U TUSCULUMSKOM VRTU ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Važnost sinergije –

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada

Roditelji poginulih branitelja polažu vijence pred spomenikom uz Gospin Otok

Ovogodišnja svečana sjednica Gradskoga vijeća grada Solina koja se tradicionalno održava dan uoči Dana grada i blagdana Male Gospe, zbog epidemioloških je mjera održana na otvorenom, u vrtu Tusculuma u Saloni, a prethodilo joj je polaganje vijenaca pred spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima uz Gospin Otok.
Sjednici su uz članove Vijeća, na čelu s predsjednikom Renatom Prkićem te predstavnike Grada na čelu s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem nazočili brojni gosti među kojima potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader kao izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, ministar zdravstva Vili Beroš kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića, brigadir Jozo Šerić kao izaslanik ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, saborska zastupnica Danica Baričević te župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.
Okupljene su pozdravili predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević, a ispred gostiju čestitke domaćinima uputili su župan Blaženko Boban, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader te ministar zdravstva Vili Beroš.
– Bez obzira na kojoj funkciji i u kojemu dijelu Hrvatske se nalazio uvijek s ponosom kažem kako dolazim iz Solina jer to je grad kojega svi prepoznaju zbog brojnih projekata i ubrzanoga razvoja te iznad svega zbog njegova demografskog prosperiteta, jer što će nam sve ako nema mladih, ako nema onih koji će nastaviti naš put – rekao je župan Boban ističući važnost sinergije mladih i starih, energije i iskustva, koja predstavlja ključ i jamstvo uspjeha.
Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada.
– Ovdje povijest nije šutjela, a ne šuti se ni danas. Ovi rezultati su na ponos svima koji vode ovaj grad te predstavljaju primjer ostalima na koji način treba djelovati – poručio je Ante Sanader.
– Tako je lijepo čuti koliko ste projekata realizirali i koliko ih još planirate, ali posebno bih naglasio ono što nam je svima važno na nacionalnom planu i što bi odavde trebalo preslikati diljem Lijepe naše, a to je demografska slika – rekao je ministar Beroš upućujući pohvale na račun aktivne pronatalitetne politike i svih mjera koje Grad Solin provodi na tomu planu.
U glazbenomu dijelu programa nastupio je Marko Pecotić Peco uz pratnju Vinka Didovića na klavijaturama, a sjednica je zaključena dodjelom nagrada Grada Solina za 2020. te spektakularnim vatrometom.

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ – Čitav niz projekata

Gradonačelnik Dalibor Ninčević

– Razdoblje od godine dana koje je iza nas osim redovitih poslova u radu gradske uprave, usvajanja Proračuna i realizacije važnih projekata i programa, snažno je obilježila pojava virusa COVID-19 koja nas je sve zajedno prisilila na život i rad u izvanrednim okolnostima – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević na svečanoj sjednici uoči Dana grada i blagdana Male Gospe te nastavio s kratkim pregledom napravljenoga i predstavljanjem smjernica za budući rad.
– Prema službenim podacima Državnoga zavoda za statistiku Solin je u razdoblju od 2011. do 2018., dakle osam godina zaredom bio apsolutni rekorder po prirodnomu prirastu u RH, a taj status »prvaka« zadržao je i u 2019. – s ponosom je istaknuo gradonačelnik dodajući kako Solin ima bogat program pronatalitetnih mjera koji se svake godine, sukladno potrebama, nadopunjava i nadograđuje.
– Poseban senzibilitet nastojimo imati prema onima koji su u potrebi, bolesnima, starima i nemoćnima, prema sugrađanima koji zbog trenutačnih okolnosti ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Pored mjera i programa socijalne skrbi koji se financiraju proračunskim sredstvima, provodimo i čitav niz projekata i programa koji se financiraju sredstvima EU, a uz sve to nastojimo imati poticajan odnos prema gospodarstvu i poduzetništvu. Nadalje za razvoj gospodarstva, napredak grada i kvalitetniji život građana jako je bitno imati dobru prometnu povezanost i protočnost stoga u suradnji s Hrvatskim cestama i Županijskom upravom za ceste intenzivno radimo na poboljšanju prometne infrastrukture. Iako je više od 85 posto domaćinstava spojeno na kanalizacijsku mrežu, u suradnji s Vodovodom i kanalizacijom Split i Agencijom Eko kaštelanski zaljev radimo na dovršetku izgradnje kanalizacijske mreže i poboljšanju vodoopskrbe. Uz to smo puštanjem u rad novouređenog Reciklažnog dvorišta, postavljanjem zelenih otoka po cijelom gradu te podjelom spremnika za razdvajanje otpada na kućnom pragu napravili važan iskorak u pravilnom i kvalitetnom gospodarenju otpadom – rekao je Ninčević osvrćući se i na važnost očuvanja prirodne i kulturne baštine te njihovo stavljanje u funkciju turizma.
– Puno je projekata i programa koje realiziramo, ali ne želimo stati na tome, stoga kroz strateške dokumente stvaramo pretpostavke za daljnji razvoj i napredak našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu svim svojim suradnicima, članovima Gradskoga vijeća te svima koji radom i djelovanjem doprinose boljitku grada Solina.

PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA RENATO PRKIĆ – Ulaganje u Božju obitelj

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić pozdravio je na početku svečane sjednice sve prisutne, a posebno članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja, invalide Domovinskoga rata, sve hrvatske branitelje i članove braniteljskih Udruga. U nastavku se osvrnuo na rad Gradskoga vijeća u protekloj godini te najavio bitna događanja koja će obilježiti naredno razdoblje.
– Među brojnim odlukama koje je ovaj saziv Gradskoga vijeća donio u proteklomu razdoblju istaknuo bih jednoglasno usvojenu Strategiju razvoja do 2025. koja u sebi sadržava misiju i viziju grada Solina, izvorišta hrvatske nacionalne baštine, u kojem će se kroz inovativno i inkluzivno okruženje te održivi razvoj, osigurati učinkovito aktiviranje svih potencijala s ciljem njegovanja kvalitete rada i života svih stanovnika – rekao je Prkić.
– Kroz protekla tri desetljeća postali smo grad mladih, grad prijatelj djece i grad obitelji, grad koji brine o najpotrebitijima, grad prepun života i pozitivne budućnosti. Posebno bih naglasio 5. rujna 2020., dan koji će ostati trajno zapisan u srcima mnogih Solinjana kao uspomena na posvećenje novoizgrađene crkve Svete Obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka. Vjerujem da je Solin od ovoga svetog trenutka započeo živjeti novu renesansu svoga postojanja te dobio priliku i izazov postati vjersko i kulturno središte Hrvatske – poručio je Prkić prisjećajući se i svoga prošlogodišnjeg govora kada je istaknuo kako je ključ za demografsku obnovu u mijenjanju mentaliteta na svim poljima društva.
– U ovom vremenu pandemije osjeća se lagana depresivnost i nesigurnost u društvu, ali možda je upravo to prilika da promijenimo mentalitet u pozitivnomu smjeru. Sada nam je nadasve potrebna solidarnost jednih prema drugima. Ovo je prilika da se poslože prioriteti u životu, da se više posvetimo najbližima, obitelji, Bogu i Domovini i da umjesto materijalne i virtualne vrijednosti u središtu naše svakodnevnice stavimo čovjeka i novi život. Držim kako u ovim teškim i izazovnim vremenima, ulaganje u Božju obitelj, kao temelj opstojnosti hrvatskoga naroda, predstavlja jedini izlaz iz ekonomske i demografske krize – poručio je predsjednik Gradskoga vijeća Solina.

TRADICIONALNA DODJELA OSOBNIH I KOLEKTIVNIH NAGRADA GRADA ZA 2020.  – Priznanje dugogodišnjemu predanom radu

Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«

Dobitnici nagrade Grada Solina za godinu 2020.

U sklopu svečane sjednice Gradskoga vijeća upriličena je tradicionalna dodjela osobnih i kolektivnih nagrada Grada za 2020.
Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«.
U ime KK »Solin« nagradu je preuzeo predsjednik Kluba Luka Vuković, u ime HFD-a »Jadro« predsjednica Društva Smiljana Žeravica, a u ime Udruge »Solinjani« dopredsjednica Hela Milišić.
– Izuzetna mi je čast primiti ovu nagradu jer je to priznanje moga dugogodišnjeg predanog rada, ali i potvrda da je Gradu Solinu stalo do zdravlja i boljitka naše djece – poručila je u ime nagrađenih dr. Katica Obradović.
Na sjednici je uručena i posebna plaketa grada Solina, a dobila ju je klapa »Krunik« iz Kučina za dugogodišnje njegovanje kulturne baštine i promicanje izvornog dalmatinskog klapskog »a capella« pjevanja. Plaketu je preuzeo predsjednik klape Ante Roguljić.
Nagrade i plaketu uručili su predsjednik Gradskoga vijeća Solina Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević upućujući zahvalu svim laureatima na ustrajnom radu i nesebičnom davanju za opće dobro.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ

SOLINSKI OSNOVCI 7. RUJNA SJELI U ŠKOLSKE KLUPE – Prilagodba i disciplina –

Svaka je škola odabrala vlastiti model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi će ravnatelji biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole

Nova školska godina 2020./’21. koja je započela 7. rujna zbog aktualne epidemiološke situacije zahtijeva brojne prilagodbe.
Ministarstvo obrazovanja ponudilo je tri modela prema kojima se može odvijati nastava, model A prema kojemu svi učenici redovito pohađaju nastavu u školi, model B s mješovitim oblikom nastave, dijelom u školi, a dijelom na daljinu, te model C koji predviđa isključivo nastavu na daljinu. O primjeni pojedinoga modela odlučuje pojedina škola u suradnji s osnivačem i nadležnim lokalnim stožerom.
Solinske osnovne škole odlučile su se za model A, što znači da su 7. rujna svi učenici sjeli u školske klupe pri čemu učenici od 5. do 8. razreda imaju obvezu nošenja zaštitnih maski u školskim prostorijama.
– Kao osnivač smo uistinu veliki i u svom sustavu imamo gotovo 60 tisuća nastavnika i učenika. To zahtijeva posebnu pozornost i brigu za ovaj početak nastavne godine, osobito uzimajući u obzir epidemiološku situaciju u našoj Županiji – poručio je Tomislav Đonlić, županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, nakon sastanka s ravnateljima osnovnih i srednjih škola održanoga nekoliko dana pred početak nove školske godine.
Osim o pripremama za početak nastave i poštivanju svih epidemioloških mjera, na sastanku se razgovaralo i o postupanjima vezanima uz moguću pojavu COVID-a 19 u školama.
– Svaka je škola odabrala svoj model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi ravnatelji će biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole – objasnio je Đonlić.
Predsjednik aktiva ravnatelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije Đuro Baloević, ujedno ravnatelj Osnovne škole Vjekoslava Paraća u Svetomu Kaju smatra kako je model A u svakom slučaju najbolja opcija.
– Imamo vrlo jednostavne mogućnosti; maksimalno se pridržavati epidemioloških uputa i pokušati stvoriti što sigurniji okvir za održavanje redovite nastave u školi ili ćemo se vratiti na situaciju u ožujku i travnju, koju ne želimo ponoviti jer nastava na daljinu koju smo tada imali zaista nije nastava i nema onoga koji bilo koga od nas u to može uvjeriti – rekao je Baloević dodajući kako ni u kom slučaju neće biti lako, ali da treba izdržati.
– Treba se prisiliti i jednostavno shvatiti situaciju koja je takva kakva jest i kojoj se moramo prilagoditi. Ne možemo očekivati da će se bolest prilagoditi nama, to je jasno. Kad to shvate roditelji, zaposlenici, a i djeca, onda sam uvjeren da problema ne bi trebalo biti – poručio je Baloević.

U Solinu razred prvašića manje

U klupe solinskih osnovnih škola ove je godine sjelo ukupno 318 prvašića što je pak manje u odnosu na prošlu školsku godinu kada ih je bilo 345.
Najveći broj prvašića i ove je godine upisan u Osnovnu školu kraljice Jelene, ukupno 126, od kojih 90 u centralnu školu, 23 u PŠ Mravince te 13 u PŠ Kučine.
OŠ don Lovre Katića ove godine ima 66 učenika prvoga razreda, a OŠ Vjekoslava Paraća 54 i to 49 u centralnoj školi i 5 u Vranjicu.
U najmlađu solinsku osmoljetku, OŠ kralja Zvonimira, ove su godine krenula 72 prvašića, od kojih 58 u centralnu i 14 u Područnu školu Rupotina. Od 58 učenika prvoga razreda centralne škole OŠ kralja Zvonimira 21 pohađa produženi boravak.

ZAPOČELA SVEČANA PROSLAVA 200. GODINA ARHEOLOŠKOGA MUZEJA U SPLITU – Muzejska iskra nacionalne svijesti –

Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo takve institucije potpomažu i »nose« državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara pozdravio je uzvanike na otvaranju izložbe u Marmontovoj ulici

Svečana proslava 200. obljetnice rada Arheološkog muzeja u Splitu, najstarijega muzeja u Hrvatskoj započela je u subotu 22. kolovoza otvorenjem izložbe fotografija »Salona« autora Vicka Vidana u splitskoj Marmontovoj ulici, a nastavljena prigodnim programom u vrtu Arheološkoga muzeja koncertom opernih arija prvakinje opere HNK Split Terezije Kusanović te »Papandopulo« kvarteta.
Otvorenju Vidanove izložbe i programa u Muzeju uz ministricu kulture i medija dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek kao izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, nazočili su župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, te domaćin manifestacije ravnatelj Arheološkoga muzeja dr. sc. Ante Jurčević, uz druge cijenjene goste. Izložba fotografija o Saloni djelo je eminentnoga splitskoga fotografa poznatoga po radu na urbanim krajolicima i arhitekturi. Vicko Vidan radeći kao fotoreporter u Slobodnoj Dalmaciji i Vjesniku, poznavanje fotografije dodatno je istančao na Istituto Europeo di design u Milanu studirajući smjer fotografije. Vidan često surađuje s hrvatskim muzejima i galerijama, a fotografiju predaje kao stručni suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

 

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića naglasak je stavila na dosege muzeja kao državne ustanove

Raskoš mediteranske baštine
Obraćajući se nazočnima u nastavku programa proslave u vrtu Arheološkoga muzeja u Splitu ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića zahvalila je svima koji su pridonijeli radu i razvoju Muzeja te istaknula kako iza svake ustanove stoje ljudi – ravnatelji, zaposlenici, vanjski suradnici i posjetitelji koji Muzeju daju legitimnost postojanja i razlog za kontinuirano poboljšavanje.
– Arheološki muzej u Splitu rastao je i razvijao se u srcu Mediterana u gradu-spomeniku upisanom na svjetski popis kulturne baštine, gradu-kolijevci Marulićeve Judite, baštineći raskoš mediteranske prirode i duha – rekla je ministrica istaknuvši kako dvije stotine godina kontinuiranog djelovanja dovoljno govore o kvaliteti i dosezima rada u području kulture, kulturne baštine, arheologije i muzeologije ove ustanove.

Velika nacionalna obljetnica
Zahvaljujući nazočnima koji su unatoč epidemiološkoj situaciji uveličali proslavu, ravnatelj Muzeja dr. sc. Ante Jurčević uputio je zahvale i svim nadležnim institucijama koje sudjeluju u obilježavanju jedinstvenoga jubileja kako za djelatnike muzeja tako i za lokalnu te hrvatsku nacionalnu kulturu.
– Danas obilježavamo dvije stotine godina od dekreta Dalmatinske vlade u Zadru kojim je na današnji dan utemeljen naš muzej.
To je velika, pa i opterećujuća obljetnica. Sve što je dovelo do toga dekreta započelo je posjetom cara Franje I. u svibnju 1818. Dioklecijanovoj palači i Saloni.
Današnje je obilježavanje samo početak proslave koja se proteže sve do listopada sljedeće godine kada će biti dvije stotine godina od prvih istraživanja koja je organizirao naš muzej u Saloni – istaknuo je ravnatelj Jurčević.
Govoreći upravo o povijesti istraživanja ravnatelj je najavio dvije izložbe. Prva od njih u prosincu ove godine predstavit će rezultate stogodišnjih istraživanja antičkog grada Ise, današnjeg Visa, dok će ona u listopadu sljedeće godine prikazati nevjerojatnih, dvije stotine godina sustavnih istraživanja u Saloni, i srednjovjekovnom Solinu.

Nino Švonja, kustos Epigrafičke uzvanike je proveo kroz stalni postav Areološkoga muzeja

– Vremenski period kontinuiranoga rada ne govori dovoljno o stvarnomu značenju postojanja i djelovanja muzeja. Najveća vrijednost Arheološkoga muzeja u Splitu su bili i ostali njegovi djelatnici, a posebno istaknuti pojedinci koji su postali članovi akademija, sveučilišni profesori te nositelji domaćih i stranih odlikovanja. Oni su svojim radom doprinijeli boljem razumijevanju bitnih povijesnih promjena na ovome prostoru od prapovijesti, razdoblja grčke kulture, kao i razdoblja antike koja je na ovom prostoru uspostavila svojevrsnu civilizacijsku platformu. Razjasnili su i na njoj niklo ranokršćansko razdoblje, kao vjersko civilizacijsku komponentu te materijalnim dokazima razbistrili pojedinosti o dolasku Hrvata – naglasio je Jurčević.

Muzej kao čuvar i pokretač
Govoreći nadalje o Muzeju u ovome kontekstu ravnatelj je naglasio kako je očito da je riječ o ustanovi čije su se programske i unutrašnje kadrovske mijene uvijek odražavale na život i događaje u lokalnim zajednicama gdje je muzej bio prisutan, organizacijski-ustrojno ili terensko-istraživački. Osnutak i djelovanje Arheološkog muzeja Jurčević je tako prepoznao i kao svojevrsnu iskonsku iskru nacionalne svijesti, pa i općenacionalnoga preporoda.
– Iz slojevitosti podataka koji se nalaze u arhivskim dokumentima Muzeja iščitava se općekulturna uloga koju je imao u svojoj povijesti, nekada manja, ali ponekad doista velika i značajna. Ono što je zajedničko i što se može iščitati iz svih tih dokumenata i što bismo danas mogli nazvati misijom Arheološkoga muzeja u Splitu jest neprestano opiranje kontinuiranoj devastaciji kulturne i prirodne baštine.
Slikovitije rečeno – danas slavimo 200 godina opiranja Arheološkog muzeja u Splitu toj i takvoj baštinskoj razgradnji – izričito je naglasio ravnatelj Jurčević.

Dr. sc. Ante Jurčević ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu

Država i institucija
Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo velike institucije potpomažu i nose državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine. Govoreći stoga o stoga društvenoj ulozi Muzeja ravnatelj Jurčević je naglasio:
– Arheologija ne djeluje samo zato da bi otkrića prilagala sveukupnoj zbirci znanja, i da bi se to znanje dijelilo kroz sustav obrazovanja, nego da ljude čini samosvjesnijima o njihovim ishodištima i temeljima. Stoga arheološka nalazišta nisu samo mjesta izučavanja i zaštite starina, nego je njihova svrha da pozivaju posjetitelje i pružaju im specifično iskustvo, kako o predmetima koji govore o prošlosti, tako i o samoj organizaciji ljudskoga života na lokacijama koje se istražuju – rekao je Jurčević.
Zaključujući svoj »memento« suvremene institucionalne arheologije ravnatelj Jurčević je iznio u pogled u budućnost naglasivši kako će među temeljnim nastojanjima budućega djelovanja Muzeja jednako i neodvojivo biti sustavno poticanje i unapređenje društvene svijesti o značaju kulturne i prirodne baštine.
– To podrazumijeva znatno aktivniji i angažiraniji rad Muzeja, kako na samostalnim tako i na projektima koji su već započeli ili su u pripremi, u sklopu Splitsko-dalmatinske županije te gradova, Splita, Solina i Visa, uz sudjelovanje i kolega iz drugih muzeja, fakultetskih ustanova, konzervatora, turističkih zajednica i udruga za očuvanje baštine – zaključio je ravnatelj Jurčević.

Proslava velike obljetnice nastavlja se nizom manifestacija

Program proslave nastavio se kroz koncertnu večer u kojoj su nastupili mezzospranistica Terezija Kusanović uz pratnju violinistice Ane Bubalo, klarinetista Jure Šaban-Stanića i pijanista Zorana Velića.
Nastupom »Papandopulo« kvarteta, ansambla sastavljena od četvorice renomiranih saksofonista: sopran saksofonista Nikole Fabijanića, alt saksofonista Gordana Tudora, tenor saksofonista Gorana Jurkovića i bariton saksofonista Tomislava Žužaka zaključena je slavljenička večer jedne od temeljnih institucija nacionalne kulture.

Prigodna marka
U čast 200. obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku s motivom sarkofaga Dobrog pastira koji potječe iz Solina, iz 4. stoljeća, a autor marke je Duje Šegvić, dizajner iz Splita.

Mario MATIJEVIĆ

Foto: ARMUS

PRVA ZBIRKA KOLUMNI IZ ČETVRTSTOLJETNE RIZNICE »SOLINSKE KRONIKE« – Pogled u nedogled

Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane

Cjelokupni život i djelo Špira Vrgoča stoje u stjecištu raznih strujanja mišljenjâ dvadesetog stoljeća. U toj nabujaloj rijeci idejâ Vrgoč nudi Pogled, i to pogled s Privije, prijevoja između dvaju svjetova, onoga prošloga i ovoga današnjega, onoga uzvišenoga i ovoga potpuno prizemnoga. Pogled s Privije Vrgoč je počeo pisati iz potrebe, potrebe da stanovništvo rapidno izmjenjujućeg Solina sredinom devedesetih godina razbistri svoj pogled u budućnost ugledavši se u bogatu prošlost, sagledavajući svoju sadašnjost. U svome obraćanju, kritiziranju, zazivanju Vrgoč je nevjerojatno ciničan, štoviše cinizam se krije i u naslovu njegove kolumne jer se s Privije, prijevoja između dvaju kozjačkih masiva, Solin u cijelosti ili gotovo nikako i ne vidi.
Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane.
On se obraća solinskom društvu kako ondašnjem tako i budućem – u svakom slučaju današnjem. Štoviše pomnije iščitavanje njegovih tekstova dalo bi zaključiti da je obraćanje Solinjanima i solinskomu društvu u želji za njihovom dubokom preobrazbom – jedini i istinski motiv njegova pisanja.
U maniri rekli bismo filozofskog egzistencijalističkog pravca Vrgoč pokazuje svu težinu pisanja, a smisao istoga često dovodi u pitanje. Pisanje mu je s obzirom na središnje teme i širok raspon obrazovanja kojim je raspolagao prepuno ukrštenih stvarnosti pa i oprečnosti o kojima se izražava jezikom prepunim simbolizma.
Glavne ideje koje prožimaju gotovo svaki Vrgočev tekst su; ljubav prema kulturi antičke Salone i njezinim ostatcima, očaranost solinskom Rikom, izrazito rodoljublje prošarano odlikama kampanilizma kao i razočaranost solinskim društvom i »razvojem« točnije rečeno transformacijom Solina.
Iako se naime svojim sumještanima, a posebice gradskim Poglavarima obraća izrazito kritički i često krajnje cinično u intelektualno superiornim jezičnim formama i rečeničnim konstrukcijama, Vrgoč pokazuje istančani humanizam i vjeru u čovjeka.
Najčešće proziva Solinjane, a posebice gradsku vlast zbog unakazivanja prostora kojekakvim građevinsko-umjetničkim pothvatima, ali se ne ustručava pohvaliti (vrlo rijetke) pozitivne primjere, posebice kada je u pitanju očuvanje i prezentacija solinske baštine. Pogledi i ideje koje iznosi toliko su genijalni da bi kulturne institucije grada Solina nakon ovoga vremenskoga odmaka doista izgubile smisao vlastitoga postojanja ako ih ne bi barem pokušale sprovesti u djelo.
Unatoč njegovoj očitoj nesnošljivosti naspram autoritetu i hijerarhiji bilo društveno-političkom ili Crkvenom Vrgoča se zbog njegova otpora svrstavanju u ustaljene društvene okvire ne može proglasiti ideološki obojenim, anarhistom ili pak a(nti)teistom.
Zaključno govoreći Vrgočevi su »Pogledi« ovdje ukoričeni dokaz da je duh svakoga iskrenog humanista samo odjek onoga Duha koji puše gdje i kad hoće.

Mario MATIJEVIĆ

PROMIŠLJANJA O NEKIM TEMAMA SABRANIH KOLUMNI

 Špiro Vrgoč – Laudator temporis acti

U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama

Čitanje ove knjige, odnosno sabranih kolumni Špira Vrgoča stranjara iz Vrgočevice, kako je sebe nazivao, uistinu bih preporučio mnogima. Iz nje saznajemo ne samo o načinu karakterističnoga stila razmišljanja u mnogočemu usamljenog, no glasnog pojedinca, već i o sebi samima. Kolumne su izlazile krajem devedesetih godina u tada još mladoj Solinskoj kronici i kroz njih je Špiro Vrgoč kritički progovarao o svim oblicima zanemarivanja baštine, kulturnoga identiteta te uništavanja krajolika koji su se na solinskome području događale njemu pred očima.
Njegov je stil osebujan, piše mješavinom književne proze, filozofije i novinarstva, a u iznošenju stavova donosi i prikladne jezične kovanice. Iz biografskih crtica koje sam s nekoliko strana prikupio o njemu, znam da je bio slabovidan, no čini se da je bolje nego itko u razdoblju kasnih devedesetih vidio stvarne razmjere devastacije solinske spomeničke baštine na koje je nesmiljeno upozoravao kroz svoje tekstove. Pritom nije nikoga štedio, od običnoga puka kojemu je pokušao ukazati na važnost očuvanja ovoga jedinstvenog salonitanskog/solinskog kulturnog naslijeđa pa do gradskih vlasti, političara ili Crkve kojima je zorno pokazivao da upravo radi njihovih odluka nestaje Solin kakav je on poznavao i čuvao.

Aktualni tekstovi
U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama.
Njegove su kolumne, nažalost, još uvijek aktualne, budući da se malo što promijenilo u odnosu na prošlih više od dva desetljeća. Njegov »Pogled s Privije« nije nimalo arkadijski, već je poprilično tmuran, pa rekao bih i razočaran, no čitatelj se nakon iščitavanja i shvaćanja tekstova ipak ne bi trebao osjetiti malodušno i pesimistično, već otriježnjeno. Kroz njegove tekstove imamo osjećaj kao da je Špiro Vrgoč odredio svojevrsnu vlastitu (donkihotovsku) misiju kojom je želio uputiti ljude na shvaćanje što imamo ispred sebe, a sama ta baština trebala bi biti određeni duhovni putokaz, vrsta unutrašnjega kompasa koji nas vraća na ishodišta kulture ovih prostora. Njemu je pogled na jedan antički stup u Solinu mogao više reći o tome tko smo nego prosječni nezainteresirani građanin, živo biće, kojega baština kao takva ne zanima i koji u njoj ne vidi dalje od skupine kamenja koje stoji na putu nečega što sam smatra razvitkom.

Solinska platforma
Istina je da je svoje kolumne objavljivao u lokalnom mjesečniku, premda je po erudiciji, načinu izražavanja i stilu ovaj čovjek mogao svoje tekstove objavljivati u brojnim časopisima s višestruko većom čitalačkom publikom. Bio je iznimno usredotočen na stanje u njegovome Solinu i upravo mu je Solinska kronika bila željena platforma s koje se mogao obraćati kome je ustvari jedino i htio: Solinjanima. On je, kao i mnogi od nas, bio svjedokom različitih, ponekad vrlo maštovitih pristupa uništavanju kulturne ostavštine u Solinu. O građevinskom zamahu na solinskome području osamdesetih i devedesetih godina u kojem se devastacija prvenstveno antičkih lokaliteta provlačila kao lajtmotiv, izražavao se vrlo izravno te je na specifičan način opisivao građevinske poduhvate kao »asfaltno-mramorno-granitno-cementno-stakleno-aluminijsko-bloketnu zarazu«. Piše da »šuplje zidine, grobni komadići glasaju iz onoga vremena da se zaustavi mnogostoljetno divljanje kojim je sila i ružnoća razvaljivala ono što su silno bolji gradili«.
U nemoći i svojevrsnoj frustriranosti i rezignaciji, Vrgoč u jednom od svojih tekstova zaziva kralja Zvonimira, kraljicu Jelenu i cara Dioklecijana, s kojima je, barem po nekim idejama, imao više dodirnih točaka nego s pojedincima.
Radi svega što se tih godina događalo na solinskome području, Solin naziva planetom koji nije naslijeđen od prethodnih naraštaja već je posuđen od budućih. Njegov bi se pristup i onda i danas mogao opisati beskompromisnim, pomalo i ekstremnim, no kako je rečeno, služio se hiperbolom kao književnom figurom kako bi bolje dočarao sraz svjetova u kojem je mehanizacija pod krinkom napretka i modernizacije progutala brojne tragove života prije nas, baš kao da nitko prije nas ovdje nije ni postojao.

Žal za prošlim
Jedna od najupečatljivijih rečenica iz Vrgočevih tekstova ona je iz kolumne koja govori o tzv. Solinskoj zaobilaznici za koju kaže: »obilaznica nije obilazila ništa, preskakala nikoga, skretala ni pred čime. Ime joj je uzaludnije od truda dokazivanja smisla življenju«. Stoga je sam pak naziva »ne-obilaznicom«, a o tome što je izgradnjom same ceste izgubljeno ne treba posebno govoriti, budući da je ne samo veliki dio Salone izgubljen za istraživanje i prezentaciju, već je ovime konačno nestala i vizura antičkoga grada jer je južni dio Salone pregledno i arheološki posve odvojen od svoga ostatka.
Kako i sam spominje, za devastaciju nije krivo samo današnje društvo, spominje on i Avare i Tatare i Turke i Hrvate koji su se okomili na baštinu, no čini se da ga je najviše boljela ravnodušnost njegovih sugrađana koji nisu svi aktivno sudjelovali u fizičkom rastakanju kulturnih ostataka već su svojom šutnjom i pasivnošću ili neshvaćanjem sudjelovali u onome mnogo pogubnijem, a to je duhovna, odnosno unutrašnja propast.
Kada se pročitaju njegova zapažanja o tome što imamo ili smo imali i što ćemo imati sutra nastavimo li se kao društvo na taj način ponašati, s pravom se može reći da je bio »laudator temporis acti«, odnosno »hvalitelj prošlih vremena«, nadimak koji je već u antici dobio slavni rimski povjesničar Tit Livije. Za razliku od Livija, koji je iz političke perspektive hvalio prohujala rimska vremena, Vrgočev žal za prošlim vremenom nije obojan nikakvom ideologijom, politikom ili vjerom, već nostalgičnim tonom za razdoblje kada je život u Solinu bio definiran mentalnim i fizičkim suživotom antike, srednjega vijeka i novoga doba u kojem su stanovnici u mnogočemu više poštovali okoliš i graditeljsko naslijeđe nego danas. Uistinu štivo koje ne čita s ravnodušjem tkogod na neki način osjeća baštinu, a vjerujem da takvih na ovome području ne nedostaje.

Dr. sc. Dino DEMICHELI

Vitamin C

Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprječavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela

Vitamin C ima višestruke uloge u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.
Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnoga nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.
Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnog proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.
Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.
Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.
Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.
Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vitamin C.
Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vitamina C pa ga u organizam unose hranom.

Važnost prirodnog vitamina C
U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu.
Naime u biljkama koje stvaraju vitamin C ne nalazi se samo askorbinska kiselina već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime. Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Naime postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom. Razlog tome, a moramo to naglasiti još jednom je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatoga uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.

Voće bogato vitaminom C
Acerola je voće slično višnjama. Uzgaja se u suptropskim predjelima kao južna i središnja Amerika i Meksiko, Indija… 100 grama acerole može sadžavati do 1.6 grama vitamina C, što je 28 puta više nego što ga ima naranča ili je 2000 posto više od dnevnih preporučenih potrebnih našem organizmu. Osim vitamina C, acerola sadrži određene količine vitamina A, vitamina B5, vitamina B2, vitamina B9 i vitamina B3 te minerale mangan i magnezij.

Crni i crveni ribiz
Crni ili crveni jako ukusni plodovi ribiza uzgajaju se diljem Europe, a mogu se nabaviti smrznuti, ili u obliku džemova ili sokova. Crni ribiz sadrži oko 180 mg vitamina C na 100 grama voća, dok crveni oko 80 mg. Osim vitamina C bogate su i vitaminima E, B5, B2 i B1. Bogate su nutritivnim mineralima manganom, željezom, kalijem, magnezijem i kalcijem.
Dokaz da su ljudi davno već shvatili i koristili ribiz u narodnoj medicini kao lijek za gripu, prehladu, kašalj te artritis.

Šipak
plod divlje ruže, u obliku čaja, soka ili džema je dostupan svima. Iako 100 grama svježeg šipka sadrži do 450 miligrama vitamina C, što je 7 ipo puta više nego u 100 grama naranče. Količina koju pak unesemo u organizam nakon prerade je znatno manja. Naime domaći pekmez od šipka nakon jedne godine sadrži samo 1/4 početnih količina vitamina C, ali to je i dalje impozantnih 100 miligrama na 100 grama mase šipka. S obzirom da šipak nadalje sadrži i znatne količine beta karotena, luteina i likopena, a istraživanja su potvrdila potencijal da ekstrakti šipka mogu smanjiti bol uzrokovanu artitisom, te da je bogat i kalijem, svakako treba računati i na njega u prehrani.
Ipak nije toliko bitno pratiti koje su najbogatije voćke vitaminom C, već je bitna raznolika prehrana. U prirodi osim u navedenima vitamin C nalazimo u brojnim drugim voćkama kao limun, mandarina, naranča, acerola, aronija, acai, šipak, jagoda i višnja, malina, marelica i borovnica, mango, ananas i papaja, grožđe, jabuka i grejp, lubenica, dinja, šljiva…

Povrće bogato vitaminom C

Paprike i čili
Poznato je da su zelene paprike izuzetno bogate vitaminom C. Kao i u slučaju feferona, zelene paprike sadrže više vitamina C nego crvene. Također količine se razlikuju od sorte do sorte.
Ipak može se uzeti kao nekakav prosjek oko 190 mg na 100 grama paprike što je tri puta više nego naranča. Paprike s našega područja te one uzgojene u domaćim vrtovima sadrže oko 110 mg vitamina C. Paprika je uz vitamin C, bogata i vitaminima B, E i A, kao i mineralima: fosforom, željezom i cinkom.

Peršin
Peršin se kao začin široko upotrebljava i tko god ima vrt uzgaja ga, a sve češće se na kuhinjskom prozoru može naći kao začinsko bilje. Zastupljenost vitamina C u listovima peršina je na 100 gr oko 130 mg. Sušenjem se uništava više od polovine vitamina C u peršinu, a kuhanjem više od 90 posto, pa se zato peršin dodaje tek na kraju. Inače je bogat izvor flavonoida i drugih antioksidanata kao što su lutein, apigenin, folna kiselina i vitamin K.
Kako smo naglasili i kod voća vit C je zastupljen u brojnim vrstama povrća kao brokula, cvjetača, rajčica, krastavac, kelj i špinat, krumpir i kupus, bijeli i crveni luk, patlidžan i mrkva te salata svo zeleno lisnato povrće.

Dnevne potrebe vitamina C
Smatra se da je koncentracija od 200 mg vitamina C dnevno dovoljna za organizam. Bilo koji višak jednostavno biva izlučen iz organizma. Deficit vitamina C s obzirom na njegovu široku zastupljenost vrlo je rijedak. Ipak u slučaju nedostataka javlja se povećana osjetljivost na infekcije. Poznato je da kronični nedostatak dovodi do skorbuta, bolesti koju je detaljno opisao francuski istraživač Jacques Cartier 1956. Simptomi su povezani sa slabom tvorbom kolagena, oštećenjima kapilara, gubitkom zubi, bolovima u zglobovima, suhom kožom. Nasuprot tome visoke doze mogu smanjiti izlučivanje vitamina B6, smanjiti razinu vitamina B12, bakra i selena, a smatra se i da može smanjiti djelovanje kontracepcijskih pilula.
Znanstvenici imaju podijeljena mišljenja o preporučenim dnevnim unosom vitamina C. Iako je donedavno preporučeni dnevni unos bio je 60 mg, danas se zagovara količina 100 do 200 mg. Pušačima se preporučuje još veći unos, kako bi neutralizirali negativne učinke nikotina.
Međutim neki znanstvenici preporučaju puno veći dnevni unos vitamina C pa i do nekoliko grama dnevno. Linus Pauling, Roc Ordman i Thomas E. Levy su zagovornici visokih unosa. Linus Pauling je bio američki biokemičar, dobitnik 50 počasnih doktorata i dvostruki nobelovac, a zalagao se za pojačan unos vitamina C radi prevencije i liječenja mnogih bolesti. Osobno je unosio od 6 do 18 g vitamina C na dan vjerujući da velike količine ovoga vitamina pridonose zdravlju, energičnosti i vitalnosti.
Zaključimo još jednom da trebamo unositi raznoliku hranu kojoj treba sačuvati vrijednost svih nutrijenata. Prema tome voće i povrće treba uvrstiti u većoj količini u svježem obliku ili minimalno prerađeno u prehrani. Termički obrađeno voće ili povrće, kao i ono koje predugo stoji u hladnjaku, gubi znatnu količinu vitamina. Umjesto kuhanja u vreloj vodi bolje je kuhanje na pari ili pirjati, ako se mora kuhati neka to bude u manjoj količini vode te je dobro tekućinu u kojoj se kuhalo povrće iskoristiti za pripremu juha ili umaka.

PADALINE
U mjesecu srpnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 4 litre kiše po četvornomu metru.

POVRATAK STAROME SOLINU – VUKŠIĆI STIPETINI 4 – Od škole do »Petronafte«

– Bija san i košarkaški sudac, a surađiva san i u Sportskin novostima, pisa izvještaje s terena – govori šjor Marino pa nan pokazuje i ulaznicu za počasnu tribinu na utakmice Nogometnog kluba »Solin« di je početkon 70-ih godina četri godine bija tajnik kluba. Sića se i trenutaka kad je osnovan Rukometni klub »Partizan«, danas »Solin«, jer je tada ka momčić počeja tamo igrat

Marino Vukšić iz Stipetinih radija je 15-ak godina u prosvjeti. Bija je učitelj, a u nekin školama i direktor. Prvi posal po završenoj školi dobija je već ka mladić na Drveniku Malon.
– Tamo san tada bija jedini učitelj u školi, predava san i onima od prvog do četvrtog razreda, a i onima od petog do osmog. U to vrime je u školi znalo bit 40-ak đaka. Posli san iša u Seget Gornji, pa u Rudu i Otok kod Sinja – prisjeća se Marino kako život učitelja tada nije bija lak jer se išlo od škole do škole, pa se onda zaposlija u Zavodu za ispitivanje kvalitete robe koja je surađivala s »Inom Petronafton«, a posli je i priša u »Petronaftu« radit, odakle je otiša i u mirovinu.

– Kad san se oženija i osnova svoju obitelj bilo nan je ovde tisno pa san priša u stan koji se nalazija u sadašnjen Domu kulture »Zvonimir«, to je bilo sredinon sedandesetih.
Na prvon katu su bili kužina i WC, na drugon katu dvi sobe, a tamo di je sad uprava i kancelarije bija je šufit, prisjeća se Marino kako je to izgledalo.
Od mladosti je Marino angažiran u sportskin krugovima. Ka junior je igra košarku u »Jugoplastike«, ali je odlaskon na službu na otok, na Drvenik Mali sve to prestalo.
Nakon šta se priselija u centar Solina, počeja je opet aktivniji život u sportskin krugovima, odnosno društvenon životu grada. Tako je bija osnivač Košarkaškog kluba »Solin« za šta je lani, na jubilarnoj pedesetoj obljetnici kluba, dobija i priznanje.
– Bija san i košarkaški sudac, a surađiva san i u Sportskin novostima, pisa izvještaje s terena – govori šjor Marino pa nan pokazuje i ulaznicu za počasnu tribinu na utakmice Nogometnog kluba »Solin« di je početkon 70-ih godina četri godine bija tajnik kluba.
Sića se i trenutaka kad je osnovan Rukometni klub »Partizan«, danas »Solin«, jer je tada ka momčić počeja tamo igrat. Pokazuje nan fotografiju na kojoj vojnici iz obližnjih kasarni kod crkve grade igralište, godina je 1955.
– To smo zvali igralište »na ceneri«. Zvalo se tako jer je bilo nasuto sa ceneron, to su van oni ostaci sa željeznice, šta bi izgorilo nakon loženja ugljena u lokomotivi – objašnjava nan Marino koji je posli bija i predsjednik rukometnog kluba »Solin«, ali i tajnik ribolovnog društva, pa nan priča i kako su uz pomoć stručnjaka pokušavali očuvat pastrvu »Solinku«. Bija je jedno vrime i tajnik u Mjesnoj zajednici.
Kad je posli priselija u Split, angažira se i u splitskon sportu, bija je tajnik ženskog rukometnog kluba »Dalma«.
– Osvojili smo u to vrime europski KUP, pa san tako svugdi s njima proputova – govori Marino koji o počecima solinske košarke ima puno priča. Prisjeća se tako samih početaka i kako je 70-ih godina čin se izgradila i otvorila nova škola u Svetome Kaju, odnosno školska dvorana, počeja podučavat mlade košarkaše. A, sve ostalo je povijest… Jedna od tadašnjih ekipa nalazi se i na ovoj fotografiji iz godine 1972.
Marino Vukšić je livo, a desno je tadašnji trener Hrvoje Čulić.

Bija je dosta angažiran u sportu, a uvik se prisjeća epizode kako je u vrime dok je bija tajnik nogometnog kluba, doveja u Solin reprezentaciju Sovjetskog saveza koja je bila na pripremama u Makarskoj.
– Rusi su u to vrime bili jaki. Čin san ja to dozna da su oni tu, otiša san u Makarsku s autobuson od »Dalmacijacementa« kako bi jih doveja da odigraju jednu utakmicu sa Solinon. Međutin, kako je naše igralište u to vrime bila sama ledina, samo šta nije bilo uzorano, bojali smo se da neće tit odigrat kad vide kako izgleda. A kako smo iz Makarske uranili, odveja ja njih prvo na Klišku tvrđavu. Odali oni tako gori obučeni u tute, vatalo se njihovo vodstvo za glave dok smo obilazili, strahovali valjda da jin ko ne padne od gori – smije se Marino i danas ton điravanju.
– I doveja ih s Klisa u Solin zadnjih petnajest minuti prije početka utakmice. Ostalo je neriješeno, dva – dva, Jajo je da dva gola za nas – prisjeća se Marino Vukšić kako je reprezentacija SSSR-a igrala u Solinu. Ko to može zaboravit…

 

Rusima po bocu rakije
– Nakon utakmice priredili smo Rusima večeru u Domu, današnjen »Zvonimiru«, tili jih počastit. Spremili jin lipo janjetinu, ali neki njihov šef, neki komesar, šta li je već bija, nije tija da ostaju na večeri, valjda radi posebnog režima prehrane ili šta već.
Međutin, uspija san svakome od igrača na dar u boršu uvalit baren litru domaće rakije – drago je Marinu.

MEMORIJALNI TURNIR: ODIGRAN 24. NOGOMETNI TURNIR DJEČAKA U-13 »TONČI BOBAN BEBI« SOLIN 2020. – Hajdukovci u finalu uvjerljivo bolji od Šibenika

Prvo mjesto pripalo je dječacima HNK Hajduk, drugo Šibeniku, treće Adriaticu, a Primorac iz Stobreča je osvojio četvrto mjesto

Nogometni turnir dječaka U-13 »Tonći Boban – Bebi« 24. po redu održan je i ove godine u organizaciji Nogometnog kluba Solin. Dan ranije prethodilo je polaganje vijenaca na grob solinske nogometne legende Tonča Bobana – Bebija čije ime nosi Škola nogometa uz Jadro. Ove godine nastupilo je 12 klubova: Solin, Dugopolje, Primorac (S), HNK Šibenik, Junak, Omladinac (V), Adriatic, Omiš, Zadar, HNK Hajduk, GOŠK (KG) i Zmaj (M). Turnir se odigravao na četiri terena, u Solinu, Mravincima i dva u Vranjicu.

Rezultati po skupinama:
Skupina A (Solin): Solin – Primorac 1:3, Primorac – Dugopolje 3:1, Dugopolje – Solin 1:4.
Skupina B (Vranjic SC Kava): Omladinac – Junak 4:1, Junak – Šibenik 1:4, Omladinac – Šibenik 1:3.
Skupina C (Vranjic, umjetna trava): Adriatic – Omiš 4:1, Omiš – Zadar 1:5, Zadar – Adriatic 0:3.
Skupina D (Mravince): Hajduk – GOŠK 12:0, GOŠK – Zmaj 1:2, Zmaj – Hajduk 0:6.

Prvo mjesto pripalo je dječacima HNK Hajduk, drugo Šibeniku, treće Adriaticu, a Primorac iz Stobreča je osvojio četvrto mjesto.
Splitski Adriatic je u utakmici za treće mjesto slavio protiv Primorca, 3:1, pogocima Lijića, Šime Antonijevića i Šime Perka, a Ivanišević je pogodio za Stobrečana.
U finalu turnira zaigrali su dječaci prvoligaša Hajduka i Šibenika. Hajdukovci su u polufinalu slavili protiv Adriatica sa 7:0, a Šibenik je u polufinalu izbacio Primorca, 3:1.
Bijeli s Poljuda, pod vodstvom trenera Zlatka Jerkovića slavili su uvjerljivo u finalu rezultatom 10:1, te zasluženo osvojili 24. izdanje.
Najboljim igračem turnira proglašen je vezni igrač Bruno Mišura (HNK Šibenik), najbolji strijelac bio je Silvio Ivanišević-Dvornik (HNK Hajduk) sa sedam pogodaka, a najbolji vratar turnira je Ivan Ajdučić (Hajduk).
Nagrade najboljim sastavima i pojedincima uručili su predsjednik domaćina NK Solin Ivan Spajić, član IO kluba Mario Jaman, instruktor NS ŽSD Zdravko Marić, novi voditelj Škole nogometa Solina Ante Vitaić, i bivši vratar Solina Josip Šolić.

Finale: HNK HAJDUK – HNK ŠIBENIK 10:1
SOLIN – Stadion Pokraj Jadra. Gledatelja 400. Sudac: Karlo Marić (Split). Pomoćnici: Čaljkušić i Hajduk.
STRIJELCI: 1:0 – Jenjić (3), 2:0 – Vojvodić (12), 3:0 – Ivanišević-Dvornik (14), 4:0 – Vojvodić (25), 5:0 – Ivanišević-Dvornik (28), 6:0 – Ivanišević-Dvornik (29), 7:0 – Vojvodić (35), 8:0 – Slunjski, 9:0 – Brkljača (41), 10:0 – Brkljača (42), 10:1 – Vukičević (47).
HNK HAJDUK: Ajdučić, Križan, Gabrilo, Marasović, A. Bartulović, Stojčić, Ivanišević-Dvornik, Vojvodić, Ban, Jenjić, Bokan (još su igrali: Mašković, Zlatar, Sofilj, J. Bartulović, Proleta, Slunjski, Čirjak). Trener: Zlatko Jerković.
HNK ŠIBENIK: Paić, Prgin, Rubelj, Pemma, Lucić, Baranović, Jurić, Vukičević, Berić, Mišura, Vučenović (još su igrali: Bulat, Kartelo, Slavica, Mrdeža, Šojat, Ljubić, Grubišić). Trener: Niko Škugor.

Utakmica za 3. mjesto: ADRIATIC – PRIMORAC (S) 3:1
SOLIN – Stadion Pokraj Jadra. Gledatelja 300. Sudac: Mateo Čaljkušić (Trogir). Pomoćnici: Marić i Hajduk.
STRIJELCI: 1:0 – Lijić (3/11m), 1:1 – Ivanišević (23), 2:1 – Š. Antonijević (27), 3:1 – Š. Perko (48).
ADRIATIC: Pavić-Ivelja, Matić, Šuvar, Jelavić, Š. Antonijević, F. Antonijević, Radić, Kujundžić, Cvitković, Jukić, Lijić (još su igrali: Bremec, Vrdoljak, Smoje, Marasović, Matijašević, Brakus, Perko, Vučak). Trener: Roko Španjić.
PRIMORAC: Pocrnjić, Čatipović, Čurčić, Dinčić, Papić, Raptani, Rančić, Grabovac, Lalić, Zec, Ivanišević (još su igrali: Bešić, Čaleta, Halimi. Maglić, Bekavac, Stančić, Božiković, Anić). Trener: Zoran Roglić.

GRAD POTPISAO UGOVORE S 14 MLADIH PODUZETNIKA, VLASNIKA NOVOOSNOVANIH TVRTKI I OBRTA – Osluškivanje potreba poduzetnika

Usprkos štednjama u proračunu gradonačelnik je predložio da se sredstva za poticanje i razvoj poduzetništva podignu s planiranih 700 tisuća na milijun kuna, a Gradsko vijeće je kroz rebalans proračuna taj prijedlog usvojilo.
Novoosnovanim tvrtkama i obrtima osigurano je ukupno 250 tisuća kuna, a kroz odobrenih 14 zahtjeva iskorišteno je oko 150 tisuća što znači da je poziv i dalje otvoren

U solinskoj je gradskoj vijećnici 6. kolovoza upriličeno je potpisivanje ugovora s 14 mladih poduzetnika, vlasnika novoosnovanih tvrki i obrta, kojima je Grad u sklopu paketa mjera poticanja poduzetništva dodijelio financijsku potporu i to ženama vlasnicama tvrtke ili obrta u visini od 12 tisuća kuna, a muškarcima 10 tisuća kuna.
Potpisivanju ugovora nazočili su gradonačelnik Dalibor Ninčević i pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i europske fondove Marijana Žižić.
– Postojeći paket mjera namijenjenih poticanju poduzetništva ove smo godine, zbog aktualne situacije s virusom COVID-19, znatno proširili kako bismo smanjili negativan utjecaj pandemije na gospodarstvo – rekao je gradonačelnik Ninčević dodajući kako je usprkos štednjama u proračunu predložio da se sredstva za poticanje i razvoj poduzetništva podignu s planiranih 700 tisuća na milijun kuna, a Gradsko vijeće je kroz rebalans proračuna taj prijedlog usvojilo.

– Najviše sredstava osigurano je za potporu novosnovanim tvrtkama i obrtima, ukupno 250 tisuća kuna, a kroz odobrenih 14 zahtjeva iskorišteno je oko 150 tisuća što znači da je poziv i dalje otvoren – izvijestio je gradonačelnik izražavajući zadovoljstvo što se unatoč aktualnoj situaciji ove godine prijavilo čak 14 mladih poduzetnika među kojima je i velik broj žena.
Prema riječima pročelnice Marijane Žižić interes za poticaje ove je godine bio iznimno velik pa je tako zaprimljeno oko 130 zahtjeva te su pozivi za sve ostale mjere, osim poticanja novosnovanih tvrtki i obrta, zaključeni u roku od dva dana.
– Odobrena su 54 zahtjeva za pomoć tvrtkama, odnosno obrtima koji su zbog pandemije imali poteškoća u poslovanju, a 39 ih je dobilo potporu za suradnju s gospodarskim subjektima s područja grada Solina što nas posebno veseli jer nam je cilj poticati solinske tvrtke i obrte na međusobnu suradnju. Ove godine dodijeljena je i potpora za tradicijska zanimanja koja, nažalost polako izumiru i bez potpore ne mogu opstati, a odobreno je ukupno pet takvih zahtjeva – rekla je pročelnica Žižić.
– Paket mjera iz godine u godinu izgleda drugačije jer pokušavamo osluškivati potrebe naših poduzetnika pa ćemo ih sukladno tome i tijekom narednih godina dodatno modificirati – najavio je gradonačelnik napominjući kako je ovom prilikom zbog pridržavanja epidemioloških mjera organizirano potpisivanje ugovora s vlasnicima novosnovanih tvrtki i obrta, a tijekom narednih dana će se organizirati i za sve ostale koji su putem drugih mjera ostvarili pravo na poticaj.
– Ono što ovom prilikom svakako moram spomenuti je činjenica da još uvijek nije otvoren poziv za Program poticanja poljoprivrede za kojeg smo osigurali 100 tisuća kuna, a razlog su izmjene koje donosi nadležno Ministarstvo i na koje još uvijek čekamo – rekao je gradonačelnik.

Šest mjera

Grad Solin je dosadašnji paket mjera namijenjenih poticanju poduzetništva, zbog aktualne situacije s virusom COVID-19 proširio dodatnim mjerama kako bi ublažio negativan utjecaj pandemije na gospodarstvo. Poticaju su se ove godine mogli ostvariti kroz šest mjera:
1. Potpora za ponovno zapošljavanje otpuštenih zaposlenika uslijed pandemije COVID-19 kod istog ili drugog poslodavca s područja našeg grada
2. Potpora za ponovno otvaranje tvrtke/obrta koja je bila zatvorena ili stavljena u mirovanje uzrokovano pandemijom
3. Potpora tvrtkama/obrtima s padom prihoda većim od 40 posto uzrokovano pandemijom
4. Potpora za novoosnovane tvrtke/obrte
5. Potpora suradnji gospodarskih subjekata s područja grada Solina
6. Potpora za očuvanje i razvoj tradicijskih i deficitarnih djelatnosti

Solin kao Venezuela

Ove godine je među vlasnicima novosnovanih tvrtki i obrti koji su ostvarili pravo na poticaj Grada znatno veći broj žena u odnosu na prethodne godine. Među njima je i Iva Tokić vlasnica obrta za nutricionizam »Nutrivat«, mlada Solinjanka koja se nakon stjecanja diplome na Sveučilištu Oxford u Velikoj Britaniji odlučila na povratak u Hrvatsku.
– Mislim da se u Hrvatskoj jako puno može napraviti i u situaciji kad nema mogućnosti mi mladi je možemo stvoriti – poručila je Iva koja će potporu Grada iskoristiti za nabavku novih dijagnostičkih aparata.
Među dobitnicima potpore je i Marco Antonio Figueroa Barnique koji se prije osam godina iz Venezuele doselio u Solin i tu je zajedno sa suprugom Leom Crmarić otvorio obrt za organizaciju dječjih priredbi i rođendana.
– U Solinu mi je lijepo, podsjeća me na moj dom u Venezueli. Supruga i ja smo pokrenuli posao i potpora nam jako puno znači. Utrošit ćemo je za nabavku opreme za nove magične trikove – rekao je Marco kojem je supruga Lea pomagala u snalaženju s hrvatskim jezikom.

 

PRVIH MJESEC DANA RADA SOLINSKOGA RECIKLAŽNOG DVORIŠTA – Skromni početak

– Za sada najviše imamo glomaznoga i električnog otpada, konkretno namještaja i kućanskih uređaja, a donose se i stare baterije i lijekovi. Šuta za sada nemamo puno, možda je razlog ograničena količina, ali i činjenica da mora biti odvojen, znači ne može se zajedno u istoj vreći donijeti pločice i matune – objašnjava Ante Remetin djelatnik tvrtke »Čistoća« koja upravlja dvorištem

Solinjani od početka srpnja kada je započelo s radom prvo solinsko reciklažno dvorište, imaju mogućnost besplatnoga odlaganja raznih vrsta otpada koje do sada nisu mogli adekvatno zbrinuti. Suvremeno opremljeni objekt, koji ispunjava sve odredbe propisane Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, smješten je u Ulici Joze Kljakovića Šantića 35, točnije u naselju Bubići u Srednjoj strani, a namijenjen je isključivo fizičkim osobama koje imaju prebivalište ili privremeno boravište na području grada Solina i u potpunosti je besplatno.
Od Ante Remetina, djelatnika tvrtke »Čistoća« koje upravlja dvorištem, doznajemo kako su građani prilikom odlaganja otpada obvezni predočiti osobnu iskaznicu i odrezak računa za redovite usluge spomenute tvrtke.
– Na taj način evidentiramo korisnika, odnosno kućanstvo, i težinu otpada jer se neke vrste mogu odlagati u ograničenim količinama – objasnio je Remetin.

Glomazni i električni otpad
– Osim toga onemogućavamo pravne osobe da odlažu veće količine otpada. Naveo bih kao primjer automobilske gume koje su ograničene na četiri godišnje po osobi. U protivnom bi nam mogli dolaziti vulkanizeri te odlagati na stotine guma. Slično je i s građevinskim otpadom koji je ograničen na 200 kilograma po kućanstvu tijekom šest mjeseci i glomazni otpad kojega može biti do 3 kubika u istom razdoblju – zorno objašnjava Ante dodajući kako se manje količine otpada stavljaju na vagu, a kada je u pitanju šut i glomazni otpad onda se vozilo važe prije i nakon istovara te se tako određuje težina odloženog materijala.
– Za sada najviše imamo glomaznoga i električnog otpada, konkretno namještaja i kućanskih uređaja, a donose se i stare baterije i lijekovi. Šuta za sada nemamo puno, možda je razlog ograničena količina, ali i činjenica da mora biti odvojen, znači ne može se zajedno u istoj vreći donijeti pločice i matune – objašnjava Ante dodajući kako bi broj korisnika dvorišta općenito mogao biti veći.

U potpunosti bezopasno
– Već smo imali jedan odvoz, a uskoro ide i drugi, ali još uvijek to nije na onoj razini na kojoj bi trebalo biti. Čini mi se da su građani nedovoljno zainteresirani. Donedavno su se neki bunili protiv reciklažnog dvorišta, a i ja sam bio skeptičan dok nisam dobro proučio o čemu se radi. Pa ja živim dvjestotinjak metara dalje od dvorišta i imam troje male djece, kad bih u bilo kojem trenutku mislio da ono na bilo koji način ugrožava zdravlje moje obitelji prvi bih se pobunio – ističe Remetin napominjući još jednom kako je uistinu sve uredno, čisto i u potpunosti bezopasno.
– Uvijek smo imali gomilu raznog smeća bačenog oko kontejnera koje je stvaralo nesnosan smrad i ugrožavalo našu djecu i nitko nije podigao glas, a sad kad imamo priliku sve to adekvatno odložiti pojedinci dižu bunu. Pa pogledajte samo te spremnike za ulja, to je tako hermetički zatvoreno da nema šanse da može ugroziti okoliš – tvrdi Ante te napominje kako je objekt opremljen kamerama koje se aktiviraju na svaki pokret tako da bi svaki neovlašteni ulazak u dvorište bio zabilježen.

Sve »po špagu«
U besprijekorno funkcioniranje dvorišta uvjerili smo se i sami. Naš fotograf Jakov koji živi na solinskoj adresi, donio je ovom prilikom stare baterije, lijekove i staklo koje do sada nije imao gdje baciti i Ante mu je sve uredno izvagao i evidentirao, a pomogao mu je i podizanju poprilično teških kutija.
Svima pomognem pa ako čovjek doveze kauč naravno da ću mu »dat ruke«. Osim toga, pazim da se sve adekvatno odloži kako bi više stvari moglo stat u kontejner, da nije samo nabacano – objašnjava Ante pozivajući građane da dođu i da uredno zbrinu otpad iz svoga kućanstva.
– Uza sve što sam do sada spomenuo mogu donijeti i papir, plastiku, metalnu ambalažu, staklo, tekstil, akumulatore, elektroničku opremu, deterdžente, ljepila, boje, ulja, masti i drugi problematični otpad iz kućanstva. Dvorište je otvoreno ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 16 sati, utorkom i četvrtkom od 12 do 19 te subotom od 8 do 13 sati – poručio je Ante dodajući kako se nada da će građani uskoro spoznati svu dobrobit ovog objekta.

 

SOLINSKO KULTURNO LJETO: »SOLIN JAZZ FAIR« – Triada kraj Jadra

Prvi dio jazz programa ovogodišnjega Solinskog kulturnog ljeta, podnaslovljen kao »Solin Jazz Fair«, iznjedrio je tri zanimljiva koncertna programa koji su, iako žanrovski heterogeni vlastite stilske specifičnosti ipak sublimirali u zajedničko usmjerenje i dodatno potvrdili da je jazz glazba (pro)našla i učvrstila svoje mjesto na solinskim ljetnim pozornicama.

Vodeći slovenski vokalni jazz kvartet »Vox Arsana« u sastavu Barbara Grabar, Ana Delin, Mladen Delin i Samo Ivačić nastupio je uz pratnju izvanrednoga jazz pijanista mlađe generacije Gregora Ftičara. Inventivni i znalački koncipirani vokalni aranžmani većinom su djela Mladena Delina u kojima je autor uspješno pronašao dobitnu zvukovnu formulu za ovaj sastav i tako istaknuo njegove najbolje strane. Uz kvalitetnu vokalnu tehniku, vješto vladanje modernim »swingom« začinjenim bogatim harmonijama, »Vox Arsana« je ostvarila izvedbu koja će se dugo pamtiti. Iako je bio u pratećoj ulozi, Gregor Ftičar je dojmljivim klavirskim solima i improvizacijama u nekoliko trenutaka izašao u prvi plan pokazavši zavidnu tehničku spremnost i inventivno vladanje glazbenom materijom.

Latinoamerički stilovi
Drugi koncert u nizu odmaknuo je konvencionalni jazz izričaj »Solin Jazz Faira« prema latinoameričkim plesnim stilovima. Uz na hrvatskoj sceni već odavno prisutnog venezuelanskog vokalista Ricarda Luquea, publici su se predstavili priznati hrvatski jazz glazbenici poput doajena hrvatske jazz scene pijanista Julija Njikoša, trubača Zvonimira Bajevića, kontrabasista Jurice Štelme, gitarista Darka Horvata, vokala Krunoslava Jurića Arambašića te perkusionista Branimira Njikoša i Hrvoja Rupčića. Ovi glazbenici, koji pripadaju različitim generacijama pa čak i glazbenim miljeima, ujedinjeni idejom njegovanja tradicionalnoga kubanskog »sona«, »bolera«, »guajire«, »cha-cha« i ostalih stilova koji su u recentnim vremenima u New Yorku stopljeni u globalni glazbeni pokret salsa glazbe, ovom su prigodom vlastitim individualnim pristupom, obojanim snažnim jazz manirima, poznatim latinoameričkim standardnima udahnuli potpuno novi kolorit.

Homogenost orkestra
Prvi dio »Solin Jazz Faira« zaključen je koncertom »JM Jazz World Orchestra« pod vodstvom Louisa Bonille, američkoga jazz trombonista i dirigenta, porijeklom iz Costa Rice. Nakon suradnji s jazz velikanima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon i Toshiko Akiyoshi, Bonilla je postao član sastava »Vanguard Jazz Orchestra« i »Dave Douglas & Brass Ecstasy«, a posljednje dvije godine nastupa i na turnejama s Philom Collinsom. Bio je redovni predavač na Manhattan School of Music i New England Conservatory, a od ove godine redovni je profesor jazz odjela na Kunstuniverzität u Grazu. »JM Jazz Wolrd Orchestra« projekt je Međunarodne glazbene mladeži, a čini ga 19 vrhunskih glazbenika mlađe generacije iz Hrvatske, Ukrajine, Italije, Španjolske, Slovenije, Nizozemske, Brazila, Austrije, Turske, Bugarske i Sjedinjenih Američkih Država, izabranih na oštroj međunarodnoj audiciji između 143 prijavljena kandidata.

Orkestar se mnogobrojnoj publici u solinskoj »Bašti Gašpić« predstavio repertoarom širokog spektra, od klasičnih jazz standarda pa sve do najnovijih ostvarenja suvremene svjetske jazz scene. Iako se radi o projektnom orkestru čiji je period pripreme za razliku od orkestara stalnoga sastava znatno kraći, postignuta homogenost u zvuku, boji te opća stilska ujednačenost ansambla zaslužuju svaku pohvalu. Osim kvalitetnoga sekcijskog muziciranja, svaki od glazbenika uspješno se ogledao i u solističkim nastupima koji su oduševili zrelošću invencije prilikom jazz improvizacija, tim više ako uzmemo u obzir činjenicu da se ovdje radi o mladim glazbenicima čije karijere tek započinju. U solističkoj ulozi na trombonu na samomu kraju koncerta uspješno se okušao i dirigent Bonilla i tako zaokružio lijepu glazbenu večer.
Ovogodišnji program »Solin Jazz Faira« napravio je snažan iskorak prema međunarodnoj jazz sceni i za očekivati je da će se, uz interes i podršku publike koja sve više posjećuje i prati ove programe, uspješno razvijati i u budućim izdanjima.

[ngg src=”galleries” ids=”5″ display=”basic_slideshow”]

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću