PEDIJATRIJA – Dehidracija u djece

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu

Voda čini 80% tjelesne mase novorođenčeta. Oko navršene prve godine života ovaj postotak se snižava na oko 60% i takav ostaje do puberteta. Sva voda u tijelu raspoređena je između intracelularnog i ekstracelularnog prostora (intersticij i intravaskularni prostor).

U novorođenčadi oko 2/3 ukupne tekućine je u ekstracelularnom prostoru i taj postotak opada rastom i razvojem djeteta. U odrasloj dobi 2/3 ukupne tekućine otpada na intracelularnu, a preostala 1/3 otpada na ekstracelularnu tekućinu.

Dehidracija je najvažniji poremećaj prometa vode u organizmu. Češća je u dojenačkoj dobi nego bilo kada kasnije u životu Najčešći uzroci nastanka dehidracije u djece su ekstracelularni gubici.

Uzrok tomu je da je dnevni protok vode kroz organizam preračunat na jedinicu tjelesne mase puno veći u dojenčeta nego u odrasloga. Bolesna zbivanja koja su uzrok gubicima vode – proljev, povraćanje, povišena tjelesna temperatura, znojenje, opekline, gladovanje u novorođenčeta (neunošenje tekućine, manjak majčina mlijeka), visoka temperatura češće su u dojenčadi nego u starije djece i odraslih.

Dojenče iako od rane dobi ima razvijen osjet žeđi, ne može ga samo utažiti, nego mu unos tekućine ovisi samo o znanju i dobroj volji osobe koja ga njeguje.

Unos vode, elektrolita i hranjivih tvari ovisan je o metabolizmu, rastu, eliminaciji i ekskreciji. U zdrave osobe ravnotežu tekućine reguliraju osjećaji žeđi, hormonski odgovor i bubrežna funkcija.

Stupnjevi dehidracije

Dehidracija je nedostatak, tj. smanjenje zalihe vode i elektrolita u organizmu. Svakom deficitu tjelesne tekućine uzrok je negativna bilanca vode i elektrolita. Simptomi dehidracije ovise o stupnju dehidracije tj. o veličini aktualnoga deficita tekućine u organizmu.

Dehidracija može biti blaga (3 do 5%), umjerena (7 do 10%) i teška (10 do 15%) ovisno o volumenu izgubljene tekućine, pa već na temelju kliničke slike treba pokušati procijeniti koliki je stupanj dehidracije i koliki je aktualni nedostatak tekućine u organizmu.

Procjena stupnja dehidracije temelji se na kliničkim i laboratorijskim pokazateljima. Jedini pravi pokazatelj aktualne dehidracije jest gubitak mase u gramima, što odgovara količini tekućine koja je izgubljena u mililitrima.

Simptomi blage dehidracije su podočnjaci, suh jezik, žeđ (nema je uvijek). Deficit tekućine u ml/kg kod dojenčadi je 50 ml u starije djece 30 ml.;

umjerene dehidracije halonirane oči, ušiljen nos suha usta i jezik, oslabljen turgor i slabije mokrenje. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 100 ml kod starije djece do 60 ml.;

teške dehidracije hiperpneja (ubrzano disanje ne uvijek, simptom acidoze).

Simptomi blage i umjerene dehidracije uz znakove hipovolemijskoga šoka; bljedilo, hladne ruke i noge, sitan ubrazni puls, tahikardija, tihi srčani tonovi, snižen pulsni tlak, sopor, koma, prestanak mokrenja. Deficit tekućine kod dojenčadi je do 150 ml, a kod starije djece do 100 ml.

Uz svaku dehidraciju postoji smanjenje zalihe vode u organizmu, ali je u pravilu uvijek smanjena i zaliha elektrolita (natrija, kalija i klorida).

Vrste i uzroci

Dehidracija može biti izoosmolarna (izonatremijska je najčešća u praksi), hiperosmolarna (hipernatremijska najčešća kod dojenčadi, visoka temperatura, pojačano disanje) ili hipoosmolarna (hiponatremijska koja je najrjeđa u praksi).

Zdravo dijete s normalnim fiziološkim gubicima; mokraćom gubi 40 do 50% tekućine, stolicom 3 do 10%, a nevidljivom perspiracijom 40 do 50%.
Uzroci dehidracije u djece vrlo su brojni i raznoliki.

Negativna bilanca tekućine može nastati bilo zbog smanjenoga unosa tekućine (žeđanje inače zdravoga djeteta najčešće kod dojenčadi), što se rijetko vidi, bilo zbog povećanih gubitaka nevidljivom perspiracijom, znojenjem (dojenčad imaju veću površinu kože od veće djece, tako da mogu izgubiti dosta tekućine preko kože), povraćanjem, proljevom i pojačanim mokrenjem.

Odnos gubitka vode i elektrolita; nevidljiva perspiracija koja se javlja kod visoke temperature, pojačanim disanjem bilo kojega uzroka. Gubitak vode veći od elektrolita javlja se kod znojenja, pojačanoga mokrenja, a može se javiti kod visoke tjelesne temperature i visoke temperature okoline.

Gubici vode proporcionalni gubicima elektrolita javljaju se kod većine proljeva i povraćanja, pojačanoga mokrenja (kod bubrežnoga zatajivanja, šećerne bolesti). Gubici elektrolita veći od gubitaka vode javljaju se kod pojačanoga mokrenja s visokom koncentracijom natrija, te znojenje s visokom koncentracijom elektrolita (slani znoj) javlja se kod teških, u našoj ordinaciji rijetkih bolesti; adrenalna insuficijencija, adrenogenitalni sindrom s gubitkom soli, prekomjerno znojenje djeteta sa cističnom fibrozom.

U tijeku dehidracije razvijaju se i elektrolitski poremećaji, najčešće postoji pridruženi nedostatak natrija i kalija.
Liječenje poremećaja prometa i vode u dječjoj dobi je izuzetno zahtjevno, prvenstveno zbog labilne homeostaze tekućina.

Dehidrirano dojenče i starije dijete treba liječiti. Ambulantno se liječe rehidracijskom otopinom uzimanjem na usta (ako ne povraćaju), svake minute jedna žličica rehidracijske otopine.

Ako je dijete teže dehidrirano prima intravenozno infuziju kristaloidne otopine 0,9% NaCl (soli), šećera (dehidrirano dijete je uvijek gladno), te elektrolita koji nedostaju kod dehidriranoga djeteta u trajanju od 45 do 60 minuta. Osim rehidracije uvijek treba liječiti i osnovnu bolest koja je dovela do dehidracije.

Hiperhidracija i edemi

Kao što dehidracija označava smanjenu zalihu vode u organizmu, tako hiperhidracija znači suprotno stanje – povećanje ukupnoga volumena tjelesne tekućine. Patološko zadržavanje tekućine u organizmu dojenčadi i djece puno je rjeđe u kliničkoj praksi od dehidracije.

Kod hiperhidracije dolazi do edema nogu, ruku, te simptoma edema moždanih stanica; glavobolja, mučnina, pomućenje svijesti različitoga stupnja, sve do kome i eventualno pojave cerebralnih konvulzivnih kriza. Uzrok hiperhidracije u djece naročito dojenčadi je ijatrogena komplikacija davanje infuzija u bolnici.

Davanja prevelike količine vode bez elektrolita zdravoj dojenčadi i maloj djeci, naročito u vrućim ljetnim danima. Zato moramo biti oprezni jer postoji trovanje vodom koje može biti i smrtonosno.

Postoje teške bolesti kod djece, u praksi pedijatrijske ordinacije doduše rijetke, kod kojih dolazi do hiperhidracije te posljedičnim edemima; gubitak proteina, proljevi s gubitkom proteina, nefrotički sindom, cistična fibroza.

Smanjena sinteza proteina kod jetrene bolest i malnutricije. Porast cirkulirajućega volumena zbog zadržavanja natrija kod srčanoga zatajenja, bubrežnoga zadržavanja natrija, akutnoga glomerulonefritisa, Henoch-Schonleinove purpure, EPH-gestoze u trudnoći. Alergijske reakcije, opekline, celulitis, angioneurotički edem, limfedem.

LOKALNI IZBORI – Solin u drugom krugu

SOLINSKA KRONIKA 321, svibanj 2021.

Po prvi puta u suvremenoj gradskoj povijesti nakon provedenoga prvoga kruga lokalnih izbora 16. svibnja 2021. stanovnici Solina u drugomu će krugu odlučivati o prvomu čovjeku grada. Izbor je između aktualnoga gradonačelnika Dalibora Ninčevića (HDZ) koji je u prvomu krugu s 3 912 glasova ili 41.99 posto u srazu s Vedranom Duvnjakom (NLM) s 2 616 glasova ili 28.08 posto. Na izbore je izišlo 43.34 posto birača

KANDIDACIJSKE LISTE I IZBOR ČLANOVA GRADSKOG VIJEĆA GRADA SOLINA

BOLJI SOLIN – BS

Za stranku Bolji Solin na izborima je glasovalo 859 glasača ili 9.46 posto čime su osvojili dva vijećnička mjesta dok je za Davora Mikasa kao kandidata za gradonačelnika glasovalo 858 glasača.

Nositelj kandidacijske liste: DAVOR MIKAS
Kandidatkinje/kandidati:

1. DAVOR MIKAS
2. JOSIP BRČIĆ;
3. BRANKO PARAT;
4. ANGELIKA DRNAS;
5. MARKO SMOLJO;
6. KRISTIAN PETROVIĆ;
7. MARIJAN BOBAN;
8. ANTONIJA MILIŠIĆ JADRIĆ;
9. NATALIJA ROGULJIĆ;
10. NIVES MILETIĆ;
11. PETAR DOMAZET;
12. JOŠKO GRUBIĆ;
13. IVICA BIKIĆ;
14. RENATA MODRIĆ;
15. NIKO REŽIĆ;
16. KATIJA LIVAJA;
17. DENI BOBEK;
18. MIRANDA MAJIĆ;
19. IVAN DOMAZET;

DOMOVINSKI POKRET – DP

Domovinski pokret pak u Solinu je dobio 757 glasova ili 8.34 posto čime su osvojili jedno mjesto u Gradskomu vijeću, a njihov kandidat za gradonačelnika Tihomir Bečko 886 glasova ili 9,51 posto.

Nositelj kandidacijske liste: TIHOMIR BEČKO
Kandidatkinje/kandidati:

1. TIHOMIR BEČKO;
2. IVICA PRIMORAC;
3. FILIP BRČIĆ;
4. TOMISLAV JURIĆ;
5. MATKO SARIĆ;
6. DIANA BARIŠIĆ;
7. JOSIP MAROVIĆ;
8. IVAN ČAVKA;
9. MARIJANA PERIŠA;
10. ANĐELA BEŠLIĆ;
11. ENA RADMILO;
12. IVAN MIŠIĆ;
13. IRENA GALIĆ;
14. VESNA JURIĆ;
15. DAMIR MANDIĆ;
16. DINKA JELČIĆ;
17. JAKICA RADNIĆ;
18. ŽELJKO GRANIĆ;
19. MARIJANO BATURINA;

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA – HDZ
HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA – HSU

Solinski HDZ i HSU dobili su 3 456 glasova ili 38.09 posto osvojivši time 8 vijećničkih mjesta dok je njihov kandidat za gradonačelnika Dalibor Ninčević dobio 3 912 glasova ili 41.99 posto čime je ušao u drugi krug lokalnih izbora.

Nositelj kandidacijske liste: DALIBOR NINČEVIĆ

Kandidatkinje/kandidati:

1. DALIBOR NINČEVIĆ;
2. RENATO PRKIĆ;
3. ZDRAVKO PERKO;
4. JOSIP MARKOVIĆ;
5. IVANA SEDLAR;
6. ŽELJKO LJUBIČIĆ;
7. MARILENA BABIĆ;
8. ILIJA KOKEZA;
9. GORAN MILIČEVIĆ;
10. NIKOLA ĆENAN;
11. JOSIP JURIĆ;
12. VATROSLAV JAPIRKO;
13. IVAN SKELIN;
14. IVAN SPAJIĆ;
15. ANTONIJA TOMIČIĆ;
16. JOZO DUVNJAK;
17. MARIJA MAROVIĆ;
18. MARIJANA BARIČEVIĆ;
19. DRAGAN MARETIĆ;

HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA – HDS

Solinski HDS osvojio je 157 glasova ili 1.73 posto te je time ostao bez članova u Vijeću.

Nositelj kandidacijske liste: IVICA ČERINA
Kandidatkinje/kandidati:

1. IVICA ČERINA;
2. ANTE VUKOVIĆ;
3. MLADEN JUKIĆ;
4. ZDENKO MILANOVIĆ;
5. ANTE DELIĆ;
6. MARIJA ĆAPETA
7. ANKA JADRIĆ;
8. DUBRAVKA VUKOVIĆ;
9. LUKICA ŠOLIĆ;
10. ŽELJKO BOKO;
11. IVANA BRNAS;
12. MARIJA KOZINA;
13. DRAGO BUBIĆ;
14. STIPE BARUN;
15. JURE VRGOČ;
16. ANTE BALIĆ;
17. IVANA VUČKOVIĆ;
18. ALENKA VUČKOVIĆ;
19. ANA ČERINA;

MOST

Solinski ogranak Mosta osvojio je 457 glasova ili 5.03 posto čime su dobili jednoga člana u Vijeću.

Nositelj kandidacijske liste: MIRKO ROGULJIĆ
Kandidatkinje/kandidati:

1. MIRKO ROGULJIĆ;
2. MARKO PAŠALIĆ;
3. SONJA MLAČIĆ;
4. KLARA BUŠIĆ;
5. MATIJA GLIBOTA;
6. SANDA ISLAMI;
7. MARINA UJEVIĆ;
8. SLOBODAN BALIĆ;
9. MIŠKO KOZINA;
10. ŽELJANA PELIVAN;
11. MARINA ŠKOKIĆ;
12. DIVNA BUZOV;
13. DARKO BARANOVIĆ;
14. DUJE BALIĆ;
15. KRISTINA LOVRIĆ;
16. STJEPAN BUŠIĆ;
17. SANJA ROGULJIĆ;
18. ANA PAŠALIĆ;
19. MARIN MANDIĆ;

NEZAVISNA LISTA MLADIH – NLM

Solinski NLM je s 2 575 ili 28.38 posto glasova osigurao mjesto za šestero članova u Gradskomu vijeću. Njihov je pak gradonačelnički kandidat Vedran Duvnjak s osvojenih 2 616 glasova ili 28.08 posto ušao u drugi krug.

Nositelj kandidacijske liste: VEDRAN DUVNJAK
Kandidatkinje/kandidati:

1. VEDRAN DUVNJAK;
2. GORAN MILAVIĆ;
3. IVAN ANDABAK;
4. ANITA PERKOVIĆ MILIŠIĆ;
5. DAMIR BEKAVAC;
6. IVAN KALAICA;
7. ANITA TEŠIJA;
8. MARKO SUMAN;
9. PETAR BOTICA;
10. IVAN RUBIĆ;
11. NADA GAVRIĆ;
12. ANA NINČEVIĆ;
13. STANKO NINČEVIĆ;
14. MIRJANA BARIŠIĆ;
15. SARA ŠALINOVIĆ;
16. TIHANA PETRA HERCEG;
17. IVANA TENTE;
18. JOSIP HERCEG;
19. JOŠKO ĆUKUŠIĆ;

SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE – SDP

Solinski SDP je s 456 ili 5.02 posto osvojenih glasova osigurao jedno mjesto u Gradskomu vijeću, dok je njihov kandidat za gradonačelnika Mario Jaman osvojio 455 ili 4.88 posto glasova.

Nositelj kandidacijske liste: MARIO JAMAN
Kandidatkinje/kandidati:

1. MARIO JAMAN;
2. HELENA ČERINA;
3. MIROSLAV JAMAN;
4. PETRA JELAVIĆ-ČIČIĆ;
5. BERNARDA VIDAN;
6. ANDREA BOTICA;
7. MARINKO KLJAKOVIĆ-GAŠPIĆ;
8. PETRA BILIĆ;
9. ZDRAVKO RELJIĆ;
10. TANJA BOBAN;
11. ZORAN MIHAJLOVIĆ;
12. DOLORES JAMAN;
13. LJILJANA GALIĆ;
14. IVAN PIACUN;
15. ROBERT ŠERIĆ;
16. ANĐELKO ŽIVALJIĆ;
17. DRAGANA JAMAN;
18. DARKO VOJKOVIĆ;
19. MARINKO BOBAN;

ŽELJKO KERUM – HRVATSKA GRAĐANSKA STRANKA – HGS

Solinski ogranak HGS-a osvojio je 356 glasova ili 3.92 posto čime nema predstavnika u Gradskomu vijeću dok je njihov kandidat za gradonačelnika Josip Kerum osvojio 344 glasa ili 3.69 posto.

Nositelj kandidacijske liste: JOSIP KERUM
Kandidatkinje/kandidati:

1. JOSIP KERUM;
2. OGNJEN BAČIĆ;
3. ANA ŠIMIĆ;
4. IRENA GRACIN;
5. MARIJA MIKELIĆ;
6. ŠIME LOVRIĆ;
7. DORA LIVAJA;
8. LUKA VLAIĆ;
9. ANITA MAJSTROVIĆ;
10. IVAN ŠERIĆ;
11. DANIJELA SUČIĆ;
12. MARKO ČERINA;
13. JOSIPA JELIČIĆ;
14. NEVEN PETROVIĆ;
15. JOSIP RADOJA;
16. JOSIPA PETROVIĆ;
17. MIA TOKIĆ;
18. PETROSLAV SAPUNAR;
19. MARIN MILIŠIĆ;

KOMENTARI NA REZULTATE IZBORA NOSITELJÂ LISTA

DAVOR MIKAS (BS)

Bolji Solin je na ovim izborima dobio dva vijećnika u Gradskomu vijeću. Iskreno, očekivali smo više, ali birači su očito prepoznali drugu opciju. O mogućnostima eventualnih koalicija ćemo razgovarati kada se svi rezultati dovedu do kraja. Ono što mogu najaviti je da ćemo kao stranka nastaviti s dosadašnjim smjerom djelovanja.

TIHOMIR BEČKO (DP)

Rezultati ovih izbora potvrđuju da naši građani žele promjene i to su jasno pokazali. Mene očito nisu prepoznali kao osobu koja će im donijeti te promjene već NLM kojem čestitam na velikom rezultatu. U svakom slučaju drugi krug je nešto novo za grad Solin.

DALIBOR NINČEVIĆ (HDZ)

Zahvaljujem svim biračima, a posebno onima koji su iskazali povjerenje meni kao kandidatu za gradonačelnika i listi HDZ-a. Čestitam svim sudionicima izbora pa tako i mom suparniku u drugomu krugu. I dalje ćemo voditi afirmativnu politiku te se iskreno nadam da će građani prepoznati naš rad i iskazati mi povjerenje u drugom krugu.

MIRKO ROGULJIĆ (Most)

Smatram da je Most u Solinu istinski pobjednik izbora jer smo na političkoj sceni grada prisutni tek dva mjeseca, a osvojili smo vijećnički mandat. Općenito gledano dobro je da konačno imamo protutežu HDZ-u koji se otuđio od naroda. U drugomu krugu planiram dati podršku kandidatu NLM-a Vedranu Duvnjaku.

VEDRAN DUVNJAK (NLM)

Zahvalio bih svima koji su izašli na izbore i dali nam priliku da uđemo u drugi krug izbora za gradonačelnika. Za mene rezultat ovih izbora nije iznenađenje jer znam na koji način funkcioniramo i radimo već četiri godine. Nadam se da će u drugomu krugu biti još veća izlaznost i da ćemo odnijeti pobjedu.

MARIO JAMAN (SDP)

Nisam zadovoljan rezultatima izbora jer sam kao kandidat za gradonačelnika očekivao najmanje 10 posto glasova birača, a kada je u pitanju stranka očekivao sam dva mandata u Gradskomu vijeću. Građani su rekli svoje i pred nama je drugi krug na kojemu će birači donijeti konačnu odluku.

REZULTATI IZBORA ZA ČLANOVE VIJEĆA MJESNIH ODBORA

Mjesni odbor Centar

Od ukupno 2670 birača glasovalo je 1256 birača (47.04%). Važećim je utvrđeno 1205, a nevažećim 51 glasački listić.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, Domovinski pokret – DP – nositelj liste Kristian Petrović, dobila je 193 glasa (16,02 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Miroslav Kurtović, dobila je 464 glasa (38,51 %) i 3 člana u Vijeću mjesnog odbora. Treća lista Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Stanislav Šarić, dobila je 386 glasova (32,03%) te dva člana u Vijeću mjesnoga odbora.
Lista broj 4 Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP – nositelj liste Mario Jaman, dobila je 162 glasa (13,44 %),i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Centar -Solin čine:

Kristian Petrović (BS, DP)
Miroslav Kurtović (HDZ)
Dubravka Delić (HDZ)
Stjepan Tokić (HDZ)
Stanislav Šarić (NLM)
Gabrijel Goić (NLM)
Mario Jaman (SDP)

Mjesni odbor Sveti Kajo

Od ukupno 3103 birača glasovalo je 1216 birača (39,18%). Važećim je utvrđeno 1183, a nevažećim 33 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Joško Grubić, dobila je 230 glasova (19,44 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora.
Lista broj 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ivan Čavka, dobila je 92 glasa (7,78 %), nema članova u Vijeću mjesnog odbora.
Treća lista Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Željko Ljubičić, dobila je 428 glasova (36,18 %),i tri člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Anita Perković Milišić, dobila je 433 glasa (36,60 %),i tri člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Sv. Kajo – Solin čine:

Joško Grubić (BS)
Željko Ljubičić (HDZ)
Mijo Božić Pavletić (HDZ)
Željka Drašković (HDZ)
Anita Perković Milišić (NLM)
Josip Herceg (NLM)
Mirjana Barišić (NLM)

Mjesni odbor Kučine

Od ukupno 900 birača glasovalo je 455 birača (50,55 %). Važećim je utvrđeno 439, a nevažećim 16 glasačkih listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, MOST – nositelj liste Dinko Roguljić, dobila je – 98 glasova (22,32%),i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Josip Matković, dobila je 122 glasa (27,79 %), te dva člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista pod brojem 3 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Ivan Bekavac, dobila je 219 glasova (49,89 %),i time 4 člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Kučine čine:

Dinko Roguljić (BS, MOST)
Josip Matković (HDZ)
Antonija Tomičić (HDZ)
Ivan Bekavac (NLM)
Sara Šalinović (NLM)
Luka Vrdoljak (NLM)
Ivan Jozinović (NLM)

Mjesni odbor Mravince

Od ukupno 1451 birača glasovalo je 686 birača (47,27 %). Važećim je utvrđeno 662, a nevažećim 24 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, Domovinski pokret – DP – nositelj liste Mirela Suman, dobila je 109 glasova (16,47 %), i time jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ivo Bućan, dobila je 304 glasa (45,92 %), te tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista 3 Nezavisna lista mladih – NLM- nositelj liste Tomislav Tente, dobila je 249 glasova (37,61%)i time 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Mravince čine:

Mirela Suman (BS, DP)
Ivo Bućan (HDZ)
Grgo Bućan (HDZ)
Marija Marović (HDZ)
Tomislav Tente (NLM)
Mate Mardešić (NLM)
Frane Drnas (NLM)

Mjesni odbor Srednja strana

Od ukupno 4019 birača glasovalo je 1901 birača (47,30%).Važećim je utvrđeno 1828, a nevažećim 71 glasački listić.
Lista pod brojem 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Ivica Bikić, dobila je 162 glasa (8,86 %),i time nema članova u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ivan Mišić, dobila je 178 glasova (9,74 %)te je i ona bez članova u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ilija Kokeza, dobila je 856 glasova (46,83 %)te time 4 člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Stanko Ninčević, dobila je 632 glasa (34,57 %) i 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Srednja strana čine:

Ilija Kokeza (HDZ)
Ante Baričević (HDZ)
Tomislav Boban (HDZ)
Ivana Božić (HDZ)
Stanko Ninčević (NLM)
Alen Milanović (NLM)
Nada Gavrić (NLM)

Mjesni odbor Priko vode

Od ukupno 6004 birača glasovalo je 2335 birača (38,89 %). Važećim je utvrđeno 2243, a nevažećim 88 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Jozo Bosančić, dobila je 392 glasa (17,48 % ), i time jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ena Radmilo, dobila je 266 glasova (11,86 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Miroslav Dugeč, dobila je 797 glasova (35,53 %) te 3 člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Goran Milavić, dobila je 788 glasova (35,13 %) i dva člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Priko vode čine:

Jozo Bosančić (BS)
Ena Radmilo (DP)
Miroslav Dugeč (HDZ)
Niko Vilogorac-Gamulin (HDZ)
Ivana Beck (HDZ)
Goran Milavić (NLM)
Joško Ćukušić (NLM)

Mjesni odbor Vranjic

Od ukupno 950 birača glasovalo je 530 birača (55,78 %). Važećim je utvrđeno 511, a nevažećim 19 glasačkih listića.
Lista broj 1 Domovinski pokret – DP, Bolji Solin – BS – nositelj liste Antonija Milišić Jadrić dobila je 94 glasa (18,40 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista broj 2 Kandidacijska lista grupe birača A – strana Vranjica – nositelj liste Mariana Grubić dobila je 214 glasova (41,88 %),te time tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista broj 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Josip Jurić, dobila je 203 glasa (39,73 %), i tri člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Vranjic čine:

Antonija Milišić Jadrić (DP, BS)
Mariana Grubić (A – strana Vranjica)
Martina Vukić (A- strana Vranjica)
Rea Jurić (A – strana Vranjica)
Josip Jurić (HDZ)
Vesna Ružić (HDZ)
Jerko Jurić (HDZ)

Mjesni odbor Rupotina

Od ukupno 2100 birača glasovalo je 917 birača (43,66 %). Važećim je utvrđeno 872, a nevažećim 45 glasačkih listića.
Lista broj 1 Domovinski pokret – DP, Bolji Solin BS – nositelj liste Marijan Boban, dobila je 201 glas (23,05 %), te jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ivan Spajić, dobila je 304 glasa (34,86 %), te time tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista pod brojem 3 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Ivan Andabak, dobila je 367 glasova (42,09 %),i time 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnoga odbora Rupotina čine:

Marijan Boban (DP, BS)
Ivan Spajić (HDZ)
Tomislav Višević (HDZ)
Lorena Đula (HDZ)
Ivan Andabak (NLM)
Toni Meštrović (NLM)
Ivan Crljen (NLM)

POSJET MINISTRICE TURIZMA I SPORTA NIKOLINE BRNJAC U POVODU EUROPSKOG BACAČKOG KUPA U SALONI – Turistička i kulturna dimenzija sporta

SOLINSKA KRONIKA 321, 15 svibnja 2021.

Nakon obilaska amfiteatra predstavnici Europskoga atletskog saveza bili su iznenađeni i oduševljeni atraktivnom lokacijom i sačuvanim ostacima antičke Salone. Po njihovim riječima ovo natjecanje u razini je natjecanja na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni

U povodu održavanja Europskoga bacačkog kupa u salonitanskomu amfiteatru 8. i 9. svibnja, Solin i Salonu je koncem mjeseca travnja posjetila Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac.

– Ovo je uistinu važan događaj i mislim da nije moglo biti bolje lokacije od ovoga povijesnog lokaliteta čije će slike obići cijeli svijet – rekla je ministrica Brnjac ističući sportsku, ali i turističku važnost održavanja ovog europskog natjecanja na prostoru arheološkoga lokaliteta Salone.
Ministricu su dočekali župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, predsjednik Hrvatskoga atletskog saveza Ivan Veštić i direktorica Turističke zajednice Solina Jelena Stupalo.

– Ovaj na prvomu mjestu veliki sportski događaj ima i svoju turističku te kulturnu dimenziju – rekao je Veštić tijekom razgovora s ministricom dodajući kako je od ideje do realizacije ovoga natjecanja u Hrvatskoj prošlo tek tri tjedna.

Portugal otkazao Solin prihvatio

– Naime, nakon što je portugalska Leiria otkazala organizaciju ovogodišnjeg Europskog bacačkog kupa 13. i 14. ožujka zbog loše epidemiološke situacije u Portugalu, Hrvatski atletski savez ponudio je organizaciju vodstvu Europske atletike koje je prihvatilo ovu ponudu i donijelo odluku da se natjecanje održi u Splitu na stadionu Park mladeži i u salonitanskom amfiteatru – pojasnio je Veštić.

– Nakon obilaska amfiteatra predstavnici Europskoga atletskog saveza bili su iznenađeni i oduševljeni atraktivnom lokacijom i sačuvanim ostacima antičke Salone.

Po njihovim riječima ovo natjecanje u razini je natjecanja na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni na sličnom arheološkom nalazištu – rekao je prvi čovjek Hrvatskoga atletskog saveza dodajući kako je ovo treći put da se ovo natjecanje održava u Hrvatskoj, prvi put je to bilo 2002. u Puli, a drugi put 2008. u Splitu.

Slike salonitanskoga amfiteatra koji je ugostio važan sportsko turistički događaj obišle su čitavi svijet

Turistički potencijal

Održavanje Europskog bacačkog kupa u Saloni pozdravio je i župan Blaženko Boban naglašavajući još jednom kako uz veliki povijesni i arheološki značaj ovaj lokalitet ima i izuzetan turistički potencijal. Na iznimne potencijale Salone osvrnuo se i gradonačelnik Dalibor Ninčević.

– Organizacija Europskoga bacačkog kupa na ovom vrijednom lokalitetu predstavlja dio nastojanja svih nas da uz zaštitu ovoga povijesnog lokaliteta organiziramo brojna kulturna i sportska događanja kako bi se povećao broj posjetitelja – rekao je gradonačelnik.

Upravo je povećanje broja posjetitelja jedan od temeljnih ciljeva solinske Turističke zajednica stoga je i njezina direktorica Jelena Stupalo s oduševljenjem pozdravila ovaj događaj ističući prije svega njegov izniman značaj za promidžbu grada Solina i arheološkoga lokaliteta Salone na međunarodnom tržištu.

Nakon obilaska amfiteatra ministrica se uputila do Manastirina i Tusculuma pri čemu je u pratnji više kustosice Arheološkoga muzeja Split Eme Višić Ljubić obišla grob svetoga Dujma te spomen sobu don Frane Bulića.

Muzej u očuvanju i promociji Solina

Ravnatelj arheološkoga muzeja u Splitu, dr. sc. Ante Jurčević koji pak nije nazočio susretu s ministricom u Solinu poručio je kako je Arheološki muzej kao vlasnik zemljišta i skrbnik o salonitanskim lokalitetima od samoga početka objeručke prihvatio ideju o organiziranju manifestacije.

– Sukladno zamolbi za mišljenjem Ministarstva kulture, uz odobrenje i jasno definirane mjere zaštite koje propisuje nadležni Konzervatorski odjel te mjere koje propisuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo, odobrili smo te se maksimalno angažirali u provedbi ove manifestacije. S obzirom da infrastruktura koja je bila potrebna za organizaciju natjecanja bacača kugle minimalna i montažna te se postavila na travnjaku arene, sama arhitektura ničim nije bila ugrožena – istaknuo je ravnatelj dr. Jurčević.

Štoviše ravnatelj je dodao kako je Muzej prepoznavši potencijal manifestacije u jedinstvenoj promociji kulturne baštine od samoga početka angažiran, već od predradnji i čišćenja lokaliteta do pomoći u uređenju podloge za bacanje i postavljanja novoga travnjaka koji je pak odradila tvrtka Jadro.

IN MEMORIAM – Bogdan Žižić (Solin, 18. XI. 1934. – Zagreb, 29. travnja 2021.)

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: don Josip DUKIĆ

DRAGI BOGDANE…

Toga travanjskog popodneva kada smo se posljednji put čuli govorio si teško.
Osjetio sam da napuštaš ovaj svijet…
Kada me je Ivo Babić nazvao,
znao sam da si već otišao.
Vratio si se svojim roditeljima i didu Anti,
»čuvaru solinskih izkopina«, o kojem si mi često govorio.
Otišao si don Frani, braći Parać i slikaru Jozi,
koji su nam bili omiljena tema u zagrebačkom Palaceu…
Dragi Bogdane, Ivo B. me do tebe doveo, pa ti zajedno zahvaljujemo na tvojoj iskrenoj duši, na tvom radu, a osobito na filmu o triljskom kraju…
Otpočini u blizini Dujma i salonitanskih mučenika, u tvojoj i našoj Rici.

Vječni žubor Jadra i mirisi Salone

Sto trideset dva dana nakon ukopa don Frane Bulića na Manastirinama (29. VII. 1934.), u Solinu je rođen Bogdan Žižić (18. XI. 1934.). Kao redatelj i scenarist bavio se filmom preko četiri desetljeća. Autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova. O svom životu nam je ostavio dragocjenu knjigu »Pješčana ura« (2009.). Umro je u Zagrebu 29. travnja 2021. Toga dana u Splitu, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika otvorena je izložba o sv. Jeronimu. Nitko prije otvorenja nije znao da je otišao još jedan Dalmatinac…

Bogdan je po ocu bio tijesno povezan s don F. Bulićem, koji je krajem 19. stoljeća u vrijeme gradnje Tusculuma, zgrade u predjelu salonitanskih iskopina, uzeo u službu Bogdanovog djeda Antu Žižića Banova. Po dovršetku izgradnje, »did Ante« se zajedno sa svojom obitelji preselio u Tusculum. Postao je, kako se 3. lipnja 1902. potpisao u pismu don Frani, »čuvar solinskih izkopina«, zapravo don Franina »desna ruka«, uz koga je u odrasloj dobi naučio čitati i pisati. Bogdan je zahvaljujući toj povezanosti odrastao u ambijentu stare Salone i starohrvatskih iskopina. U nemirnom ratu čak u dva navrata njegova obitelj je tražila smiraj u Tusculumu, spavajući u nekadašnjoj Bulićevoj radnoj sobi, tada prepunoj Bulićevih predmeta, diplomâ i priznanjâ iz čitave Europe. Sve je to Bogdana snažno obilježilo. Svaki put kada bi razgovarali, Salona, don Frane i did Ante su bili neizostavna tema.
Dragi Bogdane, hvala ti što si mi nekoć poslao svoje filmove o don Frani i Saloni, koje sam prikazivao studentima. Bio sam presretan kada sam baš s tim studentima u don Franinoj ostavštini nekadašnjoj Teologiji u Splitu pronašao pismo tvoga dida Ante, kojega je on uputio don Frani iz Tusculuma 3. lipnja 1902. To je pismo svjedok teškoga vremena za don Franu i salonitanske teme, kada se on pravno sporio s don Petrom Kaerom u svezi mučenika Dujma. Tvoj did Ante u pismu vodi »teološku raspravu« s don Petrom i o svemu obavještava don Franu. Nakon što si primio kopiju pisma, odmah si me nazvao i iskazao mi tebi svojstvenu zahvalnost.

Konzervatorski odjel Split, Ostavština F. Bulića: Tusculum 1904., A. Žižić, J. Stadler, F. Bulić

Bogdan Žižić je u Zagrebu diplomirao pravo, ali je na kraju u njemu prevladala ljubav prema filmu. I za to su bile presudne godine proživljene u Solinu, tada bez kinodvorane, kada su Slovenci, zaposleni u tvornici cementa Majdan, prikazivali djeci kratke filmove u svom stanu na pogužvanom platnu. Bilo je to za Bogdana jako emotivno i nadahnjujuće iskustvo, koje je na kraju urodilo plodom. Tijekom svoga podužeg života snimio je brojne filmove i za njih primio brojne nagrade i priznanja (Pula, Beograd, Oberhausen, Leipzig, Krakow, Sofija, Trst, New York, Atlanta; nagrada Vladimir Nazor, nagrada Oktavijan, nagrada Zagrebačkog salona, itd.).

Od filmova treba izdvojiti cjelovečernje igrane: Kuća (1975.); Ne naginji se van (1977.), Rani snijeg u Münchenu (1984.); srednjemetražne igrane: Kvartet /po Milanu Begoviću/ i Kuća duhova /po K. Š. Gjalskom/; kratke igrane: Madeleine, mon amour (1971.), Putovanje (1972.), Šala (1973.), Nož (1974.), Posljednja utrka (1975.), Moji dragi susjedi (1976.) te dokumentarne: Poplava (1964.), Maturanti (1965.), Jasenovac (1966.), Otkopčati dugme (1967.), S one strane mora (1967.), Stećci (1968.), Jutro čistog tijela (1969.), Pohvala ruci (1971.), Gastarbeiter (1972.), Živjeti (1972), Ivana (1980.), Presa (1982.), 1000 godina Pazina (1983.), Jedan život (1984.), Emanuel Vidović (1985.), Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu (1985.), Vlaho Bukovac (1988), Celestin Medović (1991.), Goli otok (1994.), S onu stranu mora (1997.), Jedna vukovarska priča (2002.), Palača sunca (2006.), Dragi Vincent (2007.), Udar na sjećanje / Damnatio Memoriae (2007.), Josip Slade, graditelj (2007.), Vlado Gotovac / Moj slučaj (2008.), Druga Venecija (2010.), Cetinom do Trilja (2011.), Stoljeće kinematografije u Splitu (2011.), Ejnar Dyggve – građanin Solina (2016.).

Katolički bogoslovni fakultet Split, Ostavština F. Bulića, Salona Christiana V, br. 32, Pismo A. Žižića F. Buliću, Salona, 3. VI. 1902.

Dragi Bogdane, osobito si volio snimati dokumentarne filmove i često si mi govorio da »njihova draž leži u prethodnoj nezadanosti«. U to sam se uvjerio nakon što si mi omogućio biti s tvojom snimateljskom ekipom, u društvu s tvojim vjernim pratiteljem i prijateljem Matom Čuljkom, kada smo od 24. do 30. svibnja 2011. snimali film Cetinom do Trilja. Počeli smo na izvoru Cetine, a završili u Splitu, u don Franinom Arheološkom muzeju. Na završnom snimanju bio je Joško Belamarić, koji nas je pored spomenikâ iz Tilurija filmski uveo u triljsku prošlost. Dragi Bogdane, na dan kada si otišao, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika susreo sam upravo Joška te mu prije otvorenja izložbe o sv. Jeronimu prenio vijest o tvom odlasku. Dan kasnije, tu sam vijest telefonski podijelio i s Matom Čuljkom, s kojim sam vodio dugi razgovor, u kojem si svojim duhom bio prisutan… Baš kao nekada.

Dragi Bogdane, bila je za mene povlastica i čast s tobom i za tebe raditi na prikupljanju materijala za scenarij i promišljanju naslova filma. S nostalgijom se sjećam našega susreta u režiji Hrvatske radiotelevizije, kada smo dotjerivali film prije prvog prikazivanja. Film je bio jedan od 55 darova Trilju u prigodi 800. obljetnice prvog spomena Trilja u pohrvaćenom obliku (1210. – 2010.). I na kraju, pretpostavljam da si ti »glavni krivac« što se film o triljskoj baštini često prikazuje na nacionalnoj televiziji. Hvala ti na tome!

Ljeskava Cetina i triljska grotulja oko Bogdanovog vrata

Bogdanova veza s triljskim krajem stalno je jačala, što je on sâm opisao u svom intervjuu za triljski časopis Triljski most (Pokretnim slikama do izvora, u: Triljski most, br. 3, 2008.):
»Prvi put sam bio u Trilju sa svojim pokojnim ocem, prije sedamdeset godina! Bio sam tada četverogodišnji dječak, ali pamtim kako smo sjedili na otvorenom, uz samu Cetinu, i bili podvoreni žabljim kracima!

Snimanje filma Cetinom do Trilja, Cetina, 24. V. 2011.: B. Žižić i M. Čuljak.

Pretprošle sam godine, zajedno sa svojim prijateljem, pomorskim kapetanom Stipom Malešom, posjetio Trilj i njegovu jedinstvenu okolicu zahvaljujući isključivo Vašem pozivu, ljubaznosti i gostoprimstvu. Panorama Trilja, njegovih mostova i ljeskave Cetine uzvodno, viđenih s brežuljka na kojemu su prije dvadesetak stoljeća boravili rimski legionari, nezaboravna je. Jedinstvena je i Čačvina sa svojim nadgrobnim križevima, epitafima i krajolicima uokolo nje. Imao sam tada čast upoznati i Vašu užu obitelj u Košutama i na licu Vašega oca osjetiti gastarbajtersku sudbinu o kojoj sam govorio odgovarajući na jedno od Vaših prethodnih pitanja.

Najmanje što Trilj i dio cetinskog kraja koji gravitira Trilju zaslužuju po svojoj burnoj povijesti, kulturnoj prošlosti, prirodnim ljepotama i svojim ljudima /nekada i danas/, dokumentarac je koji će to valjano prikazati i ispričati. Sa zadovoljstvom bih ga realizirao i čvrsto vjerujem da će se to i dogoditi.«

Dragi Bogdane, nakon tvoga odlaska razveselio me je naš prijatelj, pomorski kapetan Stipe kada mi je rekao da ste se nedavno čuli i o svemu prijateljski razgovarali. Siguran sam da vam je to obojici puno značilo prije tvoga putovanja. Vijest o tvom odlasku podijelio sam i sa svojim ocem, gastarbajterom tvoje dobi…

Zgb. 8. 09. 2008.
Dragi d. Josipe,
evo šaljem obećano!
(Danas je mala Gospa i moje su misli u Solinu mojega djetinjstva).
Prijateljski
Tvoj Bogdan Žižić

»Nadam se da ću biti i pokopan u Solinu, u obiteljskoj grobnici na Gospinu otoku i da će moja duša slušati vječni žubor jedva desetak metara udaljene solinske rijeke Jadra.« (Pokretnim slikama do izvora, u: Triljski most, br. 3, 2008.).

Košute, 15. svibnja 2021.
Na blagdan Salonitanskih mučenika

OBITELJSKI ODNOSI U IZGRADNJI I OBLIKOVANJU SALONITANSKE CRKVE – Salonitanski biskupi nećaci

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Blagdan svetoga Dujma, solinskih mučenika i svetoga Kaja poticaj su na razmatranja o nekim vidovima društvenih i unutarcrkvenih odnosa prve solinske Crkve. Zanimljivo je primijetiti očima današnjega društva, mladoga, obiteljskoga grada na Jadru kako je u samim temeljima njegove, solinske Crkve obiteljski odnos odigrao ključnu ulogu

Antička je Salona razvoj i bujanje kršćanstva u Rimskomu carstvu dočekala kao veliki, prosperitetni i razvijeni lučki grad s jednako tako razvijenom, uhodanom, umreženom za to doba globalnom društvenom zajednicom.

Logično je stoga bilo da je u takvomu velegradu već u apostolsko ili poslijeapostolsko doba došlo do početaka širenja kršćanstva i ustroja ovdašnje Crkvene općine, odnosno biskupije. Kršćanstvo koje se s istoka nezaustavljivo širilo gorljivom zauzetošću neumornih vjerovjesnika, kopnenim, a ponajviše pomorskim putevima u najvećoj je antičkoj luci na Istočnojadranskoj obali vrlo brzo pronašlo plodno tlo.

Svakako treba u obzir uzeti one povjesničare koji smatraju nedvojbenim da je evanđeoska poruka već tijekom 1. stoljeća stigla do primorskih gradova tadašnje rimske provincije Dalmacije odnosno u njezin glavni i najveći grad Salonu.

Grob svetoga Dujma, biskupa i mučenika u bazilici na Manastirinama u svome kontekstu priča i zanimljivu obiteljsku priču

Solinski humanistički velikan don Lovre Katić govoreći o ovoj temi ističe: »Salona puna života i vreve upoznala je razne vjerske pokrete, pa su bez sumnje i kršćani doprli u taj grad vrlo rano, makar da se njihova vjera nije odmah uvriježila u njemu.«

Pritom svakako treba naglasiti činjenicu kako prvo naviještanje evanđelja ne znači i uspostavu organizirane, strukturirane, uhodane i umrežene kršćanske zajednice, biskupije. Međutim makar malobrojna i slabije organizirana crkvena zajednica vrlo brzo je poradi vlastita opstanka morala imati svoga biskupa.

Početak u obitelji

Iako su slika i društveni presjek prve salonitanske Crkve, njezina vjerničkoga puka i hijerarhijske vertikale još uvijek u potpunosti neistraženi zanimljivo je za primijetiti kako su na njezinu samomu početku kao i u vremenu njezina vrhunca veliku ulogu odigrali obiteljski odnosi.

Gledajući očima današnjega društva rekli bismo kako je u tim vremenima, učvršćivanja i izgrađivanja kao i vrhunca salonitanske Crkve nepotizam imao veliku ulogu. Upravo je naime »prenošenje« biskupstva sa strica na nećaka odigralo veliku, ako ne i ključnu ulogu. Iako su todobni društveni poredak i svijest znatno drugačiji od današnjih poimanja nemoguće je poreći da su upravo bliski obiteljski odnosi preko kojih se prva salonitanska Crkva širila i rasla iz uskih krugova prema općem društvu bili inicijalni moment, zamah.

Velikim žarom kojim je šireno kršćanstvo u prvim vremenima propovijedana je jednakost svih ljudi poglavito pripadnika Crkve. Značaj međutim obiteljskih odnosa, ali i ugled i položaj u društvu odražavao se i na unutarcrkveni život u kojemu su nerijetko oni najmanji, nepoznati, neimenovani i unutar same Crkve ostajali postrani, pa čak i bili ukapani kao potpuno nepoznati.

Širenju kršćanstva u čitavu svijetu osim gorljivih propovjednika možda ponajviše su pridonosili obični ljudi, vjernici, današnjim jezikom rečeno laici. Tako je očito bilo i na solinskoj zemlji u antičkoj Saloni.

Veliko je mnoštvo nepoznatih i neimenovanih ribara i moreplovaca, zemljoradnika i trgovaca, robova i slobodnjaka, vojnika i ničim označenih i ni po čemu poznatih anonimaca krštenih u ime svoga Gospodina Isusa Krista utemeljilo salonitansku Crkvu. Svi su oni uz propovjednike, apostolske učenike i poslanike svojim svakodnevnim ponašanjem, svakim činom, blagošću, druženjima i djelima ljubavi i milosrđa, čitavim svojim životom utjecali na sugrađane i sve one s kojima su se susretali na svakodnevnoj bazi. Živo se Evanđelje i u Saloni zasigurno širilo ne samo riječju nego živim primjerom, u luci, na trgu, tržnici ili u vojsci.

Logično je stoga pretpostaviti kako se i u Saloni kao i u ostalim gradovima Carstva kršćanska zajednica postupno upoznavala i povezivala, organizirala u zajednice istomišljenika na čelu s biskupima (»episkopos« – upravitelj), kojima su pomagali prezbiteri (starješine) i đakoni (poslužitelji).
Kolikogod su pak s velikim žarom svi pojedinci radili na evangelizaciji, struktura ni vertikala lokalne Crkve nije nastala u jednome trenutku. Ustrojstvo i sastav salonitanske Crkve posljedica su procesa u kojemu je pojedina skupina vjernika izabravši među sobom voditelja, imenovala osobu koja će upravljati duhovnim životom zajednice, ali isto tako i materijalnim dobrima.

Biskup je bio ličnost, uglednik koji odlučuje u svim pitanjima Crkve i kršćanske općine, on je mjerodavan osim za vjersko i za gospodarsko, za građevnu djelatnost, za pothvate koji se izvode ili se pripremaju. U tome su njegovo vjersko i životno iskustvo, uzoritost dobra primjera, karakter i osobnost, smirenost u ponašanju, blagost, plemenitost i mnogo toga drugoga bili vrlo presudni.

Biskupi mučenici

Sudeći prema povijesnim podatcima takav je bio prvi upravitelj salonitanske Crkve sveti Venancije koji je došao iz Rima i naznačio početke kršćanstva u gradu na Jadru, a koji je dakle sukladno historiografiji bio prvi dokazani vjerovjesnik na ovomu prostoru.

Na skromnomu sarkofagu nećaka biskupa uklesan je natpis na pučkom (nepravilnom) latinskom jeziku: »Položen Primus biskup 21. siječnja, nećak Dujma mučenika« (DEPOSITUS PRIMVS EPISCOPVS XII KAL. FEBR. NEPOS DOMNIONES MARTORES)

Venancija je sukladno povijesnim izvorima i tumačenjima naslijedio Dujam. Prvi po imenu poznati salonitanski biskup čije je djelovanje u Saloni nedvojbeno utvrđeno te ujedno najslavniji salonitanski mučenik.

Dujmova salonitanska Crkva bila je već zrela i razvijena, vrlo brojna te je dala mnoge mučenike. Štoviše samo devet godina nakon njegove smrti kršćanstvo je dobilo punu slobodu i jednakopravnost s rimskom i drugim religijama slobodno štovalo mučenika i sveca Dujma podignuvši nad njegovim grobom velebnu baziliku.

U blizini njegova groba ukapani su kasniji salonitanski biskupi. Jedan od njih, onaj čiji je sarkofag najbliži Dujmovu grobu bio je njegov nećak (»nepos«) Primus. Osim što za suvremenu historiografiju pitanje nećaka kao Dujmova izravna nasljednika nepobitno dokazuje Dujmovo lokalno podrijetlo, ono ukazuje i na strukturu prve salonitanske Crkve, bliske rodbinske odnose, osobe od povjerenja, odavanje počasti i povjerenja u njezine odličnike.

Privilegirani članovi

Na skromnomu sarkofagu nećaka biskupa uklesan je natpis na pučkom (nepravilnom) latinskom jeziku: »Položen Primus biskup 21. siječnja, nećak Dujma mučenika« (DEPOSITUS PRIMVS EPISCOPVS XII KAL. FEBR. NEPOS DOMNIONES MARTORES).

Sarkofag nećaka biskupa otkriven je na Manastirinama godine 1900., a upravo je don Frane Bulić epigrafičkom i filološkom analizom natpisa utvrdio da se radi o sarkofagu jednoga salonitanskoga biskupa. Štoviše upravo je don Frane zbog nećakova imena utvrdio da je on prvi sljedeći biskup nakon Dujma na salonitanskom biskupskom prijestolju.

Sarkofag Dujmovog nećaka biskupa Primusa prvi je do mučenikova groba u bazilici na Manastirinama

Nećak biskup Primus ravnao je salonitanskom Crkvom u vremenu od 304. pa do 325. godine, a o njegovu životu i djelu ne postoje pouzdani detaljniji podatci. Njegovo pak ukapanje na Manastirinama prema drevnom Crkvenom običaju »ad sanctum« – što bliže tijelu sveca ukazuje na privilegirani ukop koji je bio praksa ne samo salonitanske nego i opće Crkve.

Upravo ovaj privilegirani ukop koji se prakticirao dugo u povijesti Crkve današnjim pak očima gledan u suštoj je suprotnosti sa Svetopisamskim odlomkom Dj 4, 32 – 35 o jedinstvu i jednakosti, zajedništvu sviju u prvoj Crkvi.

Međutim priča o salonitanskim biskupima i njihovim neposima, nećacima nasljednicima na biskupskomu tronu nastavlja se i nakon Primusa. Naime nakon Maximusa Starijeg, Leoncija i Gajana na salonitansko biskupsko prijestolje ustoličen je biskup imenom Simferije. Njegovo su postojanje odnosno ime prepoznali Bulić i Berivaldi rekonstruiravši natpise s Manastirina i raznih spolija sastavivši natpis »Depositio sancti Symferi episcopi die… kalendas Ianuaris«. Godine pak 1903. u arheološkim istraživanjima gradske bazilike i to u njezinoj apsidi je pronađen natpis u podnom mozaiku u kojemu je Simferiju pripisan početak gradnje gradske bazilike koju je završio njegov nećak Hezihije:

NUOA POST UETERA
COEPIT SYNFERIUS
ESYCHIUS EIUS NEPOS
CUM CLERO ET POPULO FECIT
HAEC MUNERA
DOMUS CHRISTE GRATA
TENE.

Veliki Duje Rendić-Miočević ovaj je tekst pak preveo:

»Novo za starim tu započne Sinferije,
nećak mu Hezihije s klerom i pukom dovrši.
Kriste, poklon taj – dom sveti – primi ti rad«.

Biskup Sinferije i njegov nećak Hezihije u povijesti salonitanske Crkve ostali su upamćeni kao graditelji najveće salonitanske bazilike

Iz ovoga natpisa razaznaje se njihova rodbinska veza kao i kod Dujma i Primusa. Proučavajući nadalje izvore Bulić je zaključio kako su Sinferije i njegov nasljednik, nećak Hezihije biskupovali od konca 4. stoljeća do godine 425.

Biskup nećak Hezihije ostavio je o sebi dubok trag u povijesnim vrelima kao teološki obrazovana i literarno nadarena osoba. Pismima kojim je komunicirao s nekim od najvećih teoloških umova u čitavoj Crkvenoj povijesti, Ivanom Zlatoustim, papom Zosimom i Aurelijem Augustinom osigurao si je važno mjesto u salonitanskoj, ali i općoj Crkvi.

Sinferije i njegov nećak biskup Hezihije ostavili su u salonitanskoj Crkvi, ali i čitavu društvu neizbrisiv trag i u graditeljskomu smislu. Episkopalni kompleks s dvojnim bazilikama, salonitanskom katedralom i biskupskom krstionicom i dvorom ostavio ih je upisane u povijesti salonitanske Crkve kao najveće biskupe graditelje.

U POVODU 130 GODINA OD ROĐENJA SOLINJANINA VLADIMIRA ČERINE – Romantični promatrač i tankoćutni lirik

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: Siniša VUKOVIĆ

Život ovoga nestašnog mladića bio je prenapučen sadržajima i iskustvima svake vrste – poglavito onih međunarodnih, udaljenijih od odrastalačke postelje – i uistinu je zadivljujuće što je on sve uspio spontano ugurati ili voljno posložiti u svoje kratkodahe bisage ovozemaljskoga trajanja

Neka je Vladimir Čerina rodnim listom označen, usađen i zakalemljen uza Split, ipak izboj njegove familijarne loze pročedio je u – Solinu. I po ocu i po materi ovaj dični salonitanski začinjavac, koji je nepravedno skliznuo s glavnoga kolosijeka praćenja pjesničkih ostavština iz širega dalmatinskog zavičaja, bio je takoreći »fetivi« žitelj Zvonimirova grada i grada kraljice Jelene onkraj Manastirina. I, eno mu i groba na starom solinskom groblju na Gospinu otoku, ukrašenoga lijepom klesadurom vrloga bračkoga kipara Ivana Rendića.

Život ovoga nestašnog mladića bio je prenapučen sadržajima i iskustvima svake vrste – poglavito onih međunarodnih, udaljenijih od odrastalačke postelje – i uistinu je zadivljujuće što je on sve uspio spontano ugurati ili voljno posložiti u svoje kratkodahe bisage ovozemaljskoga trajanja. Za razliku od svojega duhovnog pobratima Janka Polića Kamova, Čerina je uspio razlučiti mitraljesku narav od suptilne lirike. Moglo bi se možda reći da je umješno uspio, kao balunom među nogama, tehnicirati dvama agregatnim stanjima čovjekova djelovanja: onim društveno-političkim kao agilni aktivist, i onim pjesničko-spisateljskim kao slobodnomisleći intelektualac.

U svoja jedva četiri desetljeća života (1891. – 1932.), od kojih niti polovicu nije mogao kreativno uporabiti, umoren bolešću puno prije samoga okončanja smrću Vladimir Čerina iskoristio je za književni rad u punoj brzini. Iako je bio iz imućne i materijalno bogate obitelji, za koju se njegov poduzetni otac svojom umješnošću još u to vrijeme dobrano bio postarao, on nije pokazivao želju da se tom lagodom okoristi, već je iskao vlastitoga puta u svojem umjetničkom poslanju i pozivu.

U Splitu je završio dvije godine gimnazije, pa još dvije kombinacijom u Zagrebu i na Rijeci; no, maturirati ipak neće… Na Rijeci će se sresti s Jankom Polićem Kamovim, što će na njega utjecati u mjeri da ćemo njih dvojicu – s današnje promatračnice – moći gledati kao dva krila na istoj u letu slobodarskoj lastavici. Iako izvan simultanosti, i njihove će stope biti iste; podjednako apeninski identične po Italiji, kao i mediteranski ujedno stvorene: Kamovljeve u Španjolskoj gdje će u bolnici i skončati, a Čerinine u Francuskoj gdje će se i zaletjeti prema duševnom oboljenju, uslijed čega će i on dočekati letalan ishod u Šibeniku, u tamošnjoj zdravstvenoj ustanovi za boljetice psihičkih naravi.

Kako je bio čudesan i sam život Vladimira Čerine, ništa slabije čudnovata nije bila ni recepcija njegova djela. Putanja što je opisala i obujmila revoluciju kretnje njegovih objavljenih pjesama u javnomu prostoru, strujala je u jedinstvenom smjeru koji je izmicao prirodnim kurentima.

Ponajprije, njegova inicijalna zbirka »Raspeće« (1912.), koja je ekvilibrirala s tradicionalnim tekovinama i modernim progrediranjima, nije bila dovoljno atraktivna da ma i jednu pjesmu iz nje u se usiše danas kultna čitanka Hrvatska mlada lirika (1914.), koja je bila objavljena u godini smrti Antuna Gustava Matoša i ljetu početka Prvoga svjetskog rata.

Pritom valja pripomenuti kako rečeni zbir izborâ iz tada recentnoga pjesnikovanja, nije bio temeljen ni na antologijskoj strogosti ni na odmjeravanjima suđenim prema naoštrenijim estetskim kriterijima. Ljubo Wiesner, koji je rečeni filtrat iz ukupnosti zatečene pjesničke otopine i bio izdvojio, nije razlučivao kukolj od žita, već je želio uspostaviti skladno ugođeno ravnovjesje računajući i na kukolj i na žito.

Možda tada on toga još nije bio dokraja niti svjestan, pa je, poguran refleksom, bio postupio intuitivno i instinktivno; no, mi danas s ove i temporalne i empirijske distance možemo nonpitijski konstatirati kako Hrvatska mlada lirika nema onu vrijednosnu snagu što ju je imala prije nešto više od jednoga stoljeća, ali joj se istodobno ne smije poreći šiljatost smionosti što ju je, očito, bila i nadahnula i pogurala u premjeravanje sinkronijske provjere stvarne vibrantnosti tada svježe lirike.

Štoviše, niti jednu pjesmu iz »Raspeća« neće uvrstiti ni Nikola Milićević u saldirani Čerinin odabir tiskan unutar edicije PSHK (1968.)… Tek će Jerko Ljubetić sažeti sve faze iz Čerinine publicističke aktivnosti, pa će ih predstaviti u kumulativnoj knjizi monografskog tipa »Pjesme, proza, članci, eseji i zapisi« pod patronatom splitskoga »Čakavskog sabora« (1977.). U njoj će se naći važni Čerinini tekstovi o Kamovu i Kranjčeviću, Ivanu Kozarcu i Augustu Cesarcu, ali i apologetski napisi o Gabrieleu D’Annunziju i Vladimiru Nazoru.

Kao što pjesme objavljene u zbirci »Raspeće« svakako zavrjeđuju pažnju i nisu u svima primjetna početnička traženja, jednako tako i u izboru od ukupno šest Čerininih pjesama što ih je Wiesner uvrstio u Hrvatsku mladu liriku, nalazimo ostvaraja različite kvalitete. Kao i u prethodnoj zbirci, i ovdje se osjeti jednaka kontemplativna atmosfera, ali i tehnička izvedba što je koncentriranija na vezanost stiha ritmom i rimom. Pjesnik je romantični promatrač koji gleda i prizore na ulici, ali i reflektira te vizibilne slike u one pounutrene, čineći tako i dajući im ozvučenje u nekoj vrsti duhovne jeke.

Najuspjelija je pjesma »Na kiši«, koja u sebi sadrži sasvim antologijske domete. Ovako završava njezina trećina, u dva zadnja katrena: O, još samo malo pa će i noć pasti/ I u dušu ući čežnja jedne tȕče/ Olujne, bezmjerne, a tada će kljasti,/ Poći mrtve ure k počinku ko juče.// Sutra opet tako, vječno isto snova,/ Ja ću sam da sanjam na očajnoj kiši,/ Kisneć, bludeć, gonjen od sunčanih snova/ Ulicam bez kraja, kad su glasi tiši.
Lutalac kakav je već bio, tankoćutni lirik Vladimir Čerina kao da je i slutio što ga u životu čeka, te kako će se dospjeti njegov ovozemni boravak. U pjesmi »Sjećanje«, koja bi zaista imala biti sjeme sjećanja na nj i njegovu vrijednu književnu ostavštinu, profetski je bio zabugario bez patetike, iskreno i pretočno:

Želio sam da bih utonuti mogo
U maglu, u tamu, iščeznut ma kuda;
Da počinka nadje moja pamet luda
I duša osamom ispaćena mnogo.

 

IZLOŽBA »SAKRALNA TEMATIKA JOZE KLJAKOVIĆA – FRESKO SLIKARSTVO« ZAGREBAČKE MEMORIJALNE ZBIRKE KORAK JE U NOVI ZAJEDNIČKI PROJEKT – Kljakovićeve solinske boje

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.
Priredio: Mario MATIJEVIĆ
Tekst: Lidija FIŠTREK
Fotografije: Goran VRANIĆ

Autorica izložbe, Lidija Fištrek, kustosica Zbirke istaknula je u katalogu kako je izložbeni program osmišljen za mjesec prosinac pandemijske 2020. tek kratak uvid stručnoj i široj javnosti u sakralnu tematiku i fresko tehniku Joze Kljakovića čime se pak daje naslutiti manji dio velike priče koja će nagodinu otpočeti upravo iz Solina

Anđeli svirači, ulje na drvu, sv. Martin, Vranjic, Jozo Kljaković.

Nakon što je u pandemijskoj godini Memorijalna zbirka Joze Kljakovića u Zagrebu priredila izložbe »Remek – djela Joze Kljakovića: Novi prilozi vrednovanju umjetnikova opusa«, zatim »Otkupljena djela Joze Kljakovića«, postavljenom na digitalnoj platformi, pandemijska je trilogija završena izložbom u prostoru Memorijalne zbirke naslovljenom »Sakralna tematika Joze Kljakovića – fresko slikarstvo«.

Upravo je potonja po svomu konceptu, modularno osmišljenu pristupu tematici i kljakovićevski svevremenskoj tematici inicijalni zamah za projekt koji će nagodinu svoj put započeti u Jozinu rodnomu gradu.

Autorica izložbe, Lidija Fištrek, kustosica Zbirke istaknula je u katalogu kako je izložbeni program osmišljen za mjesec prosinac pandemijske 2020. tek kratak uvid stručnoj i široj javnosti u sakralnu tematiku i fresko tehniku Joze Kljakovića, na temelju materijala koje Zbirka posjeduje.

Osvrćući se na fundus Zbirke, a iz kojega je ova hvalevrijedna i intrigantna izložba oblikovana autorica Fištrek ističe kako je uz freske u crkvi sv. Marka u Zagrebu, Kljaković oslikao crkvu sv. Martina u Vranjicu, crkvu u Biskupiji kod Knina, te crkvu sv. Eustahija u Dobroti, u Boki kotorskoj. Štoviše Fištrek isitče kako – Zbirka posjeduje 55 crteža koji su uglavnom sakralne tematike, a uz nekoliko skica za crkvu sv. Marka, skicu za crkvu sv. Eustahija u Dobroti i crkvu u Biskupiji kod Knina, u Zbirci se većim dijelom čuvaju skice za crkvu sv. Martina u Vranjicu – ističe autorica u uvodnomu dijelu kataloga čime se pak daje naslutiti manji dio velike priče koja će nagodinu otpočeti upravo iz Solina. Detaljnije podatke o temeljnoj zamisli formiranja ove izložbe, nitima vodiljama, nadahnućima i tumačenjima nalazimo u tekstu kataloga kojega donosi Lidija Fištrek.

Majstor fresko slikarstva

Detalj freske, Propovijedi na gori, sv. Marko, Zagreb, Jozo Kljaković, 1923.

– Oslikavanje monumentalnih ploha oslobađa Kljakovićev slikarski talent i zasigurno ga uvršćuje među najbolje majstore fresko tehnike. Zanimljiv je podatak da je Kljaković freske radio izravno na zidu, podijeljenom na raster horizontala i vertikala te ih na zid prenosio s umanjenih skica pri čemu nije izrađivao kartone. Ovaj podatak doznajemo iz pisma Joze Kljakovića Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu, datiranog 17. studenoga 1965. koje se nalazi u arhivu Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima.

Jozo Kljaković na freskama pokazuje zavidnu vještinu oblikovanja forme, kako u snažnom pokretu i naglašenoj međusobnoj komunikaciji brojnih protagonista, tako i izvrsnom razinom same izvedbe ugljenom ili olovkom na papiru. U razdoblju provedenom u Zagrebu, Kljaković je stvorio dva značajna ciklusa u fresko tehnici – ciklus sakralnih tema za crkvu sv. Marka i ciklus profane tematike za interijer Slavonske banke.

Rad na oslikavanju unutrašnjosti crkve sv. Marka Kljaković započinje 1923. Oslikavanje unutrašnjosti kao i rekonstrukcija same crkve pod budnim okom prof. Kljakovića traje 17 godina, od 1923. do 1940. Jozo Kljaković u crkvi sv. Marka oslikava ukupno 16 fresaka (12 u brodovima i četiri u zavjetnoj kapeli sv. Fabijana i Sebastijana).

Dvadesetih godina 20. stoljeća nastaju prve četiri freske u crkvi sv. Marka u Zagrebu (Krštenje Kristovo, Propovijed na gori, Uskrsnuće Lazara i Mojsije prima zapovijedi od Boga).

Solinski Michelangelo

Klanjanje zlatnom teletu, Jozo Kljaković, sv. Marko, 1927.

Ciklus fresaka u crkvi sv. Marka organiziran je prema slikarskom kanonu usporednoga prikazivanja epizoda iz Staroga i Novoga zavjeta, po uzoru na Michelangelovu Sikstinsku kapelu, pri čemu se starozavjetni i novozavjetni prizori međusobno nadopunjuju i pojašnjavaju. Već u samomu početku zadivljuje vješta organizacija kompozicije, s mnoštvom likova grupiranih oko središnjega prizora.

Kljakovićev način oslikavanja i restauriranja unutrašnjosti sv. Marka često je kritiziran i osporavan no revidiranjem slikareva doprinosa cjelokupnomu uređenju crkve, te promatranjem njegova cjelokupnoga opusa u fresko tehnici, moguće je uvidjeti zrelost njegova razmišljanja.

Zaokupljen brojnim narudžbama, Kljaković na više od deset godina zaustavlja rad na freskama u crkvi sv. Marka, a oslikavanju crkve vraća se tek 1936. kada nastavlja uprizorivati teme kristološkoga ciklusa (Bičevanje i Polaganje u grob, Uskrsnuće Kristovo i Trijumf sv. Euharistije u središnjoj apsidi, a u kapeli Majke Božje radi Poklonstvo pastira i Blagovijest).

Freska Poklonstvo pastira prikazuje karakterističan hrvatski Božić. Isus je položen na skromne jasle od slame, dok Marija stavom podsjeća na Meštrovićeve figure majke. U drugom planu dolaze pastiri odjeveni u ruho hrvatskih narodnih nošnja. Ispod freske stoji natpis: »Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje«.

Vranjička epizoda fresko slikarstva

Zbirka u svomu fundusu čuva ukupno četiri crteža za freske u crkvi sv. Marka. Ciklus fresaka u crkvi sv. Martina u Vranjicu Jozo Kljaković započinje 1927. Freske u Vranjicu razlikuju se od fresko ciklusa u Svetom Marku u Zagrebu.

U prostoru crkve prikazani su salonitanski sveci, a na glavnomu luku apostolski prvaci, sv. Petar i sv. Pavao, te sv. Ćiril i Metod.

Crkva u Vranjicu izrazito je skladan ansambl u zanimljivu spoju starokršćanske tradicije i art decoa, a istodobno je i spomenik prvim vezama hrvatskoga naroda s Rimokatoličkom Crkvom. Pod utjecajem znanstvenika i arheologa don Frane Bulića, jedne od najvažnijih osoba u slikarevu ranijem formativnom životu, koji je poticao njegovo slikarsko obrazovanje, u znak zahvalnosti prema njemu, Jozo Kljaković oslikava crkvu sv. Martina impozantnim freskama i slikarijama anđela na koru, koje se većim dijelom nalaze u fundusu Zbirke.

Siže za freske odredio je don Frane Bulić. Kljaković slika freske vrlo svjetovnoga dojma, prikazane u ljudskoj mjeri. Budući da se većina molitava mještana Vranjica odnosila na mirno more i bogat ulov, Kljaković je naslikao ribe koje su mu mještani svakodnevno donosili, ne bi li ih ovjekovječio na svojim freskama. U fundusu Zbirke nalazi se osam crteža za freske u crkvi sv. Martina u Vranjicu.

Dvanaest dijelova bokeljske priče

Ciklus slika na temu Legende o sv. Eustahiju u bokeljskoj Dobroti nastao je u razdoblju od 1930. do 1938. Kljakovićeva vještina i popularnost koju je stekao oslikavanjem crkve sv. Marka pridonijeli su narudžbama izvan granica Hrvatske. Crkva sv. Eustahija u Dobroti, mjestu u Boki kotorskoj po preporuci prof. Ljubomira Karamana, angažirala je Jozu Kljakovića za izradu novoga stropa.

Prema Kljakovićevoj zamisli ispunjeno je 12 slika različitih dimenzija koje su smještene oko baroknoga okvira središnje slike nepoznatog majstora. Kljakovićev monumentalni neoklasicizam vrlo se dobro uklapa u barokni interijer crkve. Zbirka posjeduje jednu skicu za freske u crkvi sv. Eustahija u Dobroti.

Poklonstvo pastira, sv. Marko, Zagreb, 1936-37, Jozo Kljaković

Kninsko hrvatstvo i kršćanstvo

Freske u Zvonimirovoj spomen crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina Kljaković je izradio 1938., na inicijativu franjevaca iz samostana u Kninu. Na unutarnjoj strani pročeljnoga zabata Kljaković izvodi fresku »Zvonimirovo zborovanje«, dok na pobočnim stijenama nastaje »Dvanaest hrvatskih plemena«.

Prikaz Zvonimirova saborovanja u Biskupiji nastao je kao prvi u nizu prikaza kralja Zvonimira, kojega Kljaković prikazuje i u crkvi sv. Marka u Zagrebu (kapela sv. Fabijana i sv. Sebastijana), te na mozaicima u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Freska u Biskupiji prikazuje Zvonimirovo prisezanje na križ kojim određuje hrvatsko kraljevstvo kao vazalno u odnosu na papu Grgura VII.

Kljakovićeva ljubav prema prošlosti hrvatskoga naroda i kršćanstvu iskazana je na prizorima fresaka u Biskupiji. Freske izvodi s posebnom pomnjom i ljubavlju, precizno prikazujući detalje, narodne nošnje i povijesne prizore.

Nažalost, sudbina nije bila naklonjena Kljakovićevim freskama u Biskupiji kod Knina; naime, zbog dovršavanja fresaka u crkvi sv. Marka u Zagrebu, Kljaković je na neko vrijeme morao prekinuti radove u Dobroti, no početak rata spriječio je njihovo dovršavanje.

U novijoj pak povijesti u noći s 15. na 16. kolovoz 1991. postavljen je eksploziv na ulazna vrata crkve koji je oštetio dio unutrašnjosti i Kljakovićevu fresku. Zbirka posjeduje jednu skicu za kompoziciju freske za crkvu sv. Marije u Biskupiji pokraj Knina.

Izložbom Sakralna tematika – fresko slikarstvo Joze Kljakovića, smatrala sam kako je izuzetno važno educirati javnost o značaju Joze Kljakovića u oslikavanju ploha u fresko tehnici kojom se uvršćuje među najbolje majstore grandioznih ploha te izložiti skice za freske koje se vrijedno čuvaju u fundusu Memorijalne zbirke Jozo Kljaković.

ATLETIKA: U SUBOTU 8. SVIBNJA 2021. ODRŽAN EUROPSKI BACAČKI KUP U STAROJ SALONI – Spektakl u solinskom amfiteatru obišao svijet

SOLINSKA KRONIKA 321, 15 svibnja 2021.

Nažalost bacanje kugle u amfiteatru održano je bez trenutačno najboljega hrvatskog atletičara, Filipa Mihaljevića, brončanog u bacanju kugle na nedavno održanom Europskom dvoranskom prvenstvu u Poljskoj koji je morao otkazati u posljednji trenutak zbog ozlijede

Marko Šebalj i Ivan Veštić, dopredsjednik i predsjednik HAS-a večer prije natjecanja

Europski bacački kup 8. i 9. svibnja 2021., održan je u Solinu i Splitu, a na njemu je sudjelovalo oko 500 sportaša, trenera, sportskih djelatnika i novinara iz 42 europske države.

Dva susjedna grada ugostili su najveće bacačko natjecanje ikada održano na ovim prostorima, 20. izdanje Europskoga bacačkog kupa. Prvi dan natjecanja održan je po prvi puta u povijesti, u prekrasnom ambijentu antičkoga amfiteatra u staroj Saloni, u Solinu.

Bacački kup podrazumijeva četiri discipline: kugla, kladivo, koplje i bacanje diska. Solin i Split pohodili su tako olimpijski pobjednik, europski i svjetski prvak.

Nažalost bacanje kugle u amfiteatru održano je bez trenutačno najboljega hrvatskog atletičara, Filipa Mihaljevića, brončanog u bacanju kugle na nedavno održanom Europskom dvoranskom prvenstvu u Poljskoj koji je morao otkazati u posljednji trenutak zbog ozlijede. Ni Sandra Perković, nažalost zbog ozljede nije nastupila u Parku Mladeži u Splitu.

Kugla bačena u Saloni obišla zemaljsku kuglu!

Ceremonija otvaranja Europskoga kupa u Saloni

Naglasak je bio na bacačima kugle koji su nastupili 8. svibnja 2021. na povijesnom lokalitetu antičkoga amfiteatra u staroj Saloni.

Ovakav spektakularan događaj dosad je organiziran samo jednom, 2004. na Olimpijskim igrama u Ateni, kada su Grci odveli kuglaše u staru Olimpiju. Kroz sport ovom prilikom ujedinjena je povijest, kultura i turizam.

Slika salonitanskoga amfiteatra je obišla svijet. Prekrasne fotografije i žive slike s Europskoga bacačkog kupa iz Salone obišle su Europu i svijet. Natjecatelji, dragi gosti zaključili su jedno, zaista je vrijedilo truda i Salona to zaslužuje.

U pradavna vremena, krajem 2. stoljeća, kada je izgrađen za vladavine cara Marka Aurelija u amfiteatru u Saloni održavale su se borbe gladijatora. Devetnaest stoljeća poslije, u modernom Solinu, amfiteatar su zauzeli dobroćudni divovi, najbolji europski bacači kugle!

Nažalost pandemija i epidemiološke mjere učinile su svoje te je natjecanje prošlo bez gledatelja. No, Europski bacački kup iz Salone ostat će događaj vrijedan spominjanja i pamćenja, a koji je hrvatsku atletiku vratio na velika vrata s prekrasnom slikom bogate solinske kulturne baštine, vrijedne pažnje.

Prve su nastupile žene. Zlatom se okitila Njemica Sara Gambetta s pobjedničkim hicem od 18.86 metara. Drugo mjesto pripalo je Alioni Dubitskayi iz Bjelorusije (18.79), dok je broncu osvojila Emel Dereli iz Turske (18.29).

U Saloni je bilo i svečano otvorenje čitavoga Kupa, a izaslanik ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac, naš proslavljeni vaterpolist Josip Pavić, nije skrivao oduševljenje. Nakon što su dame završile svoj dio natjecanja prisutnima se obratio predsjednik Hrvatskoga atletskog saveza Ivan Veštić, koji je između ostalog rekao:

– Pripreme za ovo natjecanje trajale su mjesecima. Radili smo na organizaciji u ovo neizvjesno vrijeme pandemije. Poduzet ćemo sve što je u našoj moći da se natjecanje u ovom antičkom ambijentu održava svake godine – te obećao kako će Bacački kup u Saloni postati tradicija, jer je Filip Mihaljević budući stanovnik grada na Jadru.

Pobjednik Rumunj Andreij Toader

Nažalost naša uzdanica Filip Mihaljević bio je prisiljen odustati od nastupa zbog ozljede. U zanimljivom muškom natjecanju zlato je pripalo Andreiju Raresu Toaderu iz Rumunjske, s hicem od 20.83 metara. Portugalac Francisco Belo se okitio srebrom (20.47), dok je treće mjesto pripalo Scottu Lincolnu iz Velike Britanije (20.25).

Salonitanski amfiteatar pokazao se kao sjajno mjesto za održavanje natjecanja u ovomu sportu, a ispune li se obećanja koja je dao Veštić nagodinu bi u Saloni mogli vidjeti i publiku.

Miro PODRUG

NOGOMET: 2. HNL, 31. kolo – Solin – Osijek II 4:3

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Nekadašnji U17 reprezentativac Njemačke Valentino Vujinović okrenuo poraz u pobjedu spasa

SOLIN – Igralište Pokraj Jadra. Bez gledatelja. Sudac: Tomislav Bionda (Zaprešić). Pomoćnici: Emir Trklja (Petrinja) i Nikola Kamenarić (Sv. Ivan Zelina). Četvrti sudac: Mateo Erceg (Pristeg). Delegat: Goran Jurišić (Šibenik).

STRIJELCI: 1:0 – Llanos-Lohinski (22/11m), 1:1 – Babin (32), 1:2 – Kuprešak (42), 1:3 – Benić (72), 2:3 – Vujinović (76), 3:3 – Franić (82), 4:3 – Vujinović (90).

NK SOLIN (3-4-3): Topić – Pekić, Franić, Vulikić (od 46. Zeljković) – Relota (od 66. Vujinović), Kušeta, Ninčević (od 73. Donsanti), Puljić (od 77. Matova) – Veljača (od 66. Vodanović), Llanos, Repić. Trener: Ivan Matić.

NK OSIJEK II (4-3-3): Kolić – Jozić, Alexander, Bakula, Cvijanović – Stranput, Babin (od 77. Hanuljak), Latković (od 85. Stanušić), Jozić (od 90. Ferreira) – Benić, Branšteter, Kuprešak. Trener: Igor Tolić.

ŽUTI KARTONI: Pekić (38), Vulikić (43), Latković (66), Llanos-Lohinski (66), Kolić (80), Kušeta (84), Jozić (85), Puljić (90+2), Topić (90+3).

IGRAČ UTAKMICE: Valentino Vujinović (Solin).

Bila je to prava drama uz Jadro. Talentirani mladi igrači Osijeka očitali su lekciju domaćinima i u 72. stekli vodstvo od 3:1. No, nisu izdržali inicijativu domaćina ulaskom trojice napadača s klupe Valentina Vujinovića, Karla Vodanovića i Tobiasa Donsantia.

Modri su se probudili u realizaciji i došli do vrijedne pobjedu u samoj završnici utakmice, pogotkom Vujinovića za 4:3. Nekadašnji U17 reprezentativac Njemačke Valentino Vujinović okrenuo je poraz u pobjedu spasa jer su Junak i Međimurje poraženi u gostima.

U 6. minuti Llanos je lukavo želio prebaciti vratara Kolića koji je s dosta muke spasio svoja vrata. Uslijedilo je nekoliko ubačaja gostiju pa je tako u 16. minuti Kuprešak ubacio za Benića, ali on ne stiže na suprotnoj stativi.

U 21. minuti Repićev udarac Bakula zaustavlja rukom, kazneni udarac za domaćine je izveo Nicholas Llanos, lopta u jednu, a vratar u drugu stranu, 1:0.

U 25. minuti Veljača i Cvijanović istovremeno idu na loptu u kaznenom prostoru gostiju, Veljača pada i ostaje dvojba, a sudac je samo odmahnuo rukom!

U 32. minuti dugu akciju s dosta kombinacija i pokušaja udaraca Babina i Kuprešaka, Babin uspijeva loptu ugurati u mrežu, 1:2. U 45. minuti Repić je pripremio mat poziciju za Veljaču, a on neometan iz blizine puca preko vrata.

Domaćini su u nastavku počeli agresivnije no udarci Pekića, Zeljkovića, Franića i Llanosa završavaju u naručju mladoga vratara Kolića. Kušeta je imao priliku, ali puca u blok igrača.

Gosti prijete kontrama i izvrsno to rade, stavljaju na muke vezni red i obranu domaćina. U 72. minuti Osječani koriste pogrešno dodavanje Ninčevića, do lopte dolazi Latković i odigrava na desni bok za Benića, koji bježi Puljiću i iskosa pogađa suprotni kut, 1:3.

U 76. minuti svježi Valentino Vujinović vraća nadu, nakon ubačaja Llanosa primio je loptu na prsa i iz okreta pogađa mrežu za 2:3.
U 81. minuti srušen je Tobias na 17 metara. Slobodan udarac je izveo silovito branič Domagoj Franić i pogodio za 3:3.

U 90. minuti ponovno je na sceni Vujinović. Llanosev udarac iz kuta glavom je pospremio u mrežu, baš golgeterski za pljesak i radost svih ljubitelja modrih s Jadra. Velika pobjeda uči susjedskoga derbija u Sinju, u 32. kolu!

Ljestvica 2.HNL nakon nepotpunog 31. kola

Tri kola prije kraja drugoligaškoga prvenstva Solin je iznad crte spasa. Prisjetimo se Drugu HNL napuštaju tri kluba, a prvak izravno ulazi u 1. HNL. Kako je Hajduk II najavio službeno prestanak natjecanja u 2. HNL, ispadaju dvojica posljednjih na ljestvici, a to su trenutačno Junak i Međimurje, kojima Solin bježi pet odnosno sedam bodova.

Do kraja prvenstva Solin gostuje u Sinju i Čakovcu, a između tih gostovanja je domaćin Dugopolju u Solinu.

Redoslijed 2. HNL, nakon nepotpunoga 31. kola: 1. Hrvatski dragovoljac 55, 2. BSK Bijelo Brdo 53, 3. Rudeš 50, 4. Sesvete 48, 5. Kustošija 47, 6. Cibalia 47, 7. Opatija 45, 8. Croatia 44, 9. Dugopolje 42(-1), 10. Osijek II 41, 11. Orijent 1919 41, 12. Dubrava Tim Kabel 40, 13. Dinamo II 39, 14. Inter-Zaprešić 38, 15. Solin 35, 16. Hajduk II 34(-1), 17. Junak 30, 18. Međimurje 28.

Miro PODRUG

 

POVRATAK STAROME SOLINU – STVARI DIDA MATE – Bukara kroz koju je proša vinograd

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

Dida Mate je više pija vino iz krigli od pola litre ili latenoga pota, a bukara je više kružila kad bi došli gosti. Zavisno o berbi konoba je znala bit puna vina, od deset do 12 hektolitara, a za života moga pradida Ante Judine u rekordnin berbama znalo bi se napunit i priko 20 hektolitara

Svak u kući čuva sigurno bar neku uspomenu na svoje stare, na regalu, u kredenci, šufitu, staron kominu, ako ga još uvik ima, il’ u konobi.
Jedna od njih u mom je slučaju i onaj bokal »Pij Mate«, šta se pronosi na manifestacijama poput »Šta su jili naši stari« ili bukara dida Mate kroz koji je sigurno proša bar dio vina, plodova iz naših vinograda. A, bilo jih je, i na Paziralama, i na Zgonu i na Čeprljincu, i na latici zemlje u Potoku, iznad ustave od mlinice u Đurini.

Dida Mate 1974. u Đurini, priko puta svoje stare kuće, dok se »na vrtlin« gradila stričeva kuća

Dida Mate je više pija vino iz krigli od pola litre ili latenoga pota, a bukara je više kružila kad bi došli gosti.
Zavisno o berbi konoba je znala bit puna vina, od deset do 12 hektolitara, a za života moga pradida Ante Judine u rekordnin berbama znalo bi se napunit i priko 20 hektolitara.

Gori spomenuta bukara prošla je brojne fešte na našen kominu u Đurini, a služila je i ka dil scenografije i programa u onin godinama kad se još održavalo natjecanje vina u Solinu.

Posebno mi je draga i spara babe Marije koja bi joj pomogla da na glavi u konistri odnese na Pazar prodat smokve ili verdure.

Čuvan i staru sliku, naravno reprodukciju, na kojoj je prikazano smaknuće Matije Gubca isprid crkve sv. Marka u Zagrebu i dva željezna ključa, jedan od stare konobe, a drugi od jedne manje prostorije di su se držale stvari od naše, Judinove mlinice.

To su bili alati i stvari koji su se koristili kad se mlilo žito, poput lopate i grabljica, ili rezervni dilovi za mlin, a u toj prostoriji spremala se i slama za magare, kozu, ovce…,koje se već blago gojilo, drvene vile i grablje za kupit sino.

Na uspomenu je osta i maškadur, koji je služija da ti se kakva mačka iz susidstva ne dočepa sira ili druge spize koju si već meknija unutra, ili da je ne napadnu mušice.

Balancu s utezima je nažalost, neko bija ukra, a didu Mati je služila za vagat smokve ili mirit koliko cukra triba stavit u vino.

Tu je i čađavi bronzin u kojen se uglavnon kuva kupus kad bi bilo više svita, a u jedan slični veći pripremale bi se mekinje i kupus za odnit blagu.
Ne kuva se odavno u njemu više ništa, ali lipo je u njemu vidit bar đirane kako restu… Da ga čuvaju dok se koji komin opet ne obnovi po uzoru na one stare!

Judinova mlinica u Potoku

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću