NOGOMET – 2.HNL: NAKON NEPOTPUNOG 17. KOLA, POSLJEDNJEG JESENSKOG, SOLIN PRETPOSLJEDNJI – Prva domaća pobjeda: SOLIN – MEĐIMUJE 1:0

Solinska kronika 316, 15. prosinca 2020.

Solin je do prve domaće pobjede ove jeseni došao zasluženo, ali u samoj završnici utakmice. Pobjedonosni pogodak je postigao Ivan Durdov u 90. minuti i svojim petim pogotkom donio treću pobjedu Solinu, nakon Croatije u Zmijavcima i Orijenta 1919 u Rijeci

SOLIN – Stadion Pokraj Jadra. Bez gledatelja. Sudac: Davor Ješić (Sisak). Pomoćnici: Emir Trklja (Petrnja), Tomislav Mioković (Sisak). Četvrti sudac: Mateo Erceg (Pristeg). Delegat: Bruno Furač (Karlovac). Kontrolor suđenja: Nikola V. Antolković (Našice).
STRIJELAC: 1:0 – Durdov (90).
SOLIN (4-2-3-1): Bender – Relota, Tomić, Pekić, Romario – Zeljković (od 90. Blažević -), Kušeta – Repić (od 83. Šošić -), Laušić (od 90. Vuknić -), Veljača (od 71. Šimunac -) – Durdov (od 90. M. Čovo -). Trener: Duje Tokić.
MEĐIMURJE (4-4-2): Jesenović – B. Čovo, Hranilović, Glavina, Lovrić – Mamić, Radošević, Hajdinjak (od 62. Đurak -, od 80. Jakupak -), Zanjko (od 62. Palić -) – Igrec (od 71. Marcijuš -), Mijić. Trener: Goran Vincetić.
ŽUTI KARTON: Zanjko (47).
IGRAČ UTAKMICE: Ivan Durdov (Solin).

Solin je do prve domaće pobjede ove jeseni došao zasluženo ali u samoj završnici utakmice. Pobjedonosni pogodak je postigao Ivan Durdov u 90. minuti i svojim petim pogotkom donio treću pobjedu Solinu, nakon Croatije u Zmijavcima i Orijenta 1919 u Rijeci. Utakmicu je s klupe vodio Duje Tokić, jer je glavni trener Ivan Matić bio u karanteni zbog korona virusa. Prisjetimo se, Tokić je bio na klupi i u Zmijavcima.
Solin je imao više prilika za zgoditak, a posebno rastrčani Ivan Durdov kojemu su poslije susreta upućene silne pohvale. Prvi udarac prema vratima uputili su gosti preko Igreca, no mlak udarac smirio je Bender. Potom se Durdov okušao sa 16 metara, ali vratar gostiju hvata blagi udarac. U 17. minuti iz slobodnjaka s 20 metara tukao je Hranilović, ali je čvrsti blok zaustavio njegov udarac.
U 23. minuti Durdov se sjurio s centra igrališta prema vratima Međimurja, a zatim odapeo s ruba kaznenoga prostora, ali nije pogodio vrata. Desetak minuta prije odlaska na odmor nakon lijepoga ubačaja s desne strane od Laušića Durdov je glavom promašio vrata. U nastavku utakmice igra se primirila kao da su oba suparnika zadovoljna rezultatom no izdvojit ćemo da su domaći postigli gol vrijedan tri boda i mirnijeg dočeka Nove godine. Duga lopta, koja je počela od Relote, u kaznenomu prostoru gostiju našla je Durdova, koji je krajnjim naporom gura u mrežu vratara Međimurja za silnu radost malobrojnih Solinovih gostiju na VIP tribini, a pljesak se čuo i s Tuđmanova mosta preko Jadra, gdje se izvan igrališta okupilo više oko 200 gledatelja.

Pobjeda za mirniji zimski san

Pod paskom novoga kormilara Ivana Matića nogometni drugoligaš Solin nije pobjegao s dna ljestvice, ali se nešto dobro nazire, što je potvrdila i igra na nekoliko posljednjih domaćih utakmica.
Ljestvica Druge HNL nakon nepotpunog 17. kola: 1. Hrvatski dragovoljac 32, 2. Dugopolje 28 (-1), 3. Opatija 28 (-1), 4. Osijek II 27, 5. Rudeš 25, 6. Croatia 24(-1), 7. BSK 24(-1), 8. Kustošija 23(-1), 9. Sesvete 22(-3), 10. Dubrava TK 22(-1), 11. Međimurje 22(-1), 12. Cibalia 21, 13. Inter Zaprešić 19, 14. Orijent 1919 19(-1), 15. Hajduk II 18 (-1), 16. Dinamo II 16(-1), 17. Solin 14, 18 Junak 12(-1).
Nakon posljednje jesenske utakmice i prve domaće pobjede trener Ivan Matić, je podijelio dojmove.
– Pobjeda protiv Međimurja u posljednjim minutama je došla kao nagrada za ovaj sav trud i prikazanu igru. Vidljiva je izjednačenost lige, a dobar niz od nekoliko utakmica nas diže i spušta na ljestvici. Zimsku stanku treba iskoristiti za konsolidiranje igračkoga kadra, a nadamo se da će i ozlijeđeni Duje Ninčević, Nicholas Llanos i Antonio Kačunko biti na raspolaganju za drugi dio. Pripreme vreba početi odmah iz Tri Kralja, jer se prvenstvo nastavlja već 20. veljače 2021.

Priredio: Miro PODRUG

STRELJAŠTVO – SD DALMACIJACEMENT: WALTHER PRVE HRVATSKE LIGE U STRELJAŠTVU – Solinjani i Končarevci jedini u sve četiri elitne lige

Solinska kronika 316, 15. prosinca 2020.

Seniori »Dalmacijacementa« na pušci su predvođeni olimpijcem i najboljim sportašem Dalmacije, Petrom Goršom. Uz njega u ekipi nastupaju reprezentativci Marin Čerina i Josip Sikavica, te juniori Dorian Jure Sršen, Luka Jokić i Marin Šuća. Za očekivati je da će se ova ekipa do kraja lige boriti za prvo mjesto

Prva hrvatska liga je ove godine dobila međunarodnog sponzora, tvrtku »Walther« jednog od najvećih proizvođača streljačkoga sportskog oružja i streljačke sportske opreme, bogate njemačke tradicije duge preko 100 godina. Prva liga se organizira u četiri discipline i to: seniori puška, seniorke puška, seniori pištolj i seniorke pištolj.
SD »Dalmacijacement« iz Solina i zagrebački Končar, su jedini klubovi koji su se kvalificirali u sve četiri kategorije u 1. hrvatsku ligu.
Stanje nakon 2. kola 1. »Walther« hrvatske lige je slijedeće:
SENIORI PUŠKA: 1. Končar Zagreb 1786 19, 2. »Dalmacijacement« 18, 3. Bjelovar 1874 17 bodova.
SENIORKE PUŠKA: 1. »Dalmacijacement« 20 bodova, 2. Lokomotiva Rijeka 17, 3. Končar Zagreb 1786 17.
SENIORI PIŠTOLJ: 1. »Dalmacijacement« 20, 2. Osijek 1784 17, 3. Končar Zagreb 1786 16.
SENIORKE PIŠTOLJ: 1. Končar Zagreb 1786 20, 2. »Dalmacijacement« 18, 3. Osijek 1784 16.
– Seniori »Dalmacijacementa« na pušci su predvođeni olimpijcem i najboljim sportašem Dalmacije, Petrom Goršom. Uz njega u ekipi nastupaju reprezentativci Marin Čerina i Josip Sikavica, te juniori Dorian Jure Sršen, Luka Jokić i Marin Šuća. Za očekivati je da će se ova ekipa do kraja lige boriti za prvo mjesto. Seniorke predvodi reprezentativka i potencijalna olimpijka Marta Zeljković. Uz nju još nastupaju reprezentativke Amadea Urbas, Klara Milanović, te juniorke Rina Matešić, Lea Maslov i Dora Čilaš. Cure su uvjerljivo na prvom mjestu. Seniore na pištolju predvode reprezentativci Ante Krišto, Željko Posavec i Ivan Petričević, uz juniore Petra Spajića, Mirka Balića i Bruna Žunića, je za sada čvrsto na prvom mjestu. Seniorke na pištolju, predvođena olimpijkom Marijom Marović i reprezentativkom Mateom Omazić, koja je ove godine proglašena najboljom pištoljašicom Hrvatske, uz juniorke Vladku Čubelić, Anju Maslov i Annu Ćukušić, bori se za prve dvije pozicije – rekao je alfa i omega solinskoga kluba Siniša Vitez.
Treće kolo 1. hrvatske lige otkazuje se zbog situacije s covidom-19 i prolongira se na 9. siječnja 2021. u Osijeku.

POVRATAK STAROME SOLINU – Đurini – London

Solinska kronika 316., 15. prosinca 2020.
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

Živili su zapravo u predgrađu, okolo kuće je bilo puno zelenila kako je Dara pričala. Teta Anđelka je bila domaćica, dočikala je muža s posla, kuvala mu, brinila se za dite i domaćinstvo, a Leni je kako nan je tumačila teta Dara bija u Scotland Yardu

Leni i Anđelka kad su došli u Solin, isprid kuće s materon Jerkon. Baba u onin starinskin papučan na patent

Nakon šta su ih nesritnje ratne godine razdvojile, Anđelka Grubišić, teta Fabe Ninčevića, nakon skoro dvadeset godina došla je u rodni Solin vidit svoju familiju.
Do susreta su kolala pisamca i fotografije s posvetama na poleđini, a najčešće je komunicirala najmlađa Božica, zvana Dara.
I tako, petnaestak godina nakon završetka rata stigla je Anđelka iz Engleske di se udala za oficira Lenija kojega je upoznala u logoru u Italiji i s kojim je posli zasnovala obitelj.
– Bija san u to vrime dite, ali mi je u sjećanju da je sve skupa bilo dirljivo. Ima fotografija njih dvoje zajedno s babon Jerkačon, odnosno njezinon materon. To je bilo vrime kad je baba još imala magare – traži Fabo i tu fotografiju u škatuli.
Bili su još dva puta ovde, jednon su bili i kod mene na kominu oko ’85./’86. Dara jih je dovela. Ona je kod njih u Londonu bila nekoliko puta. Živili su zapravo u predgrađu, okolo kuće je bilo puno zelenila kako je Dara pričala. Teta Anđelka je bila domaćica, dočikala je muža s posla, kuvala mu, brinila se za dite i domaćinstvo, a Leni je kako nan je tumačila teta Dara bija u Scotland Yardu.
Dara i Anđelka su u mladosti jako sličile tako da mi je na fotografijama ponekad teško razaznat koja je koja.
»On ti je bio visoki časnik Scotland Yarda« – naglašavala bi meni teta Dara važnost Lenijeve funkcije u to vrime.
»Svako jutro kad sam bila kod njih u Londonu dolazio bi po njega šofer i pratnja…«
A koju je funkciju ima, to nije znala reć, možda se nije ni smilo – govori Fabo.
– Pat je nažalost umrla, ali tamo su još njezina dica Nikky i Gavin.
Nakon šta je ostala bez muža i ćeri teta Anđelka je prišla u starački dom i često smo se znali čut na telefon. Ali nije ti to ka u nas. Imala je tamo svoj apartman i čovika koji se posebno za nju brinija. Dolazija jin je često Biblioteka autobus. Rekla mi je da se sprijateljila s bibliotekarom pa je birala knjige, a imala je i svoju kužinu pa kad bi umisto spize iz tamošnje zajedničke kuhinje, a bilo ih je svaki dan bar tri vele, poželila nešto domaće, šta bi je podsjećalo na njezin Solin, onda bi sama kuvala.
»Znaš, danas je nedilja. Poželila san se malo našeg domaćeg rižota. Ja san uzela meso, pa ću ga danas sama skuvat« rekla bi mi na telefon.
Teta Anđelka je umrla 2012. i poslali su nan kartu koju oni u spomen izrađuju na preminulog, ka šta su ovde kod nas one uspomene za vinčanje, recimo. Teta Anđelka se kremirala, a kad smo o toj njenoj nakani prije, budući da se ja bavin pogrebničkin poslovima pričali, ona mi je kazala: »Znaš Fabo, u Londonu ima puno ljudi i kad bi se svi pokapali u zemlju ka u nas, otišlo bi pola Engleske, zato se mi kremiramo.«
Unuka Nikky je zapisala unutra jednu pismu koju su nan preveli na hrvatski i poslali zajedno sa ton spomen karton.
Njezini unuci imaju lipe uspomene na tetu Anđelku, ali i mi ovde, u njezinon rodnon Solinu – zaključuje Fabo.

IZ TISKA IZIŠAO TRINAESTI BROJ ČASOPISA ZA SOLINSKE TEME – Tusculum Felix

Drage Solinjanke i Solinjani, poštovani prijatelji!
Zdravstvena ugroza nas tjera na oprez pa nije uputno sastajati se u našemu Domu i porazgovarati o novom, trinaestom svesku Tusculuma, časopisa za solinske teme, koji je pred koji dan izašao iz tiska. Stoga ćemo ga predstaviti na međumrežju s nadom kako ćemo se uskoro opet sastajati uživo. Trinaesti svezak Tusculuma nastavlja svoje poslanje i donosi nove priloge rasvjetljavanju onoga što se događalo na ovom prostoru: 14 autora potpisuje 13 radova iz područja arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, povijesti arheologije. Protežu se od antike, preko srednjega vijeka do jučer. Te je radove usmjeravalo 18 recenzenata u 26 recenzija. Oni su ih i kategorizrali pa tako imamo 11 izvornih znanstvenih članaka i dva stručna članka.

Isejski akefalni kip u oklopu – prednja strana (snimila I. Jadrić-Kučan)

Dražen Maršić u izvornom znanstvenom članku Studije o isejskoj carskoj skupini (II) – Isejski lorikat iz Arheološkoga muzeja u Zagrebu govori o isejskom kipu u oklopu koji se čuva u Arheološkome muzeju u Zagrebu. Posebnu pažnju posvećuje tehnološkim karakteristikama skulpture, nošnje, oklopa i posebno, što je rijetko, upućuje na tragove polikromije. Boja nije očuvana, ali nakupine pigmenta su vidljive. Tragove boje autor prepoznaje na leđnom dijelu oklopa, pterigama kožnate podstave i njihovim vrpčastim završetcima. Uz vlastiti osvrt o mogućoj atribuciji i kritički prikaz ranijih interpretacija isejske carske skulpture u oklopu, važan je doprinos i usporedba i nova interpretacija odnosa s poznatim salonitanskim lorikatom koji se čuva u Americi. Dva su kipa različite impostacije, različite izvedbe kožnate podstave i dekora pteriga na zglob, a značajne su razlike i u izvedbi detalja tropeja. Zbog toga autor umjesto kvalifikacije o tropeju na isejskom kipu kao »replici« salonitanskoga predlaže novu – o dvije »verzije« istoga predloška u statuarnoj plastici ili skedi. S obzirom na slabiju kvalitetu izvedbe isejski kip mogao je biti izrađen u samoj Isi ili možda u Saloni.

Zaccarijina verzija natpisa prema rukopisu MN. Spal. Lib. n. III (F. A. Zacharia 1753, str. xiii, br. XIII)

Nikola Cesarik u izvornom znanstvenom članku Veterani qui militaverunt sub P. Memmio Regulo (ad CIL 3, 2028 = 8753) na jasan način razlaže čitanje jednoga, danas nažalost izgubljenoga natpisa iz Salone koji je nastao na samome početku vladavine cara Klaudija. Specifičnost natpisa je ta što se na njemu nalazi nekoliko podataka koji se mogu na različite načine tumačiti, a što je i navedeno u samome članku. Kako spomenik nije sačuvan, postoji nekoliko mjesta na natpisu koja pripadaju sferi domišljanja najizglednije interpretacije pa tako i autor donosi nekoliko vlastitih intervencija u lekciju natpisa. Pritom daje razložna objašnjenja, no ostaje činjenica da će neka mjesta na natpisu i dalje biti otvorena. Ta pak mjesta nisu od presudne važnosti za glavni doprinos ovoga članka, a taj je donesen u potpoglavlju koji nosi naziv Curam gerentibus. U njemu autor dokazuje da je najizglednije da su veterani V. Makedonske legije, koji su nekoć vojevali pod Publijem Memijem Regulom, odnosno legijskim primipilom Lucijem Precilijem Klementom Julijanom, osigurali sredstava za postavljanje ovoga spomenika u Saloni.

Ara posvećena Augustovu Numenu iz Narba (prema: K. A. Giunio 2013, str. 107, sl. 4)

Silvia Bekavac u izvornom znanstvenom članku Lex arae Dianae in Aventino na natpisu iz Salone piše o znamenitom solinskom natpisu CIL 3 1993, datiranom u 9. listopad 137. godine, na kojemu se pored imena dvojice salonitanskih magistrata pojavljuje i sintagma kojom se »ostali zakoni« vezani uz taj Jupitru posvećeni žrtvenik povezuju s onima »izrečenima uz žrtvenik Dijane na Aventinu«. Glavni je zaključak da solinski spomenik i pozivanje na Dijanu Aventinsku nemaju nikakvu poveznicu u njezinu kultu, već načinu na koji je podignut, prostorno organiziran i zakonima propisan tijek obreda koji će se vršiti u sklopu Jupitrova svetišta. Dijana se spominje samo iz razloga što su u njezinu hramu bili postavljeni zakoni na koje se u ovim natpisima referira, zbog čega je sasvim pogrešno povezivanje Dijaninih božanskih karakteristika s razlogom postavljanja posvetnih natpisa. S druge strane, ovo ukazuje na čvrstu povezanost središta i periferije – u ovom primjeru Rima i Salone – te potvrđuju činjenicu da institucije konstituirane u samom Rimu predstavljaju model municipalnom uređenju svake novonastale kolonije i municipija.

Žrtvenik posvećen Prijapu iz Salone (CIL 3, 8863, AMS A137)

U izvornom znanstvenom članku Epigrafski spoliji iz Zvonimirove ulice u Solinu Dino Demicheli kataloški obrađuje i potom analizira 18 epigrafskih spolija pronađenih 1992. tijekom zaštitnih arheoloških radova na istočnim gradskim fortifikacijama u današnjoj Zvonimirovoj ulici u Solinu. Među njima su od posebne znanstvene vrijednosti natpis posvećen rimskom bogu Prijapu, zatim nadgrobni natpis koji po prvi put u Dalmaciji spominje očuha (victricus). Nakon provedene višeslojne analize natpisa i spomenika autor zaključuje kako se na njima mogu pročitati imena 19 osoba čija dva gentilicija i tri kognomena do sada nisu zabilježena na rimskim natpisima iz provincije Dalmacije. Autor ustvrđuje odnose između komemoratora i preminulih, na osnovi onomastičke analize zaključuje da je najmanje deset osoba imalo građansko pravo, među ostalim osobama potvrđeni su i robovi. Spomenici se datiraju u vrijeme 2. i 3. stoljeća, što znači da pripadaju razdoblju podizanja ili obnove ovoga dijela gradskih fortifikacija.Upravo u njima autor s punim opravdanjem prepoznaje onaj dio Salone koji će u budućnosti dati nove i brojne kamene natpise.

Pavonazzeto brecciato (ZS)

Ivo Donelli u stručnom članku Vrste kamena otkrivene na trasi plinovoda u Solinu donosi klasifikaciju kamenih artefakta sa zaštitnih arheoloških istraživanja na gradilištu plinovoda u Ulici Stjepana Radića u Solinu. Određuje uzorke uspoređujući ih s referentnim uzorcima iz baze podataka Odsjeka konzervacije i restauracije kamena Umjetničke akademije u Splitu. Određuje naziv kamena, vrstu i kamenolome.

 

Današnje stanje spolija u Aljinovićevoj mlinici (snimio Jakov Teklić)

U izvornom znanstvenom članku Spolia u Gašpinoj i Aljinovićevoj mlinici u Solinu Nenad Cambi govori o dva rimska spolija uzidana u dvije od nekoliko preživjelih solinskih mlinica – nadgrobnoj steli u Gašpinoj mlinici i kipu komponiranu od muškoga tijela i ženske glave u Aljinovićevoj mlinici. Potonji nije nikada bio znanstveno valoriziran. Prvi spolium, monumentalna nadgrobna stela Prostinije Prokule i Faventine Delikate iz Trajanova doba, ugrađen je u Gašpinoj mlinici u Solinu poviše sjevernih vrata. Žena na lijevoj strani portretnoga polja nosi sofisticiranu frizuru koja podsjeća na one iz carske okoline (Plotina, Marcijana i Matidija), dok je djevojčica Delikata počešljana tako da oponaša mušku frizuru, ponajviše Trajanov portret decennalia tipa. Drugi spolium je kip uzidan u Aljinovićevu mlinicu. Na temelju dviju starih fotografija može se reći da je posrijedi novokomponirani kip. Tijelo je muškarca, a glava žene nešto većih dimenzija od ljudskih. Muškarac je odjeven u tuniku i togu. Na lomu vrata umetnuta je ženska glava. Njezina frizura je iz doba oko sredine 3. stoljeća ili nešto kasnije. Vlasnici mlinice su nedavno izvadili žensku glavu i umetnuli nakaznu gipsanu. Kako se obje mlinice nalaze na području salonitanskih istočnih nekropola oba spolija veoma vjerojatno potječu iz sepulkralnoga ambijenta, jer treba pretpostaviti da su nađena prigodom gradnje mlinica.

TD 157, p. 963

Michael Ursinus u izvornom znanstvenom članku Ottoman Çiftlik / Zemin Holdings in the Grounds of Ancient Salona and the Ager Salonitanus before the Fall of Klis (1537) obrađuje temu koja se gotovo po prvi put pojavljuje u kontekstu Klisa i neposredne okolice. Naime, poznato je da Osmanlije u svoj porezni sustav i popise (deftere) uključuju i one teritorije na kojima još uvijek nije formalno i čvrsto uspostavljena njihova vlast. Zbog toga su od iznimne historiografske važnosti dva kratka teksta iz deftera TD 157, koja se u radu objavljuju u turskoj transkripciji i prijevodu. Iz njih je očito da je dio prostora između Klisa i Trogira skoro dva desetljeća prije pada Klisa bio pod otomanskom upravom. Zemljište, vinogradi i mlinovi Jerolima Lukašića bili su dodijeljeni kao čiftluk trojici turskih uglednika, a zemljište unutar razorene Salone kao zemin drugoj dvojici, potom i trećem, za 30 akči. U vrijeme popisa spomenuti čiftluk i zemin nisu bili obrađivani, pa je i cijena koja se za njihovo korištenje morala plaćati bila najniža.

Tlocrt termi otkrivenih 1771. godine

U izvornom znanstvenom članku Prilog povijesti početaka arheologije u Saloni Arsen Duplančić rasvjetljava okolnosti otkrivanja termi sjeveroistočno od teatra u najstarijem dijelu Salone godine 1771. i to tako da je povezao tadašnje izvještaje i jedan nacrt sa suvremenom literaturom te istraživanjima provedenima 1805. i 1821. Zaključuje kako su upravo na tom mjestu istraživanjem termalnog sklopa 2. listopada 1821. započela prva sustavna arheološka institucionalna iskopavanja u Saloni, odnosno u Hrvatskoj. Terme su tijekom 19. stoljeća uništene, ali bi se njihovi ostatci vjerojatno našli nekim novim istraživanjima. Autor je pokazao izvanredno poznavanje raznovrsnih izvora koji o njima govore, iz njih je izvukao mnoštvo podataka naglašavajući iznimnu važnost Salone kao arheološkoga lokaliteta iznimnoga potencijala. Temu rada je znalački iskoristio za objavljivanje u godini kada Arheološki muzej u Splitu obilježava dva stoljeća svoga postojanja.

List s prikazom jugozapadnoga dijela karte

Ivan Šuta u izvornom znanstvenom članku Skica nacrta ceste Klis – Split iz 1807. godine donosi skicu nacrta te ceste iz vremena francuske uprave, koja se čuva u kartografskoj zbirci Državnoga arhiva u Zadru. Razmatrane su dvije varijante trase na dijelu od Solina do Klisa, ali je izgrađena trasa preko naselja Rupotina, koja zaobilazi klišku tvrđavu i Greben sa sjeverne strane. Trasa je korištena i prije kao pješački put, no tada je dovedena u stanje da se može koristiti za kolni prijevoz. Autor radi analizu obiju trasa i na osnovu dostupnih izvora zaključuje da je riječ o dijelu kolne ceste Split – Sinj. Na inicijativu francuskoga vojnog zapovjednika generala A. Marmonta trasu je vjerojatno projektirao inženjer Frane Zavoreo. Cesta je izgrađena 1807., a u gradnji su osim lokalnoga stanovništva sudjelovali i francuski vojnici. Trasa ceste većim dijelom koristi se i danas kao lokalni put u odvojenim segmentima. Riječ je o prvoj kolnoj cesti koja je nakon rimskoga doba povezala obalu i zaleđe, a bila je u upotrebi do gradnje nove austrijske ceste sredinom 19. stoljeća.

Račić godine 1906. pred odlazak u mirovinu

Tonći Ćićerić u izvornom znanstvenom članku Prilozi za biografiju admirala Antona Račića, temeljem obiteljskih i javnih dokumenata te drugih dostupnih izvora i svjedočanstava, rekonstruira životni i profesionalni put Antona Račića, kontraadmirala Austro-ugarske ratne mornarice, koji se nakon iznimne vojne karijere u danima mirovine s obitelji skrasio u Solinu, gdje je godine 1933. našao i svoje posljednje počivalište. Osim što nastoji rasvijetlili na našim prostorima do sada slabo poznatu admiralovu biografiju, ovaj rad donosi i brojne podatke o drugim članovima obitelji Račić u kojoj je mornarički poziv dio generacijskoga nasljeđa. Autor je satkao preglednu sliku jedne zapostavljene biografije kao relevantnu podlogu s pripadajućim dosezima koji ostaju nezaobilazna historiografska pozicija za svako daljnje istraživanje teme. Za Solin tema je intrigantna zbog povezanosti Račića s tadašnjim lokalnim elitama kao i fragmentima obiteljske svakodnevice i življenja u Solinu.

 

Preslik naslovnice Kerubina Šegvića Storia…

Josip Dukić i Bernard Dukić u izvornom znanstvenom članku Odnos don Frane Bulića i fra Ivana Markovića u kontekstu polemike o sv. Dujmu i apostolicitetu splitske Crkve govore o osporavanju apostoliciteta splitske Crkve temeljem arheoloških nalaza u Saloni početkom 20. stoljeća. Don Frane Bulić i fra Ivan Marković dali su, svaki na svoj način, velik doprinos proučavanju crkvene i civilne prošlosti Dalmacije. Don Frane je ostavio dubok trag kao profesor, odgojitelj, konzervator, povjesničar, arheolog i epigrafičar. Fra Ivan je napisao nekoliko književnih, teoloških i povijesnih djela. Njihovi kolegijalni odnosi dovedeni su u pitanje početkom 20. stoljeća kada se vodila rasprava vezana za salonitanskoga mučenika Domnija – Dujma. Don Franina i fra Ivanova korespondencija, koja se čuva u knjižnici Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te jedno pismo u arhivu Franjevačkoga samostana u Sinju jasno pokazuju koliko su zapravo bile dinamične i žestoke rasprave, popraćene sudskom parnicom, koje su u konačnici utjecale na promjenu tradicionalnoga shvaćanja apostoliciteta splitske Crkve.

Personifikacija umjetnosti i ljepote (Bakanal umjetnika), Jozo Kljaković, 1922., (iz fotoalbuma Memorijalne zbirke Jozo Kljaković)

Lidija Fištrek u stručnom članku Elementi performansa u stvaralaštvu Joze Kljakovića piše o javnosti slabije znanom dijelu Kljakovićeva umjetničkog opusa. Taj svestrani umjetnik vrlo rano organizira izvedbe koristeći pri tom sve elemente umjetničkoga performansa. Koristi se tijelom koje postaje medij što odašilje poruke koje se prenose do primatelja, tj. gledatelja, čineći vizualnu teatralizaciju. Obzirom da u umjetnosti performansa kod Joze Kljakovića tijelo postaje događaj, zato što se nalazi u središtu pozornosti i nadilazi sematsko i semiotsko te njegovo djelovanje pokreću osjećaji, performativnost tijela kao umjetničkoga djela nalazi se u projekciji događaja. Prostor u kojem se performans događa nije nužno institucionalan, već prikazuje događaj koji djeluje u sadašnjosti toga trenutka pretpostavljajući nešto izvan sebe jer umjetnost performansa je uvijek izvedba za nekoga, za neku publiku koja ga prepoznaje i vrednuje ga, čak i u slučaju da je publika dio performansa.

Njemački vojnici pored crkve u Kučinama (tab. 10.2)

Ivan Matijević u izvornom znanstvenom članku Njemačka protuzračna obrana u Solinu između ožujka i listopada 1944. objavljuje album s fotografijama anonimnoga pripadnika njemačkih zračnih snaga (Luftwaffe) između 1942. i 1945. Nakon obuke za operatera na Würzburg radaru boravio je u Berlinu i Parizu te je premješten u Niš u neku protuzračnu postrojbu ratnoga zrakoplovstva u sastavu 20. flak divizije, potom se od posljedica ranjavanja oporavljao u Vojnoj bolnici u Zagrebu. Najviše fotografija je iz vremena njegova boravka u Kučinama, vjerojatno tijekom ranoga proljeća 1944., te Solina gdje je između srpnja i listopada 1944. služio na Würzburg D radaru. Smještaj radara južno od talijanskoga bunkera pored Karapašine livade navodi na zaključak da je u neposrednoj blizini morala biti baterija protuzračnih topova od 88 mm čiju je vatru radar navodio. Ostatak rada posvećen je prikazu položaja i aktivnosti njemačke protuzračne obrane u Splitu i Solinu između ožujka i lipnja odnosno listopada 1944. i pokušaju određivanja vojnikove pripadnosti 9. Condor regimenti.

U ovakvim prigodama uobičajeno je zahvalom istaknuti one koji su pridonijeli dovršetku zajedničkoga posla. Zahvaljujemo svim suradnicima bez čijega truda ne bi bilo Tusculuma: već spomenutoj četrnaestorici autorâ prilogâ; recenzentima koji su usmjeravali autore; fotografima; Tonću Ćićeriću, ravnatelju Javne ustanove u kulturi Zvonimir; prevoditelju Radovanu Kečkemetu čiji rad daje posebnu dimenziju našemu časopisu; grafičaru Marku Grgiću i tiskari Jafra Print koji su se potrudili izgled Tusculuma približiti našim zahtjevima; te solinskim gradskim ocima i županijskim ocima bez čijega razumijevanja i potpore ne bi bilo Tusculuma.
I na kraju, hvala i vama drage Solinjanke i Solinjani, poštovani prijatelji, s nadom da ćete i u ovom broju Tusculuma otkriti koju novost iz naše prošlosti.

Priredio: Marko Matijević

 

POVRATAK STAROME SOLINU – DRUŽENJA U ĐURINI – Zajedničke uspomene

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Na 17. siječnja 1942. Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili su bombe na menzu talijanskih okupatorskih oficira o čemu i danas svjedoči ploča na toj kući. Talijani su zbog ovog događaja blokirali cili Solin, hapsili sve živo. Tako su i Marka 18. siječnja odveli, a 25. siječnja, sedan dana posli, likvidirali u ondašnjoj kavi na Meterizama, di je sada »Građa«

Šolova kuća u Đurini koja je izgrađena 1925./26.

Nakon susreta i druženja rođakâ, prijateljâ, susidâ i prezimenjakâ Grubišićâ i Ninčevićâ u Đurini rodilo se puno uspomena.
Jedna od njih je vezana i za zajedničku tetu Đorđa Grubišića i Fabe Ninčevića. Đorđu ćaćinu sestru, a Fabi materinu sestru, Anđelku koja je u matere Jerke rođene Katić, poznatije ka Jerkača, i oca Jakova Grubišića bila među mlađon dicon, a koju je sudbina Drugog svjetskog rata ‘odvela’ u Englesku. Tamo se udala i stvorila obitelj.
Jakov i Jerkača imali su redon: Petromilu, Fabinu mater ka najstariju ćer, sinove Fabjana i Stipu ili Stipića, Đorđova ćaću koji je poginija u ratu, te ćeri Slavku, Anđelku, Mariju i najmlađu Božicu zvanu Dara koja je bila jedna od ritkih žena koja je u to vrime imala vozačku dozvolu, a vješto je timunirala ne samo autima, nego i kamionima.
Sva su se dica rodila u starin kućama di su živili Grubišići nadimkon Šimarini, ispod Đeneralovih kuća. Teta Dara se pak rodila u novoj kući koju je njezin ćaća Jakov izgradija 1926., isto u Đurini, ali s druge strane stare ceste za Klis.
Uz Fabina dida Jakova kojega su zvali Šolo, bile su još tri sestre i tri brata. Jedan je Martin zvan Bakan, drugi Ivan zvan Lijo i treći Špiro zvan Šušta. Tako je cila brojna obitelj živila u tin Šimarinin kućama.
Prvi se iz Šimarinih posli Prvog svjetskog rata na drugu bandu ceste pribacija zapravo Jakovljev brat Martin zvan Bakan, koji je bija zidar, a nije ima toliko brojnu obitelj pa je lakše kupija zemlju i 1920. zgradija kuću. Posli je pomoga i bratu Jakovu čija je obitelj bila najbrojnija da 1925./26. sagradi svoju, zapadnije od njegove u Đurini, a u starin kućama ostali su živit braća Ivan i Špiro sa svojin obiteljima.
A kako je teta Anđelka, rođena 1921. dospila u Englesku, ispriča nan je njezin nećak Fabo.

Isprid kuće 9. rujna 1950. Teta Dara, ujna Tona, Đorđova mater, pa Fabina mater Petromila, baba Jerka i teta Slavka i momčić, vjerojatno jedan od Fabine braće

Teta Anđelka, tada dvadesetogodišnjakinja, taman se bila udala za Marka Draškovića. Kako je u ono vrime u Gašpića bila tvornica manistre di su radili, tako su njih dvoje i živili ka podstanari u toj kući.
Na 17. siječnja 1942. Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili su bombe na menzu talijanskih okupatorskih oficira o čemu i danas svjedoči ploča na toj kući.
Teta je pričala kako je u to vrime u kući bija jedan zajednički WC, pa se moralo spustit do njega doli u prizemlje. Marko se u to vrime slučajno diga za otić u zahod, a neka žena ga je vidila i kazala Talijanima koji su ga odveli, iako on nije ima veze sa tin bacanjen bombi. Virujen da je to tako jer se nigdi posli ne navodi njegovo ime, sigurno bi se iza rata negdi meklo da je zaslužan za to – prepričava nan Fabo.
Talijani su zbog ovog događaja blokirali cili Solin, hapsili sve živo. Tako su i Marka 18. siječnja odveli, a 25. siječnja, sedan dana posli, likvidirali u ondašnjoj kavi na Meterizama, di je sada »Građa«.
– Ni ona nije lišo prošla – kazuje Fabo za tetu Anđelku kako su je zatvorili u Split, u zatvor di je bila stara Općina i kako je tada izgubila i dite koje je nosila s Markon.
– Pričali su mi kako je baba Jerkača išla prodat crno prase samo kako bi dovela advokata iz Šibenika da joj spasi ćer, da je izvadi iz zatvora. Ali nije uspila. Tetu Anđelku su poslali u logor u Italiju.
– Za vrime Drugog svjetskog rata, u Italiji se zaljubljuje u engleskog oficira Lenija, prezimenon Favre. On je tamo valjda doša u neku inspekciju, tako nešto.
Čuja san da je to bila ljubav na prvi pogled, a di neće kad je teta Anđelka bila onako lipa i kršna. Nakon rata su se uzeli, on ju je odveja u Englesku, u London, i onda su dobili i ćer Pat – kaziva nan Fabo dodajući kako su prvi put ovde opet došli 60-ih godina.
A, kako je proteka taj susret nakon skoro dvadeset godina, doznat ćete u idućen nastavku…

Don Mate uz svoj narod

Kada su Antiša Vučičić i Lovre Katić bacili bombe na menzu okupatorskih oficira, Talijani su blokirali cili Solin i za odmazdu hapsili sve živo.
Nakon šta se nisu zadovoljili represalijama i hapšenjima prvoga dana posli događaja u menzi, Talijani su preksutra došli sa tisuću vojnika i blokirali cili solinski bazen, kako piše Drago Gizdić u svojoj knjizi »Dalmacija 1942.«
Za razliku od dotadašnjih racija, kaže kako je ovo bilo dotad najmasovnije hapšenje jer je ovoga puta odvelo sve odrasle muškarce koje su uvatili, a budući da je zatvor u Solinu, kao i oni u Splitu bija prepun, njih par stotina odvelo je u bivšu hidrobazu u Divulje.
»Okupatoru nije dosta što istrebljuje i tlači narod, što uklanja hrvatske natpise i ispisuje talijanske, uklanja hrvatske kulturne spomenike, sistematski potiskuje hrvatski jezik i sve što je hrvatsko, već on tjera s posla naše radnike i otpušta naše službenike, a na njihova mjesta dovlači fašiste iz Italije…,« piše u knjizi ka podsjetnik na ta teška ratna vremena.
I meni je ćaća priča kako je taj dan odvelo i mog didu Matu, radnika i mlinara te jin je pritilo da ako se ne otkriju počinitelji da će streljat svakog desetog čovika.
Moj ćaća se tad još nije rodija, ali dida mu je posli priča kako je tada dugogodišnji solinski župnik don Mate Mihanović iša urgirat da ih se oslobodi i pusti kućama, a među njima i moga dida.

KOŠARKA – KK SOLIN: NAKON 4. KOLA U A2 LIGI JUG – Solinu sve četiri pobjede i vrh ljestvice

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Nakon odigrana četiri kola A2 lige KK Solin je bez poraza i drži vrh ljestvice. Ambiciozno složenoj ekipi trenera Hrvoja Oršulića na čelu s povratnicima Ivanom Jukićem i Lukom Petrašićem igrom prilika pridružio se naš internacionalac i osvajač ABA lige Ivan Siriščević, koji je redovito prvi strijelac ekipe s 25 poena u prosjeku

Prvenstveno natjecanje košarkaša A2 lige jug počelo je 17. listopada 2020. Nakon četiri kola Solinjani su na vrhu ljestvice s četiri pobjede! Nakon pobjeda nad OKK Dražen Petrović (100:88), KK Cetina (85:68) i KK Mislav (95:67), Solin su slavili i na uvijek neugodnom gostovanju u Drnišu, kod KK DOŠK-a, rezultatom 91:86. Predvođeni sjajnim Ivanom Siriščevićem, u petom kolu na domaćem terenu Solin dočekuje Amforu iz Makarske.
– Angažmanom ovako velikoga imena rastu naravno i ambicije kluba te se nadamo da će suradnja potrajati što duže. Dok ne pronađe svoje konačno odredište, Ivanu želimo puno uspjeha s našim prvotimcima u ovoj sezoni A2 lige jug. Ove godine imamo respektabilnu ekipu, jako zadovoljni njenim ulaskom u natjecanje te maksimalno motivirani idemo dalje, utakmicu po utakmicu – rekao je tajnik kluba Mirko Podrug.
Za Solin pod vodstvom trenera Hrvoja Oršulića nastupaju Petar Barišić, Ivan Jukić, Ivan Siriščević, Luka Petrašić, Ljubo Šamadan, Ivan Vuković, Josip Vidović, Ivan Jurčević, Tomislav Jukić, Ivan Duvnjak, Domagoj Šakota i Josip Kunac.
A2 liga jug broji 11 klubova: Mislav, DOŠK, Solin, Amfora, Diadora, Sukošan, Split, Trogir, Pet bunara, OKK Dražen Petrović i Cetina, s tim da KK Split (druga momčad Splita) i OKK Dražen Petrović nastupaju izvan konkurencije.

 Sirišćević i društvo bez poraza plove ligom A2 jug

Nakon odigrana četiri kola A2 lige KK Solin je bez poraza i drži vrh ljestvice. Ambiciozno složenoj ekipi trenera Hrvoja Oršulića na čelu s povratnicima Ivanom Jukićem i Lukom Petrašićem igrom prilika pridružio se naš internacionalac i osvajač ABA lige Ivan Siriščević, koji je redovito prvi strijelac ekipe s 25 poena u prosjeku. Svojim ogromnim iskustvom i velikom dozom profesionalizma nesumnjivo daje doprinos ovoj ekipi.
Nažalost ostali su bez pomoći dugogodišnjeg kapetana Ivana Vukovića koji nije mogao odbiti poslovnu ponudu iz Zagreba, ali uz osovinu prošlogodišnje momčadi Šamadan – Barišić, dvojac s posudbe Vidović – Jurčević i domaće momke, Tomislav Jukić i društvo Solin ima respektabilnu momčad koja je i ove sezone spremna ući u borbu za sam vrh tablice. Tek je početak natjecanja i bilo bi suludo davati prognoze, ali dosadašnji rezultati daju nam za pravo nadati se da ćemo već ove sezone ispuniti sve ambicije mlade uprave na čelu sa predsjednikom Lukom Vukovićem i tajnikom Mirkom Podrugom.
Rekonstruiranje i ulaganje u školu košarke, porast broja djece, konsolidiranje kluba na svim razinama i angažiranje kvalitetnog trenerskog kadra, Bruno Šundov i Ante Bilobrk, su ciljevi koji su itekako ispunjeni, još samo jedan!

JUDO – JK SOLIN: Ana Viktorija Puljiz brončana euro juniorka

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Presretna sam! Zbilja sam imala dramatične pobjede, ali je sve ispalo jako dobro. Žao mi je za polufinale, ali Francuskinja je iznimno dobra judašica i ne propušta prilike koju sam joj nažalost ponudila. Pokazala sam da mogu doći do polufinala i u ovoj još uvijek novoj kategoriji i ovo mi je veliki poticaj za dalje

Ana Viktorija Puljiz i trener Dragan Crnov na postolju u Poreču

Prvog dana Europskog judo prvenstva za juniorke i juniore, koje je održano od 4. do 6. studenog u Poreču, Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), članica judo kluba Solin, je osvojila brončanu medalju!
Uz iznimne epidemiološke i sigurnosne mjere u Poreču je započelo prvenstvo Staroga kontinenta za juniore, odnosno judašice i judaše koji su rođeni između 2000. i 2005.
Hrvatsku je prvoga dana predstavljalo troje judaša i tri judašice. Prema najavama, najviše je uspjela napraviti Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), osvajačica europske juniorske bronce iz 2018. godine. Mlada Solinjanka je kroz dvije dramatične pobjede izborila polufinale.
Najprije je u posljednjim sekundama bacila Švicarku Monnard na drugi wazari, a zatim je nakon više od šest minuta natjerala Cipranku Asvestu na treću kaznu i zasluženo otišla u borbu za finale.
– Nije počela dobro vidjelo se da joj nedostaje natjecanja, ali kako je dan odmicao pokazivala je sve bolji judo. Ovo je Vikici deseta velika medalja i zaista sam ponosan. U borbi za broncu je bila na pravoj razini i neugodnu Mađaricu, koja je puno viša od nje je uspjela pobijediti – prokomentirao je Dragan Crnov, njen klupski i reprezentativni trener.
Tamo ju je čekala prva nositeljica kategorije, Francuskinja Mokdar koja je opravdala taj status te iskoristila svoju priliku i ipponom poslala našu judašicu u borbu za broncu.
U finalnom bloku Puljiz je još jednom pokazala pobjednički mentalitet te je bila aktivna, pokretljiva i wazarijem u posljednjim sekundama borbe svladala mađarsku judašicu Krizu i donijela prvu medalju za Hrvatsku!
– Presretna sam! Zbilja sam imala dramatične pobjede, ali je sve ispalo jako dobro. Žao mi je za polufinale, ali Francuskinja je iznimno dobra judašica i ne propušta prilike koju sam joj nažalost ponudila. Pokazala sam da mogu doći do polufinala i u ovoj još uvijek novoj kategoriji i ovo mi je veliki poticaj za dalje. Osvojiti europsku medalju u svojoj državi je još veći ponos – kroz osmijeh je prokomentirala Ana Viktorija Puljiz.
Drugi hrvatski predstavnici prvog dana nisu uspjeli upisati pobjedu. Nikola Zorotović (do 60 kg) je izgubio od Ukrajinca Verdybe, dok su u kategoriji do 66 kg Leon Đapić i Lovre Vidaković izgubili od rumunjskog, odnosno mađarskog predstavnika.
U konkurenciji juniorki, Solinjanka Anica Bubić (do 57 kg) je izgubila od Francuskinje Vellozzi, a u istoj kategoriji Nina Simić je izgubila od Poljakinje Logozne.

U konkurenciji mlađih seniorki Španjolka zaustavila Puljiz

Osvajačica europske juniorske bronce, Ana Viktorija Puljiz (do 52 kg), na početku turnira je za dobila protivnicu aktualnu europsku viceprvakinju u mlađim seniorkama Esteo Linne (ESP). Puljiz je bila aktivnija, napadala, ali nije uvjerila suce da Španjolka zaslužuje kaznu. U jednomu trenutku se učinilo da je povela na wazari, ali naknadnim pregledavanjem snimke video suci su poništili bacanje i borba je otišla u »golden score« gdje je iskusnija Španjolka došla do wazarija i prošla dalje.
– Dok joj je na EP-u za juniorke trebalo malo da »uđe« u natjecateljski ritam, ovdje je Vikica od prve sekunde bila na vrhunskoj razini. Zaista joj nemam što zamjeriti. Šteta, bila je bolja, ali na kraju nije uspjela osigurati prolaz. Treba i ovakvih borbi da osjeti to na svojoj koži, a iz Poreča svakako idemo zadovoljni – prokomentirao je trener Dragan Crnov, koji vodi mladu Solinjanku od samih početaka.
Kada se priča o hrvatskim sportovima najčešće se spominju nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo ili iskoraci temeljeni na individualnim uspjesima poput skijanja i skokovima uvis, te obiteljima Kostelić i Vlašić. Usporedo, od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas, rad generacija zaljubljenika u judo razlog su zašto je danas taj sport jedan od najpozitivnijih sportova u Hrvatskoj sa većim uspjesima i sve većim brojem djece koja trenira. Očiti primjer je i JK Solin, klub sa Bilankuše!

VIJEĆE ZA PREVENCIJU KRIMINALITETA GRADA SOLINA ODRŽALO SJEDNICU »NA DALJINU« – Zaštititi obitelj najmlađega grada

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Stručne službe iz domene socijalne skrbi i pravobraniteljstva ukazuju na izrazit porast nasilja povezanoga s obitelji stoga provedba inicijativa VPK-a, institucija i zainteresiranih pojedinaca zahtijeva dodatno osnaživanje Centra za djecu, mlade i obitelj kako bi se ostvarila bolja operativna priprema i realizacija programa i projekata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj te na razini Europske unije

Vijeće za prevenciju kriminaliteta Grada Solina redovitu radnu sjednicu, zbog aktuane epidemiološke situacije održalo je elektroničkim putem uz izmjenu radnih materijala, mišljenja i zaključaka od 19. do 23. listopada.
Tom prilikom napravljena je kratka analiza stanja i aktualnih tema sigurnosti u zajednici s naglaskom na činjenicu da je gotovo čitavu 2020. obilježila složena situacija uzrokovana epidemijom koronavirusa koja je značajno utjecala na životnu svakodnevicu, gospodarstvo, a posljedično i na sigurnost na svim razinama.
– Analiza ključnih parametara sigurnosti i njihova usporedba s prethodnim godinama, potvrđuje porast zabilježenih slučajeva neprihvatljivoga ponašanja te drugih oblika kriminaliteta – rekao je tajnik VPK-a Slobodan Marendić posebno ističući probleme obiteljskoga nasilja i disfunkcionalnih obitelji te njihov negativan utjecaj na kvalitetu životnoga okruženja.

Kriminalitet po godinama (devet mjeseci)

– Statistike u domeni obiteljskoga nasilja samo su jedan od indikatora negativnoga trenda, s prognozom dugoročno prisutnoga problema bez pravoga odgovora zajednice i odgovornih institucija – naglasio je Marendić napominjući kako se negativan trend kriminaliteta bilježi na području čitave države.
– Stručne službe iz domene socijalne skrbi i pravobraniteljstva ukazuju na izrazit porast nasilja povezanoga s obitelji, čak 56 posto više zabilježenih slučajeva na području RH u odnosu na prošlu godinu. Druga značajna stavka je stanje kriminaliteta na štetu imovine koje unatoč trendu minimalnoga porasta možemo ocijeniti zadovoljavajućim – rekao je Marendić ističući kako je razvoj kulture sigurnoga ponašanja ključan doprinos prevenciji imovinskoga kriminaliteta pa je stoga jedna od obveza Vijeća ustrajati na edukaciji i promociji dobrih rješenja te podržati inicijative povezane s unaprjeđenjem sigurnosti.
Članovi VPK iznosili su ovom prilikom i smjernice vezane uz izradu strateške procjene za razdoblje od 2021. do 2023. uzimajući u obzir ključne sigurnosne pokazatelje, utjecaj zdravstvene krize te porast slučajeva neprihvatljivogaa ponašanja povezanog s disfunkcionalnim obiteljima.
Istaknuta je potreba dodatnoga intenziviranja uloge VPK-a kroz kvalitetnije problemsko povezivanje kako na lokalnoj i regionalnoj razini, tako i u vertikali državnih institucija, a sve s ciljem privlačenja najbolje prakse, programa i projekata.

Kriminalitet po vrstama nasilja kroz protekle tri godine

– Provedba inicijativa VPK-a, institucija i zainteresiranih pojedinaca zahtjeva dodatno osnaživanje Centra za djecu, mlade i obitelj kako bi se ostvarila bolja operativna priprema i realizacija programa i projekata na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini Europske unije – poručio je Marendić.
Nadalje, potrebno je kroz potvrđene aktivnosti školâ, udrugâ, institucijâ u Gradu i šire, ostvariti ulogu Vijeća kao tijela koordinacije koje će osigurati da najbolja već postojeća praksa zaživi u najvećem broju populacije i prostora kojemu je namijenjena. Isto tako treba ustrajati na suradnji s PU splitsko-dalmatinskom u projektu »Zajedno više možemo«, nastaviti proračunske potpore grada prema razrađenim kriterijima; socijalno ugrožene obitelji, đaci, studenti i drugo, te pružiti potporu udrugama, institucijama i pojedincima kod realizacije projekata s potvrđenim praktičnim doprinosom kvaliteti življenja.
Kako bi se unaprijedila situacijska prevencija i kultura sigurnosti potrebno je unaprijediti aktualni model brige o javnim površinama i otvorenim igralištima, jasno definirati ulogu preventivnoga obilaska i dinamiku obilaska te unaprijediti otklanjanja utvrđenih problema i obvezu preuzimanja inicijative kod značajnijih problema u javnomu prostoru. U ovomu segmentu trebalo bi potaknuti veću angažiranost Vijeća mjesnih odbora – navedeno je u zaključku elektroničke sjednice članova VPK-a.
U istom zaključku između ostaloga je istaknuta i potreba da se osiguraju određena proračunska sredstva za rad VPK-a i Centra za djecu, mlade i obitelj kao temeljne pretpostavke funkcionalnoga i praktičnog unapređenja.

 

PROSVJED GRAĐANSKE INICIJATIVE »MJESTO KOJE HOĆE ŽIVJETI 2020.« PRED SJEVERNOM LUKOM – »A taman smo prodisali!«

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Ne daj Bože da se nešto dogodi zagadit će se cijeli Kaštelanski zaljev, neće se oporaviti godinama, a da ne govorimo o mogućim žrtvama – poručili su prosvjednici koji su za ovu priliku pripremili prigodne letke i transparente. Osim Vranjičana u prosvjedu, na kojem se okupio impozantan broj brodica, sudjelovali su i aktivisti s područja Splita, Kaštela i Trogira

Građanska inicijativa »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koja je nedugo nakon osnivanja, točnije u rujnu ove godine, održala prosvjed na vranjičkoj rivi, nastavila je s intenzivnim djelovanjem pa su tako njezini članovi 14. studenoga organizirali mirni prosvjed brodicama ispred Sjeverne luke u kojoj je najavljena izgradnja naftnoga terminala, kapaciteta od preko 50 000 metara kubičnih goriva.
Vranjičani su već tijekom prošloga prosvjeda upozorili na čitav niz problema koji muče stanovnike njihova poluotoka, odnosno na sustavna zagađenja koja narušavaju kvalitetu života i zdravlja u mjestu, ali i u široj okolici.
Naime osim postojećih pogona u Sjevernoj luci i višegodišnjih problema sa »Salonitom« mještane muči i proizvodnja povezana s plastikom, metalima i bojama koja se provodi u iznajmljenim halama bivše tvornice te pjeskarenje brodova na otvorenom koje se obavlja na prostoru nekadašnjega remontnog brodogradilišta.
– Sva ova zagađenja nisu prijetnja samo Vranjicu, već i cijelom Solinu te susjednom Splitu i Kaštelima – upozorili su Vranjičani dodajući kako bi spomenuta izgradnja naftnoga terminala u Sjevernoj luci dodatno ugrozila život i zdravlje gotovo 300 tisuća ljudi.
– Ne daj Bože da se nešto dogodi zagadit će se cijeli Kaštelanski zaljev, neće se oporaviti godinama, a da ne govorimo o mogućim žrtvama – poručili su prosvjednici koji su za ovu priliku pripremili prigodne letke i transparente. Osim Vranjičana u prosvjedu, na kojem se okupio impozantan broj brodica, sudjelovali su i aktivisti s područja Splita, Kaštela i Trogira.
– Ovaj mirni prosvjed samo je upozorenje i vapaj da se konačno nešto krene rješavati, a ukoliko se opet ništa ne poduzme od strane nadležnih službi, organizirat ćemo još veći prosvjed – poručili su članovi vranjičke inicijative i sudionici prosvjeda najavljujući kako o cijeloj situaciji planiraju izvijestiti nadležna ministarstva, ali i Bruxelles.

JAVNA RASPRAVA O »STUDIJI O UTJECAJU NA OKOLIŠ REKONSTRUKCIJE I PROŠIRENJA SJEVERNE LUKE NA LUČKOM PODRUČJU VRANJIČKO-SOLINSKOG BAZENA«

Između dvije nafte

Rasprava je započela 7. studenoga i trajat će 30 dana, odnosno do 7. prosinca ove godine, a javni uvid u cjelovitu Studiju može se izvršiti radnim danom u vremenu od 8 do 14 sati u prizemlju zgrade splitske gradske uprave te u zgradi Splitsko-dalmatinske županije

Zbog planiranoga projekta rekonstrukcije splitske Sjeverne luke koji uključuje i gradnju naftnoga terminala na ovom prostoru, Ministarstvo zaštite okoliša utvrdilo je potrebu informiranja i sudjelovanja zainteresirane javnosti u ocjeni utjecaja na okoliš. Sukladno ovoj odluci Upravni odjel za zaštitu okoliša Županije splitsko-dalmatinske oglasio je javnu raspravu o »Studiji o utjecaju na okoliš rekonstrukcije i proširenja Sjeverne luke na lučkom području Vranjičko-solinskog bazena«.
Rasprava je započela 7. studenoga i trajat će 30 dana, odnosno do 7. prosinca ove godine, a javni uvid u cjelovitu Studiju može se izvršiti radnim danom u vremenu od 8 do 14 sati u prizemlju zgrade splitske gradske uprave te u zgradi Splitsko-dalmatinske županije.
Javno izlaganje održat će se 24. studenoga s početkom u 18 i 30 sati u dvorani Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, a nazočit će mu predstavnici nositelja zahvata i izrađivača Studije koji će neposredno davati odgovore na pitanja postavljena od strane zainteresirane javnosti.
Mišljenja, prijedlozi i primjedbe mogu se upisati i u knjige primjedbi koje se nalaze na mjestu javnoga uvida, ili se za vrijeme trajanja javne rasprave, a zaključno s posljednjim danom njezinoga održavanja, mogu dostaviti u pisanom obliku zemaljskom poštom na adresu Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Splitsko-dalmatinske županije.
Bitno je da se uz Grad Solin, koji je uključen u postupak i koji će se tijekom javne rasprave primjedbama očitovati na sadržaj Studije, u isti uključi i sva zainteresirana javnost – poručili su iz solinske gradske uprave.

SVAKODNEVNI PROBLEMI STANOVNIKA MAJDANA ZBOG SVE VEĆEG BROJA POSJETITELJA IZLETIŠTA NA IZVORU JADRA – Dobro pripremiti, a zatim urediti…

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Zadnjih je mjeseci s posjetiteljima na izvoru Jadra stanje u potpunosti neizdrživo ponajviše zbog nedostatka popratne komunalne infrastrukture; puteva, parkirališta i sanitarnih čvorova. Gomile smeća, neprimjereno ponašanje, galama i ispadi u kasnim noćnim satima popraćeni su neredom koji se stvara zbog brojnih automobila parkiranih ispred vrata pa čak i u dvorištima stanovnika

Solinska gradska vijećnica Dolores Jaman već duže vremena na sjednicama upozorava na katastrofalno stanje novouređenoga prostora na Izvoru

Svaki dio grada ima neku svoju priču, svoje lijepe i manje lijepe kutke, prednosti i nedostatke, a upravo ovih potonjih, u solinskomu naselju Majdan ima u izobilju i unatoč svim nastojanjima grada da promijeni sliku ovoga područja sve glasnije su pritužbe ovdašnjih stanovnika na stanje koje postaje neizdrživo.
Prašnjava cesta koja vodi od Vidovića mosta do izvora Jadra, ostaci nekadašnje tvornice cementa i derutne zgrade koje su u prošlosti naseljavali njezini radnici stvaraju apokaliptične prizore, ali na sve su se to ovdašnji mještani odavno navikli, puno veći problem predstavljaju im brojni izletnici koji u posljednje vrijeme naprosto okupiraju ovo područje.
Potvrdila nam je to i solinska gradska vijećnica Dolores Jaman koja već duže vremena na sjednicama ovoga gradskog tijela upozorava na probleme s kojima se stanovnici Majdana nose iz dana u dan, a sve je kako kaže, kulminiralo u vrijeme tzv. »lockdowna«.
– Uvijek je bilo izletnika na ovomu području, međutim zadnjih je mjeseci situacija postala neizdrživa. Čast izuzecima, ali većina iza sebe ostavlja gomile smeća, a o ponašanju i galami, ispadima u kasnim noćnim satima da i ne govorim. Tu je i nered s autima jer nema dovoljno prostora da bi se svi koji dođu mogli parkirati pa onda ostavljaju vozila ispred naših vrata, u našim dvorištima. Nerijetko dolazi do sukoba, a o krađama verdure iz naših vrtova da i ne govorim – priča Dolores dok zajedno obilazimo izletište uz izvor na kojem je Grad uredio ložište, postavio stolove, klupe i koševe za odvojeno prikupljanje otpada.

 Novo, a razbijeno

Čitava je novopostavljena komunalana oprema devastirana

– Sve je to devastirano, klupe su razbijene, ložište je u lošemu stanju jer nitko iza sebe ne čisti, kante za otpad su dijelom uništene, a smeće je svuda okolo – pokazuje nam Dolores upućujući pohvale Gradu na uređenju tupinoloma i realizaciji projekta »Jadro izvor života«.
– Sve je to dobro zamišljeno i svaki pomak je dobar, ali nema infrastrukture koja bi popratila dodatni priliv izletnika. Trebalo je najprije uredit parkiralište pa onda izletište. Ovako imamo još više problema – govori nam Dolores kojoj se pridružio i otac Nikica.
– Ovo je nekad bija centar svita, gospodski dio Solina, a danas bez obzira na sve resurse i prirodne ljepote koje nas okružuju izgleda zapušteno i otužno – govori nam Nikica koji od rođenja, 1949., živi u neposrednoj blizini izvora i unatoč svim problemima ne želi odustati od ovoga dragog kutka svijeta u kojem je odgojio svoju djecu.
Uz Nikicu je i dvije godine stariji Berislav Uvodić, kojem je dida Vice sredinom prošloga stoljeća držao gostionu i pekaru uz tvornicu u Majdanu i koji i danas s nostalgijom priča o odrastanju u vrijeme kada je ovaj prostor živio drugim životom te unatoč dimu iz tvornice disao punim plućima.
– Majdan je u to vrijeme bio središte svih događanja i imao je sadržaje o kakvima danas možemo samo sanjati. U Domu u Majdanu je bilo kino, organizira se ples, najprije u tvorničkoj menzi, a poslije u Domu, imali smo tamburašku i dramsku sekciju, školu od 1. do 4. razreda, ambulantu, čitaonicu i coneru. A vidi šta imamo danas – tužno će Berislav koji se u međuvremneu odselio u Split, ali gotovo svakodnevno dolazi u Majdan jer to je prostor uz koji ga vežu brojna sjećanja i prijatelji iz djetinjstva.

Glavni doprinos stanovnikâ

U dane vikenda uz Izvor, na prostoru zaštićenoga rezervata bude parkirano i preko stotinu automobila

– Majdan nikad nije bija u gorem stanju. Prije smo se mi mještani sami organizirali, uređivali izletište. I ovaj most kraj izletišta smo napravili nas trojica iz mista, Berislav, pok. Miro Juretić i ja. Bija je uži nego danas i nije ima pašaman, ali je služija svrsi – govori nam Nikica dok Berislav pokazuje na obližnji bunker iz Drugog svjetskog rata u kojem su se nekad organizirale fešte i druženja.
– Danas je i bunker zapušten, imamo ključ, ali dogodi se da ne možemo otključat jer nam uguraju nešto u bravu. I okolo je sve devastirano. Nema čovik volje više ništa sređivat kad se sve sustavno uništava, a nitko ništa ne poduzima da se to zaustavi – govori Berislav.

 Novonastali kaos

– Ovo ljeto smo imali kampere pokraj bunkera, tu su ložili vatru i spavali. Zvali smo policiju, ali nitko nije reagirao – govori nam Mario Jaman također gradski vijećnik, koji zajedno sa sestrom Dolores ulaže napore kako bi ovaj prostor konačno dobio status kakav zaslužuje i ostao sačuvan za neke buduće generacije.
– Ovdje za mlade nije uvjetno živit jer su autobusne linije rijetke, a ić pješke do centra grada u noćnim satima uz lošu rasvjetu nije nimalo ugodno. Da ne govorim o obijesnim vožnjama i utrkama u noćnim satima i prometnici bez nogostupa. Uvijek ponavljam kako bi ovo mogao biti biser Solina, a umjesto toga imamo jedan otužni i zapušteni prostor – govori nam Dolores dodajući kako je uistinu žalosna jer godinama gleda jedno te isto bez naznaka da bi se ta situacija u skorije vrijeme mogla popraviti.
– Nećemo odustati, i dalje ćemo apelirati i tražiti da se nešto napravi. Grad Solin uistinu poduzima određene napore, ali potrebno je još puno više da se riješe problemi koji su se godinama gomilali i koji su nas doveli do stanja u kojem danas živimo – poručili su naši sugovornici.

Prašnjava sjećanja

Majdanska je tvornica cementa unatoč gotovo ekocidnoj prošlosti ostala u dobromu sjećanju stanovništva

Tvornica cementa »10. kolovoz« u Majdanu izgrađena 1908. uskoro bi i službeno trebala postati dio povijesti. Naime, tvrtka »Cemex« Hrvatska u čijem se vlasništvu nalaze solinske cementare, predala je zahtjev da se ova tvornica zajedno s rudnikom izbriše iz Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.
Konačno zatvaranje cementare nije iznenadilo stanovnike Majdana jer tvornica se već duži niz godina koristi samo za hladni pogon i onoga šušura koji je nekada vladao oko nje odavno više nema.
Kod starijih mještana sjećanje na nekadašnji život uz tvornicu ipak budi nostalgije.
– Cili naš život se nekad vrtija oko tvornice, puno je ljudi u njoj radilo, hranila je ona solinske familije, a proizvodila je toliko cimenta da su kamioni čekali u kilometarskim kolonama da ga ukrcaju – govori nam Nikica Jaman koji je cijeli svoj radni vijek proveo u DC-u.
– Ne znam kakvi su sad planovi za ovo područje, ali cementaru više nitko od nas ne bi želija. Ipak je zrak kvalitetniji otkad ona više ne radi – dodaje Nikica uz poruku kako se nada da će se ovaj prostor uz Jadro u budućnosti kvalitetnije iskoristiti i da će prizori napuštene tvornice uskoro postati prošlost.

Nastavak radova u rezervatu

Druga faza projekta trebala bi se pozabaviti pristupnim cestama, parkiralištem i sanitarnim čvorovima

Na prostoru bivšega tupinoloma u Majdanu je ovoga ljeta dovršena prva faza projekta »Jadro izvor života« vrijedna oko 5.5 milijuna kuna.
Nakon revitalizacije tupinoloma, slijedi druga faza projekta kojom je predviđeno uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenoga uz Dioklecijanov akvedukt te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenoga područja. Nadalje, planirano je i uređenje te opremanje interpretacijskog paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećega bunkera iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića. Sve ovo, smatraju u Gradu, trebalo bi znatno unaprijediti stanje ovog područja i stvoriti novu vizuru kakvu ovaj prostor i zaslužuje.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću