PEDIJATRIJA – Naša djeca na ljetovanju i putovanju (2)

Učinci UV zraka u koži su kumulativni, tj. zbrajaju se tijekom cijeloga života. Potrebno je dvadesetak godina kako bi se pokazao negativan učinak UV zrakâ. Karcinomi kože koji se viđaju kod odraslih nisu se razvili od prošlogodišnjega sunčanja, nego sunčanja od unatrag 20 godina, svake godine. Većina tih ljudi ima plave oči i svijetlu put

Za vrijeme vrućih ljetnih dana, mnogima je vrućina tema razgovora. Svi tražimo osvježenje na plažama uz more, rijeke ili u hladovini borovine, suncobrana ili pak klimatiziranih prostorija. Visoke temperature zraka, velika vlažnost izazivaju poremećaj u organizmu prvenstveno kod djece. Za vrijeme velikih vrućina organizmu je potrebno više vode jer je znojenjem dosta i gubimo. Znoj tijelu oduzima toplinu. Organizam odrasloga čovjeka može znojenjem izgubiti i do 4 litre tekućine u satu koje treba nadoknaditi uzimanjem tekućine.
Koža u dojenčadi i male djece je tanja nego u veće djece. Zato je osjetljivija, naročito na izlaganje sunčevim zrakama u ljetnim mjesecima.

Sunčevo zračenje
Sunčevo se zračenje sastoji se od infracrvenih, vidljivih 95 posto i ultraljubičastih zraka 5 posto.
Infracrvene zrake djeluju toplinski. Prolaze kroz obično staklo, laganu odjeću. Ono je krivo za blijeđenje boja na predmetima koji su izloženi djelovanju Sunca npr. namještaja, odjevnih predmeta. Zračenje je jednako tijekom cijele godine. Prolazi čak i kroz oblake. Duboko prodire u kožu, izaziva oštećenje kolagena, elastičnih vlakana i krvnih žila. Kao rezultat takvoga djelovanja nastaje prijevremeno starenje, tj. stvaranje bora, smanjene elastičnosti kože i obješenosti kože. Odgovorno je za tamnu boju kože pri sunčanju zagasito smeđe sivkastu. Suodgovoran je za pojavu karcinoma i melanoma kože.
Ultraljubičaste zrake (Ultraviolet UV) najjače su ljeti, a slabije u ostalim mjesecima tijekom godine. Ove zrake ne prolaze kroz obično staklo. One izazivaju crvenilo i tamnjenje kože, brončanu preplanulu put. Pod njihovim utjecajem melanociti sintetiziraju veću količinu pigmenta koji je »kriv« za brončanu preplanulu put. Resorbira se u površnomu sloju kože tako da su te zrake odgovorne za pojavu karcinoma i melanoma kože. Dugotrajno izlaganje suncu dovodi do zadebljanja kože i dugotrajne pigmentacije.
Zaštitne je kreme potrebno nanositi u debelomu sloju pola sata prije izlaska na sunce. Naročito treba zaštititi čelo, nos, jagodice, ramena te dorzume (nadlanice) šaka i stopala koji najbrže izgore. Novi sloj treba obnoviti nakon 2 sata, jer se krema rastavi na pojedine sastojke koji su odgovorni za pojavu alergijske reakcije na kremu. Na početku sunčanja trebamo odabrati kremu s višim faktorom 12 ili 16, ne višim od 30, a kada potamnimo 6 ili 8. Nije preporučljivo upotrebljavati kreme s visokim zaštitnim faktorom jer na taj način sprječavamo stvaranje D vitamina preko kože, koji našu djecu štiti od rahitisa, a kod odraslih je prevencija osteoporoze.
Na proizvodima često piše »water resistant« i »very water resistant«. To znači da nakon boravka u vodi 40 ili 80 minuta, na koži zaostaje zaštitni faktor. Iza toga vremena treba se ponovno namazati.
Treba voditi računa da pri boravku na snijegu, pijesku i moru dolazi do obijanja UV zraka, tj. njihova jačega djelovanja. Najjače je odbijanje od pijeska, zatim snijega, pa tek onda od vodenih površina.
Nemogućnost razvijanja pigmentacije tijekom izlaganja suncu stvara mogućnost da UV zrake nesmetano djeluju godinama i oštećuju površinske i duboke strukture kože. Treba naglasiti da su učinci UV zrakâ u koži kumulativni, tj. zbrajaju se tijekom cijeloga života. S vremenom dolazi do zakazivanja kompenzatorskih enzimskih mehanizama te dolazi do pojave aktiničke keratoze, karcinoma i melanoma kože. Potrebno je dvadesetak godina kako bi se pokazao negativan učinak UV. Karcinomi kože koji se viđaju kod odraslih nisu se razvili od prošlogodišnjega sunčanja, nego sunčanja od unatrag 20 godina, svake godine. Većina tih ljudi ima plave oči i svijetlu put.
Potrebno je naglasiti da je pojačana industrijalizacija dovela do oštećenja ozonskoga sloja u stratosferi zbog čega je djelovanje UV intenzivnije.
Novija su istraživanja pokazala da UV zrake uništavaju mnoge mikroorganizme bakterije i viruse pa tako i koronavirus koji se nalazi na površini kože. Koronavirus je stalno oko nas, tu je, ali sunce, otvoreni prostori, boravak s djecom vani na zraku smanjuje toksično djelovanje na organizam. Pritom je svakako nužno pridržavanje distance, često pranje ruku. Djecu se ne preporuča voditi u trgovačke centre u zatvoreni prostor, na veća druženja i okupljanja.
Dezinfekcijska svojstva UV zraka najveću primjenu imaju u bolnicama gdje se koriste za dezinficiranje prostorija u kojima su boravili bolesnici sa raznim zaraznim bolestima.

Komarci
Komarci su neugodni posjetitelji. Na mjesto uboda može se staviti nešto gela za tu namjenu (»Floceta«, »Kamagel«) i preko toga hladan oblog. Može se međutim koristiti i nešto prirodniji lijek kao što je kantarionovo ulje. Kod jakih reakcija treba dati lijek protiv alergije. Ipak je najbolje zaštiti se primjenom nekih od repelenata (kreme i tekućine koje svojim mirisom odbijaju komarce), tabletama za aparat protiv komaraca koji se uključi u struju, mrežama na prozorima. Na otvorenim prostorima korisne su spirale i svijeće protiv komaraca koje polako tinjaju i svojim mirisom tjeraju komarce.

Putovanja
U pravilu treba izbjegavati pregrijanu unutrašnjost automobila. Najmanje pola sata prije nego što u njega unesemo dijete automobil je potrebno ohladiti. Kada stignemo do cilja dijete se ne preporuča naglo iznijeti iz automobila već ga trebamo ugrijati tj. otvoriti vrata. Trebamo izbjeći nagle promjene temperature hladnog klimatiziranog auta i velike vanjske vrućine, koje bi mogle za dojenče biti fatalne. Na put je mudro krenuti rano ujutro ili kasno poslijepodne. Djecu treba voziti na stražnjem sjedalu i koristiti sigurnosne pojaseve ili kvalitetne i sigurne sjedalice napravljene za tu namjenu i na kraćim relacijama.
Odgovara li klima u autu našoj bebi? Da, ali ne i da joj puše u lice. Zato ćemo dijete namjestiti tako da joj ne puše u lice. Treba predvidjeti i moguće zastoje u prometu i dulje stajanje na suncu (prometne nesreće, trajekti). Dobro je osigurati dosta osvježavajućih napitaka i vode. Dijete se nikada ne smije ostaviti samo u automobilu. Ako se putuje zrakoplovom djetetu treba osigurati više tekućine nego obično. Ako je dijete prehlađeno korisno je prije leta avionom ukapati kapi za nos (»Operil P«, »Benil« kapi) kako bi se izbjegla neugoda promjene tlaka zraka u srednjem uhu (bol).
Nema donje dobne granice za dijete kada može krenuti na put.

Ljekovitost mora
More ima posebna kemijska i fizikalna svojstva u odnosu na slatku vodu. Zbog svoga sastava je »ljekovito« posebno za djecu koja rastu. Plivajući dijete koristi cijelu muskulaturu, pa se razvijaju mišići i kosti. Jača prsni koš što je posebno važno za djecu koja boluju od bronhitisa i astme, koja imaju bilo kakve koštane malformacije kao što su skolioza, kokošja prsa, ljevkasta prsa. Pravilnim disanjem pri plivanju povećava se kapacitet pluća, te na taj način jačaju svoju otpornost dišnih putova. Ljeti djeca hodaju bosa kako u kući tako i vani što pogoduje pravilnom razvoju muskulature stopala. Ronjenjem dolazi do ispiranja i čišćenja sinusa, tako da će djeca u zimu ući otpornija na prehlade, te otpornija na razvoj upala kako gornjih tako i donjih respiratornih putova.
More djelotvorno djeluje na dječju kožu. Djeca često zimi imaju razne osipe po licu, tijelu, rukama i nogama. Kupajući se u moru opisani osipi nestaju. Dječja koža »očvrsne« i manje reagira na vanjske čimbenike koji su uzrokom osipa. Atopijski dermatits koji je čest u djece ljeti na suncu i kupanjem u moru je manje izražen, djeca se manje češu, te su djeca i roditelji zadovoljniji.

Ljetne opasnosti
Ljeti dolazi i do utapanja u moru. Zato dijete treba što prije naučiti plivati. Maloj djeci je potrebno staviti rukaviće. Obvezatan je nadzor nad djecom u svakomu trenutku dok borave na moru. Djeca vole more i plivanje. No postoji li strah od dubine mora djecu trebamo postupno učiti na radosti i ljepote koje nam more donosi ljeti. Bilo bi dobro dijete upisati u školu plivanja prije ljetne sezone tako da u grupi pod stručnim nadzorom nauči plivati.
U moru ima ježinaca, vlasulja, otrovnih riba na koje možemo stati u plićaku. I na to moramo misliti kao i na razbijene boce, šprice koje se nalaze na našim plažama, kako bi zaštitili naše dijete. Ubod pčele ili ose opasan je kod one djece koja su alergična na ubod tih insekata. Trebamo izvaditi žalac staviti hladan oblog, ako otok raste potražiti pomoć liječnika.
Ljeti znaju biti češće infekcije probavnoga trakta s povraćanjem i proljevima. Najčešće su virusne etiologije, ali ne smijemo zaboraviti ni one uzrokovane prljavim rukama, neopranim voćem i povrćem. Zato djeci trebamo češće prati ruke, a voće i povrće dobro oprati vodom.
Ljeti su češće i virusne respiratorne infekcije praćene povišenom temperaturom i kašljem, a koje spontano prolaze. Ako se simptomi odulje treba se javiti liječniku jer se i u ljetnim danima kod djece susrećemo s bronhitisima, upalama pluća, upalama mokraćnih puteva. Ljeti kada se djeca više znoje treba im davati više tekućine nego obično kako se mokraća ne bi koncentrirala jer kod one djece koja su sklona upalama mokraćnih puteva dolazi do ponovne upale, povišene tjelesne temperature, pečenja i boli pri mokrenju.
Za vrućih dana treba rashladiti tijelo. Preporuča se češće tuširati ili kupati u mlakoj vodi po mogućnosti bez upotrebe šampona. Treba rashladiti i dom. Djeca trebaju biti u prostoriji gdje nema klimatizacijskoga uređaja.
Na taj način ćemo lakše podnijeti vruće ljetne dane.

prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI 3 – Loza sa Starina

Tako mi je dida priča, a isto san čuja i od don Lovre Katića, da bi don Frane Bulić svako jutro dolazija vlakon iz Splita, jer je živija u Sjemeništu. Iša bi prvo do Tusculuma, a onda u đir po Starinama. Ako bi ljudi koji su kopali svoja polja pronašli nešto zanimljivo, stavili bi na zidić kraj puta, pa bi don Frane doša, stavija u boršu i nosija u Tusculum

Tamo di se i rodija, ponovo se vratija. Na korijene u stare kuće u Stipetini. Marino Vukšić, učitelj i dugogodišnji sportski djelatnik priča nam o svom starom kvartu, kako je to nekoć bilo.
Prolazimo pokraj stare krušne peći i penjemo se poviše kuća na guvno di se vršilo žito, di je još stari toć za ulje i jedna od starijih kuća u susistvu. Većina je kaže, u ono vrime imala konja ili kravu, a ako nisi ima posudija bi jedan u drugoga ako je tribalo vršit žito ili štokod priorat.
– U jednoj od najstarijih kuća u susistvu kroz ponistru provirile skoro grane od murve, a bilo ih je nekoć sedan, osan stabala uokolo. Nema jon krova pa možeš bacit oko odgori, još se vide podići, niše za spremit teće u zidu, to ti je u ono vrime bija ka ugradbeni ormar – smije se šjor Marino na svoju usporedbu.
Vodi nas dalje.
– Ovo je kuća u koju su u susistvo stigli prvi doseljenici, a da nisu prezimena Vukšić – govori nam Marino. To je bila kuća Marinka Vukšića koju su 1921. kupili Kulići iz Dugobaba, postoji dokument o plaćanju poreza, pa se tako to može sa sigurnošću potvrdit – kazuje nam Marino dok fotografiramo kuću iz više kutova.
– U njoj nema stanara, ali je zanimljiva jer ima balaturu i kolone na ulazu, vjerojatno s obližnjih iskopina, kako su već u ono vrime Solinjani koristili kamenje sa Starina za izgradnju kuće ili ukrašavanje pročelja.
Prije su u ovon našen kvartu od Vukšića živili još i Frane Musin i sestra mu Marija, te barba Nediljko i teta Dara Vukšić, muž i žena – nabraja nam dalje pokazujući stare kuće ili ono šta je od njih ostalo.
Učinili smo tako đir pa se opet spuštamo do stare kuće njegova dida.
– Jedna polovica je bila moga dida Marina, a druga od brata mu Ive, Tanjina i Brajina dida – pojašnjava nan Marino.
– Doli u prizemlju, je bila štala i krava, a s druge strane konoba. Gori je bila kužina i sobe, a poviše nje, u potkrovlju komin. I tako u obe polovice identično – prisjeća se Marino unutrašnjih prostorija starih kuća.
Sića se i turnja isprid kuće koji je sad pod asflalton. Koliko li se tu samo turnjalo i donosilo grožđa nakon berbe u obližnjen vinogradu.
– Igralište današnje škole bilo je naš vinograd. Bilo je u njemu jedno dvi iljade trsa i ja san ćaći pomaga brat grožđe.
Kad su otkupljivali zemlju kako bi izgradili igralište nisu plaćali teren nego samo stabla, voćke i lozu na njemu, nisan bija zadovoljan cijenom, pa san se žalija – spominje se 80-godišnji Marino Vukšić pa se prisjeća i drugoga vinograda na Starinama koji je obilazija s drugin didon, Bartulon Milišićen, materinin ćaćon.


– Bila je to zemlja na Zubanovcu, kad krenete sa Širine pokraj autobusne stanice put Starina, tamo su isto bile pronađene iskopine. Bija je tu vinograd, smokve, trišnje, i bunar, tako da se moglo zalivat. Po cilin Starinama je uvik bilo polja, ljudi su sve obrađivali. Tako mi je dida priča, a isto san čuja i od don Lovre Katića, da bi don Frane Bulić svako jutro dolazija vlakon iz Splita, jer je živija u Sjemeništu. Iša bi prvo do Tusculuma, a onda u đir po Starinama. Ako bi ljudi koji su kopali svoja polja pronašli nešto zanimljivo, stavili bi na zidić kraj puta, pa bi don Frane doša, stavija u boršu i nosija u Tusculum. Svak je tako radija i don Frane je tako, malo po malo, sakuplja i sačuva vridne ulomke iz Salone – govori nam Marino pokazujući i fotografiju svoje matere Ivanke, rođene Milišić, i njezine prijateljice koju je na kolonama u Saloni, može bit i na Zubanovcu, fotografira poznati danski arheolog Ejnar Dyggve koji je istraživa Starine.

EJNAR DYGGVE
Mater mi je pričala kako su ona i Ejnar Dyggve na mote razgovarali. Govorila je kako je bija dobar čovik, a Solinjani su bili prema njemu susretljivi, upućivali bi ga di triba kopat kad bi su oni nešto našli dok su obrađivali svoje zemlje, priča nam Marino.

Marija GRUBIŠIĆ

KONCEM LIPNJA ODRŽANA 23. SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Oporbi sporno, vladajućima nije

Rušenje baraka u gradskomu središtu koje je provela tvrtka »Valvel Aventus« d.o.o. koja je u vlasništvu Antonija Jurića, predsjednika Vijeća MO Priko vode potaknulo je dio oporbenih vijećnika da zatraže sazivanje tematske sjednice s ciljem utvrđivanja okolnosti vezanih uz odabir tvrtke, a njihov je zahtjev odbijen kao pravno neutemeljen

Na 23. sjednici Gradskoga vijeća Solina održanoj 29. lipnja u Domu »Zvonimir« usvojen je prijedlog o imenovanju gradske vijećnice Ane Stojić u Mandantnu komisiju te Željka Ljubičića u Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Stojić i Ljubičić zamijenili su dosadašnjega člana Nikolu Perajicu koji je na prošloj sjednici razriješen dužnosti gradskoga vijećnika.
Uslijedilo je informiranje vijećnikâ o provedbi natječaja i odabiru izvođača radova na rušenju baraka u gradskomu središtu, a isto je potaknuto zahtjevom oporbenih vijećnika za sazivanjem tematske sjednice kako bi se utvrdile okolnosti vezane uz odabir tvrtke »Valvel Aventus« d.o.o. koja je u vlasništvu Antonija Jurića, inače predsjednika Vijeća MO Priko vode.
Obrazlažući odbijanje zahtjeva za sazivanje tematske sjednice tajnik Grada Ante Ljubičić između ostaloga je naglasio kako isti nije pravno utemeljen te da je natječaj proveden sukladno svim zakonskim propisima. Osim toga, istaknuto je kako je odabrani izvođač radova dostavio znatno manju ponudu od procijenjene vrijednosti te je zadane radove izvršio maksimalno profesionalno u propisanomu roku.
Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) posebno se osvrnuo na rad oporbenih vijećnika.
– Većina se oporbenih vijećnika bavi sitnim politikanstvom, a ne onim za što su izabrani, a to je da predlažu kvalitetne ideje i projekte usmjerene razvoju grada – istaknuo je Prkić. Štoviše osvrt predsjednika Gradskoga vijeća izazvao je negodovanje kod dijela oporbenih vijećnika koji su potom napustili sjednicu.

Razdvajanje vrtićke ustanove
Vijećnici koji su nastavili s radom jednoglasno su usvojili izvješće o financijskomu poslovanju Dječjega vrtića »Cvrčak« Solin u 2019. kojega je predstavila ravnateljica ustanove Anđela Biuk.
Ukupni prihodi ostvareni su u iznosu od 27.367 milijuna kuna, dok rashodi iznose 27.162 milijuna što znači da je DV »Cvrčak« proteklu godinu zaključio s 204 tisuće kuna viška. Ustanova je iz prethodnih godina prenijela višak u iznosu od 349 tisuća kuna te je u 2020. ušla s ukupnim viškom od 553 tisuće kuna.
Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) osvrnuo se ovom prilikom na potrebu pokretanja procedure razdvajanja Ustanove. Naime DV »Cvrčak« uz grad Solin obuhvaća i općine Klis, Muć i Dugopolje te broji uistinu velik broj vrtićkih kuća i polaznika.
– Budući se do kraja godine planira otvaranje novoga vrtićkog centra u Solinu s pet novih odgojnih skupina, a u planu je i otvaranje novoga vrtića u Dugopolju, broj polaznika će se značajno povećati. Predlažem stoga da se što prije održi sastanak s načelnicima spomenutih općina kako bi se dogovorila mogućnost razdvajanja vrtićke ustanove – poručio je Prkić.

Knjižnica u »plusu«
Sljedeća točka dnevnoga reda odnosila se na izvješće o poslovanju Gradske knjižnice Solin u 2019., a predstavila ga je ravnateljica Karmen Borković.
Ukupni knjižnični fond GK Solin na dan 31. prosinca 2019. iznosio je 63 115 jedinica od kojih je 60 690 jedinica knjižne građe te 2 155 jedinica neknjižne građe. Ukupna vrijednost fonda iznosi nešto više od 6 milijuna kuna.
Uzimajući u obzir službene podatke popisa stanovništva iz 2011. proizlazi da Gradska knjižnica u svom fondu ima 2,55 knjiga po stanovniku što je više od propisanoga standarda – istaknuto je u izvješću.
– Kada je u pitanju investicijsko ulaganje u prostor tijekom 2019. najznačajnije je vezano uz uređenje unutarnjega stubišta koje povezuje prostor Središnje knjižnice i Teatrina – rekla je ravnateljica Borković potvrđujući kako Gradska knjižnica Solin uz pomoć Grada kontinuirano ulaže u poboljšanje svojih usluga.
Predstavljeno je ovom prilikom i izvješće o financijskom poslovanju Gradske knjižnice u protekloj godini prema kojem su prihodi iznosili 2.339 milijuna, a rashodi 2.356 milijuna kuna te je u konačnici godina zaključena s 17 tisuća kuna manjka. Međutim Knjižnica je iz proteklih godina prenijela višak prihoda u iznosu od 78 tisuća kuna tako da je u 2020. ušla s 60 tisuća kuna viška.

»Zvonimiru« nedostaje prostora
Na dnevnom redu 23. sjednice našlo se i izvješće o radu Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin za 2019. koje je predstavio ravnatelj Ustanove Tonći Ćićerić.
U izvješću je sadržan pregled svih područja djelatnosti za čije je obavljanje Ustanova registrirana te podaci o kulturnoj suradnji i partnerstvima koje je uspostavila s drugim institucijama. Pregled produkcije kulturnih programa podijeljen je u tri vremenska razdoblja, siječanj-lipanj, Solinsko kulturno ljeto te listopad-prosinac.
– Sveukupna kulturna događanja pratio je velik broj posjetitelja pa je tako u razdoblju od siječnja do lipnja 2019. zabilježeno 171 posto više posjetitelja u odnosu na isto razdoblje 2018. dok je ukupna gledanost Solinskoga kulturnog ljeta, manifestacije koja je postala poznata diljem naše Županije i šire, porasla za 39 posto – istaknuo je ravnatelj Ćićerić osvrćući se i na infrastrukturne probleme s kojima se Ustanova susreće, a koji često predstavljaju ograničenje za realizaciju ambicioznijih projekata.
– Realizacijom kapitalnih infrastrukturnih projekata u kulturi koje provodi Grad Solin, a u kojima naša Ustanova ima status glavnoga partnera u bliskoj će budućnosti stvoriti optimalne uvjete za perspektivan razvoj kulturnoga života u Solinu – najavio je Ćićerić koji je vijećnicima ovom prilikom predstavio i financijsko izvješće JUK »Zvonimir« za 2019.
Ukupni prihodi Ustanove u protekloj godini iznosili su oko 3.188 milijuna, a rashodi 3.194 milijuna te je ostvaren manjak u iznosu od oko 6 tisuća kuna. Budući je Ustanova u 2019. ušla s viškom prihoda nešto većim od 263 tisuće kuna konačni financijski rezultat iznosi 257 tisuća kuna viška.

Nova odora

Pretposljednja točka dnevnoga reda odnosila se na prijedlog odluke o izgledu službene iskaznice i službene odore komunalnoga redara, a predstavila ju je pročelnica odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom Sanja Samardžija.
Dnevni red sjednice zaključen je usvajanjem prijedloga o promjeni imena Ulice Blage Zadre na području MO Priko vode u Ulicu Blage i Roberta Zadre oca i sina junaka Domovinskoga rata.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ

U SOLINU PREDSTAVLJENA NAJNOVIJA KNJIGA MONSINJORA JURJA BATELJE, POSTULATORA STEPINČEVE KAUZE – Zločin bez kazne

Posebna je važnost ove publikacije kako je istaknuo prof. Dukić u njezinu izravnomu dokumentiranju svjedočanstava što je pak potkrijepio čitanjem odlomka u kojemu vlastito, mučno i tragično svjedočanstvo iznosi Mijo Samac rođen u Slavetiću 23. rujna 1920.
– Naši neprijatelji nisu htjeli trošiti municiju, a željeli su izbjeći i to da se u naselju čuje pucnjava, pa su noževima klali deset po deset naših ljudi i bacali ih u jamu. Naši su vojnici morali prići ili bili prisilno dovedeni dvojica po dvojica, vezani, odvojeni po desetinama, i svaki je bio nožem zaklan u vrat. Jedan bi od partizana koljača žrtvu povukao za kosu prema naprijed, a drugi bi joj zabio nož u zatiljak. Neke su ubijali bajunetom.

Pred malobrojnom solinskom publikom u Galeriji »Zvonimir« 23. je lipnja predstavljena knjiga »Žrtve obavijene šutnjom, Svjedočanstva patnika s Križnog puta«, autora monsinjora dr. Jurja Batelje, Promicatelja postupka za proglašenje blaženim i svetim zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija kardinala Stepinca.
O publikaciji je uz autora monsinjora Batelju govorio i jedan od recenzenata izv. prof. dr. sc. don Josip Dukić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.
Kako je u uvodnomu dijelu istaknuo prof. Dukić riječ je o knjizi koja je izdana ove godine, a koja na 326 stranica donosi svjedočanstva petnaestorice sudionika Križnoga puta, najvećega i najmučnijega stradanja hrvatskoga naroda u novijoj povijesti. Tema je to kojoj je u našemu današnjemu društvu, kako je uvodno govoreći istaknuo prof. Dukić posvećeno povremeno i mjestimično ponešto prostora u javnomu diskursu, dok njezino sustavno i znanstveno istraživanje još uvijek ne nalazi primjerene oblike. Štoviše kako je istaknuo ona se tek povremeno i svrsishodno koristi kako u političkim tako i u Crkvenim društvenim krugovima.

Autor tako u knjizi donosi svjedočanstva najvećim dijelom civila, zatim vojnika i dvaju svećenika koji su preživjeli Blajburšku tragediju. Prenosi sjećanja na njihova tegobna iskustva koja su čitav život skrivali od svojih najbližih, vlastitih roditelja, znanaca, bračnoga druga i vlastite djece bojeći se da će ih ako se za njih sazna, represivni komunistički režim podvrgnuti novim mukama.
Govoreći nadalje o samomu načinu nastanka ove knjige prof. Dukić je istaknuo kako je ona sastavni dio dokumentiranja i proučavanja života svetosti Alojzija Stepinca jer je naime autor upravo prikupljajući građu o kardinalu zapisao i ova svjedočanstva.
– Ova svjedočanstva iznimno su vrijedna jer do srži upotpunjuju određene istražene spoznaje. Na toj temeljnoj razini svjedoče o mučeništvu i žrtvi, ne samo Alojzija Stepinca koji im je bio glavna meta, već i onih malih običnih ljudi – posebno je istaknuto u samoj publikaciji.

Pomno planirani zločin

Dukićev pogled na važnost i nezaobilaznost ove publikacije u svakomu bavljenju Križnim putem hrvatskoga naroda upotpunjuje i drugi recenzent prof. dr. sc. Josip Jurčević koji je istaknuo kako je sasvim jasno da je taj zločin na Bleiburgu i Križnom putu počinjen planirano i s vrlo jasnim ciljem.- Također, sasvim je jasno da se taj zločin pripremao kroz cijeli drugi svjetski rat, kao i da se dolaskom komunista na vlast dogodila diktatura proletarijata te da je njihov cilj bio prekid doticaja s dotadašnjom tradicijom i nasljeđem. To vrijeme bio je početak zločinačkog komunističkog svijeta i oni su veoma dobro znali da bi taj svijet mogao opstati, mora počivati na neograničenom nasilju, a da bi dugoročno osigurali svoju vlast morali su iskorijeniti svu baštinu prije komunizma koja je njima bila neprihvatljiva. Kada u Hrvatskoj i drugim komunističkim zemljama slušamo o ovim zločinima često čujemo teze da je to bio refleks osvete, a da tome nije tako možete čitati u ovoj knjizi i vidjeti u tragičnosti sudbina ovih običnih ljudi. Može se jako dobro vidjeti zapravo da je riječ o organiziranom zločinačkom sustavu kojem je za cilj bio uništiti institucije i ljude, nositelje stare tradicionalne hrvatske baštine – istaknuo je u recenziji prof. Jurčević.

Posebna je važnost ove publikacije kako je istaknuo prof. Dukić u njezinu izravnomu dokumentiranju svjedočanstava što je pak potkrijepio čitanjem odlomka u kojemu vlastito, mučno i tragično svjedočanstvo iznosi Mijo Samac rođen u Slavetiću 23. rujna 1920.
– Naši neprijatelji nisu htjeli trošiti municiju, a željeli su izbjeći i to da se u naselju čuje pucnjava, pa su noževima klali deset po deset naših ljudi i bacali ih u jamu. Naši su vojnici morali prići ili bili prisilno dovedeni dvojica po dvojica, vezani, odvojeni po desetinama, i svaki je bio nožem zaklan u vrat. Jedan bi od partizana koljača žrtvu povukao za kosu prema naprijed, a drugi bi joj zabio nož u zatiljak. Neke su ubijali bajunetom.

Novi dokazi
Obraćajući se prisutnima na predstavljanju autor knjige monsinjor Batelja na samomu je početku istaknuo kako je znanstveno istraživanje povijesti jedan sustavni i neprekidni proces čemu svjedoči i njegovo najnovije otkriće. Naime monsinjor je nedavno upravo zahvaljujući situaciji vezanoj za epidemiju koronavirusa došao do bolničkih dnevnika koje su vodile sestre pri višemjesečnom i višegodišnjem liječenju kozaračke djece, a koji bacaju potpuno novo svijetlo na ovo povijesno pitanje. Štoviše upravo taj najnoviji primjer ukazuje kako je u razrješenju ovoga i sličnih pitanja jedini odgovor u potpunom, sustavnom i objektivnom znanstvenom pristupu.

Iznoseći pak detalje o nastanku same knjige autor je istaknuo kako su materijali za nju prikupljeni u desetogodišnjem razdoblju do 1997. do 2007.
– Dok sam obilazio hrvatske krajeve u traganju za činjenicama koje osvjetljavaju život te posmrtni glas svetosti i mučeništva blaženoga Alojzija Stepinca, susretao sam ljude koji su mi iz vlastite pobude, u povjerenju, ispripovjedili tajnu svog života koju su desetljećima skrivali i pred članovima obitelji i pred javnošću. Pomno sam zabilježio svako svjedočanstvo i gotovo svaki sugovornik je svoje svjedočanstvo potpisao i osjetio sam kako je duboka sudbina i patnja potresla njihove duše. Neki od njih, nakon prvog susreta i stečenog povjerenja, došli bi u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje sam obnašao službu rektora, i bez prisluškivanja bilo koga mogao sam u miru saslušati i zabilježiti njihova stradanja. Bilo je to za njih svojevrsno vidanje nezaliječenih rana. Svi su oni danas mrtvi, ali njihova riječ daje ovoj knjizi vjerodostojnost, a ona njima pravo javnosti. Štoviše, i aktualnost jer živimo u vremenu kad se neupokojene žrtve nastoji obaviti još većom šutnjom – rekao je autor.

Demografski i vjernički vid stradanja
Nadalje monsinjor Batelja je istaknuo jedan rijetko spominjani, ali objektivno govoreći važan vid ovoga stradanja hrvatskoga naroda i njegov preslik na našu svakodnevicu. Naime stradanja ogromnoga dijela hrvatskoga naroda u ovom postratnom zločinu, potpuno objektivno i činjenično je doveo u svezu s demografskom katastrofom u kojoj se naše današnje hrvatsko društvo nalazi.
Uz demografski vid na primjeren način autor je kako u knjizi tako i na predstavljanju uključio i još jedan itekako bitan vid stradanja i patnje, a to je onaj teološki, vjernički. Autor je tako poručio kako zabilježena svjedočanstva žele sačuvati spomen na stradanja koja ne bi bilo moguće podnijeti bez kršćanskoga poimanja života i smrti, odnosno čovjekova uporišta u Bogu Stvoritelju i sudcu živih i mrtvih.


– Štoviše, vjera je jedini kriterij koji nam omogućuje razumjeti zašto su ovi stradalnici s ohrabrenjem susretali svećenike, a neki u zatvoru u Lepoglavi potajice promatrali u šetnji nevino osuđenog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i bili okrijepljeni već samom spoznajom njegove blizine. Poneki su sretni dohvaćali komadićak hostije, pričesti, kao oni u logoru u Staroj Gradiški gdje im je mrvica hostije bila velika kao sunce. Potvrdilo se općeljudsko iskustvo svjetskih gulaga u kojima su logoraši samo iz vjere i molitve uspjeli preživjeti. Osim toga, ova svjedočanstva žele čitatelju pružiti točnu informaciju o počinjenom zlu nad stradalnicima Križnoga puta i žrtvama koje su oni podnijeli ljubeći istinu, pravdu i poštenje. To je glavna poruka ove knjige i razlog da sam je kao svećenik pripremio i objavio – zaključio je autor.

Mario MATIJEVIĆ

PRORADILE NADZORNE KAMERE NA TRIMA LOKACIJAMA U SOLINU – Prometni »Big brother«

Na tri frekventne lokacije na području grada Solina, na križanju Zvonimirove ulice i Ulice dr. Franje Tuđmana u gradskomu središtu, na križanju Ulice Marka Marulića s Ulicom Petra Krešimira IV. i Putom mira, točnije u blizini Osnovne škole kraljice Jelene, te na križanju Matoševe ulice i Ulica Petra Krešimira IV. pored pekare Svaguša, postavljene su nadzorne kamere koje imaju za cilj povećati sigurnost građana.

Navedeni video sustav znatno je unaprijedio i rad Odsjeka za prometno redarstvo grada Solina koji ga je počeo koristiti početkom ove godine. Naime, na spomenutim lokacijama prometni redar u obavljanju poslova iz svoga djelokruga putem video nadzora provodi nadzor nepropisnoga zaustavljanja i parkiranja vozila sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a konačni je cilj ovakvoga djelovanja smanjenje broja prometnih prekršaja te samim time povećanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu, prvenstveno djece i ostalih pješaka. Kamere su neprestano u funkciji, dakle 24 sata dnevno, a kazna za prometne prekršitelje iznosi 300 kuna.
Osim za nadzor prometa sustav kamera koristi se i za utvrđivanje prekršitelja u slučajevima remećenja javnoga reda i mira, prevenciju i otkrivanje kaznenih djela te za opći nadzor i zaštitu, a sve s ciljem unapređenja sigurnosti građana. Prekršaje koji nisu u domeni prometa utvrđuju djelatnici nadležne Policijske postaje.
S navedenim ciljem, a sukladno utvrđenim potrebama, sustav nadzora u budućnosti uspostaviti i na drugim lokacijama u gradu. Naime, iskustvo većega broja gradova u Hrvatskoj, a i u drugim svjetskim zemljama pokazuje da primjena tehničke zaštite korištenjem video nadzora ima preventivnu i represivnu svrhu te je učinkovita metoda povećanja sigurnosti gradova. U Hrvatskoj je zakonska regulativa tehničke zaštite i zaštite javnih površine jasno definirana, a pridržavanjem zakonskih obveza vlasnika i lokalne samouprave u kontroliranom korištenju podataka dobivenih video nadzorom, uklonjena je opasnost od narušavanja privatnosti građana.

Još 10 kamera

Prvi video nadzor na svom području grad Solin je postavio 2015. na tri lokacije: na Širinu, točnije na raskrižje Jadranske magistrale D-8 i ulice Stjepana Radića, na zgradu Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« i na prostor arheološkoga lokaliteta Gradina.
Prošle je godine dobivena suglasnost za uspostavu video nadzora na još 10 lokacija među kojima su i tri na kojima je sustav početkom ove godine stavljen u funkciju: križanje Zvonimirove ulice i Ulice dr. Franje Tuđmana, križanje Ulice Marka Marulića s Ulicom Petra Krešimira IV. i Put mira, te križanje Matoševe ulice i Ulica Petra Krešimira IV. Preostale lokacije na kojima je planirano postavljanje sustava video nadzora su: Matoševa ulica pored stanice za tehnički pregled vozila, Ulica Stjepana Radića na izlazu iz Ulice kralja Zvonimira pored Policijske postaje Solin, naselje Ninčevići pored OŠ kralja Zvonimira, Ulica put Majdana pored OŠ don Lovre Katića, Meterize na križanju Splitske ulice i Ulice Marka Marulića, MO Sveti Kajo pored trgovine »Ribola« te izlaz s Novog groblja, odnosno križanje ulica Put mira i Matoševa.

PRVO SOLINSKO RECIKLAŽNO DVORIŠTE ZAPOČELO S RADOM – Među rijetkim gradovima u Dalmaciji

Solinsko reciklažno dvorište u Ulici Joze Kljakovića Šantića nakon gotovo godinu dana odgađanja konačno je 6. srpnja započelo s radom. Riječ je o projektu za kojega je 85 posto ukupne vrijednosti, 3.3 milijuna kuna osigurano iz Kohezijskoga fonda Europska unije, a preostali dio do 4 milijuna kuna, koliko iznosi ukupna vrijednost osigurao je Grad Solin.

– Ponovio bih i ovom prilikom kako je sukladno Zakonu o održivomu gospodarenju otpadom svaka jedinica lokalne samouprave koja broji više od tisuću i pol stanovnika dužna na svom području osigurati reciklažno dvorište, dok su lokalne samouprave koje broje više od 25 tisuća stanovnika obvezne imati dva. Budući je Solin 2011. imao 24 tisuće stanovnika u izmjenama Prostornoga plana koji je u tijeku, već smo predvidjeli lokaciju za izgradnju još jednoga reciklažnog dvorišta – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević podsjećajući i na poteškoće s kojima se grad nosio tijekom realizacije ovoga projekta.
– Dvorište je gotovo godinu dana kasnilo s otvaranjem, a razlog je neslaganje okolnoga stanovništva koje unatoč svim našim naporima nije spoznalo činjenicu što ono uistinu predstavlja. Poručio bih stoga još jednom svim našim sugrađanima kako nemaju nikakvoga razloga za strah jer se tu neće odlagati po zdravlje opasan otpad, naprotiv držim kako će otvaranje reciklažnoga dvorišta značajno doprinijeti smanjenju broja nelegalnih odlagališta te spriječiti zagađenje okoliša – poručio je gradonačelnik.
Solinsko reciklažno dvorište predano je na upravljanje tvrtki »Čistoća« d.o.o., a namijenjeno je isključivo fizičkim osobama koje imaju prebivalište ili privremeno boravište na području grada Solina i za njih je ta usluga potpuno besplatna. Pravne osobe ne mogu odlagati otpad u reciklažnomu dvorištu.
Na kraju svakako treba istaknuti kako se Solin izgradnjom ovoga objekta za odvojeno prikupljanje i privremeno skladištenje propisanih vrsta otpada uvrstio među rijetke gradove u Dalmaciji koji su na odgovarajući način ispunili svoje zakonske obveze vezano uz održivo gospodarenje otpadom.

Vrste otpada

Građani u reciklažno dvorište mogu besplatno donositi sljedeće vrste otpada: papir i karton, plastičnu ambalažu, metalnu ambalažu, stakleni ambalažni otpad, otpadni tekstil, glomazni otpad, jestiva ulja i masti, stare lijekove, stare baterije i akumulatore, električnu i elektroničku opremu, otpadne tiskarske tonere, otpadne gume, problematični otpad iz kućanstva (deterdžente, boje, tinte, ljepila, smole, otapala, kiseline, lužine, fotografske kemikalije, pesticide, fluorescentne cijevi, otpadna ulja i masti).

Radno vrijeme

Radno vrijeme reciklažnoga dvorišta: ponedjeljak, srijeda i petak od 9 do 16 sati; utorak i četvrtak od 12 do 19 sati; subota od 8 do 13 sati, nedjeljom i praznikom – zatvoreno.

SVEČANO OTVARANJE 25. SOLINSKOG KULTURNOG LJETA – Okrunjeno Ljeto

Prvi puta nakon četvrt stoljeća Solinsko se kulturno ljeto nije otvorilo na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji

Intoniranjem državne himne u izvedbi Orkestra Hrvatske ratne mornarice i podizanjem festivalske zastave, 9. srpnja u »Bašti Gašpić«, započela je svečanost otvaranja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta kojeg tradicionalno organizira Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s Gradom Solinom i solinskom Turističkom zajednicom.
Festivalsku zastavu ove su godine podigli Tomislav Grbić i Stipe Filipović, članovi Pučkih pivača Gospe od Otoka, vrijednih pronositelja solinske pučke vokalne tradicije, koji već stoljećima čuvaju i prenose baštinske zvuke. Zastavu su podigli u spomen na nedavno preminulog tenora Slavena Barišića, koji je cijeli svoj život kao pjevač nekadašnje Klape Solin i Pučkih pivača utkao u solinsku pismu.
Manifestaciju je službeno proglasio otvorenom gradonačelnik Dalibor Ninčević osvrćući se na specifične uvjete u kojima se ona ove godine odvija.
– Ovo je prvi put nakon četvrt stoljeća održavanja, da se Solinsko kulturno ljeto ne otvara na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji nakon čega ćemo dobiti reprezentativan prostor – rekao je gradonačelnik dodajući kako na posebnost ovogodišnje manifestacije svakako utječu i epidemiološke mjere izazvane pandemijom koronavirusa.
– Unatoč spomenutim uvjetima koji su doveli u pitanje i mjesto i način održavanja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta, nismo ustuknuli, željeli smo pokazati da je njegovanje kulturne baštine neizmjerno važno u razvoju našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu organizatorima, Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin na čelu s ravnateljem Tonćem Ćićerićem i solinskoj Turističkoj zajednici na čelu s direktoricom Jelenom Stupalo, te svim članicama i članovima kulturnih udruga koji daju svoj doprinos ovoj, ali i drugim priredbama koje se organiziraju tijekom cijele godine.

 

[ngg src=”galleries” ids=”3″ display=”basic_imagebrowser”]U ovoj po mnogočemu iznimnoj glazbenoj večeri, uz Orkestar hrvatske ratne mornarice pod dirigentskim vodstvom mo. Tonća Ćićerića nastupili su solisti Uršula Najev i Marko Pecotić Peco te Klapa »Sv. Juraj« Hrvatske ratne mornarice. Programskom palicom vješto je upravljala Edita Lučić Jelić.
Intimni prostor »Bašte Gašpić«, koji za Solinjane ima posebno značenje, još jednom je zablistao punim sjajem, baš kao nekada u vrijeme starih plesnjaka koji su se održavali na ovom platou uz nastupe velikih estradnih imena toga vremena. Iznimni glazbeni doživljaj bio je istinska uvertira u niz glazbenih, dramskih, plesnih, likovnih i književnih događanja koji su našli svoje mjesto na programu ovogodišnjeg jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta.

M. B. J.

PEDIJATRIJA – Naša djeca na ljetovanju i putovanju

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Dolazi dugo toplo ljeto. Djeca i odrasli teško podnose visoke temperature i veliku vlažnost zraka. Za vrijeme velikih vrućina organizmu je potrebno više vode jer je znojenjem dosta gubimo naročito djeca koja imaju veću površinu tijela u odnosu na odrasle.
Voda je neophodna za život, ako je nedostaje tijekom nekoliko dana može nastupiti i smrt. Voda ima ključnu ulogu u biokemijskim reakcijama svih živih stanica. Oko 60 posto tjelesne mase čovjeka iza 12. mjeseca života je voda. Debele osobe imaju manje vode od mršavih jer neutralne masti ne sadrže vodu. Djeca pri rođenju imaju 75 posto vode u svom organizmu koja se tijekom prve godine postupno smanjuje da bi u dobi od godinu dana postotak vode bio kao u odraslih.
Djeca su u prvoj godini života dosta osjetljivija na promjene količine vode u organizmu. O tome treba voditi računa, te dojenčadi često davati piti, uglavnom vodu. U velikim vrućinama kada je dijete nervozno uvijek mu ponuditi piti, jer ono ne zna reći da je žedno.

Dnevni unos vode
Tijekom vrućih dana potrebno je piti dosta tekućine. Najbolje je piti vodu. Djeci do 6 mjeseci života (a i dulje sve do prve godine života) se preporuča prokuhana voda. Više puta tijekom dana dojenčetu treba ponuditi piti. Većoj djeci ponekad treba dati i mineralnu vodu, ne gaziranu. Sokove (industrijske) zbog visokog sadržaja šećera, a i drugih dodataka, treba izbjegavati. Prirodne sokove od sezonskoga voća, pune prirodnoga C vitamina i ostalih vitamina, treba davati djeci u vrućim ljetnim danima.
Dojenčad nema u potpunosti razvijenu termoregulaciju tijela, tako da im je u vrućim danima više vruće nego odraslima. Odjeća mora biti prozračna i lagana, češće ih tijekom dana treba kupati te davati što više tekućine. Površina njihova tijela je veća, metabolizam je ubrzaniji te samim tim gube više tekućine koju treba što prije nadoknaditi.

Dobrobit sunčanja
Sunce i more se preporučuju svima naročito djeci jer sunčanje povoljno djeluje na rast i razvoj djeteta. Tijekom ljetnih mjeseci djeca najviše narastu u visinu. Sunčevo zračenje sastoji se od infracrvenih, vidljivih i ultraljubičastih zraka. Infracrvene zrake djeluju toplinski. Vidljive mogu utjecati na neurovegetativne i hormonske reakcije (liječenje neplodnosti), te na bioritam. Ultraljubičaste zrake poboljšavaju neka bolesna stanja kože (psorijaza, vitiligo, alergijski dermatitis), povoljno djeluju u sprječavanju rahitisa, pretvaraju ergosterol u organizmu u vitamin D i tako utječu na iskorištavanje kalcija u organizmu, te u sprječavanju nekih oblika osteoporoze.
U ljetnim mjesecima, ona dojenčad koja se sunča ne treba svakodnevno uzimati »Plivit D3« kapi. Sunčanje stvara pigment u koži, lijepa brončana boja kože pojačava kožni optok krvi, koža je elastičnija, mekša. Ali potreban je oprez! Zbog naglog izlaganja sunčevim zrakama može doći do sunčanice, toplinskoga udara, opeklina kože, a dugoročno do raka kože. Zbog toga se izlaganje suncu preporučuje do 10 sati ujutro te poslijepodne iza 17 sati. Potrebno je mazati dijete kremama visokoga zaštitnog faktora ne više od 30. Za malu djecu i dojenčad more ugrijati u bazenima. Iza kupanja u moru djecu dobro istuširati. More sa svojim mineralima također povoljno djeluje na rast i razvoj djece. Ronjenje koristi ispiranju sinusa, te povoljno djeluje na što rjeđe respiratorne infekte u zimskim mjesecima te jača imunološki sustav u djece.

Prekomjerno izlaganje suncu
Toplinski udar je akutan, najteži oblik termoregulacijskog poremećaja koji nastaje zbog dovođenja velike količine topline organizmu, te otežanoga oslobađanja topline iz organizma koje je izraženo kod velike vlažnosti zraka. Dolazi do nagloga i velikog skoka temperature preko 40° C, a već povišenje na 41° C je opasno po život, te posljedičnog zatajivanja krvnog optoka (nepravilan rad srca, depresija vazomotornog centra), zatajivanje dišnoga centra i smrt.
Sunčanica nastaje nakon veoma intenzivnoga obasjavanja glave sunčanim zrakama. Simptomi su glavobolja, utučenost, mučnina, podražaj na povraćanje, vrtoglavica, ubrzano lupanje srca, a u pojedinim slučajevima duševni poremećaji (psihoza), sopor i koma. Kod smrtnoga ishoda su prisutna bezbrojna krvarenja u mozak.
Opekline kože crvenilo, mjehuri, svrbež, povišena tjelesna temperatura, pri naglom i neumjerenom sunčanju.
Zato sa suncem moramo biti vrlo oprezni i pridržavati se uputa o ponašanju na suncu.

Kako odjenuti naše novorođenče?
Vruće je nama, a našem novorođenčetu još i više. Novorođenčad i dojenčad nemaju razvijen »termostat« tako da im je u vrućim danim više vruće nego nama odraslima. Njihova odjeća mora biti lagana i prozračna, pamučna, kratkih rukava i nogavica.

Klimatizacijski uređaj
Klimatizacijski uređaj odgovara našoj bebi jer snižava visoke temperature u stanu, smanjuje vlažnost, tako da dojenčad lakše podnosi vrućinu. Moramo paziti da uređaj ne puše izravno u naše dijete, da je unutarnja jedinica u drugoj prostoriji. Tako ćemo olakšati vruće ljetne dane i nama i našem dojenčetu. Naša beba će biti manje nervozna, a mi zadovoljniji.

Što ponuditi za piće?
Majčino mlijeko je najbolja hrana za novorođenčad, dojenčad i u tim ranim danima majčino mlijeko im je i »iće i piće«. U prvoj polovici dojenja dijete se napije, a u drugoj polovici dojenja se najede (zadnje masno visokokalorično mlijeko). Tijekom prve godine života preporučuje se za piće prokuhana voda iz vodovoda, a pakirana izvorska negazirana voda na putovanjima, ljetovanjima. Dojenče ima veliku površinu tijela u odnosu na svoju visinu i težinu, tako da perspiracijom gubi dosta tekućine preko kože. Tijekom dana stalno moramo nuditi naše dijete piti. Najčešće vodu, ponekad sokove.
Većoj je djeci nabolje piće voda. Sirupi, sokovi, gazirana pića se ne preporučuju.
Voda iz bunara ili gustirne se ne preporučuje ni prokuhana dojenčadi, a većoj djeci samo prokuhana. Vode treba piti više u vrućim ljetnim danima i do litre za veću djecu. Znoje se dosta, piju malo, dolazi do koncentracije mokraće i ona djeca koja su sklona upalama mokraćnih kanala u pravilu ih preko ljeta ponovno dobiju.

Izlaganje suncu
Treba izbjegavati izravno izlaganje suncu, posebno dojenčad treba biti pažljivo zaštićena odjećom, kapicama, suncobranom. Unatoč tome, dosta ultraljubičastih zraka dopire do kože, te je treba dodatno zaštititi kremom za sunčanje s visokim faktorom zaštite (30 i više). Na sunce se preporučuje ujutro do 10, i poslijepodne iza 17 sati.

More
Nakon kupanja u moru kožu našega dojenčeta treba isprati slatkom vodom kako bi se isprala sol. Ako je more plitko, toplo i mutno, vjerojatno sadrži mnoštvo planktona koji mogu izazvati iritaciju kože. Njih uklanjamo kupanjem u slatkoj vodi uz upotrebu sapuna ili šampona.
Veća djeca se ne moraju iza svakoga kupanja tuširati u slatkoj vodi. Ona su otpornija na djelovanje soli i planktona na kožu. Trebaju se kupati u kupaćim gaćicama, naročito djevojčice, da ne bi iritirale spolovilo pijeskom ili kamenčićima, te potencirale upalu mokraćnih kanala. Ako su plaže čiste bilo bi dobro da naša djeca hodaju bosa po kamenju da jačaju mišiće stopala. Veća djeca trebaju roniti da im more »izvuče« sav sekret iz sinusa, tako da u zimu i vrtiće ulaze otporniji, »prozračnih« sinusa.

Komarci
Komarci su neugodni posjetitelji. Na mjesto uboda može se staviti gel za tu namjenu (»Floceta«, »Kamagel«) i preko toga hladan oblog. Može i kantarionovo ulje. Kod jakih reakcija treba dati lijek protiv alergije. Ipak je najbolje zaštiti se primjenom nekih od repelenata (kreme i tekućine koje svojim mirisom odbijaju komarce), tabletama za aparat protiv komaraca koji se uključi u struju, mrežama na prozorima, ne paliti svjetlo u sobi pri otvorenom prozoru. Na otvorenim prostorima korisne su spirale i svijeće protiv komaraca koje polako tinjaju i svojim mirisom tjeraju komarce.

Putovanja
U pravilu treba izbjegavati pregrijan auto. Na put je mudro krenuti rano ujutro ili kasno poslijepodne. Djecu treba voziti na stražnjemu sjedalu i koristiti sigurnosne pojaseve ili kvalitetne i sigurne sjedalice napravljene za tu namjenu i na kraćim relacijama. Klimatizacijski uređaj u automobilu odgovara našoj bebi, ali joj ne smije puhati u lice. Zato ćemo bebu namjestiti od puhanja klime. Treba predvidjeti i moguće zastoje u prometu i dulje stajanje na suncu (prometne nesreće, trajekti). Dobro je osigurati dosta osvježavajućih napitaka i vode. Ako se putuje zrakoplovom djetetu treba osigurati više tekućine nego obično. Ako je dijete prehlađeno korisno je prije leta ukapati kapi za nos (»Operil P«, »Benil« kapi) kako bi se izbjegla neugoda promjene tlaka zraka u srednjemu uhu koja može izazivati bol.

POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI – Sviraju, pivaju, plešu…

Piše: Marija GRUBIŠIĆ

– Uvik smo ka sustvo bili složni, uvik se feštalo, sviralo i pivalo. I onaj koji bi nan se pridružija uvik bi ga lipo prihvatili, mogla je bit samo još veća fešta – govore nam teta Mila Vukšić i njezina dica, ćer Tanja Rožić i sin Ivica Vukšić Brajo koji žive u Stipetini ili odma uz njih, na zemlji uz stare kuće.
– Naš dida Ive je piva u crkvi i vodija je jedno vrime solinske glazbare. Mater i ćaća nisu pivali, ali su često išli zajedno na plesove i zabave – rado će nan kad je rič o svirci i pismi pripovidit sestra i brat, Tanja i Ivica, po ćaći zvan Brajo.
– Nešto san i ja malo bila u folkloru, ali kad san se zaljubila, onda je bilo gotovo. Ja i moj Brajo smo svugdi išli na plesove, bilo je toga nekoć puno više – prisjeća se s veseljen tih dana i njihova mater, teta Mila Vukšić, dok listamo album sa starin slikama i taman dolazimo do jedne di na jednoj od takvih solinskih plesnjaka odnosno zabava, tanca sa svojin mužen Petron, zvanin Brajo.

– U nas ti skoro svi sviraju, Brajina i Ivankina najstarija ćer Petra, piva i svira klavir, druga jin ćer Marija sad svira saksofon, peta godina je na Akademiji, upisala je i solo pivanje, treća, Domina svira hornu u solinskoj Gradskoj glazbi, a najmlađa Latica ima još vrimena za odlučit se šta će – govori ponosno njihova teta Tanja.
– U moga brata i neviste ti ima jedna singerica i na njoj mali škafetin s frnjokon s kojega visi triangl. To ti je kad dite propuzi da odma može počet svirat. Nisi se ni rodija već te instrument čeka – govori Tanja čija je ćer Karmen također svirala klarinet u Gradskoj glazbi Zvonimir, ali budući da je sad studentica u Zagrebu, sada malo pauzira, kaže Tanja.
– A kad je moj Dominik bija manji i iša na tečaj gitare, to ti je opet posebna priča – nasmijala se odma u startu Tanja.
– Upisala san ga u Split u KUD »Marjan« da nauči svirat gitaru i kako bi bila sigurna da će on to sve odradit, sidila bi i ja tamo i čekala ga dok ne završi sat. A, da ne stojin tamo samo tako profesor je predložija da i ja počnen učit i eto, na kraju je rezultat taj da je mater zasvirala – smije se Tanja koja zajedno s prijateljicon, imenjakinjon Tanjon ima bend »Duo Tanjos«, pa uz gitaru i mandolinu sviraju za razne fešte, a pridruži se i bratu Braji ako on negdi zasvira.
– Kad smo bili kolendrat na Svetoga Stipana u Stipetini, prošlog Božića Dominik nije svira ni piva, ali je sve materi, babi i ujcu pomoga onako lipo organizirat i dočekat pivače i druge kolendare.
Ovo ste slučajno potrefili da se u kvartu ne čuje sviranje ili operno pivanje – dodaje Tanja dok vrtimo dalje album sa starin slikama di Ivica iliti Brajo već odmalena čvrsto drži harmoniku.

– U jednon momentu u kući je ima četiri harmonike, bili su i bubnjevi jer je Petra počela pivat u bendu, onda pianino, mandolina, saksofon… – nabraja Tanja bratov glazbeni arsenal.
– Čin čuje da se prodaje neki instrument on bi ga kupija, a posebno kad je riječ o harmonici – otkriva Tanja.
– I kontarabas san bija kupija. Ne znan ga svirat, ali neka se nađe – nasmija se Brajo, dok nan je u prilog tome Tanja ispričala kako joj je nevista Ivanka rekla da će, ako Brajo kupi još jednu harmoniku, pritvorit je sigurno u ormar.
Šalila se Ivanka ali, ko zna možda i nije.

– U našoj je ulici uvik bilo živo. Kad mi je bija pir bilo je ovde bar dvista ljudi, a kad se Latica rodila Brajo je zva u sebe doma sve prijatelje. To je bilo pisme i svirke ka nikad, ja san mislila balkon će se prosest, nikad to neću zaboravit – prepričava Tanja.
– Sićaš se Tanja kad si nastupila na Glasu Kaštela i osvojila nagradu. Ja san ti bija menađer – podsjeća Brajo sestru na te vesele dane ditinjstva.
– Da jel’ se sićan!? Osvojila san prvu nagradu. Cila ulica me došla gledat. Posli se feštalo, skakalo se i plesalo po stolu, cila ulica je bila na dvoru, načeja se pršut, jilo se, pilo se…
Imali smo i Glas ulice. To je bilo na sredini ulice, tu di je bila funtana, tu je bila pozornica i svak je ima svoj nastup, uglavnon smo bile prijateljica Tihana Blažević i ja, ali pripreme su bile po cili dan, šta će se pivat, šta će se obuć, šta će se posli kuvat… – prepričava Tanja.
Tako se ljudi moji u Stipetinima uvik feštalo, šta god bilo, rođenje, krštenje, pričest, pir, rođendani, mačkare… Uvik se tražija neki razlog, samo da se druži.
– Ma, jednon kad nan se i prasica oprasila nosilo nan je cilo susidstvo darove, ka za na prave babine. Bilo je 12 praščića. Susistvo se udružilo i jednu ogromnu konistru napunilo manistre, cukra, ulja… Stavili unutra babarin, bočicu i dudu ka za prave bebe. Kolonu su predvodile suside, teta Ana Jurić i Ana Blažević… A onda smo mi odma ka domaćini na stol izvadili vina, pršuta samo nek je slavlje – nasmijali su nas Vukšići na kraju ovog druženja, a mi smo jin poželili još puno lipe svirke i pisme u životu i da uvik ostanu ovako vedri i otvorenog srca.
Jer u Stipetini kad god dođete ne možete se osjećat drugačije nego dobrodošlima!

Na guvnu
Poviše starih kuća u Stipetini je guvno.
-Tu smo se mi ka dica igrali, a sada više ljudima služi ka parkiralište – govore Brajo i Tanja.
Na guvnu di se nekoć vršilo žito je još stari toć na koji je sila ovde najmlađa Vukšićka, sedmogodišnja Latica, dok se iza nje vide stare kuće.

Dida Ive, pivač i glazbar
– Naš dida Ive je piva u crkvi, u starin solinskin pivačima, a jedno vrime je vodija i solinsku glazbu. Kad san na poticaj ženinog oca Andrije Podruga počeja pivat u starin pivačima, Ivan Grubišić Šimunov mi je ispriča da jin je moj dida donija nastavak teksta »O prislavna Božja mati«. Oni su valjda pivali do tad samo dvi kitice, a on jin je donija još, sa svin notama, ko će znat di je on to bija iskopa. U staron baulu u potkrovlju bilo je pustih papira, bilo je i nota i knjiga, a kad je umra njegova žena, a naša baba Nikolina, poznatija ka Mika, je izgleda kroz noć sve to bacila – prisjeća se Brajo jedne zgode.
– Baba, jel ostalo šta pisama i zapisa iza dida? – pitala ju je iza didove smrti moja žena Ivanka.
– E, moja ćerce, koliko je tu kartušine bilo, sve san ti ja to pobacala! – odgovorila je baba Mika.

Susidi ka najbliža rodbina
Kad bi se koja cura udavala ili momak iz ulice ženija, pa kad bi došli roditelji na upoznavanje, obavezno bi se pojavile i suside. To bi bilo negdi iza ručka, nakon onog formalnog upoznavanja. Donile bi one darak svekrvi, odnosno punici, poklon toj mladoj ili mladoženji i čitalo bi se pismo, ka neka šaljiva čitaba i naravno, malo bi i nazdravili… – sića se Tanja.

Prirodno sagorijevanje kalorija

Preskakanje obroka i gladovanje istinski usporavaju metabolizam stoga je bitno jesti redovito, ali hranu obogatiti začinima i biljkama koje ubrzavaju metabolizam. Naime kod konzumacije određenih namirnica tijelo troši više energije i kalorija za njihovu probavu, te se na taj način rješava viška masti. Zadnjih nekoliko godina znanstvenici su dokazali da određene biljke djeluju na ubrzavanje metabolizma i pospješuju sagorijevanje masti. Naravno da ni jedna od ovih biljaka neće djelovati preko noći, ali definitivno će njihovo uvrštavanje u prehrani u kombinaciji sa zdravom prehranom i tjelovježbom pomoći da se lakše dođe do željenih rezultata.

Kumin – Cuminum cyminum
Biljka koja je u zadnje vrijeme popularna kao izrazito dobar začin koji pomaže mršavljenju, a dobar je za probavu. U istraživanju njegova djelovanja provedenom na iranskom Sveučilištu medicinskih znanosti Shahid Sadoughi, žene iz skupine koje su uzimale kumin gubile su više kilograma od skupine žena koje nisu uzimale kumin. Istovremeno im se uz smanjeni obujam struka smanjila i razina lošega kolesterola u krvi. Naime kumin je bogat biljnim kemikalijama fitosteroli, za koje se zna da inhibiraju apsorpciju kolesterola u tijelu. Kuminovo eterično ulje pomaže kod nadutosti, kolika, loše probave i proljeva. Kumin možemo pronaći u sušenom obliku, ili kao mljeveni – kumin u prahu. Za pomoć pri mršavljenju, kumin je najbolje uzimati ujutro u kombinaciji s jogurtom, a dnevno se preporuča konzumiranje 3 grama kumina u 150 ml jogurta s malim udjelom masnoća.
Od kumina se priprema i čaj na način da se žličica sjemenki kumina najprije malo zagrije 5 do 6 sekundi u posudi, te se nadolije 2 ipo decilitra vode i pričeka se da uzavre. Drži se poklopljeno oko 5 minuta, procijedi i pije dok je još topao. Kumin sadrži aromatski spoja kuminaldehid koji aktivira izlučivanje sline u ustima. Sadrži i timol koji stimulira žlijezde koje izlučuju kiselinu, žuč i enzime odgovorne za kompletnu i laku probavu hrane u želucu i crijevima. Kumin je i odlično prirodno sredstvo protiv nadimanja, što znači da oslobađa probleme sa plinovima, zbog čega se često koristi kod djece s grčevima u stomaku i crijevima.

Zlatni korijen – Rhodiola rosea
Sadrži mnoštvo biološki aktivnih tvari koji uvelike jačaju naše zdravlje. Spomenuti ćemo rosavin, rosin, rosarin i salidrozid od kojih je rosavin najučinkovitiji u borbi protiv suvišnih masti. Pohranjene masti kao masno tkivo naš organizam smanjuje pomoću enzima lipaza. Ekstrakt Rhodolia rosea djeluje na način da aktivira lipazu, čime se smanjuju masne naslage. U kombinaciji s redovitom tjelovježbom ekstrakt ove biljke može ubrzati mršavljenje.

Piskavica – Trigonella foenum – graecum
Biljka kod koje je zastupljena amino kiselina 4-hidroksi-izoleucin. U novije vrijeme usavršena je tehnologije obrade piskavice i ekstrakt 4-hidroksi-izoleucin standardiziran je kao tržišni proizvod. Određena istraživanja su pokazala da ova aminokiselina igra važnu ulogu u regulaciji glukoze jer potiče lučenje inzulina te ograničava glikemijski indeks. Značajan je podatak da učinak ove aminokiseline ovisi o glukozi, pa što je veća razina glukoze u krvi, to je njena aktivnost veća, te se na taj način održava optimalna razina glukoze u krvi. Najveći broj znanstvenih istraživanja konzumiranja piskavice dokazao je djelotvorno snižavanje kolesterola i masti u krvi te antidijabetičko djelovanje njezinih sjemenki.

Celer – Apium graveolens
Biljka obiluje mineralima, vitamina i vlaknima, te naravno ima malo kalorija. Potiče probavu i odličan je sastojak svake zdrave i uravnotežene dijete. S obzirom da je celer bogat magnezijem te da njegova eterična ulja umiruju živčani sustav grickanje celera između obrokâ može potaknuti mršavljenje uz smanjivanje lošega kolesterola i visokoga krvnog tlaka.

Cikorija ili vodopija – Cichorium intybus
Bogata je inulinom koji djeluje na apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žuči i bubrega te ubrzava metabolizam. Cikorija može biti od koristi za problem usporene probave i nadimanja. Također zbog inulina djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi kao i na snižavanje razine šećera u krvi.

Kopriva – Urtica dioica
Djeluje kao diuretik, te na taj način može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline čime uspješno smanjuje tegobe reumatizma i artritisa. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj od koprive koristi za čišćenje organa mokraćnog sustava, sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu. Na taj način kod ljudi koji žele smršaviti pomaže u izbacivanju suvišne vode iz tijela. Čaj od koprive poboljšava i rad probavnoga sustava, a djeluje i na ubrzavanje metabolizma što pomaže prilikom gubitka kilograma.

Komorač – Foeniculum vulgare
Plodovi ove biljke se zbog svojega sastava bogatog eteričnim uljima koriste kao pomoć protiv nadutosti, gastritisa, bolova u području želuca, jetre ili žuči. Također je poznato da komorač pomaže u probavi masne hrane. Zbog činjenice da ubrzava i metabolizam uspješno se koristi pri mršavljenju, kao dodatak drugoj hrani ili u čajnim mješavinama. Komorač poboljšava okus čajnim mješavinama i povoljno djeluje na probavu.

Pirika – Elymus repens
Podanak ove biljke pomaže kod masne jetre i povišene masnoće u krvi, ali potiče istovremeno i rad bubrega, te na taj način kompletno čisti krv od toksina. Ova biljka poznata kao vrlo uporan korov, je učinkovita u procesu ubrzavanja metabolizma i mršavljenja, a najčešće se upotrebljava u obliku čaja ili tinkture. Kod puzave pirike upotrebljava se podanak koji se iskapa u rano proljeće ili kasnu jesen. Nakon dobrog ispiranja, uklone se sitni korjenčići te se osuši. Pije se dnevno tri šalice čaja koji se priprema na način da se jednu jušna žlica osušenih podanka prelije šalicom hladne vode navečer, ujutro se 5 minuta kuha, poklopi i pusti da odstoji 20 minuta. Jako je djelotvoran ovaj čaj i za smanjivanje celulita, za čišćenje kože kao i jačanja organizma kod opće slabosti.

Ljuta papričica – čili
Za osjećaj ljutine papričica zaslužan je kapsaicin, koji u tijelu može sagorjeti čak 50 do 100 kalorija više nego što bi se inače sagorjelo. Istraživanja objavljena u časopisu Physiology & Behavior, gdje je istraživan učinak jednoga grama sušene i mljevene paprike su pokazala kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Poznato je i da ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi, a njena konzumacija kao začin pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka. Smatra se i da sami osjećaj žarenja u ustima djeluje kao pomoćno sredstvo za mršavljenje.

Kadulja – Salvia officinalis
Odlično je sredstvo za pročišćivanje krvi i izbacivanje sluzi iz organizma. Ona jača krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Poznato je od davnina njeno pozitivno i jako antiseptičko djelovanje u usnoj šupljini. Kadulja se koristi kod liječenja afti, neugodnog zadaha iz usta, problema s grlom i krajnicima, karijesa i gnojnih upala desni. Kadulja je kod nas vrlo cijenjena biljka, ali nije toliko povezana s gubitkom kilograma. Ipak njeno je djelovanje na smanjivanje stresa povezano s time da se smanji i izlučivanje kortizola, a on je taj koji uzrokuje nakupljanje masnih naslaga i to na najosjetljivijem mjestu, oko trbuha.

Menta – Mentha piperita
Poznata biljka za probavni sustav koja djeluje antibakterijski i antivirusno, te je od naboljih stomahika. U slučaju nadutosti, usporene probave ili žgaravice preporuća se čaj od mente, a može se koristiti i eterično ulje kap do dvije nakon obroka. Također pomaže u obnavljanju jetre. Čaj od mente je učinkovit u borbi s kilogramima jer može neutralizirati višak estrogena u organizmu, a poznato je da je višak estrogena povezan s nakupljanjem kilograma.

Lan – Linum usitatissimum
Biljka čije se sjemenke mogu samljeti u laneno brašno, iscijediti u ulje ili pretvoriti u tekstil. U zadnje vrijeme se lanene sjemenke preporučuju kao dodatak prehrani koji ubrzavaju metabolizam i mršavljenje. Sjemenke lana su bogate vlaknima čime se umanjuje osjećaj gladi i suzbija želja za hranom, a istovremeno se ubrzava rad probavnoga trakta. Lanene sjemenke također su bogate omega-3 masnim kiselinama koje imaju brojne koristi na zdravlje. Sadrže i lignin koji je složen polimer ugrađen u staničnim zidovima mnogih biljaka.
Čaj koji ubrzava metabolizam se priprema tako da se 1 žličica mljevenog sjemena lana prelije sa 2.5 dl vrele vode i dobro promiješa. Procijedi se i pije najčešće uz dodatak limunovog soka jednom dnevno. Osim kao pomoć u mršavljenju djeluje i na snižavanje kolesterola, poboljšava probavu, a smanjuje i rizik od određenih vrsta karcinoma.

Dr. sc. Olivera Crmarić

PADALINE
U mjesecu svibnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 59 litara kiše po četvornome metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću