metara u dobrim uvjetima, ima nježne duge igličaste listove, cvate velikom cvjetovima sve do mrazova te se sama nadalje razmnožava. Najbolje uspijeva na sunčanim gredicama i dobro podnosi sušu. S obzirom na to da je prilično visoka biljka, Cosmos je najbolje saditi uz ogradu.

Lavanda privlači pčele i bumbare i smatra se da je jedna od medonosnijih biljaka kod nas istovremeno lavanda će spriječiti pojavu lisnih ušiju i mrava.

Kombiniranje kompatibilnih biljaka za bolji urod

Ako su u vrtu planirane gredice s češnjakom ili lukom, njima najbolji susjedi bi bili krastavac, rajčice ili mrkva.

Sve mahune vole blizinu krastavca, rotkvica, salate, cikle, rajčice, celera, špinata, kelja pupčara, tikvice.

Celer i cikla bi se trebali kombinirati s grahom i salatom. Grašak bi bilo dobro posaditi uz mrkvu, kupus, salate ili rotkvice.

Nezaobilazni krumpir će najbolje uspijevati ako uz njega ide kupus, crveni luk i češnjak, grah, zelena ljetna salata i celer. Hren isto voli krumpir, samo treba pripaziti jer je hren dosta invazivan i osvaja prostor te ga je kasnije teško iskorijeniti. Stoga bi ga bilo dobro posaditi na rubna mjesta vrta gdje ga se može držati pod kontrolom.

Rajčica obožava i napreduje ako su uz nju mrkva, grah, crveni luk, kupus, salata, peršin, poriluk, celer ili rotkvice.

Špinat treba sijati uz kupus, krumpir, korabu, rotkvice, rajčice i grah.

Tikvice i bundeve idu uz crveni luk i mahune, kao i ostalo povrće, jer nepoželjnih susjeda nema.

Vidimo da zapravo postoje brojne dobre kombinacije, međutim poznato je i negativno međusobno djelovanje biljaka.
Biljke iz porodice mahunarki ne idu u kombinaciji s češnjakom, crveni luk, vlasac i poriluk i svim ostalim biljkama koje imaju lukovicu.

Isto tako mahunarke ne trpe paprike u susjedstvu, bilo da se radi o slatkim paprikama, baburama ili ljutim papričicama. Ovo vrijedi i za neven, koji inače odbija štetočine. Zapravo, sve biljke koje odbijaju štetočine također odbijaju mahunarke.

Paprike, rajčice, tikvice, jagode i sve ostale biljke koje vole toplo vrijeme ne slažu se dobro s biljkama iz hladnije sezone kao što su brokula i cvjetača. Papriku pak nije dobro saditi u blizini tikvica.

Pojedine biljke međusobno si pomažu ispuštanjem korijenskih izlučevina, a neke od njih su: mrkva i grašak, luk i blitva, mrkva i luk, kupusnjače i krastavci, celer i luk, paprena metvica i kopriva.

Neke od kombinacija koje se preporučuje izbjegavati su: jagoda i kupus, grah i luk, cikla i poriluk te krumpir, luk i kupus, ruža i komorač.

Dobro je poznavati kojoj porodici pripadaju posađene biljke u vrtu, pa u nastavku sljede najčešće vrtne biljke prema sistematizaciji:

Porodici glavočika- Asteraceae pripadaju salata, endivija,radič, suncokret, maslačak, artičoka.

Porodici mahunarki–Fabaceae spadaju grah, grašak, mahune, bob, soja, leća, slanutak, bamija, rogač i kikiriki.

U porodicu kupusnjača – Brasicaceae su cvjetača, kelj, brokula, rotkvica, bijela repa, kupus, kineski kupus, hren, kelj pupčar, lisnati kelj, korabica, podzemna koraba, gorušica.

Porodica lobodnjača – Chenopodiaceae obuhvaća špinat, blitvu, ciklu, šećerna repa, lobodu, lubenice.

U porodicu lukova – Alliaceae spadaju luk, češnjak, vlasac, luk kozjak i poriluk.

Porodici pomoćnica – Solanaceae pripadaju krumpir, rajčica, paprika, patlidžan, feferon.

Porodici štitarki – Apiaceae pripada mrkva, peršin, celer, komorač, kopar, pastrnjak, anđelika.

Te u porodicu tikvenjača – Cucurbitaceae su tikve, krastavci, dinje, buče, bundeve, lubenice.

Prirodna gnojiva i insekticidi

Određene biljke smanjuju napad bolesti, pa je općenito prihvaćeno da sve vrste luka dobro djeluju protiv plijesni. Pelin u ribizu smanjuje napad rđe, a bosiljak u krastavcima napad bolesti krastavaca.

U današnja je vremena raširena svijest da se koriste prirodna, bio sredstva za zaštitu i dohranjivanje biljaka, pa evo neke preporuke za pripremu takvih sredstava kod kuće.

Kopriva – Urtica dioica, služi kao prirodni insekticid. Uzme se 1 kg svježih nasječenih kopriva, potope se u 10 litara vode i ostave 24 sata. Procijeđenom tekućinom treba prskati biljke napadnute od biljnih ušiju svakih 3 do 5 dana.

Pelin – Artemisia absinthium, prirodni je insekticid i pesticid, a priprema se tako da se 300 gr svježih listova i cvjetova pelina potope u 10 litara vode u trajanju od 2 do 3 dana. Procijedi se tekućina i koristi za polivanje protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava.

Kava – Coffea arabica, služi za odbijanje puževa koji ne vole talog od kave, a istovremeno talog blago gnoji zemlju te tjera dosadne biljne mušice. Talog kave diže kiselost zemlje, pa je dobro dodavati ga biljkama koje traže niži pH kao aronije, agrumi, borovnice ili kruške.

Sitno nasjeckana kora banane može poslužiti služi kao gnojivo cvijeću kojem je potrebno više kalija.

Veliki problem u povrtnjacima je pepelnica, poznata gljivična bolest. Protiv pepelnice, krastavosti i drugih bolesti učinkovito je prirodno sredstvo na bazi poljske preslice. Sredstvo djeluje preventivno tako što jača stijenku biljke i na taj način se biljka brani od prodora infekcije.

PADALINE
U mjesecu travnju 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 75 litara kiše po četvornomu metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću