LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – PROPOLIS

SOLINSKA KRONIKA 318, 15. veljače 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Propolis je prirodni lijek koji ljudi upotrebljavaju već stoljećima, a danas najčešće se koristi tijekom sezone prehlade i gripe. Postoje podaci o korištenju propolisa već od starih Babilonaca, Egipćana, Arapa, Grka i Rimljana. Oni su koristili propolis kao lijek kod kožnih povreda, rana i infekcija

Pčele su za zaštitu svojih pčelinjih zajednica smolu prikupljenu s raznih biljaka preradile u proizvod ugodnoga aromatskog mirisa, žute do tamnosmeđe boje. Radi se naravno o propolisu, smolastoj tvari kojom pčele popunjavaju manje šupljine u košnicama, te na taj način štite svoju zajednicu od nepovoljnih vanjskih uvjeta i mikroorganizama.
Propolis je prema tome smjesa smolastih tvari koje pčele skupljaju s kore i listova biljaka i miješaju sa sekretom čeljusnih žlijezdi čime ga enzimski modificiraju. Pčele su na taj način povezale izlučevine biljaka i stvorile propolis koji zapravo predstavlja vrlo učinkovit i gotovo idealan prirodni lijek koji ima antivirusna, antibakterijska, protuupalna i antitumorska svojstva.
Propolis je prirodni lijek koji ljudi upotrebljavaju već stoljećima, a danas najčešće se koristi tijekom sezone prehlade i gripe. Postoje podaci o korištenju propolisa već od starih Babilonaca, Egipćana, Arapa, Grka i Rimljana. Oni su koristili propolis kao lijek kod kožnih povreda, rana i infekcija. U medicinske svrhe je prepoznat odavno i propisan je u engleskoj i europskoj farmakopeji još od 17.stoljeća, od kada uživa veliku popularnost u borbi protiv bakterija. Tijekom II. svjetskog rata Rusi ga koriste kao pomoć u liječenju tuberkuloze, jer su prepoznali da olakšava plućne tegobe i poboljšava apetit.
Prvi znanstveni rad koji je opisao kemijska svojstva i sastav propolisa objavljen je 1908. Osobito su intenzivirana znanstvena istraživanja propolisa zadnjih dvadesetak godina i uspjela su dokazati njegovu djelotvornost zbog koje se u narodnoj medicini primjenjuje oduvijek. Brojna istraživanja opravdavaju ovakvu primjenu. Istraženo je i potvrđeno djelovanje ekstrakta propolisa na bakterije E. coli, Listeria monocytogenes, Helicobacter pylori, Streptococcus pyogenes, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureu, koje su bile iznimno osjetljive na djelovanje propolisa. Ekstrakt propolisa pokazao je značajnu antibakterijsku aktivnost protiv Gram pozitivnih bakterija, dok je pozitivan učinak na Gram negativne bakterije bio znatno manji. Antibakterijski učinak objašnjen je između ostaloga, saznanjem da propolis može blokirati diobu bakterijskih stanica sprječavajući bakterijski rast.
Osim antibakterijskoga zabilježeno je antivirusno i osobito antifungalno djelovanje propolisa. U studiji iz 2001. znanstvenici su ispitivali aktivnost propolisa na 80 sojeva kvasca Candide, gdje je propolis značajno smanjio aktivnost kvasaca osobito C. albicans.

Sastav ovisi o porijeklu

Sastav propolisa je vrlo specifičan i varijabilan, te ovisi o vremenu sakupljanja, vegetaciji i podneblju. Naime pčele posjećuju veliki broj raznolikog bilja pri njegovom sakupljanju pa se može reći da je njegov sastav ovisan o njegovu geografskom porijeklu kao i biološkoj raznolikosti bilja na kojemu se podneblju nalaze pčelinje zajednice za vrijeme prikupljanja propolisa. Propolis mogu sakupljati samo pčele starije od 21 dan koje sudjeluju u letovima izvan košnice, najstarije letačice imaju ulogu sakupljanja propolisa s različitih vrsta biljaka što ovisi o flori koja raste oko košnice.
Propolis sačinjavaju biljne izlučevine (smole, balzami, eterična ulja, flavonoidi, mineralne tvari….), pčelinji sekreti te primjese poput voska. Kad pčela nađe biljnu smolu otkida ju uz pomoć gornje usne i prednjih čeljusti, te uz pomoć prvoga para nogu obrađuje smolu do željenoga oblika koji tada prosljeđuje trećemu paru nogu. Pčele sakupljeni propolis obogaćuju svojim izlučevinama, a samo sakupljanje propolisa se odvija po toplom i lijepom vremenu. Pčela jednokratno unosi oko 10 mg propolisa u košnicu.
Dosadašnja znanstvena istraživanja su dala uvid u više od 300 izoliranih različitih spojeva kod propolisa. U pravilu sadrži najviše smola oko 50 %, ima do 30% pčelinjeg voska, 10% bi spadalo na eterična ulja, oko 5% na pelud, te oko 5% različitih organskih tvari gdje bi spadali vitamini B skupine, 22 minerala, organske kiseline i flavonoide. Upravo bogatstvo biokemijskim sastavnicama, većinom kombinacije fenola, flavonoida aglikopena, fenolne kiseline i njenih estera te fenolnih aldehida i ketona, terpena, sterola, vitamina i amino kiselina, čine propolis veoma varijabilnim po sastavu, ali to je i razlog zbog čega bakterije ne mogu postati rezistentne, a samim time propolis ostaje i nadalje najučinkovitiji prirodni antibiotik. Za ljekovitost propolisa su u najvećoj mjeri zaslužni flavonoidi. To su biljni pigmenti koji imaju ulogu zaštite biljaka od patogena iz okoline. Propolis u svom sastavu sadrži brojne flavonoide: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin i pinobanksin.

Širok spektar aktivnosti

Propolis djeluje protuupalno, imunostimulirajuće i antimikrobno. Jača imunitet, ali pomaže i onda kad se bolest pojavi. Ima snažno antimikrobno djelovanje uključujući viruse, bakterije i gljivice. Također je potvrđeno da aktivne supstance propolisa imaju citostatičko, antikancerogeno i anti tumorsko djelovanje na in vitro i živim modelima tumora. Njegov široki spektar aktivnosti: protuvirusna, protugljivična, protuupalna, antioxidativna, anestetička i imunostimulatorna opravdavaju sva dosadašnja i buduća istraživanja u cilju liječenja ljudi i životinja. Da propolis pomaže izravno imunitetu pokazao je pregledni rad iz 2007. godine objavljen u časopisu Journal of Ethnopharmacology, koji između ostaloga ističe povoljno djelovanje propolisa na imunitet. Propolis kao dodatak prehrani naime može potaknuti aktivnost timusa, žlijezde koja proizvodi limfocite i time ojačati obrambene sposobnosti cijeloga organizma.
Propolis je najviše prepoznat te sukladno tome i najčešće primjenjivan za održavanje zdravlja i ublažavanje upalnih procesa sluznice grla, usne šupljine i desni. Kada je zdrava i neoštećena sluznica grla i usne šupljine predstavlja prvu crtu organizma za obrane od virusa.
Propolis kao prirodni antibiotik preventivno djeluje kod upale grla i ždrijela zaustavljajući razmnožavanje bakterija i virusa u usnoj šupljini. Njegovo djelovanje je sinergijsko s drugim antibioticima, pa se na taj način višestruko povećava njihov bakteriostatski učinak. Sinergijsko jačanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom je vrlo bitno u terapiji virusnih i bakterijskih upala, osobito zato što propolis nije toksičan i ne šteti crijevnom mikrobiomu. Usna šupljina i ždrijelo su prva crta obrane koja štite donje dišne putove i probavni sustav, izloženi su vanjskim utjecajima, a zbog svoje zaštitne uloge brzo reagiraju na upale. Najčešće upale gornjega respiratornog sustava, pa tako i upala grla, su virusnog porijekla, a prenose se kapljicama sekreta prilikom govora, kašljanja i kihanja.

Propolisna tinktura

Propolisna tinktura u spreju je rješenje iz prirode s kojim se jednostavno i učinkovito može djelovati kako na prevenciju, tako i na ublažavanje postojećih simptoma infekcija grla, ublažavanje tegobe u slučajevima gripe i različitih oblika viroza, upalnih procesa usne šupljine kao afte i paradontoza. Učinkovita je i kod upalnih sinusa pa i na spriječavanje težih upalnih procesa. Propolisna tinktura je djelotvorna u borbi protiv bakterija rodova Staphylococcus i Streptococcus. Važno je ponovno naglasiti da na antibakterijske sastojke propolisa bakterije ne razvijaju rezistenciju. Najučinkovitije otapalo za pripremu alkoholne tinkture je 70 do 90% etanol koji u usporedbi s drugim otapalima izvlači najviše aktivnih tvari iz prirodnoga propolisa, te se na taj način dobiva maksimalno djelovanje. Postoje naravno i druga bezalkoholna otapala kojima se dobivaju tinkture koje imaju manje otopljenih aktivnih tvari iz propolisa pa je stoga i njihovo djelovanje na upalne procese organizma slabije. Postoje ograničenja u djelovanju sirovoga propolisa zbog loše resorpcije u crijevima te povećanoga rizika od netolerancija i alergija.

Snažni antioksidans

Antioksidansi su one tvari koji štite organizam od nestabilnih i reaktivnih slobodnih radikala. Slobodni radikali nastaju djelovanjem duhanskog dima, razgradnjom pesticida, pod utjecajem nekih lijekova, radijacijom ili prehranom bogatom mastima. Ove reaktivne čestice izazivaju niz povezanih reakcija, dovode do promjena staničnih membrana, ometaju izmjenu tvari koja dovode do znatnih oštećenja. Mogu uzrokovati i degradaciju staničnih proteina i gubljenje njihove funkcije, a mogu uzrokovati i promjene na DNA koje rezultiraju eventualnim mutacijama. Činjenica je i da slobodni radikali oksidiraju višestruko nezasićene masne kiseline lipoproteina, što mijenja strukturu i funkciju LDL kolesterola što vodi do aterosklerotskih promjena. Naš se organizam svojim obrambenim mehanizmima i mogućnostima popravka oštećenja, stalno bori protiv djelovanja slobodnih radikala, ali dodatno unošenje antioksidanasa je od velike pomoći. Propolis je proizvod prirode koji kako smo na početku rekli bogat flavonoidima zbog kojih ima snažno antioksidativno djelovanje. Određena istraživanja su pokazala da flavonoidi smanjuju rizik od pojave raka pluća kod pušača. Dokazano je i zaštitno djelovanje propolisa na želudac i debelo crijevo, što je vrlo važno jer se današnjim načinom života mnogi ljudi oslanjaju na polugotovu i gotovu hranu, siromašnu antioksidantima. Propolis također štiti jetru i bubrege, organe važne za detoksikaciju štetnih tvari i njihovo izlučivanje iz organizma. Ne manje važan je i podatak kako propolis štiti usnu šupljinu, srce i bubrege ljudi koji primaju kemoterapiju, a poznato je da uz njega je terapija citostaticima i zračenjem uspješnija.

Kozmetička industrija

Danas propolis uživa veliku popularnost pa je svoju primjenu, osim raznih oblika dodataka prehrani, našao i u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao dodatak u proizvodnji raznih krema, losiona, čak i zubnih pasti i vodica za usta. U kozmetici propolis svojim obiljem blagotvornih sastojaka poput flavonoida, biljnim pigmentima kojima se pripisuje antioksidativno djelovanje se učinkovito bori protiv djelovanja slobodnih radikala na koži koji je vremenom oštećuju i pospješuju vidljivost bora. Propolis u vrlo kratkom roku regenerira kožu te ona postaje glađa i mekša, a može se koristiti i kod ublažavanja crvenila nastaloga, primjerice, prekomjernim izlaganjem suncu. Izuzetno je učinkovit kod čireva, opekotina i uboda. Kreme i balzami za lice s dodatkom propolisa učinkovit su i potpuno prirodan tretman u borbi protiv akni. Sličan učinak postiže se i nanošenjem mješavine meda i propolisa. Blagi šamponi s dodatkom propolisa pokazali su se djelotvornima kod problema s peruti kako kod masne tako i za suhu kosu.

Ubojica stresa

Osobe koje redovito uzimaju propolis lakše se nose sa stresom. Kako sadrži puno amino kiselina, esencijalnih masnih kiselina (kiseline koje naše tijelo treba, ali ne može samo proizvesti) kao i 7 vitamina B, pomaže organizmu u borbi s negativnim posljedicama stresa s kojima se susrećemo svakodnevno.
Studije na životinjama otkrili su nam da propolis može inhibirati aktivnost enzima koji posreduju u upalnom procesu i na taj način ublažiti primjerice reumatoidni artitris. Pritom su se najkorisnijim pokazali spojevi kvercetin i naringerin iz skupine flavonoida.
Propolis se danas najčešće proizvodi kao alkoholna otopina, a može se pripremiti i kao bezalkoholna otopina za djecu. Također, vrlo su raširene i tablete, kapsule i pastile u kojima je djelatna tvar propolis. Rezultati dosadašnjih istraživanja formirali su mišljenje da učinkovita dnevna doza iznosi oko 1.5 g sirovoga propolisa, odnosno oko 350 mg koncentrata, čime se pružaju blagotvorni učinci na opće stanje organizma.
I pored superiornosti propolisa ipak je potrebno pripaziti kod djece, trudnica i dojilja te izbjegavati primjenu alkoholnih pripravaka, te zbog moguće alergije ne trebaju ga koristiti osobe alergične na pčelinje proizvode.

PADALINE
U siječnju 2021 godine u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 160 litara kiše na m2.

TEHNOLOŠKE NOVOSTI NA GOSPINU OTOKU – Gradsko oko svuda gleda

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Postavljeni stupovi s videonadzorom decentno se uklapaju u novu vizuru Gospina Otoka

Prasvetište na Gospinu Otoku uza sve novosti koje je doživjelo i starosti koje krije početkom godine postalo je bogatije za suvremena (smart city) rješenja videonadzora.
Naime na zemljištu u vlasništvu župe, odnosno nadbiskupije splitsko-makarske postavljeni su stupovi s najsuvremenijom opremom videonadzora kakve u zadnje vrijeme imamo priliku vidjeti na frekventnijim mjestima u našemu gradu.
Postavljeni videonadzor samo će one zlokobne u našemu društvu podsjetiti na vremena od prije četrdesetak godina kada su kraj mostova Gospina Otoka stajali živi »promatrači« i »brojači«, razni suradnici, a s ciljem predanoga vođenja računa o vjerničkomu životu solinskoga puka.
Uloga ovoga sustava zasigurno nije u brojenju vjernika, onih koji nedjeljom idu na pričest ili ne, iznosu milodara ili pak pridržavanju epidemioloških mjera. Postavljeni će sustav zasigurno u vrlo kratkom vremenu pokazati svoju svrsishodnost i funkcionalnost u smanjenju broja nedozvoljenih radnji i ponašanja kao što je naime slučaj i s ostalim djelovima našega grada koji su obogaćeni ovakvim suvremenim rješenjima.

PEDIJATRIJA: VITAMIN D U DJECE

SOLINSKA KRONKA 317, siječanj 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Vitamin D razlikuje se od ostalih vitamina jer ponajprije u idealnim uvjetima (izloženost sunčevu svjetlu) čovjek sam stvara vitamin D, a potom jer je vitamin D steroid čime njegov glavni metabolit kalcitriol djeluje u stanici slično drugim steroidnim hormonima pa se katkad i ubraja među hormone. Najbolje je poznata i proučena njegova uloga u homeostazi kalcija

Vitamini i minerali omogućuju tijekom života odvijanje brojnih enzimskih i metaboličkih procesa u tijelu te su preduvjet zdravlja svakoga pojedinca. Neophodni su za život, ali u vrlo malim količinama zato se nazivaju mikronutrijenti.
Vitamin D je skupina steroida među kojima su za čovjeka najvažniji kolekalciferol (vitamin D3) i ergokalciferol (vitamina D2). To su vitamini koji su topivi u mastima. Kolekalciferol (vitamiun D3) nastaje u epidermisu kože djelovanjem ultraljubičastih zraka. Čini se da vitamini D2 i D3 slijede iste metaboličke puteve.

Metabolizam vitamina D3
Nakon sinteze u koži vitamin D3 se vrlo brzo nakuplja u jetri i ondje podliježe 25-hidroksilaciji pa nastaje 25-hidroksikolekalciferol koji se dalje u bubregu u daljnjoj hidroksilaciji pretvara u 1.25 hidroksikolekalciferol kalcitriol koji je biološki aktivan. Ovu reakciju potiče manjak kalcija u fosfora u krvi. Glavni učinak kalcitriola u metabolizmu kalcija jest poticanje resorpcije ovoga minerala u crijevu, a također povećava transport kalcija u bubrezima i zajedno s parathormonom u kostima. Sve to pridonosi normalizaciji kalcija u serumu, te ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju. Može se unositi hranom ili dodacima prehrane. Manjak je čest tijekom hladnijih mjeseci, te u područjima sjeverne zemljane hemisfere.
Istraživanja pokazuju da se nedostatna koncentracija vitamina D nalazi u oko 40% europske populacije, ali nije jasno u kojoj mjeri taj nedostatak utječe na zdravlje ljudi. U riziku nedostatka vitamina D su osobe koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću ili koriste sredstva za zaštitu od sunca, ljudi tamne puti i debeli, bolesnici koji uzimaju lijekove koji utječu na metabolizam vitamina D, npr. atiepileptici, stariji ljudi, trudnice, te osobe s nekim kroničnim bolestima. Kako vitamin D povećava apsorpciju kalcija iz probavnoga trakta velike količine vitamina D dovode do hiperkalcemije, hiperkalciurije, te do visokih serumskih razina 25-OH D, s posljedičnim rizikom od stvaranja bubrežnih kamenaca. Kod djece su češća trovanja vitaminom D. Vitamin D ima i druge uloge u organizmu, uključujući smanjenje upalnih procesa i djelovanje na procese kao što su rast stanica, neuromuskularna, imunološka funkcija te metabolizam glukoze. Mnogi geni koji djeluju na navedene procese djelomično su modulirani vitaminom D. Rade se opsežna istraživanja koja nisu potvrdila učinak vitamina D na niz bolesti kao što su maligne, kardiovaskularne bolesti, depresivne bolesti. Kontroverzna je još uvijek učinkovitost vitamina D u liječenju multiple skleroze, homeostaze glukoze u šećernoj bolesti i smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba. Zbog prisutnosti dokaza o mogućem učinku primjene vitamina D na učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija u posljednje se vrijeme vitamin D razmatra kao vitamin koji će možda imati ulogu u prevenciji i liječenju Covid-19 infekcija.
Tumačenje rezultata objavljenih kliničkih istraživanja otežava činjenica da su mnogi čimbenici rizika za nedostatak vitamina D ujedno i čimbenici rizika za obolijevanje i razvoj teže kliničke slike Covid-19: starija dob, debljina, siromaštvo, komorbiditeti (i druge kronične bolesti). Ono što je poznato jest da bolesnici s težom kliničkom slikom Covid-19 imaju niže razine vitamina D u serumu, ali još nije poznato bi li nadoknada vitamina D bila od koristi. Zato se preporučuje uzimati D vitamina prema preporukama.

Funkcija vitamina D
Vitamin D razlikuje se od ostalih vitamina jer ponajprije u idealnim uvjetima (izloženost sunčevu svjetlu) čovjek sam stvara vitamin D, a potom jer je vitamin D steroid čime njegov glavni metabolit kalcitriol djeluje u stanici slično drugim steroidnim hormonima pa se katkad i ubraja među hormone. Najbolje je poznata i proučena njegova uloga u homeostazi kalcija. O kalciju i njegovoj koncentraciji u serumu ovisi kontraktilnost mišića, nervna provodljivost i mnoge opće stanične funkcije u svim tkivima. Nedavno je otkriveno i drugo nekalcemično djelovanje vitamina D. Osim u kostima i crijevnom epitelu, receptori za ovaj vitamin postoje i drugdje: u mozgu, srcu, timusu, koži, stanicama koštane srži, spolnim žlijezdama, prostati, dojci. On sudjeluje u ekspresiji više od tisuću gena, između ostaloga modulira proliferaciju i diferencijaciju stanica s mogućim utjecajem na imunosni odgovor u infekciji i upali. Vitamin D nalazi se u leukocitima-monocitima, limfocitima T i B. Vitamin D se hvata za receptore na stanicama te dolazi do oslobađanja oko 600 gena koji su odgovorni za obranu organizma od virusnih i bakterijskih infekcija. Još se uvijek istražuje mogućnost terapijske primjene vitamina D u bolesnika s imunosnim poremećajima (lupus eritematodes, šećerna bolest tipa I, reumatoidni artritis, kožnim bolestima – psorijaza), karcinomina (prostata, debelo crijevo, dojka, leukemijna, tumori glave i vrata) i bolestima središnjega živčanog sustava (multipla skleroza).

Klinički znakovi hipovitaminoze D
Riječ je o simptomima poremećene mineralizacije kostiju. U djeteta koje raste ovaj se poremećaj očituje kao rahitis, a nakon završetka rasta poslije puberteta kao osteomalacija. Treba istaknuti da nedostatak vitamina katkad postoji mjesecima prije kliničkih znakova rahitisa. Može biti asimptomatski, a može se očitovati znakovima hipokalcemije (konvulzije, stridor, pojačana neuromišićna podražljivost, apneja) bezvoljnošću ili razdražljivošću, usporenim rastom i sklonošću infekcijama dišnih puteva u ranom djetinjstvu. Rahitis obuhvaća skupinu bolesti koje nastaju zbog poremećaja mineralizacije u području metafize kostiju koje rastu i poremećaj mineralizacije spongioze (osteomalacija). Danas je rahitis kod djece vrlo rijetka bolest i rijetko se vidi u ordinaciji, jer djeca od najranije dobi uzimaju vitamin D, profilaksu rahitisa. Rahitis je prema tome moguć samo u djece koja rastu kod kojih rast još nije završen. Svi bolesnici s rahitisom imaju i osteomalaciju, dok kod odraslih može biti samo osteomalcija, a ne rahitis. Rahitisa neće biti ni u dojenčadi i djece koja zbog bilo kojega drugog razloga ne rastu, ali može biti osteomalacije. S pojmovima rahitisa i osteomalacije ne treba miješati pojam osteoporoze koji obuhvaća pojavu proprocionalnoga gubitka ukupne koštane mase i koštanoga minerala. Histološko obilježje rahitisa je nedovoljno ulaganje kalcija u međustaničnu hrskavičnu tvar u metafizama dugih kostiju. Zbog toga hrskavične stanice umjesto da odumru, nastavljaju bujati pa tako nastaje široka, nekalcificirana zona na metafizama dugih kostiju koja je klinički i rendgenski uočljiva i karakteristična za rahitis. Daljnje obilježje rahitičnih kostiju je nedovoljno ulaganje minerala u novostvoreni osteoid. Tako nastaju deformacije kostiju koje također daju pečat kliničkoj slici rahitisa. Najvažniji znakovi rahitisa na kostima je kraniotabes (mekana glava) je najraniji i zato najvažniji znak jer se pojavljuje već u tijeku drugoga mjeseca života. To je omekšanje parijetalne i okcipitalne kosti koje se palpira jačim pritiskom prsta na to područje pri čemu se kost uvije poput stolnoteniske loptice. Iznimno se kraniotabes nalazi u neke dojenčadi koja leže na jednoj strani te dolazi do zaležane glave. Rahitična krunica niz je zadebljanja kostohondralnih spojeva obostrano na prsištu. U mršave se djece lako vide, a kod deblje se palpiraju. Kada dijete počinje stajati i hodati nastaju deformacije nogu najčešće u obliku »O« nogu rjeđe u obliku »X« nogu. Kod rahitisa djeca imaju hipotoničnu muskulaturu koja bitno pridonosi nastanku rahitičnih deformacija kostiju. Prevencija hipovitaminoze D vitamina počinje od najranije dobi dodavanjem D3 vitamina u obliku kapi svoj dojenčadi. Profilaksa rahitisa sa D3 vitaminom neće uspjeti ako u prehrani nema dovoljno kalcija. Zato se kod djece ne preporuča bezmliječna dijeta ili hrana bogata »hvatačima« kalcija koji se nalaze u brašnu, špinatu.
Vitamin D koji unosimo hranom (biljke, gljive, meso) također je nastao pod djelovanjem UV zraka. Riba sadržava vitamin D zahvaljujući prehrani morskim algama koje ga sintetiziraju pod utjecajem UV zraka. Mnoge zemlje dodaju vitamin D mlijeku, jogurtu, margarinu, ulju, tjestenini, kruhu. Prirodni izvori vitamina D u hrani su riblje ulje, plava riba, jaja, teleća jetra, gljive.

GRAD SOLIN KOORDINIRAO RAD LOKALNIH SLUŽBI I UPLATIO POMOĆ ZA POTRESOM POGOĐENA PODRUČJA – Solinski puls velikog srca

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Grad je gradonačelnikovim zaključkom, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«

Snažan potres jačine 6.2 stupnjeva po Richteru koji je 29. prosinca pogodio središnji dio Hrvatske, točnije područje Sisačko-moslavačke županije, nanio je ogromnu štetu ovom području te ugasio sedam ljudskih života. Razorenoj Petrinji, Sisku, Glini, Hrvatskoj Kostajnici i brojnim selima Banovine u kojima su mnogi ostali bez krova nad glavom pohrlila je u pomoć cijela Hrvatska.
Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević već je sljedećeg dana održao sastanak s predstavnicima gradskih službi, Crvenoga križa, dekanom Solinskoga župnoga dekanata, članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava i ravnateljima osnovnih škola te u ime svih izrazio sućut obiteljima stradalih, kao i svima onima koji su na bilo koji način pogođeni ovim devastirajućim potresom.
– Ujedinjeni u tuzi, mislima, ljubavi i molitvi prema stanovnicima potresom pogođenih područja upućujemo zahvalu svim udrugama i pojedincima koji su se odmah nakon vijesti o potresu organizirali i na Glorijetu prikupili hranu, odjeću i ostale potrepštine. Naši građani su kao i uvijek do sada pokazali ljubav i empatiju za one koji su preko noći ostali bez svega – rekao je gradonačelnik Ninčević ističući važnost koordinacijskoga djelovanja koje se odvija pod okriljem sustava Civilne zaštite, Crvenoga križa, javnih vatrogasnih postrojbi i ostalih žurnih službi.
Sukladno tome na području grada Solina je već 30. prosinca uspostavljeno središnje prikupljanje potrepština putem Crvenoga križa. Prva dva dana prikupljanje se odvijalo u prostorijama socijalne samoposluge i pučke kuhinje u Zvonimirovoj ulici, ali je već 2. siječnja, zbog potrebe većih prostornih kapaciteta, prebačeno u školsku-sportsku dvoranu pored Osnovne škole kraljice Jelene, u Ulici Put mira.
Uz to Grad je, zaključkom gradonačelnika, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«.
Upućena je i obavijest svima koji su voljni ustupiti mehanizaciju za odvoz potrepština i čišćenje ruševina, kao i stanove za smještaj ljudi koji su morali napustiti svoje domove, da se jave Stožeru civilne zaštite grada Solina, na broj: 095 442 4434, a isti će sve evidentirati i staviti na raspolaganje županijskom i nacionalnom stožeru.
– Kao narod prošli smo svašta kroz povijest, ali kad god je bilo najteže bili smo zajedno i iz svega izašli još jači, kao pojedinci, narod i zajednica. I sada ćemo uz veliko srce naših građana, i uz Božju pomoć, obnoviti i vratiti život u sve gradove i mjesta ponosne hrvatske Banovine – poručio je gradonačelnik Ninčević.
Veliko srce za Banovinu pokazale su i brojne kulturne, braniteljske i druge udruge s područja grada Solina koje su prikupljale pomoć i uručile je potresom pogođenim područjima.

GRADSKO DRUŠTVO CRVENOGA KRIŽA SOLIN

Kreiranje obiteljskih paketa

30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije organizirano djeluju u Sisku i Petrinji

Gradsko društvo Crvenoga križa Solin intenzivno pomaže stanovnicima potresom pogođene Banovine pa su tako u samo dva tjedna od potresa čak pet puta posjetili ovo područje kako bi uručili prikupljene donacije građana te druge potrepštine poput dimnjaka i elemenata za dimnjake, vrijednih oko 50 tisuća kuna te najlon, pećice, plinske boce i agregate koje je donirala tvrtka »Cemex«, a uručena je i jedna kamp kućica osigurana u suradnji s općinom Klis.
– Svakako bih istaknuo značajne donacije naših građana koji su se uključili već prvoga dana tako da je u kratko vrijeme prikupljen čitav šleper prehrambenih proizvoda kojega smo već odvezli na potresom pogođeno područje – rekao je Željko Grubišić ravnatelj GD CK Solin.
– Donacije smo najprije prikupljali u pučkoj kuhinji i socijalnoj samoposluzi, ali se vrlo brzo pokazalo da nam je potreban daleko veći prostor tako da se prikupljanje u dogovoru s Gradom Solinom i Osnovnom školom kraljice Jelene nastavilo u školskoj sportskoj dvorani u Arapovcu. Prikupljene proizvode raspoređujemo po vrstama te tijekom narednih desetak dana planiramo kreirati obiteljske pakete »Vaš dar za pravu stvar« s osnovnim prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama koji će se dostavljati izravno pogođenim obiteljima – najavio je Grubišić.
– Akciji prikupljanja odazvao se i velik broj poduzetnika te tvrtki s područja grada Solina, posebno građevinara i prijevoznika koji su ustupili na korištenje dizalice, bagere, razne građevinske strojeve te kamione. Moram spomenuti i volontere, ljude velikoga srca koji su nam se od prvog dana stavili na raspolaganje. Sada smo došli u fazu kada su nam potrebne ciljane skupine volontera koji djeluju u sklopu žurnih službi tako da trenutačno imamo 30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije koji organizirano djeluju u Sisku i Petrinji – izvijestio je ravnatelj GD CK Solin pozivajući sve one koji su u mogućnosti da se uključe u prikupljanje donacija koje još uvijek traje.

HUMANITARNA AKCIJA PRIKUPLJANJA IGRAČAKA DJEČJEG VRTIĆA »CVRČAK« SOLIN

Veliki dar od najmanjih

Ravnateljica Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin Anđela Biuk: – Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi

Dječji vrtić »Cvrčak« Solin pokrenuo je humanitarnu akciju prikupljanja igračaka za djecu s područja Banovine koju je krajem prosinca pogodio snažan potres. Akcija se održavala od 11. do 15. siječnja, ali kako najavljuju iz ove vrtićke ustanove, nastavit će se i dalje sukladno potrebama koje budu stizale s terena.
– Nakon nemilih događaja kojI su pogodili Sisačko-moslavačku županiju i mi smo se kao Ustanova odlučili na neki način uključiti u akciju prikupljanja pomoći te se rodila ideja o doniranju dječjih igračaka – rekla je ravnateljica DV-a »Cvrčak« Anđela Biuk napominjući kako djeca izrađuju i crteže te ispisuju poruke ljubavi i podrške.
– Djelatnici stručne službe vrtića sortirat će prikupljene igračke prema dobi kojoj su namijenjene, pakirati ih u prigodne vrećice s crtežima i porukama te ih predati volonterima na terenu koji će ih potom uručivati najmlađima s područja Banovine. Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi – rekla je ravnateljica Biuk napominjući kako je ovo samo početak velike akcije koja će se provoditi i dalje u koordinaciji sa stručnjacima na potresom pogođenom području.
– Plan nam je u suradnji s njima prikupljati one artikle za koje oni smatraju da su u tom trenutku najpotrebniji – najavila je ravnateljica.
Među mališanima koji su poklonili svoje igračke su i Gabrijela i Sara, polaznice vrtićke kuće »Tratinčica«.
– Neka djeca nemaju domove i igračke pa mi skupljamo za njih – objasnile su petogodišnja Gabrijela i šestogodišnja Sara potvrđujući kako i mali čin humanosti predstavlja neizmjerno mnogo za one koji su u potrebi.
»Nek’ svud ljubav sja, sve ljude neka spaja! Za nju živiš ti, za nju živim ja, nek’ cijeli svijet za ljubav zna!« – zapjevale su polaznice DV-a »Tratinčica« u ime svih malih solinskih srca ispunjenih ljubavlju i dobrotom.

POVRATAK STAROME SOLINU – NASELJE NA IZVORU – Majdanski grad

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.
Piše: Marija GRUBIŠIĆ
Snimio: Jakov TEKLIĆ

To je bija u ono vrime centar svita! Rečenica je koju ćete ćut od brojnih Majdančana, posebno njegovih vršnjaka, jer u Majdanu je u ono vrime bilo više sadržaja nego danas, bilo je kino, društveni dom, čitaonica, ambulanta, škola, dramska sekcija, aktivnosti koje su uključivale izviđače, strijelce, stolnotenisače…

Boškova vatrogasna ekipa iz Majdana

U škatuli, ili bolje reć škatulama Boško Pleština čuva stare fotografije, obiteljske, ali je puno tih slika vezano i za rad u tvornicama cementa. A i to je nekoć, mogli bismo reć, bila jedna velika, cementaška obitelj.
Uz tvornicu se živilo, uz nju su se othranile brojne generacije, pa tako i Boško može nabrojit više od 240 godina staža cile svoje obitelji u Dalmacijacementu.
– Radila su mi u cementarama oba dida, ćaća, mater, žena, brat, sestra i ja – nabraja nan Boško koji je radni vijek proveja ka mehaničar u kavi tvornice »10.kolovoza«, a bija je u njoj dugo godina i dobrovoljni vatrogasac. Jer Majdan se u ono vrime moga podičit brojnim vatrogascima.
– Najmanje je dvoje iz familije uvik bilo uključeno u rad vatrogasnoga društva, a svaka je cementara u ono vrime imala svoje vatrogasce, i Majdan, i Vranjic, i Sveti Kajo i Sućurac, priča nam Boško koji je u vatrogascima počeja ka momčić, od 1968. nekih 11 godina je ima, a kasnije je i on bija učitelj brojnoj vatrogasnoj mladosti. Obašli su cilu bivšu državu po natjecanjima i bili su uspješni, a uglavnom je bilo riječi o ekipi koja je i živila u Majdanu. Ka i Boško. Od svoje šeste godine.
Boško se, priča nan dalje, rodija u Raketama, poviše tvornice u Majdanu, a onda su 1962. prišli stat doli kod same tvornice »10.kolovoza«, pokraj nekadašnjega kina. Vežu ga za Majdan tako godine ditinjstva, mladosti, ali i radnoga staža koji je uslijedija.

Vatrogasci i pokazna vježba isprid »10.kolovoza«

U Majdanu su stali do 1974. dok nisu prišli stat u Solin, Nove zgrade, ispod policije.
Majdan je uvik osta u srcu, jer su tamo provedene najlipše godine mladosti.
To je bija u ono vrime centar svita!
Rečenica je koju ćete ćut od brojnih Majdančana, posebno njegovih vršnjaka, jer u Majdanu je u ono vrime bilo više sadržaja nego danas, bilo je kino, društveni dom, čitaonica, ambulanta, škola, dramska sekcija, aktivnosti koje su uključivale izviđače, strelce, stolnotenisače…
– »Na krugu«, betonskon platou isprid kina nan je bilo igralište. Danas su sve te zgrade skoro u ruševnon stanju. Tu bi se liti održava i ples. Kad bi završila kino predstava svira je tu sa svojon ekipon brico Jugoslav Matković na harmonici, dok bi se u zimska doba sve to pribacilo unutra u dvoranu, u Mramornoj sali kako su je nazivali.
Projekcije su bile sridon, suboton i nediljon, a bilo je toliko dobrih filmova da je više svita bilo vanka nego šta jih je moglo stat u samom kinu.
– Neću nikad zaboravit kad smo gledali film »Majko, slušaj moju pjesmu« i kad je mali Hoselito piva to su sve stare žene u kinu plakale, a meni je ka ditetu bilo čudno šta jin je, ali tako je to bilo, takva su bila vrimena. Popularna je bila i Sara Montiel u mjuziklu »Prodavačica ljubičica« – govori Pleština pa se prisjeća kako bi na tom »krugu« i radnici u vrime od marende znali bacit na balun, onako, u radničkin cokulama. Od 9 do 9.30 igra bi se tako mali balun, a igrača nije falilo jer je bilo puno njih šta je igralo u »Solina«, »Omladinca«, »Sloge«, »Uskoka«, »Jadrana«…
Kako su na ovom prostoru bile prisutne čak četiri radničke organizacije, uz »10.kolovoz«, »Održavanje«, »Transport« i »Voljak«, tako je znalo bit više gledatelja nego na Hajduka,
Sve je to tako trajalo dok se u jednon danu nisu slomile dvi ruke. Sekretar je zabranija da se tu više igra – priča nan Boško.
O popularnom »krugu« di je malim Majdančanima bilo glavno igralište ima naš sugovornik još puno priča, za nas, a sigurno i za svojih četvero unučadi, a to su: Lana, Roko, Nika i Petra.

Vespe isprid ulaza u tvornicu

Vespe isprid tvornice
– U Majdanu je u to vrime bilo krcato motorâ, a krajen 50-ih, početkon 60-ih, bilo je sve više i vespi. Kad se igrač Hajduka, Bernard Bajdo Vukas, vratija iz Bologne 1959. i donija prvu vespu u Split, tako su i ovde postale popularne, šta se vidi i na ovoj fotografiji isprid ulaza u tvornicu – pokazuje nan Boško fotografiju koju čuva u albumu.

STRELJAŠTVO – SD DALMACIJACEMENT – Nagrađeni Petar Gorša i Mateja Omazić i njihov trener Siniša Vitez

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Najboljim strijelcima proglašeni su: Snježana Pejčić i Petar Gorša u gađanju puškom, te Matea Omazić i Uroš Kačavenda u gađanju pištoljem. U trapu je najbolji Josip Glasnović, a laskave naslove u samostrelu pripali su Valentini Pereglin i Andreju Krstiniću

Ministar obrane RH Mario Banožić i Petar Gorša

Hrvatski streljački savez je pri kraju 2020. proglasio najbolje strijelce za 2019. i investicije u sportsko streljaštvo u iznosu od milijun kuna. Među nagrađenima su trojica članova Streljačkog društva Dalmacijacement iz Solina, strijelci olimpijac Petar Gorša (puška), Mateja Omazić (pištolj) i njihov trener Siniša Vitez.
U Zagrebu je u Poslovnom centru »Almeria« održano Proglašenje najboljih strijelaca za 2019. kao i svečana dodjela sufinanciranoga sportskog oružja članicama Hrvatskog streljačkog saveza. Događaj je održan uz poštivanje svih epidemioloških mjera.
Poseban gost na proglašenju bio je Ministar obrane Republike Hrvatske gospodin Mario Banožić, koji je djelatnicima MORH-a Snježani Pejčić (Lokomotiva – Rijeka) i Petru Gorši, članu SD Dalmacijacement iz Solina, uručio nagrade za najbolje strijelce.
Najboljim strijelcima proglašeni su: Snježana Pejčić i Petar Gorša u gađanju puškom, te Matea Omazić i Uroš Kačavenda u gađanju pištoljem. U trapu je najbolji Josip Glasnović, a laskave naslove u samostrelu pripali su Valentini Pereglin i Andreju Krstiniću.
Priznanje je uručeno i evidentnom olimpijskom kandidatu Josipu Glasnoviću, koji je 2019. na Svjetskom kupu u Al Ainu, UAE, izjednačio svjetski rekord i osvojio još jednu olimpijsku kvotu za Hrvatsku.
Uz najbolje strijelce nagrade su dodijeljene i njihovim trenerima:
– Seno Čusto – trener Snježane Pejčić
– Siniša Vitez – trener Petra Gorše i Mateje Omazić
– Mirela Skoko-Ćelić – trener Uroša Kačavende
– Branko Pereglin – trener Josipa Glasnovića
– Tihana Odlešić Kačavenda – trener Valentine Pereglin
– Dean Vignjević – trener Andreja Krstinića

Petar Gorša i Matea Omazić najbolji strijelci Hrvatske u 2020.

Ovom prigodom dodijeljeno je i sufinancirano zračno sportsko oružje koje su zajednički sufinancirali Hrvatski streljački savez, Ministarstvo turizma i sporta, te klubovi i društva – članice Hrvatskoga streljačkog saveza. Investicija od milijun kuna za sportsko oružje i streljivo najveća je investicija ovog tipa u sportsko streljaštvo u Hrvatskoj.
Svečanost je pozdravnim govorom zatvorio Ministar obrane Republike Hrvatske Mario Banožić.

Umjesto u Finskoj EP u Osijeku ili Mađarskoj
Nova vijest u streljaštvu je da se otkazuje prvenstvo Europe u Finskoj. Novi kandidati za organizatora prvenstva Europe su naš Osijek i Mađarska, a točan proljetni datum još nije potvrđen. Inače solinski olimpijac Petar Gorča će se u mjesecu siječnju nalaziti na pripremama u Austriji za Olimpijske igre.
U siječnju mjesecu po kalendaru natjecanja HSS-a planirana su dva domaća turnira izborna za EP, po ISSF programu, 16. i 17. siječnja u Osijeku i 23. i 24. siječnja u Solinu.

Miro PODRUG

NOGOMET 2.HNL – NK SOLIN – Prvo ovogodišnje okupljanje i trening u Vranjicu

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Veseli uključivanje oporavljenih veznih igrača Duje Ninčevića i Nicholasa Llanosa, te lijevoga braniča Šime Puljića, dok se Antonio Kačunko oporavlja nakon operacije. Za klub s Jadra zimski prijelazni rok još nije završen, u tijeku su razgovori sa nekoliko pojačanja

Ivan Matić, trener zadnje plasiranoga nogometnog drugoligaša Solina u četvrtak, 7. siječnja obavio je prvo okupljanje igrača i započeo pripreme za drugi dio sezone. Struka ostaje nepromijenjena, njegov prvi pomoćnik je Duje Tokić, trener vratara Hrvoje Višić, a za kondicijske pripreme ja zadužen Josip Maleš.
U zimskoj stanci klub su službeno napustili Toni Taraš, Vlatko Šimunac, Matej Vuknić i Marko Čovo. Dvojica posuđenih počeli su pripreme u matičnim klubovima, David Iličić u Hajduku II, a Marin Laušić u Slavenu Belupu, treći posuđeni iz Osijeka Ivan Durdov je upitan!
Pridošlice su napadači povratnik s posudbe iz Uskoka Karlo Vodanović (20) i Antonio Pavlinović (26) iz makarskoga Zmaja, te branič Domagoj Franić (27), kojemu je također posljednja destinacija bio kliški Uskok. Nakon tri dana na raspolaganju je i napadač hrvatskih korijena Valentino Vujinović iz Njemačke.
Igračima su se obratili glavni trener Ivan Matić i šef struke Goran Gruica. Nakon upoznavanja i razgovora odrađen je i prvi trening na terenu s umjetnom podlogom u Vranjicu.
Prvi ovogodišnji trening odradili su njih 21: vratari Josip Bender i Ante Topić, te Hrvoje Relota, Mateo Tomić, Stipe Pekić, Stipe Vulikić, Domagoj Franić, Romario Matova, Šime Puljić, Josip Zeljković, Nikola Kušeta, Duje Ninčević, Nicholas Llanos, Antonio Blažević, Mario Veljača, Tino Šošić, Antonio Repić, Antonio Pavlinović, Marko Baković i Karlo Vodanović.
– Veseli uključivanje oporavljenih veznih igrača Duje Ninčevića i Nicholasa Llanosa, te lijevoga braniča Šime Puljića, dok se Antonio Kačunko oporavlja nakon operacije. Za klub s Jadra zimski prijelazni rok još nije završen, razgovaramo sa nekolicinom pojačanja, ovih dana očekujemo neka rješenja. Prva prijateljska utakmica je već 12. siječnja u Postirama sa Hajdukom – rekao je sportski direktor Goran Gruica.
Dogovorene su još tri prijateljske utakmice, 23. siječnja sa Dugopoljem, 27. siječnja sa RNK Splitom i 30. siječnja sa Croatijom.
U 18. kolu, prvoj utakmici drugog dijela prvenstva Solin je domaćin Inter-Zaprešiću, 13. veljače 2021., s početkom u 14,30 sati

Miro PODRUG

IZ TISKA IZIŠLA KNJIGA »OFFICIUM CONSULARIS PROVINCIAE DALMATIE – VOJNICI U SLUŽBI NAMJESNIKA RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE« DOC. DR. SC. IVANA MATIJEVIĆA – Vojni temelji salonitanskoga društva

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Već letimični pogled na uvod mogao bi zaintrigirati one ponešto nestručnije i neupućenije u ovu temu i tematiku jer autor u njemu između ostaloga donosi jedinstveni, jezgrovit, tematski strogo usmjeren, a opet sveobuhvatan i dosad neviđen opis Salone i salonitanskoga društva upravo u svjetlu rimskih vojnika i namjesnika

 

Važnost ove publikacije prepoznaje se i u novim načinima na koje autor problematizira obrađeni epigrafski materijal, odnosno različitim putevima kojima istome pristupa. Autor tako klasificira natpise, točnije žrtvenike na kojima se natpisi nalaze sukladno poganskim božanstvima kojima su podignuti, caru, genijima mjesta…

Koncem protekle godine u nakladi Književnoga kruga Split i Filozofskoga fakluteta Sveučilišta u Splitu iz tiska je izišla knjiga »Officium consularis provinciae Dalmatiae – Vojnici u službi namjesnika rimske provincije Dalmacije« autora DR. SC. Ivana Matijevića docenta na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Matijević koji je solinskoj javnosti poznat po brojnim prilozima u mjesečniku Solinska kronika te radovima u časopisu za solinske teme Tusculum u prosincu protekle godine nagrađen je nagradom za znanost Senata Sveučilišta u Splitu, a sukladno znanstvenoj produktivnosti odnosno kao jedan od najproduktivnijih znanstvenika Sveučilišta.
Matijevićev samostalni publicirani prvijenac tvrdo je ukoričena publikacija dimenzija 24 X 17 centimetara s 211 stranica. Nakon predgovora i uvodnoga dijela autor donosi četiri poglavlja; »Organizacija namjesnikova oficija u doba principata«, »Vojnici u službi oficija namjesnika provincije Dalmacije«, »Način popunjavanja oficija i brojnost njegovih vojničkih pripadnika« i »Datacija natpisa«.
Publikacija je opremljena detaljnim i bogatim katalogom koji na 38 stranica teksta donosi ukupno 113 predmeta/natpisa na kojima autor temelji svoj rad. Po katalogu u publikaciji na 46 stranica slijedi prilog/poglavlje »Slike« u kojemu autor prateći katalog i korpus publikacije na ujednačen i skladan način donosi kombinirane crno-bijele fotografije, crteže i grafičke prikaze 86 različitih predmeta/natpisa. Pohvalno je nadalje što je za publikaciju pribavio uglavnom fotografije visoke kvalitete i razlučivosti, usto novijega datuma nastanka.

Nadgrobni natpis koji spominje bivšeg spekulatora Gaja Apuleja Etruska potvrđuje da je ljudstvo ove legije popunjavalo i službe niže rangiranih principala. On se u pretklaudijevsko doba, nakon stjecanja veteranskoga statusa, naselio na izvoru Vrljike u Imotskoj krajini i bio izabran za gradskoga vijećnika u Saloni

Detaljna raščlamba
Nakon slika autor je preko 8 stranica uvrstio i tablicu sa svih 113 vojnika na službi u namjesnikovu uredu, a koje je sukladno obrađenim podatcima i čitavim korpusom publikacije rasporedio po imenu, službi, postrojbi, godinama života, godinama službe, tipu spomenika, mjestu pronalaska i dataciji. Navedena tablica jedan je od elemenata koji ukazuju na važnost i doprinos ove publikacije u istraživačkomu radu usmjerenomu rasvijetljavanju vojničke povijesti. Naime riječ je o jedinstvenome izvoru velikoga potencijala posebice ukoliko bi se na svemrežju našla u nekoj od baza podataka ili pak na zasebnoj web stranici u formatu i/li obliku (računalnom jeziku) koji dopušta različite metode i načine pretraživanja.
Nakon tablice na pet stranica teksta slijede autorova zaključna razmatranja, te bibliografija i literatura s 149 jedinica. Sažetak na engleskomu jeziku kojega je preveo Graham McMaster nalazi se na šest stranica teksta, a kazalo osobnih imena kao i kazalo geografskih pojmova na ukupno su deset stranica.
Snažan salonitanski/solinski pečat publikacije čije su izdavanje financijski potpomogli Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Grad Split i Grad Solin, a koju su recenzirali akademik Nenad Cambi i prof. dr. sc. Anamarija Kurilić sa zadarskoga Sveučilišta vidljiv je već u prvim retcima autorova predgovora. Matijević naime ističe kako su upravo njegov prilog za solinski časopis Tusculum o vojnicima Osme dobrovoljačke kohorte u namjesnikovu uredu rimske Dalmacije te doktorska disertacija o natpisima rimskih vojnika iz Salone iz doba principata bili inicajlni moment detaljnoga istraživanja ukoričenoga u ovu publikaciju.

Natpis koji svjedoči o važnoj karijeri komentarijenza Tiberija Klaudija Januarija, pokopanog u Saloni, gdje je i služio. Nije jasno je li prethodnu službu spekulatora obavljao u salonitanskom oficiju ili u Gornjoj Panoniji, gdje je tada boravila njegova Četrnaesta legija

Sustavan pristup temi
Uvodeći nadalje čitatelja među poglavlja i retke svoje publikacije autor ističe kako je u navedenim inicijalnim radovima vrlo brzo zamijetio da se iz korpusa izdvaja skupina od četrdesetak oficijala, koja je pokazala da iz provincijske metropole potječe dovoljno epigrafskih izvora iz kojih bi se mogla rekonstruirati hijerarhija namjesnikova oficija, odnosno iz kojih bi se odredile u njemu zastupljene službe te izdvojili njihovi nositelji i postrojbe. Ipak, za dobivanje cjelovitije slike bilo je potrebno dodati još sedamdesetak natpisa iz ostalih dijelova provincije, od kojih je velika većina posvetnih beneficijarijskih žrtvenika.
Autor nadalje navodi kako studija obuhvaća 113 cjelovitih i fragmentiranih natpisa legionara i augzilijara na različitim službama u namjesnikovu oficiju iz tri stoljeća principata – od uspostave provincije u posljednjim godinama Augustove vladavine do Dioklecijanova vremena, kada započinju temeljite promjene u društvu i vojsci, pa tako i u sustavu provincijske uprave. Analizom natpisa i njihovim stavljanjem u kontekst provincijske uprave u Rimskom Carstvu autor nadalje pokušava odrediti koje su službe postojale u oficiju, tko su bili njihovi nositelji i iz kojih su postrojbi rimske vojske dolazili, kako su namjesnici popunjavali više rangirane službe jer su se u nedostatku legija u provinciji morali oslanjati na legije u susjednoj Panoniji i Meziji, na koji je način lokalna vojna posada sastavljena od nekoliko pomoćnih postrojbi sudjelovala u radu namjesnikova oficija.

Posvetni žrtvenik centuriona Tita Flavija Pompeja i protektora Vibija Vibijana koji je pak tijekom Karakaline ili Elagabalove vladavine, ili poslije, u škripskim kamenolomima na otoku Braču izvršavao neku posebnu zadaću vezanu uz amfiteatar, vjerojatno onaj u Saloni

Snaga novih pristupa
Važnost ove publikacije nadalje prepoznaje se i u novim načinima na koje autor problematizira obrađeni epigrafski materijal, odnosno različitim putevima kojima istome pristupa. Autor tako klasificira natpise, točnije žrtvenike na kojima se natpisi nalaze sukladno poganskim božanstvima kojima su podignuti, caru, genijima mjesta. Nadalje novost je i u obradi drugih osoba koje su spomenute na natpisima, a u kojemu aspektu autor najdublje zadire u svakodnevni život Salone, njezinih oficijala i vojnika, stvarajući preduvjete za izgradnju detaljne i prvorazredne slike todobnoga salonitanoskoga društva.
Svojevrsnu najavu produbljivanja istraživanja ove teme, ali i iskorak u pristupu autor najavljuje tumačeći još jedan vid pri čemu ističe kako je važno pokušati odrediti odnos između beneficijarijskih postaja, odnosno oficijala koji su u njima djelovali, i postrojbi rimske vojske smještenih u njihovoj blizini. Osnovni preduvjet takvoga istraživanja jest nov i cjelovit pristup vojnoj posadi u Dalmaciji iz doba kasnoga principata, a pri čemu se poziva na istraživanje i rad Nikole Cesarika i Ive Glavaša iz 2013. odnosno 2017.
Već letimični pogled na uvod u publikaciju mogao bi zaintrigirati one ponešto nestručnije i neupućenije u ovu temu i tematiku jer autor u njemu između ostaloga donosi jedinstveni, jezgrovit, tematski strogo usmjeren, a opet sveobuhvatan i dosad neviđen opis Salone i salonitanskoga društva upravo u svjetlu rimskih vojnika i namjesnika. Oblikovan jedinstvenim, za autora prepoznatljivim stilom u kojemu će oni ponešto upućeniji prepoznati rodoljubni izričaj, ovaj uvodni dio omogućava uvid u veličinu istraženoga i još neistraženoga salonitanskoga blaga čije će ukrštavanje sa suvremenim pristupima i metodama (kakve autor donosi i predlaže) otkriti i uokviriti nebrojena poglavlja salonitanske povijesti.

Temelji i budućnost
Autor nadalje izuzetno slikovito dočarava ulogu i funkcioniranje rimske vojske, a u čemu se zbog posebnoga leksičkoga žara pri opisivanju hijerarhijske uređenosti, spremnosti na odaziv, pokret i ratovanje, političku agažiranost vojske prepoznaje i cjelokupna usmjerenost njegova istraživačkoga rada.
Iako autor ne ističe da u doslovnomu smislu knjigu posvećuje vojnicima u službi oficija upravitelja provincije Dalmacije tijekom tri stoljeća principata bez ikakve zadrške ovu publikaciju možemo smatrati priznanjem, istinskim spomenikom svim onim znanim i neznanim graditeljima salonitanskoga društva na čijim temeljima između ostaloga stoji i ovo današnje solinsko.
Autorov dosadašnji istraživački rad koji je solinsko sunce ugledao ukoričen u ovoj publikaciji argument je koji pobija sve nositelje i širitelje ideje kako se o povijesti grada na Jadru više nema što reći i pisati. Štoviše metodološko-istraživački gledano ova je knjiga rijedak primjer realnoga i istinskog hodograma u radu, koji pak u današnjim vremenima znanstvene i popularno-znanstvene hiperprodukcije, tiskanja i raznih pretiskivanja, na klasičan, »školski način« pokazuje kako isključivo znanje i sustavnost u (znanstvenomu) radu donose plodove koji se odražavaju i na drugim područja ljudskoga društva.

NAKON DESETLJETNIH LAMENTIRANJA U SREDIŠTU SOLINA SRUŠENA RODNA KUĆA DON LOVRE KATIĆA – Solin kojega (više) nema!

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Nakon gotovo dvadeset godina otkako je kao jedno vrijeme i zaštićeni spomenik kulture dospjela u privatne ruke rodna kuća don Lovre Katića srušena je do temelja. Prizor koji neodoljivo podsjeća na jednu zagrebačku scenu u Erdoedyjevoj ulici i zgradu kojoj je »bilo suđeno da padne«

Ulaskom u novu godinu, od koje pak čitavi društvo nekim čudnom očekuje da valjda sama od sebe bude bolja od protekle u samomu središtu Solina simbolično je započelo novo razdoblje našega grada. Nakon gotovo dvadeset godina otkako je kao jedno vrijeme i zaštićeni spomenik kulture dospjela u privatne ruke rodna kuća don Lovre Katića srušena je do temelja. Prizor koji neodoljivo podsjeća na jednu zagrebačku scenu u Erdoedyjevoj ulici i zgradu kojoj je »bilo suđeno da padne«.
Iako odavno najavljeno, rušenje ove Solinjanima dobro poznate kuće na samome ulazu u središte Solina izazvalo je različite reakcije, negodovanja, hrabra prosvjedovanja po društvenim mrežama i prozivanja raznih subjekata u kulturno-društvenomu životu našega grada.
Temi don Lovrine rodne kuće, koja je objektivno govoreći desetljećima predstavljala ugrozu prolaznicima i prometu, a koju su na okupu držale jedino grane bršljana i glicinije, na stranicama našega mjesečnika posvetili smo nebrojeno mnoštvo članaka, radova, arhivskih fotografija, prijedloga…
Posebno se pritom ističe članak Petra Vulića iz svibnja godine 2004. »Popločana spomen-ploča« kojega je solinski »Zvonimir« izdao i kao izvanredno izdanje, a koji u konačnici (p)ostavlja pitanje; što uopće kultura može u srazu s nekulturom?
Sudbina Don Lovrine kuće istinski je simbol i opomena ovoga vremena našemu društvu. Simbol jer u sebi doista konkretizira zanemarivanje, zapuštanje i uništavanje baštine, opomena jer upućuje na gorku istinu da se do današnjega dana naš grad nije pobrinuo ni za (rodne) kuće Don Frane Bulića, Joze Kljakovića, Vjekoslava i Dalibora Paraća, nadbiskupa Ante Jurića…
Model možda i postoji pogledamo li Gašpinu mlinicu i Ćućinovu kuću na Amfiteatru koje je Grad otkupio, ostaje smo pitanje volje, želje i u konačnici svijesti.

POPLOČANA SPOMEN PLOČA: TEKST PETRA VULIĆA IZ SOLINSKE KRONIKE BR. 116., 15. SVIBNJA 2004.

Ode i don Lovrina kuća!

Rijetko čitam dnevni tisak, a još rjeđe splitsku Slobodnu Dalmaciju, i to iz osobnih razloga, a to je već d(r)uga priča.
U navedenoj novini 29. travnja, na str 18, u, također splitskoj Sveučilišnoj knjižnici, posve slučajno uočih naslov Kerum kupio rodnu kuću don Lovre Katića i još uvijek ne mogu doći sebi, a kamoli Tebi, štovani štioče! Prosto za poludit i/li za ne vjerovat!
Jest da mi živimo u društvu u kojem je više cijenjen nekakav nogoloptač (iz trećerazrednog seoskog nogometnog kluba) od kakvoga umjetnika, znanstvenog djelatnika ili pak (tamo nekog!) izuzetno nadarenog glazbenika, književnika, slikara…, ali da netko može kupiti rodnu kuću dragog mi (Vam i nam!) i Velikog (s velikim V!) najvećega ikada rođenog Solinjanina – don Lovre Katića i da nitko još ne uputi ni jednu jedinu prosvjednu riječ (i šutnja je odobravanje ove antologijske i povijesne kupnje!), to ja još nikako ne mogu shvatiti a kamoli (po)vjerovati!
Potpisnik ovih redaka, dapače, nema ništa, u ovom slučaju protiv Keruma, čak je i stalna i skoro svakodnevna mušterija u njegovim mnogobrojnim splitskim dućanima. Potpisnika, također, neimalo ne zanima porijeklo Kerumova novca, niti njegova skupocijena vozila, jahte, prodajna središta, hoteli, stambeni objekti (slikovito kazano – ne pamtim kad sam zadnji put vidio 100 kuna!) i ne želi(m) biti Keumov sudac istražitelj, jer ovaj tekst i nije napisan zbog njega (Keruma!), već zbog njih koji su se trebali oglasiti – ali nisu! Posebice ako su pročitali zbog čega je g. Kerum kupio ono što nije trebao, a niti smio kupiti. Ako pak g. Kerum i oni koji još uvijek mudro šute ne znaju tko je bio don Lovre, nek se izvole raspitati!
Kerum je don Lovrinu kuću kupio iz jednostavnog razloga, jer (citiram): Riječ je o nekim obiteljskim razlozima (zbog sestre Mare Sapunar koja stanuje tu pokraj sporne nam kuće!, op. P.V.), a u neposrednoj blizini već imam i jednu svoju manju trgovinu. Još ne znam što ću tu izgraditi i koja će biti buduća namjena građevine. Možda neki stambeno-poslovni objekt… Uostalom, to tek moram vidjeti są svojim stručnjacima budući da se zgrada nalazi u strogom centru grada!
I što reći na kraju!? Najbolje ništa! Lijepo se svi možemo (po)sramiti što se pred našim očima (možda smo svi mi ipak slijepi!?) za šaku dolara (ras)prodaje naša sveta baština. U ovom slučaju kupac je naš čovjek – Hrvat, koji će možda u nekim udućim vremenima (ot)kupiti i dičnu nam Salonu na čijem bi mjestu mogao podići svoj stambeno-poslovni kompleks, dakako, nakon što prethodno salonitansko kamenje odveze, tj. baci na gradskom smetlištu Karepovac.
S rušenjem ili prenamjenom don Lovrine rodne kuće nestat će i svijetli dio naše povijesti, ali i dio nas samih. I mi bi ovakvi, s ovakovim mentalnim sklopom, pošli tamo u neku Europu!
Nismo nimalo svjesni da ćemo (ras)prodajom svoje baštine (i najljepše zemlje na svijetu!), tek onda ući u Europu (kad LIJEPA NAŠA postane LIJEPA NJIHOVA!) ali ne kao njezin punopravni član već kao obični sužanj, kojega je za nikakve pare (ot)kupio tamo neki MMF ili pak njemu srodni i slični.
Ostat ćemo bez Doma i Domovine, isto kao što je i naš slavni don Lovre ostao bez svoje rodne kuće, tako će i mila mu braća Hrvati ostati bez rodnih im ognjišta!
Jest da su ovu spornu nam kuću mogle obnoviti nadležne nam institucije napravivši za početak u njoj povjesničarevu, svećenikovu i književnikovu spomen-sobu, pa makar u njoj bila samo jedna jedincata uglednikova (nam!) uokvirena slika, to bi za skromni početak možda bilo dosta, a ovako svi mi (don Lovrini štovatelji, Grad Solin, Republika Hrvatska, pa čak ni sami g. Kerum!) nismo dobili ništa…
Što bi (mi) na sve ovo rekao naš učeni don Lovre!? Ne znam! Povlačeći me za uho, vjerojatno bi kazao:
»Šuti, mali! Ništa ti ne znaš… Zar ti naš veli spli`ski i ervaski pisnik šjor Tonči Petrasov Marović nije lipo reka: … Ajde, ne troši lapiš!«
U praskozorju Splita, 11. svibnja A.D. 2004.

Petar VULIĆ

IZMJENE U SOLINSKOMU DOPRINOSU PROJEKTU »TEMPUS« IZ PREKOGRANIČNOGA PROGRAMA SURADNJE – Umjesto kina, obnova restorana

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Projektom je predviđeno uređenje polivalentnoga prostora namijenjenoga organizaciji edukacija, konferencija i društvenih događanja, a predviđeno je i uređenje ureda namijenjenih poticanju razvoja poduzetništva, odnosno za smještaj budućih »startupova«

Među brojnim projektima koji se provode pod okriljem Odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i europske fondove Grada Solina nalazi se i projekt TEMPUS proizašao iz prekograničnog programa suradnje INTERREG Italija – Hrvatska 2014.-2020. Riječ je o projektu koji ima za cilj regeneraciju zapuštenih urbanih lučkih područja uz poštivanje kulturne baštine i običaja zajednice, a njegovo predviđeno trajanje je od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022. Ukupna vrijednost TEMPUS-a iznosi 2.7 milijuna eura od kojih je 85 posto, odnosno 2.3 milijuna osigurano iz EU sredstava, a uz Solin u projekt su uključeni još gradovi Rijeka i Ravenna, Italija.
Prema prvim smjernicama projekta, predstavljenima u studenom 2019., Grad Solin je planirao provesti rekonstrukciju i opremanje zgrade nekadašnjega kina u Svetomu Kaju, međutim prema tvrdnjama Marijane Žižić, pročelnice Odjela za gospodarstvo, zaštitu okoliša i europske fondove, u međuvremenu je odlučeno da se umjesto ovoga objekta preuredi prostor nekadašnjega restorana »Zvonimir« smještenoga uz igralište solinskoga nogometnoga kluba u samom gradskom središtu.

Početkom provođenja projekta utvrđeno je da je prostor bivšega kina u Svetomu Kaju neadekvatan jer bi njegova rekonstrukcija i opremanje prvotno zahtjevale potpuno rušenje i obnovu

NK Solin i urbano lučko područje
– Prostor nekadašnjega kina u Svetom Kaju vrlo je derutan i njegova bi obnova bila poprilično zahtjevna, a projekt ne pokriva njegovo rušenje i ponovnu gradnju – objasnila je pročelnica Žižić dodajući kako je uz to za izmjenu plana bila presudna i lokacija. Naime, prostor nekadašnjeg restorana »Zvonimir« smješten iznad prostorija nogometnoga kluba primjereniji budućoj poslovnoj i društvenoj namjeni jer se nalazi uz uređeno parkiralište i smješten je u gradskomu središtu što olakšava komunikaciju s drugim institucijama.
– U tijeku je izrada projektne dokumentacije, nakon koje nas čeka raspisivanje javne nabave za izvođenje radova, a budući da se radi o adaptaciji postojećega objekta nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu – rekla je pročelnica.
Projektom je predviđeno uređenje polivalentnoga prostora namijenjenoga organizaciji edukacija, konferencija i društvenih događanja, a predviđeno je i uređenje ureda namijenjenih poticanju razvoja poduzetništva, odnosno za smještaj budućih »startupova«. Radovi će obuhvatiti i izmjenu instalacija u cijelom objektu, uključujući prostorije nogometnoga kluba te uređenje pročelja, a objekt bi trebao biti u funkciji do kraja 2021.
Svakako bih spomenula da je Grad uputio zahtjev Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te zatražio sufinanciranje energetske obnove objekta, a dodatnu financijsku potporu pružit će i Županija splitsko-dalmatinska koja je osigurala određena sredstva namijenjena promociji pomorske baštine – rekla je pročelnica Žižić.

Motivacija lokalnih poduzetnika
Projektom TEMPUS obuhvaćeno je i postavljanje virtualne izložbe za sva tri grada uključena u projekt, dakle i grada Solina koji je u sklopu ove »online« prezentacije predstavio postojeća saznanja usredotočena na gospodarske aktivnosti solinske luke i grada kroz povijest uzimajući u obzir četiri čimbenika: protok materijala, kulture, tehnologije i ljudi. Cilj izložbe je inspirirati i motivirati lokalne poduzetnike na poslovne pothvate temeljene na uspješnim primjerima iz povijesti solinske luke.
Uz to poduzetnicima je upućen i poziv za sudjelovanje u mapiranju kulturnoga i kreativnog okruženja koje se provodi u okviru projekta. Prikupljeni podaci upotrijebit će se za izradu geo-lokalizirane karte iz različitih područja za svaki sektor unutar kulturnih i kreativnih industrija kako bi se definirala cjelokupna slika lokalnoga okruženja, fokusirajući se na potrebe, perspektive i dostupnost gospodarskih subjekata za suradnju.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću