HNK SLOGA-MRAVINCE: IZVRŠNI ODBOR KLUBA PRIHVATIO OSTAVKU TRENERA SINIŠE JALIĆA – Sinjanin Boris Pavić novi trener Mravinčana

Novi trener Sloge je Sinjanin Boris Pavić koji je preuzeo momčad u ponedjeljak 12. listopada i već ga je u srijedu čekalo vođenje zaostale utakmice protiv OSK-a u Otoku. Paviću nije nepoznanica 3. HNL jug jer je do nedavno bio trener Vodica

Boris Pavić, novi trener Sloge

Izvršni odbor nogometnoga trećeligaša Sloge iz Mravinaca, u ponedjeljak navečer 5. listopada prihvatio je ostavku trenera prve momčadi Siniše Jalića. Do izbora novoga trenera seniorsku momčad je vodio voditelj škole nogometa Sloge Solinjanin mag. kineziologije Ante Boban.
Novi trener Sloge je Sinjanin Boris Pavić koji je preuzeo momčad u ponedjeljak 12. listopada i već ga je u srijedu čekalo vođenje zaostale utakmice protiv OSK-a u Otoku. Paviću nije nepoznanica 3. HNL jug jer je do nedavno bio trener Vodica. Iskusnoga Pavića koji je sjedio na klupi nekoliko prvoligaša iz Bosne i Hercegovine te drugoligaša Solina, čeka teška zadaća kako Slogu s posljednjega mjesta dovesti u mirnije vode! Tako je Ante Boban nakon ostavke Siniše Jalića kao zamjena vodio samo jednu utakmicu protiv »Zagore« u Unešiću gdje su Mravinčani pretrpjeli minimalni poraz od 1:0.
Siniši Jaliću uprava kluba zahvaljuje na plodonosnih pet godina vođenja prve momčadi koji će biti zapisani zlatnim slovima u uspjehe kluba iz Mravinaca. Poglavito zbog sezone kada su osvojili dvostruku krunu, prvo mjesto u prvenstvu 1. ŽNL i posebno drag pehar pobjednika Kupa NSŽSD! A nakon toga i ulazak u viši rang, u Treću HNL jug. Nažalost ove sezone startali su loše, nakon sedam utakmica nalaze se na zadnjemu mjestu bez pobjede sa dva boda, te je uslijedila ostavka Jalića!
Prije toga Sloga je bila domaćin završnice juniorskoga županijskog nogometnog Kupa, u četvrtak 8. listopada u Mravincima su se sastali vršnjaci Sloge i Splita. Mravinčane je i u ovoj utakmici vodio Ante Boban jer je trener Karlo Trumbić zaradio crveni karton na prošloj prvenstvenoj utakmici kao Jalićev pomoćnik.
Sutradan u petak je održana redovna Izborna skupština HNK Sloge na kojoj je jednoglasno potvrđeno novo (staro) rukovodstvo kluba na mandat od četiri godine, na čelu s prof. dr. Zdravkom Perkom.

KUP: Juniorima Splita kup Nogometnog saveza županije Splitsko-dalmatinske

SLOGA – RNK SPLIT 1:2
MRAVINCE – Igralište Glavica. Gledatelja 200. Sudac: Christian Vrdoljak (Opatija). Pomoćni sudci: Radelić i Barić.
STRIJELCI: 0:1 – Sučić (32), 0:2 – Marinović (88), 1:2 – Gotovac (89).
HNK SLOGA: Kolić, Silov, Zebić, Marović (od 72. Podrug), Gotovac, Flegar, Hrgović (od 67. Piplović), Boduljak, Kuščević, Ćaleta, Bratim. Trener: Ante Boban.
RNK SPLIT: Kolovrat, Ančić, Bratim, Perišić, Ivančević, Damić, Sučić, (od 56. Kuzmić), Mamić, Radan (od 87. Marinović), Jelić (od 56. Martinić), Mandušić (od 75. Marasović). Trener: Vedran Milović.

U vrlo dobroj utakmici finala kupa NS ŽSD u dvoboju juniora trećeligaških klubova uspješniji su bili Splitovci a domaćinima čestitke za organizaciju i plasman u finale.

TENIS – TK DALMACIJACEMENT: ODRŽAN »SALONA CUP«, TENNIS EUROPE TURNIRA 3. RANGA UZRASTA DO 14 GODINA – »Salona Cup« Rumunju i Amerikanki, Hrvaticama i Markovini parovi

Salona Cup najbolji dječaci

U Solinu je od 28. rujna do 4. listopada na teniskim terenima TK »Dalmacijacementa« odigran »Salona Cup«, Tennis Europe turnir 3. ranga uzrasta do 14 godina. Nastupilo je 58 natjecatelja iz 10 država. Hrvatski predstavnici Duje Markovina i Nika Granić igrali su u pojedinačnim finalima Salona Cupa.
Duje (1. nositelj) je u polufinalu slavio protiv Poljaka Wiktora Saska (6:7(8), 6:4, 6:2), no posljednju prepreku na turniru nije uspio savladati, no Rumunj Tudor Batin je bi bolji, 6:2, 6:1.
Kod cura, Nika je u hrvatskom polufinalu pobijedila Luciju Rastočić (7:5, 6:2) te joj je posljednja ovotjedna suparnica bila prvopostavljena Amerikanka Addison Comiskey koja je u drugom polufinalu prošla Sofiju Ćorić – 6:3, 6:1. Amerikanka je bila bolja pobijedila je rezultatom, 7:6(5), 6:3.
Nagrade najboljima uručili su dogradonačelnik Solina Ivica Rakušić i Ivo Mucalo, član uprave TK »Dalmacijacement«.
– Super organizacija, sve je odlično čestitam direktoru solinskog teniskog kluba Dalmacijacement Siniši Vitezu – rekao je Zdenko Hečej, glavni sudac turnira.

Naše cure zlatne, a Markovina i u kombinaciji parova

Najbolje djevojčice na Salona Cupu

Do naslova u konkurenciji ženskih parova stigle su hrvatske igračice Mihaela Les i Nika Peskar Majoli nakon finalnoga slavlja nad prvim nositeljicama, američko-ruskom kombinacijom Addison Comiskey/Evelina Vaisberg 6:4, 6:2. Za obje naše igračice je to prvi naslov na Tennis Europe turnirima.
Kod dječaka, hrvatsko-njemački par Duje Markovina i Max Pade su bili bolji od mađarsko-nizozemskog para Alexander Fehera i Cooper Ter Meulena, 6:3, 7:5.

Najbolji ženski parovi

M. PODRUG

POVRATAK STAROME SOLINU – DRUŽENJA U ĐURINI – Malo karte za puno štorija

Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

Đorđe je želija počastit i okupit staro društvo i prisjetit se mladosti pa je tako već ranije na jednom druženju okupija mušku ekipu iz Đurini, a želja mu je bila i da se okupe u starome susistvu i sa ženskom ekipom jer prošlo je više od osam desetljeća otkad se rodija u staron kući u Đurini

Domaćin Joško i slavljenik Đorđe

Na tradiciji nekadašnjih druženja u Đurinima sastali se prezimenjaci roda Grubišić i Ninčević kako bi se prisjetili mladosti, ali i svojih starih.
Bilo je i suza i smija.
Bilo je bome i dobre spize i kapljice među starim kućama, kod Joška Grubišića Cikanova koji je nekadašnju konobu uredija da bude komotnija i da stane još više svita, a i vina naravno.

Okupija jih je sve i počastija Kajo Jure Grubišić, svima znaniji kao Đorđe Grubišić inače poznati solinski nogometaš, a poslije i nogometni trener, a uz njega i domaćina Joška i njegovu ženu Gordanu su bili; Vanja Jankov, rođena Ninčević, brat joj Lovre Ninčević, Ivan Grubišić Grubi, Fabo Ninčević, Zlatko Ninčević i sestra mu Neda Škaro, a pridružila im se i Neda Juretić koja je često dolazila u Đurini ka prijateljica Đorđove rodice Natalke.
Đorđe je želija počastit i okupit staro društvo i prisjetit se mladosti pa je tako već ranije na jednom druženju okupija mušku ekipu iz Đurini, a želja mu je bila i da se okupe u starome susistvu i sa ženskom ekipom jer prošlo je više od osam desetljeća otkad se rodija u staron kući u Đurini.
Kako se rodija u ponoć sa 22. na 23. travnja nadili mu mater i baba ime u čast oba sveca, Kaja i Jure, a mi ga prozvali Đorđe, otkriva nam ekipa.

 

Judinov bob

Zdravica Ivana Grubišića Grubog

– Sićaš li se kako smo krali bob u staroga Ante Judine, Ivičina dida. Imali su vrtal i ovde priko puta nas di je sad ova radionica za popravljat aute, prisjeća se Vanja Jankov.
– Dogovorili se mi, svak će u svoj red, ubrat koliko mu je dosta, ali od puste želje mi tu odma počeli čistit i jist… Kad najedanput poviše nas, neko s onin kaparanon i puškon:
– »Šta vi radite tute?« javija se stari Judina.
– Ja ostala čučeći, izgubila papuču, Gora skoro nogu slomila, di je Đorđe nesta, ne znamo, šuntrali se brže bolje otamo, a di ćemo se sakrit nego pod mlinicu di smo čekali rezultat ko će doć po nas – smije se Vanja na spomen dičjih nepodopština.
– Ispod ceste i Šimarinih kuća sve su bile naše ledine, od Grubišića.
Priča mi je tako jedanput Živko Bajin kako je njegova mater, stara Bajinka, obrađivala uz oni zid malo vrtla, pa bi pustila malo vanka i kokoši. A kako su ispod bile naše ledine, ušla bi dikod kokoš, a dida Ante dođe, uzme pušku i – top. Ostala Bajinka bez kokoši i jaja, nije smija niko u njegov vrtal. Niko mu ništa nije smija, kaže takav je dida bija – spominje se Grubi svoga dida Ante Judine.
– Ja se sićan kako smo u Ante Judine, tamo poviše bunarića znali ić i u šljive – prisjetija se i Đorđe, a uz to i još jedne epizode koja je vezana za staroga Judinu di jin je uša straj u kosti, a Judina ni kriv ni dužan. Priča kad je Đorđe iša u tiće sa prijateljen Mošon iliti Žarkon Vučičićen.
– Išli ja i pokojni Moša tamo di su Judinovi imali svoje vinograde, na Paziralima. Ja sam ima jedno 15, a Moša jedno 16 godina. Išli smo napinjat plovke, za uvatit tiće. Kako iman istančan sluh, čujen tamo u daljini, lipo gori od mlinice, neko doziva…
»Mate moj, Mateee…«
Dignem se ja, kad tamo od mlinice u kaparanu, prekriven kapuljačon… Isti Ante Judina i ka da doziva svoga sina Matu.
– Moša, bižmo, evo pokojni se Judina diga – govorin ja u straju Moši, ka uvik nas plašilo sa svin i svačin. Pazite se, dignit će se ovi, oni… – nasmijali se sada na to svi, al’ u ono vrime mislili su oni stvarno da se diga stari Judina iz mrtvih i utekli oni priko potoka u Gašpinu mlinicu.
– Bija je to zapravo Lijo Grubišić Šimarin koji je stavija Judinov kaparan, a kako je kapuljača bila velika pala bi na lice i ti nisi moga vidit ko je to. Dobro ga moja mater Tona nije ubila kako nas je pripa – prepričava Đorđe, dok se Ivica sića kako je njegov ćaća Mate taj ćaćin kaparan i pušku, nakon njegove smrti, uvik čuva u zadnjoj sobi.
Kad se spomenija Lijo Šimarin, ekipa se sitila i nezaboravnih vožnji s njegovin sinon Miron ili kako su ga svi zvali, Coto Lijin.

Muška ekipa iz Đurini na Đorđovon rođendanu

 Vožnje karićen i biciklon

– Najlipše je bilo kad smo se s karićen vozili niz Gizdini sa Coton Lijinin, on nogon krika i koči, a u kariću nas sedan, osan, pivamo, veselimo se, kad odjedanput svi kvragu, u Radićev fažol – priča Vanja, dok danas takvih igara više ne može ni bit.
Nemoš sad ni proć ovon ceston koliko li je auta, a u ono vrime jedva bi koje auto prošlo.
– Nije put još bija ni napravljen – nadovezuje se na to i Lovre Ninčević koji živi u Ljubljani, di je nakon studija i osta, ali svako malo dođe u svoj rodni Solin.
– Kad smo molili Kaja Dujina da nan posudi biciklu. A da bi napravili đir koliko smo mu morali kamenja donit do nove kuće, koju je gradija dvista metara južnije od stare – sitija se Lovre, a i ostali kako bi jin Kajo Grubišić posuđiva biciklu u zamjenu za ispomoć.
– Sićan se i kod vas Judinovi, svaki se dan išlo doli u Solin, kod Lenke po kruv. Vas je sedan bilo i svaki dan po sedan kila kruva – ostalo je susidu Lovri u sjećanju.
– Je, istina je. Išli bi mi najmlađi, ja i sestra Vinka. Ja bi na povratku otkinija kantun kruva, ali ne iz svoje, nego iz njene borše, pa bi ona plakala, bojala se vikat će je mater – govori Ivica dodajući kako jih je jedno vrime bilo i devet kad se sestra Katica udala, pa je bija tu zet Mile i ćer jin Silvana.

Zahod vanka kuće

Susistvo iz Đurini nakon uređenja Bašiće, izvora vode

– A, kad je u Đurini doša prvi zahod? – palo je i ovo pitanje među društvancen.
– U Šimarini istočno od naše kuće, je bija onaj vanjski i svi smo ga koristili, priča Ivica.
– Ćirija bi kroz ševar, da vidiš oće li ko doć, da budeš na miru u zahodu. Ako ti dolazi Muta, sestra Đorđova dida Jakova, moraćeš se malo požurit, jer ako ti ona dođe odma lupa na vrata – smije se Ivica.
– Ševar je ka mala trstikica, jer trstika je puno jača. Vezana je bila u snopove, a s njome se pokrivalo zahode, ali i krovove… S tin ševaron pravili bi se i stropovi, pa ide priko toga malta… – pojašnjava nan Lovre.
– Moj ćaća nije tija zahod u kući – veli na to Fabo.
– Ma, di će on zahod di jide u kući, pa smo napravili vanka… A stric je napravija zahod tek kad mu se sin Stipe triba ženit, govori Fabo.
– Kad san se zaposlija bilo je nas jedno osan tehničara u firmi i jedan naš iz firme da bi na svome selu radija kuću i da mu napravimo neki nacrt.
– Aj dobro, kažemo mi, pa nacrtali i pokazujemo mu, hodnik, sobe…
– Šta je ovo? – kaže on na nacrt.
– To je zahod – na to ćemo mi.
– Makni to ća iz kuće, šta će meni gosti tu radit, ovde di ja jiden, ovo će bit za kumpire i kapulu i gotovo, zahod vanka – nasmijalo se društvance na Zlatkovu štoriju.

Emancipirane vozačice

Domaćin Joško ima je šest, sedan godina kad je otiša iz Đurini.
– Na kraju moga prvog razreda smo odavde prišli stat u novu kuću na Mezanovcima, govori Joško Cikanov.
– Al’ sićan se da je Đorđe ili Đuka, kako ga zovemo, bija pojam za nas mulce u ono vrime. Ima je prvo auto u susistvu – panti Joško.
– Kad smo kod auta sićan se da si ima neko neobično, zaobljeno auto, meni je ka ditetu to bilo čudo, jer je ima motor i sprida i straga. Ma, nisan ni zna šta je to auto – kaže Joško.
– Kad sam godine 1962. izašao iz vojske, igrao sam godinu dana u Splitu, a 1963. sam otišao u Maribor, u Sloveniju. Tu ostajem osam godina, jer se u doba bivše države nije prije 28 godina moglo ić vani, onda sam otišao u Austriju u Graz, di sam bio četiri godine i sve klubove di sam igrao tu sam i trenirao – priča nam Đorđe koji je Solinjanima u sjećanju, ne samo ka igrač, nego i ka kapetan i trener njihova kluba uz Jadro.
– Đurini su očito bili već napredni u to vrime šta se toga tiče jer je i moja teta Dara Jerkačina među prvima vozila svog fićeka – govori Fabo pri spomenu prvih auta.

Kruv, sirnice i mekinje

U Đurinima se uvik družilo, pala je marenda i uz uređenje Bašiće

U ugodnoj ćakuli iza pršuta, sira i janjetine, na red je došlo i slatko.
– Moja mater Marija je bila inače kuvarica, to svi znaju, ali ne sićan se da je baš radila kolače, osin fritula ili pecipala, pa bi ja iša u Vanjine, Lovrine i Gorine matere, Anke Marinovićeve, ona je znala lipo pravit kolače. Pa san joj jedanput ka dite reka: »Kad ti umre Drinko, oženit ću te!« – kaže Ivica prisjećajući se kako je baba Vinka Ninčević zato radila lipe sirnice.
– Nedo, sićaš li se babinih sirnica? – veli Grubi.
– Naravno, radila je baba i sirnice i kruh – prisjeća se i Neda njihove babe Vinke.
– A, sićate li se Nede i Zlatko, kako se u vas isprid kuće cilu noć čeka red za ujutro uzet mekinje.
– Da jel’ se sićan, ne samo šta bi se čekalo – kaže Neda -nego bi znali doć i na naša vrata, u svako doba dana i noći budili mater: »Ajde Rezika, daj, otvori dućan.«
Dućan se nalazija u prizemlju Zlatkove i Nedine kuće, a poslovođa je bija Mirko, Mirkić, Fabin stric, a prije Drugog svjetskog rata je tu uz južni dio kuće, bila na otvorenome i conera.
– A, sićate li se kako smo išli gledat pomrčinu miseca i zamrčili stakla, jer se govorilo da ćemo od miseca oslipit… A, sićate li se…
I tako se još nastavilo prepričavat, ne bi sve štorije iz mladosti stale na ovu kartu… Zato će oni ovo opet ponovit, čin bude nove zgode, jer neki ovaj put nažalost, nisu bili u prilici odazvat se druženju.

 

 

 

Branke za balun posrid ceste

Stara cesta za Klis početkon 70-ih godina. Na toj cesti kroz Đurini moga si sredinon 50-ih igrat i na balun koliko je malo prometa bilo

Kad se radila cesta za Klis, godine 1954. 1956., mogli smo igrat balun na cesti jer bi auto prošlo svako pola ure. Stavi dvi branke, jednu gori, na prokopu iznad naših kuća, i dva kamena doli niže, i udri igraj – prisjeća se i Grubi.

 

RAZGOVORI UGODNI NARODA SOLINSKOGA: MR. SC. BOŽICA PRANJIĆ MARENDIĆ, DIPLOMIRANI KRIMINALIST Solinska časnica kliške tvrđave

Puno je stereotipa s kojima sam se morala boriti, ali ja sam hrabra osoba, od malih nogu sam se morala boriti između ostaloga i kao šesto dijete u obitelji. Dokazala sam da se s puno truda može uskladiti, izuzetno zahtjevan, stresan, ponekad i opasan posao u sigurnosnoj službi s obiteljskim životom

Društvo svoje postojanje zahvaljuje upravo temeljnoj ljudskoj potrebi za kolektivnom sigurnošću. Na taj su način sigurnost i društvo istoznačnice. Bez jednoga drugo prestaje postojati. Svijet u kojemu je odnos između sigurnosti i društva doživio svoj eksponencijalni i dinamični rast pogotovo u posljednja dva desetljeća posljedica je aktivnosti i kretanja društva koje je brže i kompliciranije danas nego ikada prije. Kulturno-povijesna baština kao jedan od (rijetkih) preostalih društvenih temelja, a time i resursa, sama nailazi na nove, ali i postavlja izazove.
Nastanak društvene zajednice na prostoru današnjega Solina, antičke Salone, starohrvatske kraljevske prijestolnice ključno je ovisio o sigurnosti koju joj je u zaleđu pružao Klis tvoreći s njome jedinstvenu i neprekinutu, povijesnu, društvenu i kulturološku cjelinu. Povijesni je paradoks zaigravši na kartu očuvanja bogate baštine proizašle iz tisućljetne igre, sigurnost kliške baštine povjerio u ruke Solinjanki mr. sc. Božici Pranjić Marendić ukazujući još jednom na neraskidivu (povijesnu) sponu solinsko-kliškoga društva.

Kakav je trenutačno vaš posao? Koje su vam dužnosti i obveze? Koja područja posao izravno pokriva?
Zanimljiv i gotovo potpuno drukčiji u odnosu na prošli posao u sustavu državne sigurnosti. Naime u odnosu na sadašnje poslove, rad u službi izazov je s puno više stresnih, nekad i opasnih situacija na terenu koje zahtijevaju koordinaciju i timski rad. Tako stečena iskustva značajno su mi pomogla uklopiti se u novu radnu sredinu.

– Dakle u općini Klis od sredine 2019. radim na mjestu savjetnice u Uredu načelnika. U opis poslova moga radnog mjesta uključeno je savjetovanje na području društvenih djelatnosti i implementaciju preventivnih mjera u sigurnosti, savjetovanje i koordinacije u turističkim aktivnostima te poslovi koordinacije suradnje na razvojnim društvenim projektima.

S kakvim ste se izazovima i/li problemima suočili na novomu poslu i kako se s istima i danas nosite? Gledamo li na posao kao temeljnu društvenu instancu, kao ono što izgrađuje čitavu zajednicu, kako je s Vašega gledišta potrebno pristupati radu i poslu?

– Više je riječ o izazovima ne toliko problemima. Koordinacija aktivnosti, kao i nadzor nad izvršavanjem određenih obaveza i pravovremena reakcija kada se detektira greška u procesu ili jednostavno izostane odgovoran pristup poslu. Dosljednost u obavljanju svakodnevnih zadaća držim ključnom karakteristikom i preduvjetom uspjeha te upravo iz toga razloga nastojim osobnim primjerom potaknuti i druge.
Naime, na odgovornost za kvalitetu svakoga rada gledam kao na izazov koji dominira u svim resorima i ukoliko izostaje, nema kvalitetnoga iskoraka. Najkompleksniji je rad s ljudima, to znam iz dugogodišnjega iskustva budući da ima raznih osobnosti kojima se treba znati i htjeti prilagoditi.
Upravo je načelnik općine ne tako davno pred većim auditorijem izjavio kako mi u početku rada na mjestu savjetnice i nije bilo baš jednostavno, aludirajući na činjenicu kako nisam iz Klisa i kako dolazim iz mirovine (starosne mirovine), nakon završene specifične karijere. Međutim ja sam kao osoba otvorena, poštena, širokih pogleda, dobronamjerna i držim da sam od velike većine zbog tih karakteristika dobro prihvaćena. U konačnici, nakon prvih desetak dana, temeljem opservacije tvrđave, izradila sam i dostavila foto elaborat stanja tvrđave s prijedlozima mjera unaprjeđenja.
Dakako, svakodnevnim upravo dosljednim radom, prepoznajem mogućnosti popravljanja i unaprjeđenja u prostoru. Zahvaljujući prihvaćanju odgovornih, većina ideja i prijedloga u interesu sigurnosti i opće funkcionalnosti tvrđave kao turističke destinacije brzo se ugradi u svakodnevicu. To je moja uloga i cilj, biti profesionalna, savjesna i odgovorna, imati viziju. 

Inicijativa i nove perspektive

U vidu rečenoga kakve konkretne odluke, savjete donosite u svakodnevnomu radu? Na kojim područjima se ističe Vaša inicijativa?

– Moje odluke, zapravo prijedlozi u pravilu su usmjereni na implementaciju preventivnih mjera s područja sigurnosti, a vezano za tvrđavu Klis i Interpretacijski centar Klis. Uz očekivanu inicijativu u prevenciji, sukreator sam i zadužena za kvalitetno funkcioniranje turističke ponude na tvrđavi Klis i Interpretacijskom centru Klis. Svakodnevno kvalitetno funkcioniranje turističke ponude temelj je konkurentnosti i zalog svijetle turističke budućnosti općine Klis i same tvrđave kao važne destinacije na karti kulturno-povijesnih znamenitosti.
Zašto vas je taj posao zaintrigirao, koji su razlozi? Postoje li u Vašemu dosadašnjemu životu i radu neki trenutci ili razdoblja koja su Vas dodatno potaknula, ohrabrila i učvrstila u odluci?
Odlaskom u mirovinu u momu se životu samo naizgled okrenula nova stranica. Naime kroz čitavi radni vijek, mladost i obiteljski život, usporedo s poslovnim obavezama i zajedno s mojim najdražima, pronalazila sam vrijeme za svoju veliku ljubav – putovanje, upoznavanje novih destinacija, ljudi, povijesti i običaja. Umirovljenjem se preda mnom otvaraju nove perspektive, neke želje i ambicije koje su stajale po strani sada dobivaju svoje vrijeme. Kroz zajedničke godine, moj suprug, djeca i ja, Hrvatsku smo istražili uzduž i poprijeko, bogate uspomene sa zajedničkih putovanja česta su tema obiteljskih druženja. Međunarodna putovanja važan su dio našega načina življenja pa se godinama skupio popriličan broj europskih destinacija.
Iskustva s putovanjâ potaknula su me na razmišljanje o načinu na koji stečenim iskustvom, znanjem i vještinama, kao kotačić osobno mogu pomoći razvoju turizma i sigurnosti u svom životnom okruženju. Razvoju ideje o osobnom angažmanu, pomogla je i činjenica kako je moj profesionalni rad iziskivao kontakte i suradnju sa značajnim brojem djelatnika iz turističkoga sektora pa mi dosezi i problemi u tomu resoru nisu nepoznanica. Dakle, kombinacija osobnih interesa, radno iskustvo i poticajno životno okruženje bogate povijesno kulturne baštine, odlučujuće su utjecali na odluku o novoj karijeri.

Međunarodna konferencija

Naše je solinsko-kliško područje podložno velikomu priljevu uglavnom mlađega stanovništva. Veliki je to potencijal i zalog u društvenomu životu čitavoga područja koji sa sobom objektivno govoreći nosi i brojne izazove, pitanja koji ukoliko ne nađu adekvatan odgovor postaju istinski problemi. Jedno od temeljnih, egzistencijalnih rekli bismo pitanja u našoj zajednici jest pitanje zaposlenja. Što preko Vašega iskustva možemo poručiti drugima, posebice mladima? Kako ste Vi došli do trenutačnoga posla? Koji su vas poslovi i iskustva vodili do sadašnje pozicije?

– Promišljanje o drugoj karijeri povezano je i s vremenom studiranja na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Pravnog fakulteta u Splitu. Znanstveni magisterij iz područja društvenih znanosti izvrsna je nadogradnja stručnih znanja i radne prakse, a perspektive koje se otvaraju važno je povezati s mogućnostima u životnomu okruženju.
Ozbiljniji kontakt s povijesnom i kulturnom baštinom, s gledišta izgradnje i implementacije modela zaštite i sigurnosti, upravo je znanstveno-stručna, međunarodna konferencija »Sigurnost povijesnih gradova« održana u hotelu »Le Meridian« u ožujku 2017. Iskustva praktičara i znanstvenika iz Španjolske, Njemačke, Turske, Francuske i SAD-a predstavljena na prvoj konferenciji, značajno su oblikovala dalji razvoj moje ideje o novoj karijeri. Formula je jednostavna, stečena iskustva u poslu, znanja i vještine s Poslijediplomskog studija i ideje praktičara, kombinirane s potrebom zajednice temelj su za daljnji razvoj i napredovanje.
Uz iskustveni i znanstveno stručni pristup važna je i dobra organizacija konferencije u kojoj je uz članove policijske udruge »IPA« Split, sudjelovao i tim Hrvatske udruge povijesnih gradova, kada sam upoznala načelnika općine Klis i predsjednika Hrvatske udruge povijesnih gradova gospodina Jakova Vetmu. Konferencija osmišljena kao mjesto okupljanja praktičara brige o povijesnoj i kulturnoj baštini i to baš u segmentu sigurnosti svakodnevice u specifičnomu okruženju povijesnih gradova i utvrda je održana i 2018., a razgovori o mom stručnom angažmanu u općini Klis započeli su početkom 2019. Na konačnu odluku o angažmanu najviše je utjecala podudarnost ideja o potrebi implementacije modela preventivnih sigurnosnih mjera na tvrđavi Klis, koja iz godine u godinu postaje sve privlačnija destinacija domaćih i stranih gostiju.

Trajno usavršavanje u poslu

Konačno govoreći nema jednostavnoga odgovora na izazove niti laganoga rješenja za probleme. Međutim imajući u vidu Vaše dosadašnje bogato radno iskustvo, a govoreći pak s određenim vremenskim odmakom koji je recept za jednoga početnika na ovomu području. Kojim putem bi trebao graditi iskustvo?

– Prevencija neprihvatljivih događaja i sigurnost destinacije ozbiljne su teme koje traže odgovorno planiranje, implementaciju, organizaciju i upravljanje procesima koji nisu uvijek jednostavni, a vrlo često i zahtjevni za gosta koji kada je na odmoru, odgovornost i brigu ostavlja drugima – djelatnicima u turizmu i domaćinima. Spremnost na suradnju, prihvaćanje ideja i dobre prakse drugih, pozitivan stav s naglašenim osjećajem odgovornosti za drugoga, osobine su koje detektiraju dobrog djelatnika/cu u sektoru turizma i sigurnosti destinacije.

Parafrazirajući poznatu narodnu izreku »Čovjek uči dok je živ« možemo zaključiti da se današnji stručnjak usavršava dok je živ. Stjecanjem akademskoga, znanstvenoga statusa ne prestaje stjecanje znanja. Gdje nalazite nadahnuća i kako konkretno gradite potrebno iskustvo u praktičnomu smislu?

– Ja sam profesionalno znatiželjna, u mnogo čemu entuzijast i zainteresirana sam za primjenu stečenih iskustava, kao i stjecanje novih znanja i vještina u društvenim djelatnostima, organizaciji i upravljanju. Kada radim, osjećam se odlično. Jedno od životnih gesla mi je: »Radi, voli i moli!«, i to sam u tri riječi ja, moja esencija. Pored zahtjevne ranije karijere, danas se osjećam kao na početku, motivirana i pozitivno ambiciozna. Uvjerena sam da mogu zajednici dati još mnogo i to je razlog da se samoeduciram i educiram kroz razne vidove konferencijâ, panel diskusijâ, kongresâ… od teme sigurnosti do teme turizma, a vjerujem kako ćete se složiti da je u današnje izazovno vrijeme, više no ikada ranije, jedno s drugim neodvojivo povezano.
Uz praktičan rad, objavljeni su i moji stručni članci na temu sigurnosti životnoga okruženja. Olakotna mi je okolnost i to ću jasno izreći, što mi je suprug također zaljubljenik u sigurnost tako da smo i tu međusobna potpora. Uvijek kada priprema stručne ili znanstvene članke, na njegovu ih želju prva pročitam, iznesem mišljenje, sugestiju, primjedbu za raspravu i korekcije.

Humanistički optimizam

Iako brojni oblici društvenoga uređenja postmoderne epohe u kojoj živimo nerijetko čovjeka u njegovu poslu osiromašuju pa čak i potpuno otuđuju od njegova subjektivnog, emocionalnog rekli bismo čak i tipično ljudskog, posao koji radimo uvijek trebamo promatrati kao posao s ljudima za ljude. Koja su najvažnija osobna zadovoljstva i nezadovoljstva povezana s Vašim poslom?

– Vrlo jednostavno ću Vam reći, profesionalan pristup i odgovornost mojih suradnika, kolega općenito, prijateljski, dobronamjeran pristup me čini zadovoljnom i sretnom. Međutim, kada osjetim u međuljudskim odnosima »gledanje ispod oka«, a i toga ima, to me pomalo žalosti jer nastojim sve probleme i nedorečenosti rješavati otvoreno i izravno u interesu kvalitetnijih odnosa i posljedično boljih zajedničkih rezultata. Takav pristup mi je i u bivšoj karijeri donio samo dobra. U konačnici, ja u svakoj situaciji poslovnoj, a i privatnoj gledam da je »čaša do pola puna«.
Koji pak dio svoga posla prepoznajete kao izvor zadovoljstva?
Nekima će ovo biti banalno, ali mene oduševljava prepoznati zadovoljstvo u pogledima i komentarima posjetitelja naše tvrđave. Volim ih diskretno promatrati i vidjeti kako su oduševljeni ljepotom i monumentalnošću tvrđave, svim turističkim sadržajima koje ona nudi. Nerijetko i stupam s njima u komunikaciju prilikom koje dolazim do zaključka kako njihov dolazak nije samo uvjetovan planetarno popularnom igranom serijom »Game Of Thrones« nego i činjenicom kako je riječ o prekrasnoj tvrđavi nadomak Splita, izuzetnoga povijesnog i kulturološkog značenja za Republiku Hrvatsku.

»Per aspera ad astra« (»Preko trnja do zvijezda«) govorili su stari latini imajući u vidu žrtvu koju je potrebno uložiti pri dosezanju (vrijednoga) cilja. Koliko je trnovit poslovni put žene u našemu društvu? Što ste još radili prije nego ste ušli u ovo zanimanje? Koliko je bilo zahtjevno uskladiti naporan posao i privatan život?

– Kraj karijere nakon 27 godina u Sigurnosno obavještajnoj agenciji, dočekala sam kao magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, u najvećem osobnom profesionalnom zvanju viši časnik – savjetnik. Početak karijere vezan je za rodni Bjelovar, a nakon preseljenja u Split 1998. svoj put nastavljam u karijernoj službi djelatnika SOA-e. Iako u istoj službi, radna mjesta kojih sam promijenila nekoliko, zahtijevala su različita znanja i vještine, dodatne edukacije i specijalizacije. Dugi niz godina sam radila poslove, kako mi to znamo reći »u operativi«, zahtjevan tečaj za operativne djelatnike sam pohađala davne 1997. U to vrijeme sam među ženama bila avangarda, držalo se da operativa nikako nije posao za ženu, a na treninzima sam u početku primjećivala i podsmjehe kod priprema za rukovanje vatrenim oružjem, a onda sam vrlo brzo svima dokazala da sam i to svladala odlično.
Puno je stereotipa s kojima sam se morala boriti, ali ja sam hrabra osoba, od malih nogu sam se morala boriti između ostaloga i kao šesto dijete u obitelji. Dokazala sam da se s puno truda može uskladiti, izuzetno zahtjevan, stresan, ponekad i opasan posao u sigurnosnoj službi s obiteljskim životom. Nije pomogla ni činjenica da je zbog udaljenosti obitelji u Bjelovaru i Sinju gotovo izostala »baka servis« potpora. Ponosim se i činjenicom da sam uz sve radne i životne izazove, s troje djece, uspjela na Poslijediplomskom znanstvenom studiju uspješno s prosjekom 4,4 završiti studij i magistrirati. U konačnici taj terenski dio posla mi je omogućio upoznati razne zanimljive ljude iz potpuno različitih resora, karijera, dalo mi je ogromno profesionalno iskustvo. Drago mi je, i znam da sam uspjela kao profesionalac i prije svega kao čovjek, kada me ti isti ljudi po Splitu i Solinu susretnu i srdačno pozdrave. Posebno sam ponosna na Spomenicu domovinske zahvalnosti dodijeljenu mi zbog časne i uzorne službe.

Prednost kliške tvrđave i pogled u budućnost

Za razliku od Solina prednost Klisa odnosno kliške povijesno-kulturne priče je veća usredotočenost na jedan lokalitet, samu tvrđavu. U kojoj se mjeri funkcioniranje toga aparata može uzeti kao primjer odnosno polazišna točka za razmatranja upravljanja ovakvim lokalitetima?

– Tvrđava Klis kao povijesno-kulturna baština i fortifikacijski objekt, od iznimne važnosti u hrvatskoj povijesti zaslužuje najvišu razinu skrbi u svim segmentima pa tako i u segmentu sigurnosti. U odnosu na njenu povijesnu ulogu i činjenicu da je zbog svoga položaja i primarne uloge bila jamstvo sigurnosti stanovnika čitavoga ovoga područja, danas u tvrđavi brinemo o sigurnosti njenih posjetitelja, građana Klisa i samih uposlenika. Doslovno, svaki kamen ugrađen u tvrđavu priča posebnu priču koju smo dužni sačuvati za generacije koje će doći iza nas.
Upravo sačuvati povijest za generacije budućnosti, motiv je i inspiracija u mom svakodnevnom radu i promišljanju o sigurnosti svakodnevice na tvrđavi. Iskustva praktičara iz Lourdesa, Barcelone, Stuttgarta, primjenjivi su i na Kliškoj tvrđavi.

Što vam se najviše sviđa radeći u općini Klis? Jeste li optimistični glede budućnosti?

– Fleksibilnost i profesionalni odnos koji smo zauzeli od prvoga dana. Prihvaćanje mojih sugestija o kojima s načelnikom i kolegama kritički razgovaram, uvažavanje profesionalnoga iskustva, u konačnici govoreći sve je to sretna okolnost i preduvjet suradnje.
Uvjerena sam kako budućnost općine Klis donosi prosperitet i napredak za sve njezine žitelje. Niz je činjenica, projekata o kojima nisam ovdje pozvana govoriti, međutim mogu reći da od kada su na inicijativu općinskoga rukovodstva, Odlukom Vlade RH, 2018. upravljačka prava tvrđavom prenesena na općinu Klis, ostvaren je sjajan turistički rezultat. Već u 2019. tvrđava bilježi više od sto tisuća posjetitelja(!), a treba napomenuti da samo nekoliko godina ranije rezultati nisu bili ni približni. Napredak u obnovi i održavanju jasno je vidljiv, a komentari u pravilu pozitivni, a briga o turističko-sigurnosnom aspektu također je uočljiva. Ovo ljeto smo, zahvaljujući agilnim djelatnicima i povučenim sredstvima EU-a, dobili i prekrasnu rasvjetu koja je omogućila i noćne obilaske tijekom sedmoga i osmog mjeseca. Koristim priliku pozvati čitatelje da se uvjere koliko je prekrasan, nezaboravan osjećaj biti na našoj monumentalnoj, u hrvatskim okvirima iznimno važnoj lokaciji. Zaključno, tvrđava Klis sve prepoznatljiva je i izvan domaćih okvira, a podno tvrđave se nalazi i još jedan turistički adut – fantastični Interpretacijski centar. Nadalje, trebalo bi još dodatnoga prostora, kojega nemamo da vam pobrojim sve lokalitete u općini Klis i pripadajućoj kliškoj zagori. Nešto ću ipak posebno izdvojiti, a to je lokalitet – turistička atrakcija dolina Rajčica nedaleko sela Nisko, specifična s deset prirodnih i gotovo savršeno simetričnih bunara u suhozidu, zaštićenom kulturnom dobru koji simbolizira ljepotu dalmatinske zagore.

Božica Pranjić Marendić

Rođena 10. svibnja 1973. u Bjelovaru, gdje je završila osnovnoškolsko obrazovanje te srednjoškolsko obrazovanje u Ekonomskoj školi. Godine 1993. upisuje Fakultet kriminalističkih znanosti u Zagrebu gdje diplomira 1997. te stječe VSS i zanimanje diplomirani kriminalist. 2004. upisuje se na Poslijediplomski znanstveni studije Pravnog fakulteta u Splitu  gdje 2009. brani znanstveni magistarski rad te sječe akademsko zvanje magistrice znanosti iz područja društvenih znanosti (mr. sc.).

U Sigurnosnu obavještajnu službu (SOA), a ondašnjega naziva Služba za zaštitu ustavnoga poretka (SZUP) Centar Bjelovar upošljava se 1992. Preseljenjem 1998. karijeru nastavlja u SOA-i Centar Split. Tijekom službe je radila u većini ustrojstvenih jedinica te prošla sve potrebne edukacije i specijalizacije kao i tečaj za operativne djelatnike 1997. Odlazi u starosnu mirovinu 31. prosinca 2018.

U općini Klis na radnomu mjestu savjetnice u uredu načelnika upošljava se 1. lipnja 2019. U braku je od 1998. Majka je troje djece, kćeri i dvojice sinova. Iz Splita se u Solin se doselila 2005. gdje i danas živi.

 

RAZGOVOR S ELINOM LARRAVIDE VOLONTERKOM NA PROJEKTU ISTRAŽIVANJA BEDEMA I SPOLIJA U SOLINSKOJ GRADINI – Raznolikosti jednoga čovječanstva

Ne bih voljela kada bi turisti masovno nahrupili na neke od ovih prekrasnih lokaliteta samo kako bi pitali gdje je najbliži bar. U konačnici smatram kako je krajnji cilj ponude arheoloških tura koje grade priču oko nekoga lokaliteta privući one osobe kojima je povijest zanimljiva i koji u njoj uživaju

Ovogodišnjemu istraživanju arheološkoga lokaliteta u solinskoj Gradini svrsishodno i logično priključili su se studenti i suradnici dr. sc. Dina Demichelija u projekta koji za cilj ima istraživanje antičkih bedema i spolija. Među aktivnim sudionicima na projektu našla se tako i Elina Larravide rodom iz Washingtona DC u Sjedinjenim Američkim državama, a koja se 2008. radi studiranja preselila u Ujedinjeno kraljevstvo gdje je ostala živjeti i raditi. Susret s izrazito pristupačnom, komunikativnom osobom širokih pogleda nije mogao preskočiti svoju pisanu inačicu na stranicama »Kronike«.
– Iako trenutačno radim u »Big 4« računovodstvenoj kompaniji gdje pomažem korporacijskim klijentima s njihovim inozemnim programima i globalno mobilnim zaposlenicima moja istinska i prva ljubav su povijest, arheologija i humanistički studiji.
Studirala sam povijest i klasične studije, a na poseban način mi se svidjela Antička Grčka i Rim iako sam se u konačnici specijalizirala za Ahemenidsku Perziju. Dok sam studirala još u 2010., počela sam istraživati mrežnu stranicu nazvanu »Past Horizons« na kojoj arheološke kampanje, projekti i terenska arheološka nastava postavljaju svoje nadolazeće sezone. Običavala sam kontaktirati neke od projekata i ponuditi im se kao volonter. Sve je započelo kao svojevrsna zabava »što bi bilo« da bi zatim prešlo u hobi. Danas potrošim dva tjedna svojega godišnjeg odmora volontirajući na iskapanjima. To me drži u formi i povezanom s poviješću, uživam u tome tim više što nije izravno povezano s mojim svakodnevnim poslom – iskreno zaključuje Elina.

Elina Larravide: – Moj prvi rad u Saloni je bio s Arheološkim muzejom u Splitu, a drugi s profesorom Demichelijem i Muzejom – oba puta u Saloni u neposrednoj blizini Tusculuma

Arheologija, humanizam i kultura
Govoreći pak o važnosti arheologije i slijedom toga povijesti koju nose ne samo unutar humanizma nego i čitave kulture jednoga društva Elina je iznijela poglede temeljene iz iskustava izgrađenih u sredinama iz kojih osobno potječe i u kojima se profesionalno kreće.
– Mislim da nas arheologija povezuje s dvjema perspektivama. Prva jest da postoji način života kojega mi uopće ne možemo ni pojmiti i ostatci ovih veličanstvenih društava (koja uvijek ne cijenimo sukladno njihovoj naprednosti koju su imali) opipljiv su podsjetnik na one koji su bili davno prije nas.
Druga je perspektiva da unatoč gore navedenom nismo toliko različiti. Neprestano prepoznajemo da su jednostavne radosti i dnevne teškoće ostavljale traga na onima koji su živjeli pred dvije tisuće godina. Susrećemo tako nekoga tko sažalijeva lijenoga radnoga kolegu ili crta neprimjerene grafite čisto iz zabave ili ispuhuje frustracije zbog prevare u igri ili prodaji ili čak stariju generaciju koja okrivljuje mlađu za uništavanje svega. Sličniji smo nego što se razlikujemo, a upravo nam arheologija pokazuje ove raznolikosti jednoga čovječanstva – zaključuje Elina.

Volontiranje na iskapanjima u Saloni
Objektivno govoreći sudjelovanje stranih volontera u arheološkim istraživanjima u Saloni nije avangarda, ali jest svojevrsna novost uz dozu nesvakidašnjosti koja pak veliku prednost ima u otvaranju novih obzorja, u sagledavanju pitanja iz drugoga kuta.
– Profesora Demichelija, u sklopu čijega projekta sam radila ovdje u Gradini po prvi sam puta srela lani na prethodnim iskapanjima u Saloni na kojima sam sudjelovala. Svakako moram pohvaliti Roberta Bralića koji vodi »Ventula Travel« agenciju jer me je povezao s ovim iskapanjima i profesorom Demichelijem, Arheološkim muzejom u Splitu, Muzejom grada Kaštela (mojim prvim iskopavanjima u Hrvatskoj). Sreli smo se 2016. i pomagao mi je da se vraćam kao volonter u Splitsko područje svake godine kao i da vidim sve što ovo područje ima za ponuditi.
Iako nisam profesionalni arheolog (o čemu mogu samo sanjati) imam poprilično volontersko iskustvo. Moje prvo iskapanje je bilo prije deset godina. Pomagala sam u različitim trenutcima u mnogim aspektima iskapanja i konzervacije uključujući crtanje i mapiranje temelja, čišćenju i restauraciji keramike, zbrinjavanju ljudskih posmrtnih ostataka, pripremanju sondi za završna fotografiranja i uobičajenim teškim poslovima prebacivanja zemlje. Iskapala sam na terenima sve od rimskog smetlišta iz carskoga vremena do rane helenističke palače. Pomagala sam i u izložbama u lokalnim muzejima.
Ovo su moja treća iskapanja u Saloni, Solinu. Trebala su ustvari biti moja četvrta, ali su mi problemi s putovnicom 2018. Moj prvi rad u Saloni je bio s Arheološkim muzejom u Splitu, a drugi s profesorom Demichelijem i Muzejom – oba puta u Saloni u neposrednoj blizini Tusculuma.

Ciljani turisti
Iako na državnoj pa čak i lokalnoj razini pitanje turizma i njegova doprinosa čitavomu društvu nerijetko biva prenaglašenim, pogled i razmišljanja osobe koja je kao posjetitelj i volonter uključena u izravni kontakt s baštinom neprocjenjiv je.
– Srela sam u Ujedinjenom kraljevstvu ljude koji su bili u Splitu i kada sam ih upitala što misle o Dioklecijanovoj palači, rimskodobnoj i srednjovjekovnoj povijesti, nisu imali pojma o čemu govorim. Štoviše ti su ljudi odsjeli u samoj Palači! Pojma nisu imali o povijesti nakon čitava dva tjedna koje su tu proveli. Razočarali su me i rastužili kao turisti. Kada god putujem volim učiti o povijesti dotičnoga kraja. Uključivanje turista u povijest nekoga kraja dat će novu perspektivu i dimenziju njihovu odmoru, čineći ga ugodnijim, ali će također izazvati poštovanje prema lokalnim običajima i kulturi, čineći situaciju podnošljivijom za one koji velikodušno ugošćuju te turiste. Međutim samo uključivanje turista u iskapanja svakako ovisi o voditeljima pojedinih projekata i programima. Neki organizatori mogu vjerovati samo iskusnijim volonterima, dok drugi pak mogu biti zadovoljni posve novima, početnicima koju u životu možda nisu ni držali lopatu u rukama.
Kadgod se nudim kao volonter uvijek objasnim vlastito iskustvo. Želim zadobiti povjerenje voditelja iskapanja tako da im je primjereno imati me u svome timu. Ne samo da je to bitno radi očuvanja pronalazaka nego i poradi sigurnosti članova tima jer nitko ne želi dobiti mašklinom u postole – odrješito i veselo zaključuje Elina.

– Sve je započelo kao svojevrsna zabava »što bi bilo« da bi zatim prešlo u hobi. Danas potrošim dva tjedna svojega godišnjeg odmora volontirajući na iskapanjima

Solin, destinacija iz snova

Na tragu rečenoga svakako je zanimljivo čuti što osoba s ovakvim iskustvom i pogledima može reći o Solinu u kojemu je boravila i radila više puta.
– Volim Solin! Mjesto je prekrasno i imala sam sreću što sam mogla odsjesti u samome gradu. Moram pritom zahvaliti Robiju iz »Ventule« i uvelike hotelu »President« u Solinu i njihovu osoblju koji su me ugostili u zadnjemu trenutku kada mi je prethodni smještaj propao zbog pandemije.
Grad ima spektakularne poglede (Klis mi je također jedno od najdražih mjesta), blizu je Splita i Kaštela (i Trogira s vjernom »37-icom«). Najviše od svega volim šetnje uz rijeku, promatranje patkica i naravno lutanja po ruševinama Salone. Također jedem previše napolitanki, ne mogu proći pored Konzuma ili Ribole bez da ih kupim. Ove godine sam pokušavala smršavjeti nakon što smo tako dugo bili u »lockdownu«, ali prethodnih godina oni koji su bili sa mnom mogu posvjedočiti da sam svakodnevno donosila paket napolitanki za pauzu.
Što se tiče samoga Solina upoznatija sam s njegovom rimskom, ranokršćanskom, venecijanskom i otomanskom poviješću nego s današnjim Solinom. To ne znači da neću nastaviti učiti o njemu ako budem dovoljno sretna da se nastavim vraćati u Solin – optimistično poručuje mlada Amerikanka.

Salona, blago koje treba očuvati
Osim sagledavanja svih prednosti suvremenoga Solina i njegova odnosa s baštinom svakako je zanimljivo sagledati kako osoba iz inozemstva gleda na arheološki areal Salone kao cjelinu.
– U SAD-u se uopće ne može doći u kontakt s rimskim povijesnim tragovima tako da je istraživanje uvijek fascinantno. Iako sada živim u UK-u gdje je mnoštvo ostataka iz rimskoga vremena uvijek kažem da mjesta kao što je Salona ostavljaju daleko veći utisak. Bila sam na drugim rimskim lokalitetima, ali mislim da je Salona jedan od najboljih primjera koji pokazuje potencijalni razmjer rimskoga grada. Mjesta kao što su Split i mnoga druga ranije rimska područja koja su na njima izgrađena tijekom vremena, teže je prepoznati i odvojiti rimski period i arhitekturu od svega naknadnoga. Salona je prekrasna zbog toga što su u njoj brojne rimske ruševine koje nisu inkorporirane u nove građevine.

U konačnici smatram kako je krajnji cilj ponude arheoloških tura koje grade priču oko nekoga lokaliteta privući one osobe kojima je povijest zanimljiva i koji u njoj uživaju – zaključila je Elina

S obzirom da je u njoj toliko ostataka vjerujem da je zaštita istih istinska borba. Čini se da je mnogo toga za obraditi, a nedovoljno vremena i sredstava za provedbu – precizno je detektirala Elina dodajući kako smatra da bi Salona u budućnosti trebala držati ravnotežu između masovnoga turizma i »arheoloških nomada«. – Osobno nisam pristaša masovnoga turizma stoga što većina turista koje danas susrećem nema poštovanje prema starim, krhkim lokalitetima. Tako da ne bih voljela kada bi svi turisti nahrupili na neke od ovih prekrasnih lokaliteta samo kako bi pitali gdje je najbliži bar. U konačnici smatram kako je krajnji cilj ponude arheoloških tura koje grade priču oko nekoga lokaliteta privući one osobe kojima je povijest zanimljiva i koji u njoj uživaju – zaključila je Elina.

Usmena predaja temeljena na vlastitomu iskustvu i u današnje visoko tehnološko vrijeme predstavlja nedosežan način predstavljanja, upoznavanja i prenošenja vlastitoga iskustva drugima.
– Uvijek preporučam svojim prijateljima posjet Saloni/Solinu. Poznam dosta ljudi koji preko godišnjega odmora posjećuju Split i uvijek im preporučam da se odvaže na malu avanturu u Solin i na Klis.
Iskreno se nadam da ću se vratiti dogodine. Ne želim se nikada nametati ili uzimati mjesto nekome drugome (zainteresiranome lokalcu ili studentu), ali ako bude mjesta za mene kako bih mogla pomoći bit ću tu s lopatom u ruci spremna na posao!

Jedinstveni muzej nevjerojatnoga potencijala
Govoreći pohvalno o Arheološkomu muzeju u Splitu u njegovoj slavljeničkoj godini Elina je potpuno profesionalno sagledala postojeće stanje, vrijednosti i nedostatke pa čak ponudila i neke ideje za daljnji muzeološki, ali i ekonomski razvoj ustanove.
– Arheološki muzej u Splitu posjećujem svaki put kada dođem u Hrvatsku. Uživam gledati i posjećivati nalaze izložene u vrtu Muzeja, posebice velike sarkofage. Ove je godine sa mnom išao i moj muž kojega sam povela u prvi posjet i istinski je u njemu uživao.

– Mislim kako Muzej ima nevjerojatan potencijal kao turistička atrakcija koju se može kapitalizirati upravo na ovoj lokalnoj povezanosti

Mislim da je Muzej nemoguće usporediti s drugima. Bila sam u mnogim europskim muzejima i ne vidim često muzeje s toliko velikom, impresivnom zbirkom nalaza i informacija koje sve dolaze s lokalnoga područja. Nasuprot muzeju u Splitu u ovome vidu stoje zbirke drugih Europskih muzeja s iskopinama okupljenima s dalekih istraživanja ili zbirkama formiranima materijalom nabavljenim iz inozemstva.
Mislim da će se općenito govoreći sve prednosti i nedostatci Muzeja vezati uz postojeće znanje o Saloni pojedinoga posjetitelja. Mnoštvo je muzeja s rimskim nalazima diljem čitave Europe. Ono što čini Arheološki muzej u Splitu posebnim jest da on priča detaljnu priču o lokalnomu području, ali prosječni turist, posjetitelj Splita i Solina/Salone možda ne zna dovoljno o povijesti Salone kako bi to shvatio. Za one koji imaju postojeće znanje o Saloni i povijesti čitavoga područja on stvara živopisnu sliku.
Mislim da me je prvi boravak u Hrvatskoj pod Robijevim vodstvom odveo u Muzej pri kraju moga boravka, jer je on ispravno rekao kako Muzej na jednome mjestu okuplja brojne komadiće svega što sam vidjela i naučila o povijesti područja.
To bi u konačnici značilo da su otegotne strane činjenica da prosječni posjetitelj neće u potpunosti shvatiti sve što čini Salonu i Arheološki muzej posebnima i jednostavno će vidjeti samo još jedan muzej s rimskim predmetima.
Pozitivno u čitavoj priči jest to što se ovo sve vrlo lako ispravi posebice ako bi Muzej usmjerio iskustvo posjetitelja prema pričama o lokalnomu području. Svaki je izložak, ulomak primjer nečega što se dogodilo na dnevnoj bazi, stoga mislim da bi prilagodba iskustva razgledanja ili materijala ponuđenoga turistima preko pamfleta i oznaka u muzeju, koje će istinski pričati priču, povećala povezanost s lokalnom poviješću na način i u omjeru na koje drugi muzeji to jednostavno nikada neće moći ostvariti. Mislim kako Muzej ima nevjerojatan potencijal kao turistička atrakcija koju se može kapitalizirati upravo na ovoj lokalnoj povezanosti. Više posjetitelja će značiti i veća sredstva nužna za nastavak rada – zaključila je Elina.

LIKOVNA SEKCIJA »UDRUGE DON FRANE BULIĆ« LIKOVNIM URACIMA OPLEMENJUJE PROSTOR – Bojama na sivilo

Nisu Vranjičani zaboravili ni na stare riječi i običaje pa su tako na jednoj klupi naslikali balaturu, na drugoj luminar, a na trećoj tiramol sa šarenom robom nanizanoj na konopu uz pojašnjenja u kojima je sadržan još čitav niz starih dalmatinskih izraza poput priše, fjake, dišpeta, kontre i drugih

Unatoč ekološkim katastrofama koje im godinama prijete Vranjičani nisu izgubili vedri duh, a ljubav prema mjestu osim riječima iskazuju i slikom, pa su tako svoju »Malu Veneciju« u zadnje vrijeme ukrasili brojnim muralima, a klupe po mjestu oslikali šarenim, veselim i romantičnim detaljima.

Mariana Grubić, slikarska dizajnerica i voditeljica likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«

Za ove umjetničke uratke najzaslužniji su članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«, predvođeni voditeljicom Marianom Grubić, a svaki od njih sadrži jaku poruku i održava vedri duh stanovnika poluotoka kojega je Miljenko Smoje 70-ih godina prošloga stoljeća odabrao za snimanje scena kultnoga »Malog mista«. U sjećanje na to vrijeme, na sjevernoj strani rive, na klupi ispred kuće u kojoj se snimalo »Malo misto«, danas stoje imena Bepine i Luigija uz citate iz serije.
Tanja Munivrana i Antonija Jerković te voditeljica Mariana Grubić mjesecima su iz dana u dan smišljale nove motive, oslikavale, bojale i lakirale klupe po cijelom poluotoku, a radile su uglavnom navečer.
– U konačnici smo oslikale 75 klupa i potrošile oko 80 kila piture te isto toliko laka koje su nam osigurali Udruga i Grad Solin – govori Mariana po struci slikarska dizajnerica.

Duša »Maloga mista«

Nisu Vranjičani zaboravili ni na stare riječi i običaje pa su tako na jednoj klupi naslikali balaturu, na drugoj luminar, a na trećoj tiramol sa šarenom robom nanizanoj na konopu uz pojašnjenja u kojima je sadržan još čitav niz starih dalmatinskih izraza poput priše, fjake, dišpeta, kontre i drugih.
– Moram reći da su nam tijekom dugotrajnoga procesa oslikavanja površinâ mještani osim s idejama dolazili i s hranom i pićem tako da su se svi na neki način uključili u ovaj naš projekt i do sada smo čuli samo pozitivne komentare – govori Mariana dodajući kako imaju još puno ideja koje se nadaju realizirati.
Tu su i klupe posvećene velikanima poput Olivera, Tome Bebića, Arsena Dedića, Vice Vukova te Ljube Stipišića Delmate i njegovih vječnih stihova »Dalmatino povišću pritrujena«.
Puno je još zaslužnih pojedinaca i detalja iz vranjičke povijesti, ali i zgoda i nezgoda »Male Venecije« našlo svoje mjesto na drvenim šentadama.
Ovo je svojevrsna oda dalmatinskon načinu života i posebnostima Dalmacije – govori Mariana dodajući kako su jedan dio posvetili i pomorcima koji su obilježili povijest Vranjica, ali i mjesnim zgodama i nezgodama.

Ćakule, poezija

»Mali princ« nosi poruku za vranjičke ćakulone

– Dogodilo se da je naš mještanin zvani Beka slomija nogu pa ga je na klupi prid kućon zatekla slika Pink Panthera kojem je jedna noga u gipsu, a tu je i jedna posvećena našoj teti Mili Bugaruši koja godinama uprkos još vozi motorin. Nismo zaboravili ni naše ćakulone, oslikali smo im klupu na kojoj obično side i ispisale simboličan citat iz »Maloga princa«.– govori Mariana.
Obojali su vranjički likovnjaci i koševe za smeće, bitve i odbačene automobilske gume koje su uklopili u cijelu priču, a na nekoliko mjesta, uključujući i školsko dvorište iscrtali su polje za nekoć popularnu dječju igru cingarelu.
Nisu umjetnice zaboravile ni svoje poznate sumještane pa su tako naslikale skulpture kipara Jure Bilića, koje su svojevremeno uklonjene jer su bile od azbesta, a dobile su i poziv iz RK »Vranjica« da oslikaju klupu ispred dvorane na Bilankuši s posvetom nedavno preminulom treneru Anti Božiću Ćoniju.
Sjetile su se i pjesnika Stjepana Benzona, autora poznatih stihova: »Na kantunu kuća stoji, mala kuća ljudi moji, u njoj Ane dane broji, noći broji ljudi moji…«

Balun i Vukovar

Prostor za namjalđe u sjeni industirjskih hala oplemenjen je muralima i recikliranim, šarenim automobilskim gumama

Velebnim muralima koji se protežu od igrališta NK »Omladinca« pa sve do rive odali su počast svom klubu, vatrogascima nastradalima u velikoj tragediji na Kornatima, žrtvama grada heroja Vukovara, ali i dalmatinskim motivima, moru, brodicama i galebovima, i tu kako kažu, nije kraj.
– Već su nam upale u oko neke fasade i zidovi koji bi se dali oslikati, a mogli bi se obojati i ruzinavi stupovi javne rasvjete. Puno je posla, a malo vrimena, ali polako ili po dalmatinski, nije priša – poručila je inicijatorica svih ovih likovnih akcija, slikarska dizajnerica Mariana Grubić koja je unatoč dvokratnom radnom vremenu našla prostora i za ovaj kreativni, volonterski rad, a pridružili su joj se i drugi sugrađani kako bi zajedničkim snagama uljepšali svoje »Malo misto«.

Dvanaestorici braće u spomen

Najveći dio posla odradili su članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«

»Ovo nije kraj, gore pogledaj, tamo piše drugo ime hrabrosti…« dio je to natpisa kojeg su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vranjic u suradnji s članovima likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić« ispisali na velebnom muralu oslikanomu u povodu obljetnice najveće vatrogasne tragedije u povijesti Hrvatske koja se dogodila u kolovozu 2007. na Kornatima.
– Htjeli smo na neki način odati počast našim kolegama koji su nesretno izgubili živote u toj tragediji, a budući smo nedavno izgradili ovaj ogradni zid to nam se učinilo najprikladnije – rekao je Marin Milanović, zapovjednik DVD-a Vranjic.
– Izrada murala trajala je nekoliko dana, točnije noći, jer danju je bilo toliko vruće da se pitura odmah sušila i nije se moglo radit. Najveći dio posla odradila je naša Vranjičanka Mariana Grubić, koja je sve skicirala, i članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«, a mi smo bojali i pomagali koliko smo mogli – rekao je Milanović dodajući kako im je bio cilj da mural bude dovršen do obilježavanja 13. obljetnice 30. kolovoza.
Na muralu su uz stihove i prigodne slikovne prikaze ispisana i imena dvanaestorice tragično stradalih vatrogasaca: Dina Klarića, Ivice Crvelina, Ivana Marinovića, Marka Stančića, Gabrijela Skočića, Hrvoja Strikomana, Tomislava Crvelina, Ante Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdije, Marinka Kneževića i Ante Juričeva-Mikulina, čija je žrtva postala sinonim plemenitosti i hrabrosti potrebne za izvršavanje vatrogasnih zadataka.

OSNOVANA GRAĐANSKA INICIJATIVA S CILJEM POBOLJŠANJA ŽIVOTNIH UVJETA

Sustavno trovanje

Hale i prostori nekadašnjeg Salonita iznajmljeni raznim privatnicima izvor su sustavnoga onečišćenja, plastikom, metalom i bojama

Članovi nedavno osnovane građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koji su 28. rujna na vranjičkoj rivi održali javnu tribinu kako bi mještane i ostale zainteresirane upoznali s problemima i ciljevima inicijative poručili su kako su predugo pasivno promatrali događanja vezana uz kvalitetu života u Vranjicu.
– Formirali smo se kako bi pokrenuli neke stvari u našem mjestu jer više nije pet do dvanaest već smo u situaciji da nam otkucava 12 sati vezano uz zagađenja i ekološku katastrofu koja nam prijeti – rekao je član inicijative Pino Ivić dodajući kako je situacija postala neizdrživa.

– Kako bismo izložili problematiku ovoga dijela Kaštelanskog zaljeva moramo početi od gorkog i za mnoge vranjičke obitelji bolnog iskustva sa »Salonitom« zbog kojega zadnjih dvadesetak godina trpimo najgore posljedice, a one nas zbog okruženja u kojemu živimo, očekuju i dalje – upozorili su članovi inicijative iznoseći sedam ključnih točaka koje predstavljaju ugrozu za lokalno stanovništvo.
– Na prvom je mjestu i dalje »Salonit«. Naime tvrtka je u stečaju, ali su hale i prostori iznajmljeni raznim privatnicima koji nas svojom proizvodnjom, plastikom, metalom i bojama, i dalje sustavno zagađuju – upozorili su navodeći kao veliku prijetnju i prostor nekadašnjega remontnog brodogradilišta oko kojeg se vode pravne bitke vezane uz koncesiju.
– U tomu neredu opet ispaštamo mi žitelji Vranjica. Tu se pjeskare brodovi na otvorenom i pali plastični otpad, gume i obojano drvo, a crni gusti dim koji je zasigurno pun dioksina i furana vjetar nosi put mjesta – upozorili su.
Veliki problem predstavlja im i skladištenje te pretovar petrol koksa i ugljena na otvorenom u Sjevernoj luci, zajedno s istovarom nafte na nepropisan način.
– Osim toga, tu s naše sjeverne strane nalaze se postrojenja »Ine« s mega tankerima koji uplovljavaju zadnjih mjeseci i iskrcavaju na terminalu Solin bez poštivanja zakonskih odredbi. Nedavno se usred nevremena jedan tanker otkačio i danima nismo mogli živjeti od smrada nafte koja se izlila u more – rekli su članovi inicijative upozoravajući i na prašenje do kojega dolazi tijekom pretovara žitarica s brodova u silose u Sjevernoj luci, ali i na dugogodišnji problem Kosice, popularnoga kupališta Vranjičana i Solinjana, na kojoj unatoč najavama još uvijek nije pokrenuta sanacija azbesta.
– Inicijativa građana želi u dogovoru s mještanima konačno stati na kraj tom nepoštivanju zaštite mora i okoliša – rekao je okupljenima član inicijative Martin Bilić, magistar morskoga prometa navodeći propise i rezolucije koje bi se trebale poštivati.
– Nismo protivnici projekata, sadašnjih i budućih, koji će donositi boljitak i nova radna mjesta, ali tražimo da poštuju sve ekološke zahtjeve i norme društveno odgovornoga ponašanja – poručili su članovi inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« pozivajući sve stanovnike Vranjica da se ujedine u nastojanju da ovaj biser Jadrana, svoju »Malu Veneciju«, sačuvaju za buduća pokoljenja.

Vranjičani su poručili kako predugo pasivno promatraju događanja vezana uz kvalitetu života u svome mjestu

OKONČANA ČETVEROMJESEČNA ZAŠTITNA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U GRADINI Lokalitet koji je živio stoljećima

Zaštitno pak arheološko istraživanje započelo je radi crkve kao središnje građevine koja je nastala na temeljima dvaju prethodno građenih većih objekata, a sve tri građevinske faze imaju različitu orijentaciju zidova

Početkom listopada okončana su četveromjesečna zaštitna arheološka istraživanja u Gradini koja je provodio Arheološki muzej u Splitu, a prilikom kojih je istraženo oko 700 metara četvornih arheoloških površina. Na lokalitetu su uz arheologe sudjelovali i studenti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predvođeni doc. dr. sc. Dinom Demichelijem koji su imali priliku u sklopu terenske nastave istraživati na ovako iznimno slojevitom lokalitetu.

Velika površina unutar Gradine ostala je nažalost neistražena

Prema riječima dr. Demichelija istraživanja su obuhvatila prostor izričite istočne gradske periferije. Prema intenzitetu gradnje, lokalitet je bio kontinuirano naseljavan tijekom čitave antike: najraniji se slojevi prema nalazima mogu datirati u 1. stoljeće, a radi se o građevinama od kojih je ostalo tek po nekoliko redova kamenja u temelju, no dovoljno kako bi se ustanovilo da je radi o objektima trajne namjene (moguće kakav stambeni i/ili gospodarski objekt). Život tijekom rimskog perioda neprekinuto traje do 6. ili 7. stoljeća, a u tom vremenskome rasponu vidi se nekoliko faza gradnje kod kojih je uočeno preslojavanje u arhitektonskome smislu pri čemu je jasno da su za izgradnju novih zidova stariji jednostavno negirani probojima kroz njih – naglasio je dr. Demicheli.

Majstori recikliranja

Istraživanjima je potvrđen višestoljetni kontinuitet liturgijskoga prostora crkve u Gradini

Zaštitno pak arheološko istraživanje započelo je radi crkve kao središnje građevine koja je nastala na temeljima dvaju prethodno građenih većih objekata, a sve tri građevinske faze imaju različitu orijentaciju zidova. Crkva je dobrim dijelom bila prethodno istražena u iskopavanjima don Frane Bulića, a potom i Ljube Karamana i Ejnara Dyggvea, no u znanstvenoj literaturi nije bilo pouzdanoga odgovora kada je crkva podignuta. Na temelju ovih istraživanja jasno je da je crkva ukopana u antičke i kasnoantičke slojeve te se zasad može pretpostaviti da je najvjerojatnije nastala pred kraj kasnoantičkoga perioda, odnosno u 6. stoljeću. Crkva je građena uz obilato korištenje spolija koji su pripadali nekoj ranijoj arhitekturi, što nije čudno za Salonu, budući da je tijekom sedam stoljeća intenzivnog života ovoga grada recikliranje materijala, posebice kamenog, poprilično očekivana pojava. Na koncu, obrađeni se kamen iz Salone još donedavno koristio u graditeljstvu Solina – istaknuo je Demicheli nadodavši kako će upravo pitanje spolija biti predmetom daljnjega proučavanja, projekata i rasprava. Govoreći nadalje o crkvi Demicheli je naglasio kako je ona bila u funkciji i tijekom srednjega vijeka, odnosno starohrvatskoga razdoblja, o čemu govore i ostatci crkvenoga namještaja pronađeni u prethodnim istraživanjima. U 16. se stoljeću crkva našla u sklopu turske utvrde koja je izgrađena za potrebe opsade Klisa, a potom je napuštena. Upravo su ti srednjovjekovni i novovjekovni slojevi najslabije dokumentirani u pokretnim nalazima, budući da su bili prvi uništeni kada se život na ovome lokalitetu ponovno intenzivirao – istaknuo je Demicheli.

Istraživanja u Gradini provodio je Arheološki muzej u Splitu u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Salonitanske stube

Posebno zanimljiv dio istraživanja antički je bedem na istočnomu dijelu lokaliteta na kojem su Turci sagradili dio utvrde. Rimski su bedemi građeni u 2. stoljeću, no kako su štitili Salonu idućih skoro petsto godina, više su se puta obnavljali i nadograđivali, a nekoliko je faza njihove izgradnje i obnove ustanovljeno i u ovoj kampanji. U sklopu bedema otkriven je i dio stubišta kojim se penjalo na bedem, a nalaz predstavlja dosad najbolje dokumentirano stubište u funkciji bedema u Saloni – naglasio je Demicheli.

Stube pronađene uz antički bedem u Gradini tek trebaju ispričati svoju priču

Na lokalitetu je pronađeno i nekoliko grobova, uglavnom kasnoantičkih s grobnom konstrukcijom od amfora, a bilo je i onih koji pripadaju kasnijem srednjem vijeku. Pronađen je veći broj nalaza, uglavnom keramike, stakla, metala, kostiju i ostaloga pokretnog materijala na osnovi kojeg je bilo moguće datirati pojedine faze življenja. U tom je kontekstu posebno važan sloj prepun keramike koja je na jednome mjestu bila namjerno ostavljena ili odbačena u dijelu objekta čija datacija prethodi gradnji bedema.

OBILJEŽAVANJE DANA VOLONTERSKOGA RADA I DANA OTVORENIH VRATA UDRUGE »MOJE DIJETE SOLIN« Promocija volonterskoga rada

– Cilj nam je promovirati volonterski rad, ali i otvoriti vrata naše udruge kako bi se svi zainteresirani mogli upoznati s našim djelovanjem i uslugama koje pružamo, a koje su za naše korisnike u potpunosti besplatne – rekla je voditeljica Udruge Ljubica Milković

Desetak izuzetno aktivnih volontera sudjeluje u provođenju likovne i glazbeno-scenske radionice

Tradicionalno obilježavanje Dana volonterskoga rada i Dana otvorenih vrata članovi udruge »Moje dijete Solin« ove su godine zbog situacije s pandemijom koronavirusa, umjesto u svibnju obilježili 24. rujna početkom jeseni.
Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju »Moje dijete Solin« djeluje već 17 godina i trenutačno okuplja dvjestotinjak obitelji s područja Solina i okolnih gradova i općina, a Dane volonterskoga rada i Dan otvorenih vrata obilježavaju od 2013.
– Cilj nam je promovirati volonterski rad, ali i otvoriti vrata naše udruge kako bi se svi zainteresirani mogli upoznati s našim djelovanjem i uslugama koje pružamo, a koje su za naše korisnike u potpunosti besplatne – rekla je voditeljica Udruge Ljubica Milković.
Uz stručni tim koji provodi individualne i grupne terapije, pod okriljem udruge trenutačno djeluje desetak volontera koji sudjeluju u provođenju likovne i glazbeno-scenske radionice te u zabavno rekreativnim aktivnostima.
– Uglavnom je riječ o mladim osobama koje sa sobom donose ozračje dobrote i pozitivnih vibracija što nam je uistinu dobrodošlo – rekla je Milković napominjući kako je udruga putem projekta »Ti si uz mene!« kojega financira MZO i ove godine osigurala angažman 10 pomoćnika u nastavi za 16 učenika koji pohađaju COO »Slava Raškaj« i »Juraj Bonači« u Splitu te OŠ Vjekoslava Paraća u Solinu i OŠ Petra Kružića u Klisu.
Među volonterima angažiranima u udruzi je i Lea Vulić, studentica ekonomije, koja pomaže u radu likovne radionice.
– Iznimna mi je čast što mogu biti dio ove udruge i na neki način poticati kreativnost djece od koje i mi koji radimo s njima, možemo puno naučiti – poručila je Lea upućujući posebnu zahvalu voditeljici likovne radionice Antoniji Šerić.
Na obilježavanju Dana volonterskoga rada i Dana otvorenih vrata okupio se veliki broj korisnika među kojima i 24-godišnja Solinjanka Suzana Kalinić koja je istaknula kako joj članstvo u udruzi puno znači.
– Po struci sam pomoćni cvjećar, ali nisam zaposlena tako da me veseli što mogu doći u udrugu, družiti se i biti s prijateljima – rekla je Suzana.
Uz članove glazbene radionice koja djeluje pod vodstvom Mile Glavurdić u programu je nastupila i Paula Doljanin izvedbom pjesme »Aleluja«, a organizirana je i mala modna revija tijekom koje su korisnice, volonterke i zaposlenice udruge: Mia, Suzana, Lea, Antonija, Ivana i Marija, predstavile nove radne kute čiju je izradu financirala tvrtka »Ina« d.d. kojoj su upućene posebne zahvale.

U NEPOSREDNOJ BLIZINI OSNOVNE ŠKOLE DON LOVRE KATIĆA OTVOREN AUTOMAT KLUB »Niz voćkica« u najmlađem gradu

– To blještavilo reklama i misterioznost zabrane ulazaka izaziva kod mladih znatiželju i neki će kad-tad poželjeti to iskušati stoga ćemo se svim legitimnim sredstvima boriti protiv toga. Organizirat ćemo i prosvjede ukoliko bude potrebno – poručio je gradonačelnik

Na konferenciji za medije najavljena je i mogućnost prosvjeda

Nakon što su sredinom rujna na objektu u neposrednoj blizini Osnovne škole don Lovre Katića postavljene reklame za automat klub reagirali su ravnateljica škole Anđelka Slavić i roditelji djece koja pohađaju ovu solinsku osmoljetku te je u suradnji s Gradom Solinom sazvana konferencija za medije na kojoj je iskazano protivljenje otvaranju spomenutoga kluba na ovoj lokaciji.

– Spoznaja da se u blizini naše škole otvara jedan ovakav objekt izazvala je nevjericu, ogorčenost i zgroženost svih naših odgojno-obrazovnih djelatnika te roditelja i građana – rekla je ravnateljica Slavić navodeći da je odmah po saznanju da se otvara automat klub sazvala sjednicu Školskoga odbora, a potom se obratila Gradu Solinu, Županiji splitsko-dalmatinskoj kao osnivaču te Poreznoj upravi, Ministarstvu financija i predsjedniku Vlade i Sabora kako bi svi čuli za ovaj slučaj.
– Prisutnost takvoga sadržaja, automat kluba, casina i kladionica, u blizini škole kod djece razvijaju stav da se radi o nečem normalnom, dopuštenom i prihvatljivom te se prešućuje da je takva aktivnost klađenja i kockanja vrlo rizična i opasna za psihosocijalni razvoj čovjeka, za njegov status u obitelji i društvu – poručila je ravnateljica.

Protiv »voćkograda«
Žestoko protivljenje otvaranju automat kluba uz osnovnu školu iskazao je i gradonačelnik Dalibor Ninčević napominjući kako ovo nije prvi put da se Grad Solin bori protiv otvaranja kockarnice.
– Podsjetio bih da smo prošle godine, isključivo zahvaljujući razumijevanju vlasnika, zaustavili otvaranje casina pokraj crkve Svete Obitelji u središtu Solina. Naime, suglasnost za rad ove vrste poslovnih objekata izdaje Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava bez suglasnosti lokalne jedinice koju se uopće ne pita za mišljenje i to je ono što me posebno žalosti i zbog čega sam doista ogorčen – rekao je gradonačelnik poručujući roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima da u ovoj borbi nisu sami.

Gradonačelnik smatra kako se upravo namjerno traže lokacije za ovakve klubove uz vjerske objekte i škole

– Svakako ćemo kontaktirati investitora kako bi ga pokušali uvjeriti da automat klub na izlasku iz školskoga dvorišta nije primjerena lokacija, a usporedo s tim uputit ćemo zahtjev svim nadležnim službama da provjere je li uporabna dozvola za ovaj poslovni prostor izdana za ovu ili za neku drugu namjenu. Zatražit ćemo i od Porezne uprave koja je nadležna za izdavanje suglasnosti, da još jednom ispita sve propisane prostorno-tehničke uvjete – najavio je Ninčević dodajući kako nije slučajno da se za ovakve klubove biraju lokacije u blizini škola, vrtića i vjerskih objekata.
– To blještavilo reklama i misterioznost zabrane ulazaka izaziva kod mladih znatiželju i neki će kad-tad poželjeti to iskušati stoga ćemo se svim legitimnim sredstvima boriti protiv toga. Organizirat ćemo i prosvjede ukoliko bude potrebno – poručio je gradonačelnik.

Izmjestiti i druge klubove
Konferenciji za medije nazočio je i Tomislav Đonlić, pročelnik Odjela za prosvjetu Županije splitsko-dalmatinske, koji je rekao kako je zgrožen činjenicom da se unatoč postojanju pravilnika događaju ovakve stvari.

Tomislav Đonlić, pročelnik Odjela za prosvjetu Županije splitsko-dalmatinske zalaže se za uklanjanje svih ovakvih sadržaja uz škole

– Tražimo od nadležnih da preispitaju svoje odluke te da se svakako razmotri mogućnost izmještanja automat kluba s ove lokacije, ali i s drugih lokacija koje nisu u skladu s pravilnikom – rekao je pročelnik Đonlić.
Naime izmjenama i dopunama Pravilnika o prostorno-tehničkim uvjetima za otvaranje casina i automat klubova iz ožujka ove godine propisano je kako njihova udaljenost od vrtića, škola i vjerskih objekata ne smije biti manja od 500 metara, međutim prema informacijama koje su u međuvremenu pristigle od strane Ministarstva financija Središnjega ureda Porezne uprave zahtjev za otvaranje automat kluba na ovoj lokaciji, u neposrednoj blizini osnovne škole, podnesen je prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Pravilnika pa se na njega ne primjenjuju spomenuta ograničenja.
Tijekom održavanja konferencije za medije u dvorištu škole spontano se okupio veći broj roditelja koje je predstavljao predsjednik Vijeća roditelja Ivan Matijević.
– Mi roditelji ćemo napraviti sve što je u našoj moći, što je u okviru zakona, sve što nam srce kaže da napravimo da se ovaj casino odavde makne i da zaštitimo našu djecu – poručio je Matijević.

 

PRAVOBRANITELJICA ZA DJECU HELENCA PIRNAT DRAGIČEVIĆ DALA PUNU PODRŠKU DJELATNICIMA ŠKOLE I RODITELJIMA

Preispitati dokumentaciju

Na adresu Osnovne škole don Lovre Katića stigao je odgovor Ureda pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević koja je dala punu podršku djelatnicima škole i roditeljima u njihovim nastojanjima da zaustave otvaranje automat kluba u neposrednoj blizini osmoljetke.
– Pravobraniteljica za djecu višekratno i u brojnim prilikama naglašava potrebu učinkovitije zaštite djece i zalaže se za povećanje minimalne udaljenosti casina i automat klubova od prostora u kojima organizirano borave djece – navedeno je u odgovoru pristiglom iz Ureda pravobraniteljice uz napomenu kako su i tijekom izrade izmjena i dopuna pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za otvaranje ove vrste objekata naglasili potrebu propisivanja restriktivnijih uvjeta.
– Nažalost tada nije prihvaćen naš prijedlog da se prijelaznim i završnim odredbama osiguraju mehanizmi primjene odredbe o minimalnoj udaljenosti od odgojno-obrazovnih i drugih mjesta na kojima organizirano borave djeca i za one prostore u kojima se igre na sreću priređuju otprije. S obzirom na saznanja o više slučajeva otvaranja automat klubova u blizini odgojno-obrazovnih ustanova u proteklomu periodu, ponovno smo se obratili Ministarstvu financija te upozorili na propuštanje zaštite najboljih interesa djece te preporučili još jednom da se poduzmu predradnje za dopunu odredbi postojećega pravilnika. U odnosu na konkretan slučaj, otvaranje automat kluba u blizini Osnovne škole don Lovre Katića preporučili smo da preispitaju dokumentaciju, utvrde jesu li ispunjeni propisani uvjeti te poduzmu odgovarajuće radnje kako bi zaštitili djecu i njihovu dobrobit – stoji u odgovoru Ureda pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević.

 

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ O IZMJENAMA PRAVILNIKA

Prije novog zakona

Gradonačelnik Dalibor Ninčević podsjetio je tijekom konferencije za novinare održane u dvorištu Osnovne škole don Lovre Katića na izmjene i dopune Pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima kladionica. Naime spomenutim je pravilnikom do 2012. bilo propisano da objekti u kojima se priređuju igre na sreću moraju biti najmanje 500 metara udaljeni od odgojno-obrazovnih ustanova i vjerskih objekata.
Taj pravilnik je 2012. izmijenjen na način da je priređivačima igara na sreću omogućeno da pribave samo Izjavu o udaljenosti lokacije poslovnoga prostora od drugih casina ili automat klubova koja ne smije biti manja od 500 metara. Pri tom su iz teksta ispuštena dva važna detalja: odgojno-obrazovni i vjerski objekti. Na taj je način, jednim potezom pera, odredba prema kojoj je kockarnica morala biti najmanje 500 metara udaljena od škola prestala vrijediti. Ograničenja su vraćena tek u ožujku ove godine kada je Ministarstvo donijelo nove izmjene i dopune pravilnika.
– Trebalo je proći čak osam godina da se ovaj propust ispravi, odnosno da se ponovno uvedu ograničenja prema kojima casina i automat klubovi moraju biti minimalno 500 metara udaljeni od škola i vjerskih objekata – rekao je gradonačelnik Ninčević iznoseći još jednom nezadovoljstvo činjenicom da se zahtjevi za izdavanje odobrenja za otvaranje casina i automat klubova podnose Ministarstvu financija Središnjem uredu Porezne uprave koje izdaje suglasnost bez ikakve konzultacije s jedinicom lokalne samouprave na čijem se prostoru predmetni objekt otvara.

Uklanjanjem reklama i ulaza sa strane objekta uz školu investitori su pokazali dobru volju

IZJAVA ZA MEDIJE VLASNIKA AUTOMAT KLUBA

Po zakonu

U izjavama za medije tvrtka Mamut Fortis čvrsto je ostajala uz stav opravdavanja uloženih sredstava u uređenje prostora uz solinsku osmoljetku.
– Radimo sve po propisima i zakonima RH. U znak dobre volje maknuli smo sve reklame koje gledaju na školu. Učinit ćemo dodatne napore oko uređenja okoliša te ćemo ostaviti samo ulaz na suprotnoj strani od škole – odgovorili su iz tvrtke Mamut Fortis. Na upit o mogućnosti uklanjanja automat kluba sa spornoga mjesta istaknuli su još jednom kako su sve radili po zakonu te dodali kako ih još uvijek nitko nije kontaktirao o ovom pitanju, ni roditelji, ni škola, ni Grad, ni Županija.

 

KONCEM RUJNA ODRŽANA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Peroš na čelu Knjižnice

Diplomirani knjižničar Ivan Peroš djelatnik je Gradske knjižnice Solin od srpnja 2013., a na dužnost ravnatelja na mandat od četiri godine stupit će 26. studenoga ove godine, nakon isteka mandata dosadašnje ravnateljice

Solinsko Gradsko vijeće na sjednici održanoj 28. rujna prihvatilo je prijedlog imenovanja novoga ravnatelja Gradske knjižnice Solin na čijem je čelu dugi niz godina bila Karmen Borković. Na raspisani natječaj prijavilo se dvoje kandidata, Ivan Peroš i Nada Topić, a Upravno vijeće Knjižnice jednoglasno je izabralo Ivana Peroša te isti prijedlog uputilo gradskim vijećnicima koji su ga usvojili većinom glasova.
Diplomirani knjižničar Ivan Peroš djelatnik je Gradske knjižnice Solin od srpnja 2013., a na dužnost ravnatelja na mandat od četiri godine stupit će 26. studenoga ove godine, nakon isteka mandata dosadašnje ravnateljice.

Rad DV »Cvrčak«
Uz izbor ravnatelja Gradske knjižnice na dnevnom redu 25. sjednice Gradskoga vijeća našao se i prijedlog izvješća o radu Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin za pedagošku godinu 2019./’20. koja je prema riječima ravnateljice vrtića Anđele Biuk, zbog izvanredne situacije izazvane pandemijom koronavirusa bila znatno drugačija od prethodnih godina.
– Sukladno uputama Stožera civilne zaštite vrtić su od 16. ožujka kada je zbog pandemije obustavljen rad predškolskih i školskih ustanova u cijeloj Hrvatskoj, pohađala samo ona djeca koju roditelji nisu mogli na drugi način zbrinuti i u tom trenutku smo imali 18 djece u svim našim vrtićkim skupinama. Redovni rad vrtića pokrenut je 20. svibnja kada smo u skladu sa svim epidemiološkim preporukama ponovno otvorili sve vrtićke skupine – izvijestila je ravnateljica Biuk napominjući kako se za vrijeme nemogućnosti redovnoga rada odvijao poseban program pod nazivom »E-vrtić u partnerstvu s roditeljima« koji je imao za cilj održavanje kontinuirane komunikacije između svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.
– Poseban naglasak stavljen je na komunikaciju između odgojitelja i stručnih suradnika s roditeljima koji su odlično prihvatili ovakav program suradnje – rekla je ravnateljica napominjući kako se zbog navedene situacije nisu realizirale neke od tradicionalnih vrtićkih manifestacija.

Manifestacije i razdvajanje Ustanove
– Uspjeli smo realizirati dječje mačkare i manifestaciju tradicijskih igara »Maja Matas – Oklen si dite?« dok su dječja olimpijada i Dani dječjeg vrtića »Cvrčak« otkazani – izvijestila je ravnateljica.
Vijećnik Marin Matijević osvrnuo se na činjenicu da je i ove godine velik broj djece ostao neupisan u dječje vrtiće stoga ga je zanimalo upisuju li se u vrtiće na području grada Solina djeca sa spornog područja na kojem još uvijek nisu riješene granice između grada Solina i općine Klis.
– Osim toga, zanima me kada se planira provesti već najavljeno razdvajanje vrtićke ustanove – pitao je vijećnik Matijević.
Ravnateljica je istaknula kako djeca s područja grada Solina imaju prednost pri upisu u solinske vrtiće u odnosu na djecu s područja okolnih općina Klis, Muć i Dugopolje, međutim djeca čiji roditelji imaju prebivalište na spomenutom spornom području ostvaruju iste uvjete za upis u solinske vrtićke kuće kao i djeca roditelja koji žive na solinskim adresama.
Na pitanje vezano uz razdvajanje vrtićke ustanove odgovorio je gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je izvijestio vijećnike o sastanku kojega je prije mjesec dana održao s predstavnicima općina Klis, Muć i Dugopolje, koje djeluju pod okriljem DV-a »Cvrčak«, a vezano upravo uz mogućnost razdvajanja.
– Predstavnici općina u načelu su suglasni da se pokrene postupak razdvajanja i on bi se mogao realizirati do kraja ove pedagoške godine – najavio je gradonačelnik napominjući kako je Grad Solin u situaciji da bi zbog broja djece i sam već mogao imati dvije vrtićke ustanove.

VIJEĆNIČKA PITANJA

Kockarnica uz školu, nered na Izvoru

Rubriku vijećničkih pitanja otvorio je predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) iznoseći inicijativu da se ispita mogućnost osnivanja podružnice Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije na području grada Solina.
Vijećnik Goran Milavić (NLM) zatražio je da Nogometni klub Solin zbog visine proračunskih sredstava koja se ulažu u njegovo djelovanje, podnese financijski izvješaj Gradskom vijeću. Osim toga apelirao je da se, u cilju reguliranja brzine, u Ulici Put mira postave ležeći policajci o kojima je do sada više puta bilo govora.

»Voćkice« uz školu
Vijećnicu Ivanu Sedlar (HDZ) zanimalo je što je Grad poduzeo po pitanju otvaranja automat kluba u neposrednoj blizini Osnovne škole don Lovre Katića. Uz to ponovno je iznijela problem donjega dijela Držićeve ulice, u naselju Priko vode koji je u lošem stanju.
– Nedavno je gornji dio ove ulice postao jednosmjeran što je povećalo promet u donjemu dijelu koji je i dalje dvosmjeran pa se stvaraju velike gužve. Postoji li mogućnost da se u cijeloj ulici uvede režim jednosmjernoga prometa pa da dobijemo svojevrsni kružni tok oko zgrade – pitala je vijećnica Sedlar nakon čega ju je predsjednik Gradskoga vijeća uputio na slanje pisanoga zahtjeva s prijedlogom novoga prometnog rješenja kako bi Gradsko vijeće na jednoj od idućih sjednica moglo raspraviti o navedenoj mogućnosti.
Odgovor na pitanje vezano uz otvaranje automat kluba pored OŠ don Lovre Katića dao je gradonačelnik Dalibor Ninčević koji je izvijestio vijećnike kako su nakon održane konferencije za medije, na kojoj je Grad izrazio svoje protivljenje otvaranju ovoga objekta, gradske službe uputile zahtjev nadležnim tijelima da se ispitaju sve dozvole izdane za navedeni klub.
Predsjednik Gradskoga vijeća zatražio je da se ispita može li Grad unijeti izmjene u Prostorni plan te na taj način spriječiti otvaranje automat klubova i kockarnica na određenim područjima.
Vijećnik Niko Režić (Bolji Solin) ponovio je zahtjev iznesen na prošloj sjednici vezano uz nužnost ograđivanja dječjega igrališta u naselju Sveti Kajo, preko puta crkve Sv. Anastazija, dok je vijećnik Marin Matijević (nezavisni) iznio potrebu tiskanja novoga plana grada jer u postojećem nisu sadržane novoformirane ulice.

Nedostatak policajaca
Vijećnik Mario Jaman (SDP) predložio je da se na jednu od sljedećih sjednica Gradskoga vijeća pozove načelnik Policijske postaje Solin kako bi se u direktnom kontaktu s njim razgovaralo o stanju sigurnosti na području grada.
– U svim kontaktima s policijom vezano uz potrebu određene intervencije dobijem odgovor kako nemaju dovoljno djelatnika koji bi obilazili teren, pa me zanima kada bi solinska Policijska postaja, s obzirom na područje koje pokriva, mogla prijeći u višu kategoriju te samim time dobiti veći broj djelatnika – pitao je vijećnik Jaman koji se požalio i na rad komunalnoga redarstva, točnije na činjenicu da se unatoč svim aktivnostima koje je Grad do sada poduzeo, na određenim lokacijama stvaraju gomile nelegalno odbačenoga smeća, posebno na prostorima oko kontejnera.
Gradonačelnik je vezano uz rad Policijske postaje Solin izvijestio vijećnike kako bi se uskoro trebala dovršiti energetska obnova zgrade Policijske postaje Solin, nakon čega slijedi uređenje interijera.
– Tijekom nedavno održane video konferencije u kojoj su osim mene sudjelovali načelnici općina Klis, Muć i Dugopolje, župan splitsko-dalmatinski, načelnik PP Solin i glavni načelnik policije dogovoreno je kako će Grad Solin, spomenute općine i SDŽ osigurati dio sredstava potrebnih za uređenje interijera. Riječ je o iznosu od oko 900 tisuća kuna u kojem će Grad Solin sudjelovati sa 150 tisuća, tri navedene općine svaka sa po 50 tisuća, a Županija s 200 tisuća kuna. Preostali dio osigurat će Ministarstvo unutarnjih poslova – rekao je gradonačelnik dodajući kako se i tom prilikom raspravljalo o malomu broju policijskih službenika koji pokrivaju ovo izuzetno veliko područje te je od strane glavnoga načelnika policije najavljen dolazak nekoliko mladih policajaca koji bi uskoro trebali izaći s Akademije.
– Kada je u pitanju gomilanje smeća uz kontejnere moram reći kako su nakon akcije organiziranog odvoza, na četiri lokacije postavljene nadzorne kamere te da ćemo nastaviti s uspostavom video nadzora, ali i sa sankcioniranjem prekršitelja – najavio je gradonačelnik.

Gomile smeća i nered na Izvoru
Vijećnik Josip Marković (HDZ) upozorio je kako se na dijelu puta koji vodi od Šukice do Ulice Marka Marulića, kao i na makadamskom parkiralištu pored ribogojilišta, nakon kiša stvaraju velike lokve. Osim toga apelirao je da se u Ulici Blage Zadre postavi rasvjeta te da se razmisli o drugom načinu usporavanja prometa kroz Ulicu Gašpina mlinica jer postojeći uspornici ne ispunjavaju svoju funkciju, a izazivaju dodatnu buku.
Vijećnica Dolores Jaman (SDP) ponovno je upozorila na nered koji vlada na području oko izvora Jadra na kojemu je sve više posjetitelja i smeća.
– Već sam na jednoj od proteklih sjednica iznijela ovaj problem, pa me zanima što je Grad u međuvremenu poduzeo po pitanju njegova rješavanja – pitala je vijećnica Jaman.
Gradonačelnik je izvijestio vijećnicu da je izdan nalog za postavljanje »tajmera«, odnosno vremenskih prekidača, kako bi se u večernjim satima gasila rasvjeta te na taj način spriječilo veće okupljanje uz Izvor.
– Osim toga kontaktirao sam policiju kako bi se povećali nadzori u ovomu dijelu grada, a i naš komunalni izvidnik ima nalog da intenzivnije obilazi ovo područje – rekao je gradonačelnik.

Zemljište na kojemu se gradi novi poslovni centar u Rupotini formirano je višegodišnjim nasipanjem potoka

Neprikladan teren
Vijećnik Davor Mikas (Bolji Solin) zatražio je pismeno izvješće vezano uz poslovni centar u Rupotini, točnije uz stabilnost tla na kojem se gradi budući objekt.
Uz to zanimalo ga je na kojoj je lokaciji planirana izgradnja drugog solinskog reciklažnoga dvorišta te što je Grad poduzeo po pitanju uređenja Poslovnog centra Priko vode.
Prema riječima predsjednika Gradskoga vijeća Renata Prkića za lokaciju drugoga reciklažnog dvorišta određen je prostor parkirališta Županijske uprave za ceste u industrijskoj zoni Karabaš.
Na stanje Poslovnog centra Priko vode osvrnuo se dogradonačelnik Ivica Rakušić ističući kako je dio vlasnika prostora zainteresiran za unapređenje Centra te da će Grad i ubuduće poduzimati sve što je u njegovoj moći da se to konačno riješi.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću