KONCEM VELJAČE ODRŽANA 29. SJEDNICA GRADSKOG VIJEĆA – Kliški dug »Cvrčku«, JUK »Zvonimir« mijenja statut

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Do smanjenja prihoda dovelo je i dugovanje općine Klis, odnosno činjenica da nisu izvršili svoju obvezu sufinanciranja za DV »Sveti Roko«. Statut JUK »Zvonimir« usvojen je u kolovozu 2020. te je dostavljen Ministarstvu kulture i medija RH koje je predložilo da se natječaj za imenovanje ravnatelja osim u dnevnom tisku i na mrežnim stranicama Ustanove objavi i u Narodnim novinama

Ravnateljica Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin, Anđela Biuk, predstavila je solinskim gradskim vijećnicima na početku 29. sjednice održane 22. veljače, financijsko izvješće ove ustanove za 2020.

Sveukupni prihodi DV-a »Cvrčak« u protekloj godini iznosili su nešto više od 26.5 milijuna kuna odnosno oko 2.8 milijuna manje u odnosu na plan, dok su ukupni rashodi dosegli iznos od 26.8 milijuna što je rezultiralo manjkom od oko 265 tisuća kuna koji su pokriveni viškom prihoda ostvarenim tijekom prethodnih godina. Zahvaljujući tome DV »Cvrčak« je financijsku 2020. zaključio s 288 tisuća kuna viška prihoda.

Prema riječima ravnateljice Biuk u navedenom manjku prihoda oko 1.3 milijuna kuna odnosi se na uplate roditelja.

Općine Muć i Dugopolje planiraju pokrenuti osnivanje vlastite vrtićke ustanove dok će općina Klis još neko vrijeme ostati u zajedničkoj ustanovi s gradom Solinom

– Zbog pandemije korona virusa koja je obilježila proteklu godinu došlo je do privremenoga zatvaranja vrtića zbog čega su roditelji bili oslobođeni plaćanja naknade za polovicu ožujka, te za čitavi travanj i svibanj 2020. – rekla je ravnateljica Biuk.

– Do smanjenja prihoda dovelo je i dugovanje općine Klis, odnosno činjenica da nisu izvršili svoju obvezu sufinanciranja za DV »Sveti Roko« koja je na dan 31. prosinca 2020. iznosila nešto više od 347 tisuća kuna, a nisu podmirili ni troškove prehrane za ovu vrtićku kuću. Obroci za DV »Sveti Roko« nisu pokriveni centralnom kuhinjom vrtića, zbog njezine preopterećenosti, nego se pokrivaju putem ugovora s vanjskim dobavljačem – objasnila je Biuk napominjući kako je općina Klis tijekom siječnja ove godine podmirila dio navedenoga dugovanja tako da trenutačna potraživanja iznose oko 200 tisuća kuna.

Nastavak isteklog projekta

Značajan dio prihoda DV-a »Cvrčak« u protekloj godini ostvaren je temeljem projekta »Unaprjeđenje usluga za djecu u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja« financiranog sredstvima Europskoga socijalnog fonda koji je istekao 8. veljače ove godine.

– Grad je među prvima poslao prijavu za nastavak ovoga projekta putem natječaja otvorenoga 15. veljače te se iskreno nadamo pozitivnom odgovoru i nastavku njegove realizacije – najavila je ravnateljica.

Sveukupni rashodi DV-a »Cvrčak« također su odstupili od plana i manji su za oko 3.1 milijun kuna, a jedan od glavnih razloga je prolongiranje otvaranja novoga vrtićkog centra u Arapovcu. Naime, ovaj vrtić je prema najavama trebao započeti s radom u 2020. te su sukladno tome bili planirani i rashodi za zaposlene koji s obzirom na činjenicu da vrtić nije otvoren u planiranomu roku nisu realizirani.

Dokaz potrebi razdvajanja Ustanove

Tijekom rasprave koja je uslijedila vijećnik Marin Matijević (nezavisni) komentirao je spomenuto dugovanje općine Klis ističući kako je ono još jedna potvrda da se vrtićka ustanova »Cvrčak« koja uz Grad Solin pokriva i općine Klis, Muć i Dugopolje, treba razdvojiti.

Prema riječima gradonačelnika Dalibora Ninčevića već su pokrenuti određeni koraci u tomu smjeru, a dogovori su za sada ostvareni s općinama Muć i Dugopolje koje planiraju pokrenuti osnivanje vlastite ustanove.

– Dokumentacija je već poslana u nadležno Ministarstvo koje je dalo pozitivno mišljenje na predloženi nacrt izmjena Statuta tako da bismo već do kraja mandata ovoga Gradskog vijeća mogli odlučivati o formalnome razdvajanju, nakon kojega općinska vijeća Muća i Dugopolja trebaju donijeti odluku o formiranju nove ustanove – rekao je gradonačelnik dodajući kako će općina Klis još neko vrijeme ostati u zajedničkoj ustanovi s gradom Solinom.

Solinski gradski vijećnici jednoglasno su prihvatili izvješće o financijskom poslovanju DV-a »Cvrčak« za proteklu godinu.

JUK »Zvonimir« sukladno preporukama Ministarstva

Uslijedilo je predstavljanje prijedloga izmjena Statuta Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin koje je iznio ravnatelj ustanove Tonći Ćićerić.

– Statut JUK »Zvonimir« usvojen je u kolovozu 2020. te je dostavljen Ministarstvu kulture i medija RH koje je predložilo da se natječaj za imenovanje ravnatelja osim u dnevnom tisku i na mrežnim stranicama Ustanove objavi i u Narodnim novinama te je predložilo da se riječi »Ministarstvo kulture« zamijene riječima »ministarstvo zaduženo za poslove kulture« – objasnio je Ćićerić napominjući kako su to jedine stavke koje se mijenjaju u prošle godine usvojenomu Statutu.

Vijećnici su ovaj prijedlog jednoglasno usvojili.

Manje vijećnika i jedan zamjenik

Grad Solin nalazi se u skupini gradova koji imaju između 20 i 35 tisuća stanovnika te će sukladno tome u novomu sazivu Gradskoga vijeća umjesto 21 imati 19 članova. Izmjene i dopune odnose se i na izbor gradonačelnika i njihovih zamjenika, te će Grad Solin prema novim odredbama imati jednoga zamjenika gradonačelnika

Grad Solin će prema novim odredbama imati jednoga zamjenika gradonačelnika, umjesto dosadašnja dva

Solinski gradski vijećnici odlučivali su o izmjenama i dopunama statuta Grada Solina te poslovnika Gradskog vijeća Solina, a predstavio ih je predsjednik Odbora za statut i poslovnik Željko Ljubičić (HDZ).

– Riječ je o odredbama temeljenima na izmjeni i dopuni Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, usvojenima u prosincu 2020., a njihov glavni cilj je racionalizacija lokalne i regionalne samouprave – objasnio je Ljubičić dodajući kako se u skladu s navedenim smanjuje broj članova predstavničkih tijela ovisno o broju stanovnika svake pojedine lokalne, odnosno regionalne samouprave.

Grad Solin nalazi se u skupini gradova koji imaju između 20 i 35 tisuća stanovnika te će sukladno tome u novomu sazivu Gradskoga vijeća umjesto 21 imati 19 članova, a njihova ukupna godišnja naknada ograničena je na maksimalno 11 tisuća kuna po vijećniku. Navedene izmjene i dopune odnose se i na izbor gradonačelnika i njihovih zamjenika, te će Grad Solin prema novim odredbama imati jednoga zamjenika gradonačelnika, umjesto dosadašnja dva.

Kada je u pitanju smanjenje broja Vijećnika predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić ističe kako to ne bi trebalo utjecati na njegovu operacionalizaciju budući je ovo solinsko tijelo do izbora 2013. sukladno tada važećem zakonu također brojilo 19 vijećnika.

– U svakom slučaju cilj je smanjiti troškove rada predstavničkih tijela – rekao je Prkić.
Gradonačelnik Dalibor Ninčević kratko je prokomentirao što za grad Solin znači ukidanje funkcije drugoga dogradonačelnika ističući kako je svaka lokalna samouprava specifična na svoj način.

– Uzimajući u obzir činjenicu da je Solin populacijski najmlađi grad u Hrvatskoj, što ga čini posebno dinamičnim, te da ima tendenciju daljnjega rasta broja stanovnika, ukidanje ove funkcije nije dobro i zasigurno će otežati funkcioniranje rada gradske uprave. Razumijem da se prilikom izrade izmjena i dopuna zakona u prvom redu vodilo računa o uštedama, ali smatram da je pri tome ipak trebalo voditi računa o situaciji u svakom pojedinom gradu – smatra gradonačelnik.

PREDSTAVLJENA »STRATEGIJA UPRAVLJANJA IMOVINOM GRADA SOLINA ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2027.«

Gradskih 20 stanova i 30 poslovnih prostora

Grad u svom vlasništvu ima 20 stanova te u zakup daje 18 poslovnih prostora za koje se plaća najamnina, 3 prostora koja su dana na korištenje bez naknade, a 9 je poslovnih prostora ustupljeno na korištenje vrtićima kojima je Grad osnivač. Dio solinske gradske oporbe pak spornim smatra utvrđivanje cijene najma gradskih poslovnih prostora

Jedna od točaka 29. sjednice Gradskoga vijeća odnosila se na predstavljanje Strategije upravljanja imovinom Grada Solina za razdoblje od 2021. do 2027. Navedena Strategija temelji se na primjeni Zakona o upravljanju državnom imovinom te sadrži nekoliko cjelina među kojima je analiza postojećega stanja upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Grada te vizija, ciljevi i smjernice budućega upravljanja.

– Strategija se donosi s ciljem osiguravanja ekonomskoga, svrhovitoga i transparentnoga upravljanja imovinom Grada – rekao je pročelnik Odjela za pravne i opće poslove Ante Ljubičić napominjući kako je Registar gradskih nekretnina dostupan na službenoj mrežnoj stranici Grada.
Kao jedan od dokumenata upravljanja i raspolaganja imovinom Grad uz Strategiju donosi i godišnji Plan upravljanja imovinom kojim se određuju kratkoročni ciljevi i smjernice te provedbene mjere u svrhu provođenja Strategije. Godišnji Plan upravljanja donosi se do 30. studenoga tekuće godine za sljedeću godinu.
U Strategiji je naveden popis službenih vozila i radnih strojeva, dionica i poslovnih udjela koje Grad ima u pojedinim trgovačkim društvima, nekretnina, odnosno poslovnih prostora i stanova koje Grad posjeduje, zemljišta i komunalne infrastrukture koja obuhvaća nerazvrstane ceste, javne prometne površine i parkirališta, javne garaže, zelene površine, građevine i uređaje javne namjene, javnu rasvjetu, groblja te građevine namijenjene obavljanju javnoga prijevoza.
U Strategiji je između ostaloga navedeno kako Grad u svom vlasništvu ima 20 stanova za koje su zaključeni ugovori o najmu i to 14 sa zaštićenom najamninom i 3 sa slobodno ugovorenom najamninom dok su 3 stana u sporu. Uz to Grad daje u zakup 18 poslovnih prostora za koje se plaća najamnina i 3 prostora koja su dana na korištenje bez naknade, a 9 poslovnih prostora ustupljeno je na korištenje gradskim vrtićima kojima je Grad osnivač.

– Strategija upravljanja imovinom u službi je postizanja gospodarskih, infrastrukturnih i drugih razvojnih ciljeva te zaštite interesa Grada Solina sa svrhom očuvanja imovine i njezine važnosti za život i rad postojećih i budućih naraštaja – rekao je pročelnik Ljubičić napominjući kako je za navedeni dokument proveden i postupak javnoga savjetovanja tijekom kojega nije bilo primjedbi građana.
Vijećnici su predstavljenu Strategiju usvojili s pet glasova protiv i jednim suzdržanim, a najviše primjedbi odnosilo se na utvrđivanje cijene najma poslovnih prostora.

VIJEĆNIČKA PITANJA

Uklanjanje stoljetnih stabala, njemački investitori i građevni otpad

Prema riječima predsjednika Gradskoga vijeća Renata Prkića prvim DPU-om bila je predviđena izgradnja prometnice na području Klanac vrijedne oko milijun kuna, od čega se odustalo. Spomenuti DPU stavljen je izvan snage, a glavni ulaz će se formirati proširenjem postojeće spojne ceste Ulice don Frane Bulića i Klanca

Oporbeni gradski vijećnici sustavno iskazuju interes za pitanja vezana uz solinska groblja

Vijećnik Marin Matijević (nezavisni) upozorio je na nedostatak zajedničkih ukopnih grobnica na Novom solinskom groblju te na loše stanje postojećih.

– Na Novomu groblju trenutačno postoji nekoliko zajedničkih ukopnih grobnica koje djeluju poprilično zapušteno. Činjenica je da su takve grobnice neophodne stoga apeliram da se prilikom izgradnje novoga grobnog polja predvidi još jedno zajedničko ukopno mjesto – rekao je Matijević.
Nadalje, Matijević je istaknuo i potrebu postavljanja table s oznakom grada Solina u Solinskoj ulici kod trgovine »Građa« te predložio da se iz parka na ulazu u Solin, na početku Zvonimirove ulice, uklone stabla platane koja prijete parkiranim automobilima, te da se ovaj prostor adekvatno uredi.
Matijević je istaknuo i potrebu uređenja pristupa predjelu Klanac na kojem je bila planirana izgradnja studenskog kampusa. Prema riječima predsjednika Gradskoga vijeća Renata Prkića (HDZ) prvim DPU-om bila je predviđena izgradnja prometnice na području Klanac vrijedne oko milijun kuna, ali od toga se u međuvremenu odustalo.

– Spomenuti DPU stavljen je izvan snage, a glavni ulaz bi se sukladno novim planovima i proračunskim projekcijama formirao proširenjem postojeće spojne ceste Ulice don Frane Bulića i Klanca – objasnio je Prkić.

Funkcionalnost i izgled novoga vrtića

Vijećnik Davor Mikas (Bolji Solin) komentirao je prostor novoga vrtićkog centra u Arapovcu, odnosno izrazio nezadovoljstvo načinom njegova uređenja.

– Dvorište se nalazi u suterenu i onemogućava djeci adekvatan pogled, zgrada nema prozore koji se mogu otvoriti tako da je cijeli prostor pokriven ventilacijom, a prostori u kojima borave djeca međusobno su odijeljeni staklenim stjenkama koje onemogućavaju privatnost – komentirao je Mikas.
Gradonačelnik Dalibor Ninčević nije se složio s primjedbama vijećnika, a u svom je obrazloženju između ostaloga istaknuo kako se radi o reprezentativnom objektu uređenom prema najsuvremenijim metodama u kojima je osiguran ugodan i siguran boravak najmlađih.
Mikas je ponovio i pitanje izneseno na jednoj od prethodnih sjednica vezano uz proširenje groblja u Kučinama te je zatražio pisani odgovor upravitelja Vlastitoga komunalnog pogona Ante Parčine.

Dom za stare i građevni otpad

Josip Brčić (Bolji Solin) zanimao se za najavljenu izgradnju doma za stare i nemoćne na zemljištu uz Ulicu Marka Marulića.

– Tu su prije otprilike dvije godine napravljeni iskopi, ali već dugo vremena nema nikakvih aktivnosti pa me zanima je li investitor odustao od navedenog projekta – pitao je Brčić.

– Radilo se o investitoru iz Njemačke koji je napravio idejno rješenje za izgradnju doma za stare i nemoćne te napravio predugovor s vlasnicima zemljišta. Međutim, prema našim saznanjima došlo je do određenih problema u pregovorima s vlasnicima i projekt je stavljen u mirovanje – rekao je gradonačelnik dodajući kako je Grad podržao inicijativu investitora.

Brčić je upozorio i na nedostatak legalnoga odlagališta za građevinski otpad, ali taj problem bi prema gradonačelnikovim riječima trebao biti riješen kroz narednih mjesec do dva.

– U tijeku je uređenje reciklažnoga dvorišta za građevni otpad kojega su pokrenuli tvrtka »Cemex« Hrvatska i Grad Kaštela, a koji se nalazi na zapadnom dijelu postojećega eksploatacijskog polja Sv. Juraj – Sv. Kajo. Bit će to prva lokacija za zbrinjavanje građevnoga otpada u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja će i našim građanima osigurati legalno zbrinjavanje ove vrste otpada – rekao je gradonačelnik.

Pohvala dobrim rješenjima

Vijećnik Goran Milavić (NLM) zatražio je da mu se dostavi pismeno izvješće o realizaciji projekata financiranih EU sredstvima, Glorijetu, Kulturnom centru i Gradini, kao i o rokovima realizacije druge faze projekta »Jadro izvor života«.

– Na kraju bih svakako uputio pohvale na račun uređenja dječjega igrališta smještenoga pored reciklažnoga dvorišta u Ulici Joze Kljakovića Šantića. To se posebno odnosi na postavljanje gumene podloge koju bi, po mom mišljenju, trebalo postaviti i na druga dječja igrališta u gradu – poručio je Milavić.

 

JAVNI UVID U PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA GENERALNOGA URBANISTIČKOG PLANA SOLINA – Životna logika i prostorno uređenje

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Na području južno od Gospina Otoka formira se zona ugostiteljsko-turističke namjene T1, a namijenjena je izgradnji i rekonstrukciji hotela visoke kategorije koji može pružati usluge kongresnoga i zdravstvenog turizma te ostalih građevina smještajnih i ugostiteljskih namjena, pratećih sportskih, rekreacijskih, zdravstvenih, zabavnih i sl. sadržaja

U razdoblju od 26. veljače do 8. ožujka ove godine provodio se javni uvid u prijedlog izmjena i dopuna Generalnoga urbanističkog plana Solina, a javno izlaganje održano je 3. ožujka u Domu »Zvonimir«. GUP Solina donesen je 2006., nakon čega je pet puta mijenjan i dopunjavan, a posljednje izmjene i dopune usvojene su u lipnju 2018.
– Izrada Izmjena i dopuna GUP-a dio je procesa kontinuiranoga planiranja koje se temelji na praćenju i ocjenjivanju stanja u prostoru, a izmjene se rade na cijelom području obuhvata važećega prostornog plana – rekla je Ines Berlengi u ime izrađivača plana, tvrtke »GIS plan«, iznoseći ocjenu trenutačnoga stanja.
– Među bitnim obilježjima ističu se neplanski izgrađene površine na kojima je nakon završetka procesa legalizacije potrebno provesti sanaciju. Uglavnom je riječ o područjima izgrađenima višestambenim građevinama nezadovoljavajućega urbanog standarda te s prometnim površinama i parcelacijama koje su neprilagođene potrebama urbanoga razvoja grada. Sve to zahtijeva kontinuirano ulaganje u unapređenje prometne mreže te javnih sadržaja i površina – rekla je Berlengi osvrćući se i na areal antičke Salone, odnosno zonu arheološkog parka koja je samo djelomično uređena i dostupna te neadekvatno prezentirana.

Grad na moru bez pristupa obali

– Osim toga imamo nedostupnu i neuređenu morsku obalu zauzetu neodgovarajućim sadržajima i nepovezanu s ostatkom grada – rekla je Berlengi iznoseći potom i neke od glavnih izmjena i dopuna sadržanih u novom prijedlogu GUP-a.
– Istočni dio gospodarske zone u obalnomu dijelu naselja Sv. Kajo s dijelom luke za prihvat tankera, namijenjen je rekonstrukciji postrojenja INE te se novim prijedlogom GUP-a omogućava povećanje ukupnih postojećih skladišnih kapaciteta do 15 posto radi planiranoga uklanjanja postrojenja i pripadajućih cjevovoda na predjelu vranjičko Blato – najavila je Berlengi.
Na području južno od Gospina otoka formira se zona ugostiteljsko-turističke namjene T1, a namijenjena je izgradnji i rekonstrukciji hotela visoke kategorije koji može pružati usluge kongresnoga i zdravstvenog turizma te ostalih građevina smještajnih i ugostiteljskih namjena, pratećih sportskih, rekreacijskih, zdravstvenih, zabavnih i sl. sadržaja. Nije dopuštena izgradnja stambenih građevina, a minimalna površina građevne čestice je tisuću metara četvornih.
Pored školske-sportske dvorane u Arapovcu na zemljištu površine 12 tisuća metara četvornih, planirana je izgradnja srednjoškolskoga centra, a na prostoru zapadno od Novoga solinskog groblja nove osnovne škole. Na području Đurine kave predviđeno je područje za izgradnju stanova iz programa poticajne stanogradnje, a predio Bunje se iz zone mješovite pretežito poslovne namjene pretvara u zonu mješovite pretežito stambene namjene.
U obalnomu dijelu područja Kosica u Vranjicu planira se uređenje plaže te su dozvoljene intervencije u smislu nasipanja šljunka, uređenja platoa i sunčališta te izgradnje valobrana i obalnih zidova. Osim toga moguće je postavljanje pokretnih i montažnih sadržaja koji neće ugroziti ili oštetiti okoliš i koji se, po završetku kupališne sezone moraju ukloniti s plaže.
Na području zapadno od amfiteatra moguće je formiranje novoga ulaza u arheološki park s javnim parkiralištem i infrastrukturom za posjetitelje, uz prethodne uvjete, suglasnost i nadzor nadležnih tijela. Propisuje se obveza održavanja postojeće ili uređivanja nove pješačke komunikacije Salone, odnosno naselja sv. Kajo, s obalom i plažom Mramorna, preko željezničkoga kolodvora.

Novogradnja s više parkirališnih mjesta

Jedna od dopuna odnosi se i na gradnju višestambenih građevina s 10 i više stambenih jedinica koje ubuduće moraju osigurati minimalno 30 posto površine prizemlja za poslovne sadržaje u funkciji stanovanja, poput dnevne opskrbe, osobnih usluga i sl.
Povećavaju se i postojeći standardi za izgradnju garažnih i parkirnih mjesta pa tako minimalni broj parking mjesta koja treba osigurati na građevnoj čestici s 4 ili više stambenih jedinica i višestambene građevine iznosi 2 i po mjesta na 100 metara četvornih bruto površine, ali ne manje od jednog i po mjesta po stambenoj jedinici, umjesto dosadašnjega jednoga mjesta.
Na svim česticama koje graniče s tokom rijeke Jadro nužno je osigurati prostor za uređenje šetnice, od izvora do ušća rijeke Jadro, na način da se ne zadire u obalnu zonu rijeke, da se očuva postojeća obalna vegetacija i zasjenjenost rijeke, te ostavi dovoljno prostora za obnovu obalne vegetacije tamo gdje ona nedostaje. Minimalna udaljenost građevina od riječne obale je 15 metara.
Detaljan pregled izmjena i dopuna GUP-a svi zainteresirani mogu pronaći na službenim mrežnim stranicama Grada Solina, a pisana mišljenja, prijedlozi i primjedbe mogli su se podnositi zaključno do 8. ožujka do kada je trajao javni uvid.

GRAĐANSKI PRIJEDLOZI I PRIMJEDBE NA IZMJENE I DOPUNE GUP-A

Zatrpavanje ekološko-zdravstvene bombe

Rasprava je započela pitanjem o 40-godišnjem nepostojećem koridoru spojne ceste u Svetomu Kaju, vranjičkoj plaži Kosica koja počiva na milijunima kubika azbestnoga otpada, izgradnji Srednjoškolskoga centra i nogometnoga stadiona u Arapovcu, zabrani brodogradnje uz vranjički poluotok te dinamici uklanjanja rezervoara za gorivo u vranjičkomu Blatu

Prema digitalnoj katastarskoj podlozi nastaloj na temelju zračnih snimaka iz 1968. vidljivo je da je čitava obala vranjičke Kosice formirana nasipanjem azbestne sirovine, a o čemu su na brojnim mjestima posvjedočile generacije Vranjičana Izvor fotografije: e-katastar

Građani koji su sudjelovali u javnoj raspravi o izmjenama i dopunama Generalnoga urbanističkog plana Solina usmeno su iznijeli svoje prijedloge i primjedbe.
Mirko Ćapeta iz naselja Sveti Kajo zatražio je brisanje koridora spojne ceste između ulica Jajići i Dudini, koji prolazi njegovim česticama.
– Taj koridor postoji od 70-ih godina prošloga stoljeća i smatram da sam bio dovoljno strpljiv da poslije toliko godina čekanja i nemogućnosti korištenja i upravljanja svojom nekretninom imam razloga zatražiti uklanjanje navedenoga spojnog puta uz napomenu kako na tim česticama nikada nije postojao put u naravi – naglasio je Ćapeta.
– Koridor je izmjenom i dopunom plana smanjen i prilagođen na način da što manje zadire u predmetne čestice – odgovorila je Berlengi ističući kako će se izgradnjom prometnice planiranim koridorom ostvariti odgovarajući pristup budućim građevnim česticama, a samim time i povećati vrijednost zemljišta.
Zlata Ninčević iz Vranjica komentirala je uređenje plaže na predjelu Kosica istaknuvši kako je riječ o umjetnoj tvorevini nastaloj od azbestnoga i asfaltnoga otpada te da je zabrinjava kad vidi da se planira uređenje kupališta bez spominjanja sanacije. U skladu s navedenim predložila je da se u novi plan uvrsti i ta obveza.
Vatroslav Japirko se u ime navijača Nogometnoga kluba Solin zanimao za najavljenu izgradnju Srednjoškolskoga centra u Arapovcu. Zanimalo ga je hoće li će se time smanjiti površina predviđena za izgradnju stadiona solinskoga kluba te je predložio da se škola izmjesti na drugu lokaciju, a kao prijedlog iznio je prostor istočno od trgovine »Lidl«, odnosno prostor nekadašnjega »Salona Graditelja«.
Prema riječima Ines Berlengi planiranje čestice za izgradnju srednje škole nije ugrozilo veličinu parcele potrebne za izgradnju stadiona.
Ivan Grubišić Tasić, predstavnik Inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.«, predložio je da se na prostoru na kojemu se nalaze objekti bivšega »Salonita« i »Brodoremonta«, a koji ima poslovno-proizvodnu namjenu, onemogući brodogradnja koja je najveći izvor zagađenja vranjičkoga poluotoka. Osim toga zanimao se za dinamiku uklanjanja Ininih rezervoara iz Vranjičkoga blata.
– Znam da oni mogu biti na toj lokaciji do isteka vijeka trajanja, ali mislim da bi bilo dobro kada bi Grad donio određeni vremenski rok do kojega bi se oni trebali izmjestiti – predložio je predstavnik vranjičke Inicijative.

U SALONITANSKOM AMFITEATRU ZAPOČELA PREDIZBORNA KAMPANJA NEZAVISNE LISTE MLADIH – Solinsko zagrijavanje političke klime

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Vedran Duvnjak iz Nezavisne liste mladih – Solin najavio je kandidaturu za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima. Uz Duvnjaka je tijekom predstavljanja održanoga u salonitanskom amfiteatru bila i kandidatkinja NLM-a za zamjenicu gradonačelnika Anita Perković Milišić

Vedran Duvnjak, kandidat za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima

– Najavljujem bolja i ljepša vremena za sve građane Solina. Naš je slogan »razvedravanje« i ne to nema veze s meteorološkim prilikama, nego označava promjenu političke klime u Solinu – poručio je Vedran Duvnjak iz Nezavisne liste mladih – Solin najavljujući kandidaturu za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima. Uz Duvnjaka je tijekom predstavljanja održanoga u salonitanskom amfiteatru bila i kandidatkinja NLM-a za zamjenicu gradonačelnika Anita Perković Milišić.
– Solin se kroz medije stalno provlači kao mladi grad, ali mi kao grad nismo napravili gotovo ništa da privučemo mlade obitelji. One su doselile u Solin zbog nižih cijena stanova u odnosu na Split. Kad već uživamo blagodati dolaska mladih ljudi u naš grad, moramo im omogućiti i bolju infrastrukturu. Nedopustivo je da nam svake godine ostaje velik broj djece neupisane u vrtiće, a upravo to je osnovni preduvjet da bi mladi mogli raditi. Gradnjom novih vrtića i izjednačavanjem cijena gradskih i privatnih vrtića možemo i moramo riješiti probleme neupisane djece rane i predškolske dobi. Gradnja sigurnih pristupnih puteva do škola i vrtića te dječjih igrališta neophodna je za podizanje kvalitete života tih istih mladih obitelji – poručio je Duvnjak najavljujući i zalaganje za transparentnije funkcioniranje grada.
– Znam da je ta riječ već postala pomalo izlizana, ali mi želimo da to zaista bude tako jer je osnova svakoga zdravog poslovanja i odnosa – istaknuo je Duvnjak dodajući kako nije slučajno da su ovo predstavljanje odlučili organizirati u Saloni.
– Izabrali smo ovo mjesto jer želimo ukazati na neiskorišteni turistički potencijal kojega grad Solin ima. Ovo je bogatstvo koje bi dobro unovčili svi svjetski gradovi, ali to kod nas nije slučaj – rekao je poručujući kako tijekom kampanje neće nikoga napadati te da će pričati isključivo o problemima koji muče građane i nuditi rješenja.
– Svaka stranka ima odličan predizborni program, ali problem je što ga postizborno ne provodi. Naš je program napisan realno, u njemu nema megalomanskih projekata i sva su obećanja ostvariva – poručio je Duvnjak.

Anita Perković Milišić, kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika

Kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Anita Perković Milišić između ostaloga je iznijela mišljenje kako svaka osoba treba aktivno sudjelovati u politici jer su samo tako moguće promjene.
– Solinski se NLM odlučio upravo za to, za aktivno djelovanje. Želimo da Solin bude među najboljima po povlačenju novca iz EU, da budemo među najboljima po odvajanju otpada te među prvima po transparentnosti. Više ne prihvaćamo prosječnost. Tu smo da promijenimo dosadašnji način rada i funkcioniranja. Solin može i mora puno bolje! – zaključila je Perković Milišić.

PRIBLIŽAVANJEM PROLJEĆA ZAHUKTAVAJU SE RADOVI NA REKONSTRUKCIJI GRADSKIH PROMETNICA VRIJEDNI 2.7 MILIJUNA KUNA – Prema kvalitetnijim rješenjima

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Rekonstrukcijom Ulice Petra Krešimira IV. u naselju Priko vode obuhvaća se čitava dužina ulice od oko 550 metara, najavljuju i skori početak radova na rekonstrukciji i proširenju dijela Ulice 27. rujna u Mravincima. Radovi na prometnici u dužini od 140 metara planirani su u trajanju od 90 dana. Među prioritetnim je i Ulica sv. Nikole u Svetomu Kaju na potezu od crkve sv. Anastazija do Ulice Dudini

Rekonstrukcija gradskih prometnica jedan je od prioriteta djelovanja Grada te se sukladno gradonačelnikovim najavama u onim ulicama koje su u posebno lošemu stanju, pored redovitoga održavanja, provodi kompletna rekonstrukcija koja predstavlja daleko kvalitetnije rješenje i dugoročno donosi uštedu.
U skladu s navedenim provodi se i rekonstrukcija Ulice Petra Krešimira IV. u naselju Priko vode, a radovima koji su u tijeku obuhvatit će se gotovo čitava dužina ulice od oko 550 metara.
– Ulica je puna zakrpa, ulegnuća i rupa te će se izvršiti skidanje asfaltnoga sloja, popravak loših mjesta plićim zahvatima ili dubljim kopanjem do nosivoga sloja, stavljanjem tampona i asfaltiranje čitavoga kolnika, dijelom izravnavajućim slojem, dijelom habajućim i nosivim slojem. Skidat će se i asfalt na nogostupima, izvršiti popravci te ugraditi rampe za invalide i zamijeniti dio propalih i oštećenih rubnjaka – izvijestili su iz Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom.
Radove na rekonstrukciji Ulice Petra Krešimira IV., koji zajedno s troškovima nadzora iznose nešto više od 931 tisuću kuna s PDV-om, izvodi tvrtka »Pling« d.o.o. iz Solina.
Iz spomenutoga Odjela najavljuju i skori početak radova na rekonstrukciji i proširenju dijela Ulice 27. rujna u Mravincima.
– Planirani radovi koji će se provoditi u dužini od 140 metara, obuhvaćaju proširenje asfaltnoga zastora na 5.5 metara i metar proširenje za upušteni nogostup za pješački promet i mimoilaženje većih vozila. Rekonstrukcija obuhvaća skidanje asfalta i popravak loših mjesta, ulegnuća i rupa, eventualno tamponiranje gdje je potrebno te stavljanje habajućega i nosivog sloja asfalta. Zbog proširenja će se srušiti postojeći potporni i ogradni zidovi te sagraditi novi armirano-betonski. Postavit će se nova vodovodna instalacija, a oborinska odvodnja će se riješiti asfaltnim rigolima i betonskim kanalicama – specificirali su iz nadležnoga Odjela.
Za navedene radove ishođena je građevinska dozvola i odabran izvođač radova, »Gradina mont« d.o.o. Vučipolje. U tijeku je žalbeni rok nakon čega se očekuje potpisivanje ugovora. Početak radova najavljen je za drugu polovicu ožujka, a procijenjena vrijednost planiranih zahvata s troškovima nadzora iznosi oko 780 tisuća kuna s PDV-om. Predviđeni rok za dovršetak projekta je 90 dana.
Na popisu ulica u kojima uskoro kreću radovi, a koja je do sad više puta isticana kao prioritetna je Ulica sv. Nikole u Svetomu Kaju na potezu od crkve sv. Anastazija do Ulice Dudini.
Postojeća prometnica kako ističu iz Odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom nema nogostup te je time onemogućeno sigurno odvijanje pješačkoga prometa, osobito kretanje djece iz osnovne škole Vjekoslava Paraća. Osim toga, križanje ulica Sv. Nikole i Dudini je nepregledno što ugrožava sigurno odvijanje prometa vozilima i pješacima. Stanje asfaltnoga kolničkog zastora je vrlo loše s mjestimičnim rupama te uzdužnim i mrežastim pukotinama. Projektom je stoga predviđeno proširenje ceste i dogradnja nogostupa, rušenje postojećih potpornih i ogradnih zidova te izgradnja novih, proširenje opasne krivine, skidanje gornjega stroja ceste, popravci loših mjesta, te navlačenje novoga asfalta. Također će se u nogostupu postaviti nova javna rasvjeta, a riješit će se i oborinska odvodnja ceste. Dužina čitavoga zahvata je 107 metara. Za navedene radove ishođena je građevinska dozvola i u tijeku je natječajni postupak za odabir najpovoljnijega ponuditelja. Procjena vrijednosti radova s troškovima nadzora je oko 980 tisuća kuna s PDV-om, a rok izvođenja radova je 60 dana.

U POVODU SVJETSKOGA DANA BUBREGA U GRADSKOMU SREDIŠTU ODRŽANA JAVNO-ZDRAVSTVENA AKTIVNOST – Solinsko sjedilačko stanovništvo

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Mjerenjima u hvalevrijednoj akciji u organizaciji udrugâ »Zdravi dan« iz Solina Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika SD županije i studentskom udrugom CroMSIC kod solinskoga je stanovništva utvrđene povećane vrijednosti krvnoga tlaka i razine šećera u krvi, tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva

Deset posto od nešto više od stotinu ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi

Udruga »Zdravi dan« iz Solina u suradnji s Udrugom dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije i studentskom udrugom CroMSIC, organizirala je 11. ožujka u povodu Svjetskoga dana bubrega javno-zdravstvenu aktivnost mjerenja šećera, tlaka i indeksa tjelesne mase za građanstvo s ciljem prevencije bubrežne bolesti i promicanja znanja i svijesti o istoj. Svjetski dan bubrega u Hrvatskoj se obilježava od 2007. svakoga drugog četvrtka u ožujku, a ovogodišnje aktivnosti odvijale su se pod sloganom »Živjeti dobro s bubrežnom bolešću«.

Dobar odaziv i poražavajući rezultati

Akcija se tijekom jutra odvijala u gradskom središtu Solina ispred zgrade gradske uprave, a poslijepodne u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo. Mjerenja su, zahvaljujući iznimno dobrom odazivu, provedena na stotinjak ispitanika, a zabilježeni rezultati još jednom su potvrdili važnost preventivnoga djelovanja.
– Gotovo deset posto ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi te su usmjereni svom liječniku obiteljske medicine – izvijestila je predsjednica Udruge »Zdravi dan« dr. Ivana Petrović iznoseći i rezultate antropometrijskih mjerenja koja je provodila tajnica Udruge Kristina Greblo Boban, mag. nutricionizma.

Poslijepodnevna mjerenja provedena su u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo

– Antropometrijska mjerenja pokazala su povećane vrijednosti tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva što ukazuje na sjedilački način života, premalo tjelesne aktivnosti te loše prehrambene navike – rekla je dr. Petrović dodajući kako su ovakvi rezultati dijelom posljedica Covid pandemije te su usko povezani s povećanim vrijednostima krvnoga tlaka, šećera u krvi i kroničnim nezaraznim bolestima koje proizlaze iz stresnoga i sjedilačkoga načina života te posezanja za brzom i procesuiranom hranom.
– Uz to smo primijetili i lošu hidrataciju ispitanika, naime, uz pravilne prehrambene navike, redovitu tjelesnu aktivnost i san, za zdravlje je ključna i navika pijenja vode. Premali unos vode uzrokuje dehidraciju u organizmu, koja ovisno o stupnju izaziva smetnje. Manji gubici uzrokuju suhoću usana i usta, suhu kožu, glavobolju, manjak koncentracije, smetnje mentalnih funkcija, rada bubrega te probavnoga sustava i srca. Dnevna preporuka je piti 0,3 dl vode po kilogramu tjelesne mase – savjetovala je dr. Petrović.

Aktivni život bolesnika

Akciju je u Solinu popratila i tajnica Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije Marina Bogdanović koja se posebno osvrnula na geslo ovogodišnje akcije, potrebu zdravoga i kvalitetnog života unatoč bolesti.
– Dijagnoza bubrežne bolesti, a poglavito potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom uvelike utječe na kvalitetu života bolesnika stoga je izuzetno važno omogućiti im da zadrže svoju ulogu i socijalno funkcioniranje te da nastave s aktivnim životom – poručila je Bogdanović.
Svoj doprinos obilježavanju Svjetskoga dana bubrega dali su i studenti Medicinskoga fakulteta u Splitu, članovi udruge CroMSIC, kojima ovakve akcije prema riječima studentice Katarine Čavke, pružaju priliku za stjecanje dodatne prakse neizmjerno važne za njihov budući rad.

RAZGOVOR S DOPREDSJEDNICOM UDRUGE »ZDRAVI DAN« DOC. DR. SC. JOSIPOM RADIĆ, SPEC. NEFROLOGOM

Ugroženost djece u Dalmaciji

Doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog: – Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila

Dopredsjednica udruge »Zdravi dan« doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog, u povodu provedene akcije i istraživanja kroz razgovor nam je približila prijeku potrebu davanja pažnje bolestima s ovoga spektra kao i učestalost, simptome kronične bubrežne bolesti te načine prevencije.
– Koliko je bubrežna bolest učestala i kako ju prepoznati?
– Bubrežna je bolest danas vrlo učestala i jedan je od velikih, globalnih problema. Prema službenim podacima od nje boluje gotovo 10 posto odrasle populacije, a jedan od najvećih problema krije se u njezinoj podmuklosti. Naime vrlo često bolesnici u ranim stadijima nemaju nikakvih znakova ni simptoma pa samim time nisu ni svjesni svoje bolesti. S druge strane ukoliko je neprepoznata i neliječena bubrežna bolest napreduje i uzrokuje brojne komplikacije, odnosno povećava rizik za nastanak drugih bolesti, prvenstveno bolesti srčano-žilnoga sustava koje dodatno ograničavaju kvalitetu života osobe s bubrežnom bolesti.

Pandemija pretilosti

– Na koje simptome bismo trebali obratiti pozornost kako bismo na vrijeme prepoznali bubrežnu bolest?
– Teško je reći koji bi određeni simptom ukazivao na bubrežnu bolest. Postoje određeni nespecifični simptomi kao što su mučnina, slabost, slabokrvnost i svrbež kože, ali možda je umjesto toga ispravnije istaknuti populaciju koja bi trebale češće brinuti o svojim bubrezima. To su osobe sa šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom koje su dva najčešća uzročnika kronične bubrežne bolesti, odnosno završnoga stadija zatajenja bubrežne funkcije. Tome svakako treba pridružiti i debljinu, a danas smo nažalost svjesni prave pandemije pretilosti, kako diljem svijeta tako i u našoj dalmatinskoj populaciji. Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila.

– Koliko je bolesnika u Hrvatskoj kod kojih je nužno provoditi postupke nadomještanja bubrežne funkcije?
– Bolesnicima s kroničnim zatajenjem prijeko je potrebno nadomjestiti bubrežnu funkciju dijalizom, kao što su hemodijaliza i peritonejska dijaliza, ili transplantacijom bubrega. Prema službenim podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj se tim postupcima liječi oko 4 tisuće bolesnika, a svake godine se bilježi oko 500 novih.
Naglasila bih da danas svaka odrasla osoba u Hrvatskoj koja nema određenu zapreku ima mogućnost za transplantaciju. Međutim, da bi netko bio transplantiran izuzetno je važno na vrijeme prepoznati bolest kako bi se usporio njezin tijek i napredovanje, ali i rizik od razvoja komplikacija, u prvom redu srčano-žilnih bolesti, koje mogu biti zapreka za provođenje postupka transplantacije.

Preventiva prije svega

– Kolika je važnost preventivnih akcija u prepoznavanju bolesti bubrega?
– Preventivne akcije su iznimno važne i doprinose prepoznavanju bolesti jer, kao što sam istaknula na početku, osoba može izgubiti svoju bubrežnu funkciju i imati uznapredovali stadij bubrežne bolesti, a da toga zapravo uopće nije svjesna. U svakom slučaju riječ je o bolesti koju nećemo prepoznati ukoliko je ne tražimo, a u prvom redu bi je trebale tražiti osobe sa šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom. Statistika kaže kako trećina ljudi sa šećernom bolesti ima i kroničnu bubrežnu bolest samo je pitanje znaju li za nju.

– Kome se obratiti pri sumnji na bubrežnu bolest?
– Najbolje je se posavjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine koji je zapravo nositelji ukupne zdravstvene skrbi određenoga bolesnika. Osim toga liječnici obiteljske medicine vrlo dobro poznaju svoje bolesnike i među njima mogu pravovremeno prepoznati one koji su pod povišenim rizikom i napraviti im jednostavne pretrage kao što je vrijednost kreatinina u krvi ili razina albumina u urinu kako bi na vrijeme postavili dijagnozu kronične bubrežne bolesti i krenuli s liječenjem, odnosno prevencijom njezina napretka.

Optimistični početak

Udruga »Zdravi dan« osnovana je u veljači 2020. s ciljem promocije zdravih životnih navika, a okuplja dvadesetak članova, liječnika, magistara farmacije, nutricionista, fizioterapeuta i drugih stručnjaka koji svojim radom i djelovanjem mogu dati doprinos realizaciji zadanoga cilja.
– Krenuli smo optimistično s jako puno planova u kojima nas je nažalost omela pandemija Covida-19. Ove godine smo pokrenuli određene aktivnosti pa tako organiziramo medicinsku gimnastiku uz koju nudimo i nutricionističke savjete. I ovim putem bih se zahvalila Mjesnomu odboru Sveti Kajo koji nam je ustupio svoje prostorije te tako omogućio aktivan rad – poručila je predsjednica Udruge dr. Ivana Petrović.

LOŠE STANJE DIJELA SJEVEROISTOČNIH SALONITANSKIH GRADSKIH ZIDINA PRIJETI SIGURNOSTI PROMETA – Simbolički govor jedne kule

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade

Reprezentativni ostatci kule čitav niz godina sustavno propadaju

Sjeveroistočni ugao salonitanskih gradskih zidina sa svojim ostatcima obrambenih kula na solinskoj Bilankuši još uvijek dominantno prkosi svakodnevnim naletima suvremenoga Solina. Arheološki ostatci koji bi svakomu putniku namjerniku, svakome posjetitelju baštinika slavne Salone već pri ulasku u gradsko središte mogao na jedinstven način pričati priču o prošlosti grada na Jadru. Štoviše prikladna prezentacija istočnih salonitanskih gradskih vrata Porta Andetria koja se kriju pod prometnom površinom dodatno bi mogla obogatiti sami ulazak u grad.
Ovaj sklop obrambenih gradskih zidina podignutih za vremena Marka Aurelija ucrtan je na najstarijim kartama Salone, a parcijalno je istraživan za vremena prolaska »Abramićeve« ceste 1940.– 1941., zatim prilikom sondiranja 1954., 1968. i 1979., a nešto detaljnije godine 2000. kada su pronađeni fascinantni nadgrobni spomenici, zadnja istraživanja ovoga dijela provedena su nedavno prolaskom magistralnoga plinovoda.
Međutim i na ovome (ne izoliranome) slučaju na djelu je čitava lepeza društveno-pravno-zakonsko-birokratskih poteškoća. Sporni dio spomenika naime u vlasništvu je Arheološkoga muzeja, dok je u potpunosti okružen privatnim zemljištem, a uz isto se pak nalazi i zemljište u vlasništvu grada Solina.
Reprezentativni ostatci bedema, odnosno kule koji se unatoč činjenici da su sa svoje zapadne strane sigurno poduprti novogradnjom (novijega datuma) kroz čitav su niz godina, a ponajviše kroz zadnjih dvadesetak ostali bez čitavoga reda kamenja pri svom temeljnom dijelu. Već je na prvi pogled i laičkome oku jasno da višetonska kameno žbučna gromada zbog svoga sustavnoga propadanja ozbiljno prijeti svega nekoliko metara udaljenoj prometnici. Štoviše upravo neposredna blizina jedne od najfrekventnijih županijskih prometnica sa svim svojim prometom ne doprinosi statičkoj sigurnosti ove gromade.

Sjeveroistočni ugao salonitanskih gradskih zidina početkom 1900-ih godina

Koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih godina prostor sjeverno i sjeverozapadno od sporne kule, s ostatcima bedema i drugih kula u potpunosti je bio očišćen i uređen, reprezentativan lokalitet. Štoviše upravo je zalaganjem svih nadležnih institucija, svih dionika i vlasnika ovaj lokalitet simbolički progovarao kako prolaznicima tako i stanovnicima da upravo na tome mjestu prolaze kroz vremenska vrata, ulaze u povijest jednoga od najstarijih i najvažnijih živućih gradova na čitavome Mediteranu.
Kamenje na ovomu lokalitetu ni danas ne šuti, ono simbolizira, govori i svjedoči, ali o nečemu drugome.

SOLINSKI VJERNIČKI OBIČAJI U VREMENU PRIPRAVE ZA USKRS – Korizmeni identitet solinskoga puka

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Vjernički život solinskoga puka na poseban je način izražen kroz korizmeno vrijeme koje obiluje običajima. Upravo je ovo vrijeme priprave na Uskrs posebno zanimljivo još jednom razmotriti u vidu posebnih epidemioloških uvjeta i drugih pošasti koje pogađaju vjernički život i prasvetište solinskoga puka te prijete zaboravu vjerničkih običaja i tradicije

Liturgijska godina i posebni običaji u solinskome su prasvetištu Gospe od Otoka kroz čitavu povijest sve do današnjih dana utjecali na i formirali svakodnevni život solinskoga vjerničkoga puka. Brojne liturgijske reforme, odredbe, proizvoljna i samovoljna ukidanja i dokidanja kao i nemar vjerničkoga puka za vlastitim izričajima pobožnosti dovode ne samo do zaborava i propadanja običaja nego i velikoga osiromašenja pastoralnoga života samoga prasvetišta.
Liturgijski, a time i vjernički život solinskoga puka na poseban je način izražen kroz korizmeno vrijeme koje obiluje običajima. Upravo je ovo vrijeme priprave na Uskrs posebno zanimljivo još jednom razmotriti u vidu posebnih epidemioloških uvjeta i drugih pošasti koje pogađaju vjernički život i prasvetište solinskoga puka te prijete zaboravu vjerničkih običaja i tradicije.
Najizvrsniji izvor za proučavanje starih solinskih korizmenih običaja i liturgije svakako je Običajnik uz kojega je potrebno posegnuti i za drugim izvorima, prvenstveno Župskom kronikom, ali i drugim dokumentima nastalim na pisanim i usmenim izvorima.

Korizmene nedjelje

S korizmenim nedjeljama prema Običajniku u popodnevnim nedjeljnim satima u crkvi je započinjala kateheza i nauk kršćanski na koje su bila dužna dolaziti sva školska djeca. Od samoga osnivanja župe, sukladno tadašnjoj pastoralnoj praksi katehiziranje poglavito školske djece kroz vrijeme korizme bilo je posebno istaknuto. Spominje se nadalje kako je upravo vrijeme korizme najpogodnije za pripravu školske djece za sakrament prve svete Pričesti. Međutim izgleda kako je razlog smještanja poduke u ovo vrijeme ne isključivo bogata Crkvena tradicija poduke kroz korizmeno vrijeme nego prvenstveno zemljoradnički poslovi koji prispijevaju u vremenu Duhova i Tijelova koji bi pak onemogućili redovito pohađanje kateheza. U posljednjemu poglavlju Običajnika istaknuta je i nužnost uvođenja večernje pobožnosti klanjanja pred Svetotajstvom, kao i po drugim župama.

U solinskoj su crkvi još od pete korizmene ili Gluhe nedjelje, platnom bili zastrti Gospina slika na glavnomu oltaru, kipovi te raspelo, a prozori su bili zatamnjeni ljubičastim zavjesama

Korizmene nedjelje u poslijepodnevnim su satima, nakon kateheza zbog pučke pobožnosti Puta Križa ili točnije rečeno križnoga puta, u crkvu prema svjedočenju autora, privlačile mnogo svijeta. Ovaj je oblik neliturgijskoga slavlja sukladno dugoj tradiciji, kroz korizmene nedjelje održavan u župskoj crkvi, više preciznijih podataka o istome u Običajniku ne nalazimo.

Peta korizmena nedjelja u izvanjskome iskazivanju posta ima svoju specifičnost koju bilježi i solinska tradicija. Korizmeni se post naime odnosi prvenstveno na hranu, međutim u korizmi postoji i post koji se odnosi na uši i oči. U solinskoj tako crkvi još od pete korizmene ili Gluhe nedjelje, platnom su zastrti Gospina slika na glavnomu oltaru, kipovi Srca Isusova, Gospe Lurdske, sv. Ante i Gospin kip te raspelo, a prozori su bili zatamnjeni ljubičastim zavjesama.

Cvjetnica

Golubice kojima se na Cvjetnicu ukrašavaju maslinove grane izrađuju se od smokvine srčike

Iako su uz Cvjetnu nedjelju u Solinu vezani neki specifični običaji njihova spomena u Običajniku nema. Autor bilježi malu misu u sedam sati te veliku koja počinje u devet, također navodi kako je prije velike svete mise bio blagoslov palminih grana nakon čega slijedi ophod oko crkve.
Nakon ophoda slijedila je misa muke Gospodnje, autor bilježi pjevanje Muke preko mise uz napomenu da svećenik pjeva riječi od Isusa. Govoreći pak o specifičnim običajima koji su u Solinu vezani uz Cvjetnicu, a izravno su ili barem neizravno liturgijskoga karaktera, neizostavno je svakako spomenuti izradu golubica. Naime običaj je bio da već nekoliko dana prije same Cvjetnice muškarci obilazeći maslinike režu maslinove grane koje će ponijeti na blagoslov. Iako autor Običajnika spominje samo blagoslov palminih grana stoljetna solinska tradicija bilježi pak isključivo blagoslov maslinovih grana. Nabrane maslinove grane ukrašavane su golubicama napravljenima od srčike divlje smokve. Zanimljivo je nadalje da je nakon blagoslova i mise najstariji muški član obitelji zazivao Božji blagoslov na svaku svoju njivu i na svaku zasadio po jednu blagoslovljenu maslinovu grančicu.

Veliki tjedan

Sami početak Velikoga tjedna, točnije ponedjeljak, utorak i srijeda prema Običajniku nisu imali neku posebnu liturgiju. Autor pod naslovom Ponedjeljak Velike Nedjelje bilježi veliku vazmenu ispovijed. Autor također navodi da se svi vjernici nisu istom i pričešćivali jer je običaj bio da se bratimi pričešćuju na Veliki četvrtak. U Crkvenoj su se povijesti javni pokornici pripremali na sakramentalno pomirenje i pričest upravo na Veliki četvrtak, no u ovome je slučaju nemoguće povlačiti jasnu paralelu između drevne Crkvene prakse i bratimskoga običaja.

Sveto trodnevlje

Sveto trodnevlje ili Veliki četvrtak, petak i subota prepuni su simboličke snage, štoviše ta su tri dana sažetak svekolike kršćanske simbolike. Stoga su brojni neliturgijski obredi i običaji proizašli upravo iz bogatstva bogoslužja ovih dana, a koji su postojali i dijelom postoje do današnjega dana.

Velika srijeda i obred Barabana

Baraban, drveni prut ukrašen posebnom tehnikom koristi se u istoimenome obredu koji svoje početke ima u srednjovjekovnoj liturgiji

S obzirom na drugačije računanje liturgijskoga vremena od današnjega obredi Velikoga tjedna započimali su na Veliku srijedu. Bogoslužje Velike srijede započimalo je pak obredom Barabana u pet i po poslijepodne.
Obred barabana u suštini je usko povezan s molitvom časoslova odnosno jutarnjega časa ili juterernje.
Sam naziv baraban susreće se gotovo u čitavoj Dalmaciji dijelu zaleđa i na otocima, u Solinu kao i Blatu na Korčuli i Kaštelima ovim se prutom u crkvi, umjesto zvonima vezanima na tri posljednja dana Velikoga tjedana, daje znak.
Uz upotrebu barabana solinska tradicija bilježi i upotrebu drvenih čegrtaljki čiji se zaglušujući zvuk stapao sa zvukom barabanâ kojima se pak udaralo po podu i drvenim klupama. Započevši s Velikom srijedom u sve dane do Uskrsa klupe u crkvi zaokretale su se tako da su lijeva i desna strana stajale poredane jedna naspram druge uzduž, a ne više poprijeko crkve. Pivači su se tako rasporedili u dvije grupe te naizmjenično pjevali svoje uloge iz tekstova Velikoga tjedna. Tom je prigodom svećenik stajao, sjedio ili pak klečao s druge strane oltarne pregrade, blizu samoga oltara.
Na glavnomu oltaru na Veliku je srijedu izrađivan grob Gospodinov zbog čega su se sve funkcije obavljale na oltaru svetoga Ante. Izrada groba Gospodinova na glavnomu oltaru zanimljiva je interpretacija Crkvene tradicije pohrane euharistijskih čestica, u kojoj se oltar promatralo kao Kristov grob.

Veliki četvrtak

Bogoslužje Velikoga četvrtka započimalo je u šest i po ujutro sakramentom ispovijedi za solinske bratime koji su se potom pričešćivali preko velike svete mise. Autor nadalje bilježi da je bratimski običaj bio da se odmah nakon pričesti napiju vina i pojedu malo kruha, no ovaj podatak navodi uz opasku nužnosti ukidanja ovoga običaja i njegova premještanja u crkveno-brasku kuću nakon svete mise, nakon što se ista izgradi.
Nakon mise bila je procesija po rubrikama odnosno kako je predviđao Obrednik, procesija je išla do velikoga oltara gdje je napravljen Gospodinov grob, ova je služba trajala oko dva sata.
Poslije podne Velikoga četvrtka u tri sata je započimala procesija u Vranjic kojom se išlo pohoditi Gospodinov grob. Autor Običajnika posve jasno ne bilježi obostranost procesije no u drugim izvorima zabilježeno je da je procesija išla s Gospina otoka prema Vranjicu, a iz vranjičke crkve sv. Martina prema Gospi od Otoka te da su se procesije mimoilazile između Barkuše i Ćućini kuća.
Dolaskom u Vranjičku crkvu puk se pomolio na Gospodinovu grobu te uputio natrag, ipak autor Običajnika bilježi da se isto čini kada se dođe u Solinsku crkvu.
Povratkom u župsku crkvu nastavljeno je bogoslužje te je u pet i po započimao Baraban. Autor bilježi i opravdanost zadržavanja običaja barabana u srijedu i petak, jer je srijedom nazočno manje svijeta dok se na petak uklapa u bogoslužje jer je i propovijed o muci. Zanimljivo je da liturgijska gesta pranja nogu na Veliki četvrtak u Običajniku nije zabilježena.

Veliki petak

Govoreći o Velikome petku autor bilježi kako služba počima ujutro oko osam sati i to svetom misom i svim obredima iz misala, u ovome slučaju autor očito čini grešku jer od davnina u tradiciji Crkvenoga bogoslužja na Veliki petak se ne služi sveta misa. Jutarnja služba traje oko dva sata uz nazočnost velikoga broja vjernika.
Obred barabana kao i dva prethodna dana započimao je u pet i po sati. Nakon propovijedi uslijedila je procesija preko Solina sa pet blagoslova tijekom procesije pjevači su pjevali Puče moj, a pri dolasku u crkvu Ispovjedajte se. Uslijedilo je kađenje Svetotajstva i blagoslov puka.

Velika subota, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak

Do liturgijske reforme 1951. u rimskoj liturgiji vazmeno se bdijenje zbog dugotrajne dekadence liturgijskoga vremena slavilo u subotu ujutro. Solinski Običajnik dosta siromašno piše o Velikoj suboti, Uskrsu i Uskrsnome ponedjeljku.
Štoviše o Velikoj suboti piše tek u tri rečenice, a o iznimno važnome Vazmenome bdijenju nema ni riječi.
Služba je dakle počimala u osam sati ujutro a sve je obavljano po rubrikama iz Misala ili Epistolara. Poslije čitanja proročanstva uslijedio je blagoslov vode, u tu se vodu ulijevalo katekumensko i krizmano ulje koje je posvećivao biskup na jutarnjoj misi u katedrali na Veliki četvrtak, stoga autor uputno piše da je prije blagoslova vode potrebno očistiti krstionicu i poslati u Grad po sv. ulje. Nakon blagoslova vode uslijedila je uskrsna misa te nakon iste blagoslov hrane, autor izričito navodi kruh, jaja, sol i voće. Cijela služba na Veliku subotu trajala je oko 2 i po sata.
Bogoslužje na sam uskrs započimalo je s malom misom u sedam sati, zatim je u devet počimala velika svečana misa. Iza epistole – poslanice pjevači su pjevali Spridnicu a iza mise Kraljice neba, kako se pak pjevalo sve do sv. Trojstva, prve nedjelje nakon Duhova. Zanimljivo je svakako da je na uskrs poslijepodne oko tri i po bila svečana večernja s blagoslovom Presvetoga Sakramenta.
Na Uskrsni ponedjeljak bila je velika sveta misa u osam i po nakon koje je bio blagoslov s Presvetim Sakramentom.

IZABRANI I PROGLAŠENI NAJBOLJI SPORTAŠI, DJELATNICI I KLUBOVI GRADA SOLINA ZA GODINU 2020. – Judašica Ana Viktorija Puljiz, strijelci Matea Omazić i Petar Gorša

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Priredio: Miro PODRUG
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Nagrađeni hrvatski nogometni reprezentativci iz Solina Nikola Moro i Stipe Radić, te dugogodišnji sportski djelatnici Spomenka Matković i Fabijan Moskatelo

Predstavnici nagrađenih klubova i perspektivni sportaši

U organizaciji Solinske zajednice sportova 19. veljače 2020. u Gradskoj sportskoj dvorani na Bilankuši proglašeni su najuspješniji solinski klubovi, sportaši, trener, nadareni i sportski djelatnici u 2020. Nažalost priredba je napravljena u dva dijela, jer zbog epidemioloških preporuka Stožera RH u dvoranu odjednom može maksimalno 25 ljudi. Premda u godini smanjenoga sportskog intenziteta zbog COVIDA 19, povjerenstvo nije imalo lagan posao.
Za najbolje sportašice ravnopravno su izabrane višestruka državna prvakinja judašica Ana Viktorija Puljiz, brončana na EP U21 i druga na EJU kupu, te četvrta na svjetskoj rang listi, i streljačica Matea Omazić, najbolja pištoljašica RH. Najuspješniji sportaš je višestruki državni prvak i pobjednik Svjetskog Kupa u Brazilu strijelac Petar Gorša, koji je ostvario kvotu za odlazak na Olimpijadu u Tokyo te prvi na svjetskoj rang listi u zračnoj i MK puški.
Obje ekipne nagrade pripale su strijelcima i streljačicama SD »Dalmacijacement«, državnim prvacima i finalistima Kupa RH.
I u trenerskoj konkurenciji dodijeljene su dvije ravnopravne nagrade za proteklu godinu, Suzani Čoko-Vulikić trenerici RK »Petason« Vranjic i Tomislavu Bašiću, treneru BK »Salona« i izborniku ženske boksačke reprezentacije Hrvatske. U kategoriji najbolji sportaš kolektivnoga sporta nagrada je pripala Marini Katić, košarkašici ŽKK »Salona«.
Dodijeljene su i dvije ravnopravne nagrade za dugogodišnju sportsku djelatnost, Spomenki Matković (SD »Dalmacijacement«) i Fabijanu Moskatelu (NK Solin).
Izabrani su i perspektivni sportaši, njih osam: Mario Veljača (NK Solin), Ante Milković (BK »Salona«), Duje Koljanin (NK Solin), Marta Vrlić (JK Solin), Ana Ćukušić (SD »Dalmacijacement«), Karlo Pavić (KK Solin), Marta Šimić (Karate klub DC), Filipa Bodrožić (Teniski klub DC).
Posebna priznanja za postignute uspjehe u sportu sportašima iz grada Solina, a koji nisu članovi solinskih klubova, pripale su nogometašima Nikoli Mori (NK Dinamo – Moskva) i Stipi Radiću, igraču Hajduka na posudbi u Belgiji.
Priznanja za jubilarne godišnjice djelovanja dobili su klubovi: HNK Sloga (95), Streljačko društvo »Dalmacijacement« (70), ŠRD »Jadro« (65), ŠRK Vranjic (55), MNK Solin (40) i SK »Voljak« (35)

Nagraditi zaslužne

Nagrade i priznanja uručili su župan Splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, dogradonačelnik Ivica Rakušić, predsjednik i dopredsjednik GV Renato Prkić i dr. Zdravko Perko, predsjednik Solinske zajednice sportova Nikola Tokić, te predstavnici SZS Željko Ljubičić i Anđelko Bešker, koji su uručili nagrade perspektivnim sportašima. Program je po običaju vodila Vesna Žižić.
Predsjednik Solinske zajednice sportova Nikola Tokića pozdravio je čelnike grada Solina, župana Blaženka Bobana, nagrađene, delegacije sportskih udruga i predstavnike medija.
– Bili smo u dvojbi glede prošle sezone zbog pandemije, no zbog dobrih rezultata odlučili smo se za nagrade. Imamo olimpijca, nositelje svjetskih i europskih medalja, te niz prvaka i pobjednika RH. Hvala roditeljima i medijima koji prate naše sportaše, kao i Gradu Solinu, donatorima i ostalima koji podupiru solinski sport – između ostaloga je rekao Nikola Tokić.
Zadovoljstvo i čestitke nagrađenima iskazao je i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević naglasivši nastavljanje ulaganja za poboljšanje infrastrukture sportskih objekata, kao i sufinanciranja sportskih udruga i klubova, kako i priliči najmlađemu gradu u Hrvatskoj.

Najbolji muški klub

Predsjednik SD »Dalmacijacement« Renato Kunac i gradonačelnik Dalibor Ninčević

Za najbolji muški klub nominirano je samo Streljačko društvo »Dalmacijacement«. Povjerenstvo za dodjelu priznanja za najbolju momčad u 2020. proglasilo je Streljačko društvo »Dalmacijacement«.
Strijelci »Dalmacijacementa« već su godinama najbolja streljačka udruga u Hrvatskoj, a redovito postižu i vrhunske rezultate na međunarodnim natjecanjima. To je klub koji je među prvima osigurao nastup svog strijelca na Olimpijskim igrama u Tokyju.
Ekipa u sastavu Petar Gorša, Marin Čerina, Josip Sikavica i Dorian Jure Sršen u 2020. godini postigli su slijedeće rezultate: Prvaci Hrvatske, kao najbolji u 1. A ligi zračnom puškom. Pobjednici finala Kupa Hrvatske zračnom puškom.
Član solinskoga sastava Petar Gorša trenutačno je prvi strijelac na svjetskoj rang listi, a zajedno s klupskim kolegama Marinom Čerinom i Josipom Sikavicom čine reprezentaciju RH, te su višestruki osvajači medalja na Svjetskim i Europskim prvenstvima. Sikavica je ujedno i član juniorske reprezentacije Hrvatske, te je među 10 najboljih juniora Europe.

Najbolji ženski klub

Za najbolji ženski klub nominirani su ekipa Streljačkog društva »Dalmacijacementa« i ŽRK »Petason« Vranjic. Povjerenstvo je jednoglasno za najbolji ženski sastav u 2020. proglasilo streljačice SD »Dalmacijacement«.
Članice streljačke ekipe Marta Zeljković, Amadea Urbas, Klara Milanović i Rina Matešić, su prvakinje Hrvatske u gađanju zračnom puškom, a na finalu Kupa RH osvojile su treće mjesto. Marta Zeljković i Amadea Urbas su članovi seniorske reprezentacije Hrvatske.

Najbolji sportaš

Za najboljega sportaša 2020. nominirani su strijelac »Dalmacijacementa« Petar Gorša, Luka Plantić boksač »Salone« i šahist Saša Martinović član GŠK »Solin-Cemex«.
Povjerenstvo je proglasilo za najboljega sportaša grada Solina za 2020. hrvatskog reprezentativca Petra Goršu, člana Streljačkoga društva »Dalmacijacementa«.
Petar je jedan od najboljih sportaša Hrvatske u svojim kategorijama, sudionik Olimpijskih igara u Brazilu, te je ostvario kvotu za nastup na slijedećim OI u Japanu. U protekloj je godini zauzeo prvo mjesto na svjetskoj rang listi u obje discipline, zračna i malokalibarska puška.
Značajniji rezultati u 2020. su: pobjednik Svjetskoga kupa MK puškom u Rio de Janeiru, pobjednik Kupa RH na zračnoj pušci, pobjednik na međunarodnim turnirima u Češkoj, Zagrebu, Sloveniji i na Openu DC-a u Solinu, te viceprvak RH na zračnoj i MK pušci.

Najbolja sportašica

Sportašica Solina judašica Ana Viktorija Puljiz i Renato Prkić

Za najbolju sportašicu grada Solina za 2020. nominirani su streljačica »Dalmacijacementa« Matea Omazić, Ana Viktorija Puljiz judašica Solina i Matea Lilić boksačica »Salone«.
Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku o dodijeli dvije ravnopravne nagrade za najbolju sportašicu grada Solina u 2020. i to: Ana Viktorija Puljiz (JK Solin) i Matea Omazić (SD »Dalmacijacement«).
Ana Viktorija Puljiz, članica Judo kluba Solin, popularna Vikica reprezentativka je RH u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Na četvrtomu je mjestu na svjetskoj rang listi za 2020. Od najvažnijih rezultata izdvajamo: treće mjesto na EP do 21 godine, drugo mjesto ne EJU seniorskom Kupu, prvakinja Hrvatske u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Osvajačica je više zlatnih, srebrnih i brončanih medalja na Svjetskim i Europskim turnirima. Od nje se očekuje nastup na OI 2024.
Matea Omazić, članica Streljačkog društva »Dalmacijacement« i hrvatska reprezentativka. Krajem 2020. od strane Hrvatskog streljačkog saveza izabrana je za najbolju pištoljašicu Hrvatske. U prošloj godini najzapaženiji su joj rezultati prvo mjesto zračnim pištoljem na međunarodnom natjecanju u Sloveniji, drugo mjesto na finalu Kupa RH, te finale zračnim pištoljem na PH.

Najbolji sportaš i sportašica u kolektivnom sportu

U kategoriji najbolji sportaš/sportašica u kolektivnom sportu nominirani su iz košarke, Ivan Siriščević (KK Solin) i Marina Katić (ŽKK »Salona«). Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku da se za najbolju sportašicu u 2020. proglasi košarkašica Marina Katić.
Marina Katić, članica ŽKK »Salona« košarkom se počela baviti kao desetogodišnja djevojčica u školi košarke. Od početka je pokazivala veliki talent i želju za napredovanjem, te je vrlo brzo postala stalna članica kadetske ekipe, a potom i stalna članica juniorske postave. Marina je bila na popisu za reprezentaciju RH u mlađim kategorijama, a svojim zalaganjem je izborila mjesto u seniorskoj ekipi »Salone«, gdje se i danas natječe na centralnoj poziciji u prvoj postavi seniorki te je jedna od vodećih klupskih strijelaca. Jedna od najboljih obrambenih igračica u Prvoj ligi košarkašica, skupina Jug, a svojim je zalaganjem postala primjer nadolazećim generacijama.

Najuspješniji sportski trener

U kategoriji najbolji stručni djelatnik – trener nominirani su, Tomislav Bašić (BK »Salona«) i Suzana Čoko-Vulikić (ŽKK »Petason« Vranjic). Povjerenstvo za dodjelu priznanja donijelo je jednoglasnu odluku da se za 2020. dodijele dvije ravnopravne nagrade za najboljega stručnog djelatnika treneru boksača »Salone« Tomislavu Bašiću i trenerici »Petason« Vranjica Suzani Čoko-Vulikić.
Tomislav Bašić dugogodišnji je boksač i trener. Trenutačno je glavni trener boksačkoga kluba »Salona«, te izbornik i trener reprezentacije Hrvatske, mlađih seniorki i kadeta. S navedenim sastavima je osvojio viša medalja na državnim i europskim natjecanjima.
Suzana Čoko-Vulikić je rukometnu karijeru započela u RK Split, a nastavila u Belgiji i Nizozemskoj gdje je s tamošnjim klubovima postizala značajne rezultate. Igračku karijeru je završila u RK »Petason« Vranjic, i od tada aktivno radi kao trenerica mlađih uzrasta s kojima je postigla veliki uspjeh u povijesti hrvatskog ženskog rukometa. Dovoljno govori činjenica da su pet puta zaredom Vranjičanke državne prvakinje. Sada je trenerica seniorki »Petason« Vranjica, koji se natječe u Drugoj HRL jug, te su jedne od favoritkinja za povratak u hrvatski elitni rukometni razred.

Dugogodišnji sportski djelatnik

U kategoriji dugogodišnji sportski djelatnik nominirani su Fabijan Moskatelo (NK Solin) i Spomenka Matković (SD »Dalmacijacement«). Povjerenstvo za dodjelu priznanja jednoglasnom je odlukom dodijelilo dvije ravnopravne nagrade nominiranim djelatnicima za 2020.
Spomenka Matković rođena je 1949. u Kučinama. Završila je ekonomsku školu i radila kao blagajnica i računovođa u mnogobrojnim sportskim klubovima, a u nekima je bila i članica uprave kao volonterka. Osamdesetih godina prošloga stoljeća radila je za Veslački savez bivše Jugoslavije, te za RK Solin i SD Voljak. Članica je Streljačkog društva od 1981. gdje obavlja dužnost računovođe i blagajnice, a istu dužnost obnaša, od 1994. i u Teniskom klubu »Dalmacijacementu« u Solinu.
Fabijan Moskatelo u solinskomu sportu djeluje još od vremena bivše države kroz organizaciju malonogometnih turnira. Isto tako član je Skupštine Nogometnog kluba Solin prije demokratskih izbora i predstavlja klub u Skupštini Nogometnog saveza županije Splitsko-dalmatinske. Od 1996. je član Izvršnog odbora NK Solin, a danas obavlja dužnost rukovoditelja osiguranja pri NK Solin.

Posebno priznanje sportašima izvan Solina

Posebno priznanje za postignute uspjehe u sportu, sportašima iz grada Solina, koji nisu članovi solinskih klubova, pripalo je nogometašima, Nikoli Mori članu NK Dinamo – Moskva i Stipi Radiću, igraču Hajduka na posudbi u Belgiji.
Nikola Moro tipično je »solinko dite« koji je nogometnu karijeru započeo u Nogometnom klubu Solin, a čiji je dres nosio od 2004. Već kao stariji pionir pozivan je na turnire u organizaciji HNK Hajduk, na kojima je pokazao izniman talent, ali koji u Hajduku nije prepoznat te 2009. odlazi u GNK Dinamo. Nastupa za sve uzrasne kategorije reprezentacije Hrvatske, a sa 17 je godina debitirao za prvu momčad Dinama. Sada je kapetan hrvatske reprezentacije U21, zasigurno budućnost hrvatskog nogometa. U prošloj godini odlazi u Dinamo iz Moskve gdje je standardni prvotimac. Pokazao je i veliku ljubav prema matičnom klubu s Jadra, donirajući dresove, lopte i rekvizite za trening mlađih kategorija NK Solin.
Stipe Radić rođen u Splitu 2000. stanovnik je solinskoga naselja Sveti Kajo. Nogometnu karijeru je također započeo u mlađim uzrastima Nogometnog kluba Solin, 2010. Za modre s Jadra je nastupao do 2015. kada je prešao u HNK Hajduk, gdje je pak nastupao za mlađe uzraste. Debitirao je za prvu momčad Hajduka protiv Rijeke, 2019. na Poljudu, a ubilježio je 17 nastupa i postigao jedan pogodak. Danas igra na poziciji srednjega braniča (stopera), na posudbi u belgijskom prvoligašu Beerschotu V. A. Standardni je član mlađih dobnih skupina hrvatskih nogometnih selekcija.

Najperspektivniji mladi sportaši i sportašice

Svi nominirani daroviti sportaši i sportašice, njih osam, dobili su priznanja Solinske sportske zajednice: Mario Veljača (NK Solin), Ante Milković (BK »Salona«), Duje Koljanin (NK Solin), Marta Vrlić (Judo klub Solin), Ana Ćukušić (SD »Dalmacijacement«), Karlo Pavić (Košarkaški klub Solin), Marta Šimić (Karate klub »Dalmacijacement«) i Filipa Bodrožić (Teniski klub »Dalmacijacement«).
Svi ovi mladi sportaši pridonijeli su da njihovi klubovi imaju zapažene rezultate i to osvajanjem turnira, prvenstvenih naslova i ostalih odličja, te svojim ponašanjem na igralištima i u svakodnevnom životu. Oni bi trebali biti budućnost sporta u gradu Solinu. Nagrade su im uručili predstavnici Solinske zajednice sportova Anđelko Bešker i Željko Ljubičić.

Plakete u povodu obljetnica djelovanja i uspješnog rada

U povodu obljetnica djelovanja, posebne Plakete za uspješan rad dodijeljene su klubovima:
• Hrvatskomu nogometnom klubu »Sloga« iz Mravinaca, za 95 godina uspješnoga rada.
• Streljačkomu društvu »Dalmacijacement«, za 70 godina uspješnoga rada.
• Športskom ribolovnom društvu »Jadro«, za 65. godina uspješnoga djelovanja.
• Športskom ribolovnom klubu »Vranjic«, za 55 godina uspješnoga rada.
• Malonogometnomu klubu »Solin«, za 40 godina uspješnoga rada.
• Streljačkomu klubu Voljak, za 35 godina uspješnoga djelovanja.

HNK Sloga – Mravince

U Mravincima je nogomet službeno započeo 1925. osnivanjem kluba pod nazivom NK »Jadro«. Početkom 1930. klub mijenja ime u »Leprj« (leptir), zatim u SK »Mravince« i »Mehanika«, a od 1940. nastupa pod imenom Mravinački športski omladinski klub (MŠOK), a nakon Drugog svjetskog rata djeluje u sklopu Kulturno – prosvjetnog društva »Matija Gubec«. Od 1952. djeluje pod imenom »Sloga«, a trenutačno se natječe u Trećoj HNL jug.

Streljačko društvo »Dalmacijacement«

Streljačko društvo »Dalmacijacement« osnovano je 1950. pod nazivom »SD Centar u Solinu«, a od 1972. nosi naziv SD »Dalmacijacement«. Strijelci »Dalmacijacementa« su sudionici Olimpijskih igara, Svjetskih i europskih prvenstava i Kupova, te višestruki pojedinačni i ekipni prvaci Hrvatske i pobjednici Kupa. Zasigurno najuspješniji streljački klub u Hrvatskoj koji daje većinu članova svih hrvatskih selekcija u gađanju zračnim i MK oružjem.

Športsko ribolovno društvo »Jadro«

ŠRD »Jadro« osnovano je 1955. u Solinu. Djeluje u organizaciji sportsko ribolovnih aktivnosti i edukaciji svojih članova na rijeci Jadro. ŠRD »Jadro« organizira klupska sportsko – rekreacijska natjecanja u tehnikama ribolova na Jadru.

Sportsko ribolovni klub »Vranjic«

Klub je osnovan 12. svibnja 1965. pod nazivom PŠRD »Vranjic«, a 2008. mijenja ime u Športski ribolovni klub »Vranjic«. Klub se natječe u sportskom ribolovu na moru u svim kategorijama, te ima oko 150 članova.

Malonogometni klub Solin

Osnovan je u solinskom naselju Sveti Kajo pod imenom »Vatrogasci«, a prvu službenu utakmicu odigrao je u veljači 1980. Klub se do sada natjecao u svim malonogometnim ligama u organizaciji HNS-a, te su postigli zapažene rezultate i u Prvoj hrvatskoj futsal ligi, te i u juniorskim natjecanjima.

Streljački klub »Voljak«

SK »Voljak« osnovan je 1985. premda su prije djelovali kao sekcija za lovno streljaštvo. Od svoga osnivanja do danas klub je jedna od najtrofejnijih sportskih udruga grada Solina jer su višestruki prvaci RH i pobjednici Kupa RH, u gađanju letećih meta disciplina »skeet«.

SLOGA POBJEDOM ZAPOČELA NASTAVAK PRVENSTVA – Sloga – Urania 3:0

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

MRAVINCE – Igralište Glavica. Bez gledatelja. Sudac: Ante Jurić (Split). Pomoćni sudci: M. Pavić i Kuduz. Četvrti: Jadrijević. Delegat: Mimica.
STRIJELCI: 1:0 – Ninčević (57/11m), 2:0 – Katić (59), 3:0 – Pezo (88).
HNK SLOGA: Šolić – Boko, Gusić, Andabak, Romić (od 88. Beović) – Gotovac (od 46. Katić), Ninčević (od 84. Pranjić -), Copić (od 88. Boban -), Boljat – Pezo, Marović. Trener: Boris Pavić.
URANIA: Vujinović, Valenti, Urlić, Ljutić (od 56. Olujić), Baturina, Tomas, Brnić (od 69. Šiljić), Sušić (od 82. Šarić -), Vekić, Pejković, Sikira. Trener: Vinko Begović 5,5.
IGRAČ UTAKMICE: Toni Katić (Sloga).
Mravinčani su uspješno nastavili jesenski niz i uvjerljivo savladali Uraniju koja se u Mravince došla nadigravati. U prvom poluvremenu u ravnopravnoj igri oba suparnika nisu bila koncentrirana u završnici akcija. U drugom dijelu ulaskom Tonija Katića Sloga djeluje agilnije i ubojitije prema suparničkim vratima. Već na početku Marović je bio u prilici, ali je vratar Vujinović pravovremeno reagirao. U 57. minuti domaćini dolaze u vodstvo iz kaznenoga udarca kojeg je realizirao Miroslav Ninčević, a prethodno je Sikira u svom kaznenom prostoru srušio Marovića. U 59. minuti nakon kombinacije Ninčević – Boljat u kazneni prostor sručio se Katić i jakim prizemnim udarcem povisio na 2:0, i pobjednik je odlučen. U 67. Vujinović brani udarac Marovića, a u 88. minuti isti igrač je asistirao Mislavu Pezi za konačnih 3:0.
Redoslijed 3.HNK jug, nakon 17. kola: 1. Jadran LP 31, 2. Hrvace 30, 3. Zagora 29, 4. Neretvanac 28, 5. HRNK Zmaj (M) 27, 6. Uskok 24, 7. Urania 23, 8. OSK 23, 9. RNK Split 22, 10. Primorac (BNM) 20, 11. Kamen 20, 12. BŠK Zmaj 19, 13. Neretva 18, 14. Hrvatski vitez 18, 15. HNK Sloga (M) 17, 16. GOŠK – Dubrovnik 1918 16, 17. Vodice 13.

 

POVRATAK STAROME SOLINU – NASELJE NA IZVORU (3) – Željezo za odmor

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

Kako je sve to okolo tvornice bilo izgrađeno još onda za vrime stare Austrije, to su bile u početku luksuzno uređene kuće. Sićan se kako je u stanu bila ziđana peć s rukohvatom od mesinga, a kad san onda ka dite vidija banj, odnosno kadu, pripa san se!
Zašto!? Jer je imala ukrasne šape, ka u lava, samo su ove bile od lijevanog željeza

Bužaju se stinje u kavi

– U Majdanu su u onin kućan, odnosno zgradan okolo tvornice prije Drugog svjetskog rata živili većinon inženjeri, ali i meštri od zanata. A vrstan meštar ti je onda bija ka danas inženjer – govori nan Boško Pleština u nastavku svoje priče o Majdanu svog ditinjstva.
– Kad se počeja iza rata gradit Split, svit se počeja masovno iseljavat, a u te kuće je doša onda živit domaći svit, tako je i moja familija u jednoj od zgrada nasuprot tvornice 1962. godine dobila stan.
Kako je sve to okolo tvornice bilo izgrađeno još onda za vrime stare Austrije, to su bile u početku luksuzno uređene kuće. Sićan se kako je u stanu bila ziđana peć s rukohvatom od mesinga, a kad san onda ka dite vidija banj, odnosno kadu, pripa san se!
Zašto!?
Jer je imala ukrasne šape, ka u lava, samo su ove bile od lijevanog željeza – smije se Boško tin prvin dječačkin utiscima kad su tek uselili.
– Majdan je u mome ditinjstvu ka šta san već priča ima puno toga, ima je tako i svoju ambulantu. U njoj je radija doktor Matas i medicinska sestra Sonja, a te se ambulante, nažalost, dobro sićan. Zašto, nažalost, sad ću van ispričat.
Bilo je proliće i mi smo ka dica pravili štrcalice. Ako je komu mater radila u doktora oni su imali one prave šprice. Napuniš jih vodon, pa jedan drugog štrcaš, a mi šta nismo imali uzimali bi trstiku, ona na sebi ima one prekide, ka rezove. Ubereš trstiku, probiješ rupu, navučeš unutra komad krpe i štrcaš – pojašnjava nan Boško princip izrade tih dičjih »igračaka iz prirode«.
– Ima san desetak godina tada. Iša san tako trstiku priko kolina slomit da izradin štrcalicu, ali je ona pukla, rastvorila se, prisikla me i meni je šiknila krv. Rastrčali se odma svi po Majdanu, odvelo me kod doktora Matasa na šivanje. Svi se nabili na prozor gledat kako mi to šivaju. A mene boli, a ne smin plakat, da me oni šta gledaju priko ponistre ne vide… Posli san bija cili sritan, bila je to desna ruka, nisan mora pisat u školi. Iman još taj ožiljak – pokazuje nan Boško rez, pa se prisjeća još jedne slične nezgode iz škole na Bilankuši.
– Kad smo išli u prvi razred reklo bi nam da ponesemo čašice u školu, pa nan je dililo mliko. Neki su nosili one čaše na rasklapanje, ono šta liči na paštetu, od krugova koji se rastvaraju pa ulaze jedan u drugi. Čeka se tako red, a ja san u ruci ima staklenu čašu, neko me gurnija i ja san pa’ na tu staklenu. Do škole je bila u ono vrime i ambulanta, ali mi tu nisu mogli sredit ranu, pa su me poslali put Splita.
Sićan se da su zvali u centralu tvornice da dođe po mene auto da me vodu u likara u grad.
I tako je po mene poslalo službena kola, i to mercedes od direktora. Ukrcali mater u Majdanu i onda su došli po mene prid školu. Čak me do auta direktor škole Šantić nosija u naručju.
I tako smo došli u staru bolnicu, ono tamo blizu Grgura Ninskog. Kad smo ušli i kad san vidija onu iglu, uzeja ja japanke i biž u prvu ulicu.
– Uvatite ga, uvatite ga – vikala je mater za mnon i tako me uvatilo kod Pošte… – prisića se Boško ditinjstva.
Puno je fotografija koji bude uspomene, pogotovo lipe, šta onih vezanih za tvornicu i vatrogastvo, šta onih iz ditinjstva.
Na jednoj je i mali Boško koji je na pozadini napisa: »Za uspomenu na dugo sjećanje poklanjam svome baki i djedu!«
– Dida Ante, nadimkon Vučko, bija je komad čovika, ali mislin da se isto plašija babe iako je bila mala, sitna – smije se Boško, pa nastavlja priču.
Baba se zvala Antula, rodon Perko iz Mravinaca, a mater joj je bila Milišić, iz Svetoga Kaja.
To su s ćaćine strane, a s materine strane su mi Gabrići i Perići iz Sitnoga.
Kad bi se did Vučko vraća iz Splita, pješice, naravno, a kako drugačije, znalo bi ga na povratku u Klisu pitat: »Di si bija? Šta ima u Splitu?« A, on bi jin odgovorija: »Neću ti reć, odaj ka i ja!«
Ili ako bi on nekog ko’ je doša iz Splita pita:
»Jesi bija na peškariji?«
»Nisan.«
»Jesi bija na pazaru?«
»Nisan.«
»Đavla si ti bija u Splitu!« – odgovorija bi mu na kraju dida, jer ako nisi bija na ta dva mista ka da i nisi bija u Splitu – prepričava Boško i kad smo došli opet do fotografija vatrogasaca i fabrike, sitija se i jednog lipog putovanja, čija je priprema bila više nego zanimljiva.

Slovenac Gregorec i njegovi tesari, 1908. kad se gradila tvornica

– Otiša san do ondašnjeg direktora tvornice i reka mu kako u staron tvornici ima dosta starog željeza, pa san ga pita možemo li ga pokupit.
Čim smo dobili njegovo odobrenje, mi se organizirali, popodne za radnog vrimena, bilo nas je 20-30, šta odraslih, šta omladinaca, pomagale su i žene, i kuvale nan kavu… Skupljali smo to željezo i donosili kod vatrogasnog spremišta. Napravili smo desetak takvih akcija. U Transportu su nan dali kamion i onda smo u poduzeću za trgovinu sekundarnih sirovina to zaminili za novce.
Kad smo skupili dovoljno otišli smo na Rivu di je bija turistički biro.
»Recite vi nama imate li u Poreču hotel A kategorije, za 40-ak osoba i da ima bazen?«
Bilo je proliće, pa još nije još bila puna sezona, tako da je 45 osoba iz naše vatrogasne ekipe otišlo cili tjedan na odmor.
Reka san jin prije da ponesu pasoše. Ko je ponija iša je iz Poreča i u Trst, iznajmili smo tri auta, a ko nije, iša je u Postojnu.
Takva su to ljudi moji vrimena bila…

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću