POVIJESNI DOGAĐAJ U MARIJANSKOM PRASVETIŠTU U SOLINU – DVIJE CRKVE NA OTOKU

Euharistijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao je stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom

Splitsko-makraska nadbiskupija ukorijenjena u vjerničkom baštinom bogatoj salonitanskoj Crkvi 5. je rujna posvetom nove crkve Svete Obitelji u Marijanskom prasvetištu na Gospinu Otoku u Solinu postala bogatija za još jedan speciičan i reprezentativan liturgijski i pastoralni prostor.
Euharitijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom.
Svega nekoliko godina nakon osnivanja današnje župe godine 1919. župni upravitelj Duje Nazor bilježi kako je crkva na Otoku pretijesna za pastoralne potrebe, a ideja o proširenju sada već stare crkve i izgradnji nove intenzivirala se za župnikovanja i kasnije biskupstva don Ante Jurića uz svesrdni angažman solinskoga župnika don Tugomira Jovanovića koji su projektu izgradnje nove crkve na Otoku utrli temelje.
Jedanaest godina nakon javnoga natječaja i sedam godina nakon početka radova koje je 4. listopada 2013. blagoslovio nadbiskup Marin Barišić zgotovljena je i svečanim euharistijskim slavljem blagoslovljena nova crkva.

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji

U koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom su bili predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, nadbiskup koadjutor i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, imenovani mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj hvarske biskupije mons. Petar Palić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, župnik Župe Gospe od Otoka don Ranko Vidović, župni vikar don Ivan Odrljin, dekani, župnici te ostali svećenici. Obredima posvete crkve ravnao je ceremonijar don Ivan Marić, uz asistenciju bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pjevao je župni zbor i Zbor bogoslova pod ravnanjem Danijele Petrušić. Za orguljama je bila Ivna Mandić.
Svečanomu euharistijskomu slavlju su nazočili i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ante Sanader, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, predsjednik Gradskog vijeća grada Solina Renato Prkić, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, predstavnici svih izvođača na ovom objektu te ostali uvaženi gosti.

Povlašteni trenutci povijesti

Uvodni govor Generalnog vikara splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića

Generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović pozdravivši u ime nadbiskupa Barišića uvažene goste i nazočni vjernički puk uvdonim je govorom nazočnima posvijestio važnost trenutka i samoga događaja.
– Neizmjerna radost je biti večeras ovdje jer se nalazimo na mjestu čežnje tolikih naših predaka, na mjestu narodnog pokrštenja, na mjestu koje čuva povijest dobrih i pobožnih hrvatskih kraljeva i kraljica, na Gospinom Otoku gdje su hodočastili sveci od kojih ću istaknuti samo svetog Ivana Pavla II. i sv. Majku Tereziju iz Kalkute, čiji spomen upravo danas slavimo. Nalazimo se u crkvi koju smo dugo čekali, ne samo zadnjih sedam godina, već i gotovo čitavo stoljeće. Zato smatram da živimo povlaštene trenutke povijesti. Božja providnost i dobrota nas je smjestila u ovo vrijeme kako bismo svjedočili divnim djelima koja nam čini Svesilni – rekao je mons. Vidović.

Posveta uz sudjelovanje vjernika

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji. Po primanju izvješća o završetku radova nakon ulaska u crkvu mons. Barišić je blagoslovio vodu u krstionici, poškropivši njome narod u znak pokore i u spomen krštenja te stijene i oltar nove crkve.
Euharistijsko je slavlje nastavljeno navještajem Evanđelja koje je navijestio župni vikar don Ivan Odrljin, a nakon nadbiskupove homilije bogoslovi Domagoj Omrčen Milić i Klement Radosoljić otpjevali su Litanije svih svetih.
Nakon posvetne molitve, a sukaldno liturgijskomu Redu posvete crkve uz aktivno sudjelovanje vjerničkoga puka i članova župne zajednice nadbiskup Barišić je obavljenim obredima nastavio s euharistijskim bogoslužjem.
Po završetku euharistijskoga slavlja mons. Barišić, mons. Puljić, mons. Kutleša, mons. Rogić, mons. Palić, župnik Vidović i kancelar Vukorepa potpisali su bulu o posveti crkve.

Blagoslov krsnoga zdenca u krstionici nove crkve

U početku svega Solin

Nazočnima se prigodnim govorom obratio i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
– Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo ‘Lijepom Našom’. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po ‘znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj’. Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja ‘hrvatskog proljeća’ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. ‘Devetgodišnji hod zahvalnosti’ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. godine, a nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad večeras razmišljamo o programu te velike devetnice (1976.-1984.), osjećamo se ponosnima i zahvalnima tadašnjim biskupima za taj hrabar čin u vrlo složenim okolnostima ondašnje komunističke vladavine – rekao je mons. Puljić nastavivši:
– Uz oltar, križ, svijeće, relikvije i Višeslavovu krstionicu te nazočnost poznatih svetaca i blaženika, mučenika i priznavalaca, evanđelista i ispovijedalaca u mozaicima ovoga hrama, iz daleke i nedavne prošlosti potiču nas i pozivaju upraviti svoj pogled prema Kristu, Svevladaru i Svedržitelju (Pantokratoru). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone, koja s ‘kaležom u obliku bukarice’ pjeva i kliče iz ovoga najstarijega Gospinoga Prasvetišta s apostolom Pavlom ‘zahvalnicu Bogu Ocu Gospodina našega Isus Krista koji je Glava Tijela, Crkve; Početak i Prvorođenac. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima’. Evo, i mi, izmireni Božjom Riječju i Tijelom Kristovim vraćamo se svojim dužnostima zadovoljni onim što smo čuli, vidjeli i osjetili. Osobito smo zahvalni domaćinu slavlja mons. Marinu Barišiću i njegovim vrijednim suradnicima za ovo vjersko i kulturno zdanj – zaključio je mons. Puljić.

Crkva kraljevske obitelji

Pjevanjem himna »Tebe Boga hvalimo«, te nakon euharistijskoga blagoslova slavlje je zaključeno himnom »Lijepa naša« podsjećajući tako prisutne na svetost tla na kojemu uz novu crkvu Svete obitelji pod zemljom i asfaltom još uvijek sniva crkva hrvatske kraljevske obitelji; oca i kralja Mihovila Krešimira, majke i kraljice Helene te sina hrvatskoga kralja Stjepana Držislava, čekajući neka bolja vremena.

Specifični umjetnički izričaj

Nedovršene zidne površine uskoro bi trebale dobiti nove sadržaje

Uređenje unutrašnjosti nove crkve na Otoku u vidu specifičnoga umjetničkoga izričaja kombinacije mozaika i freski povjereno je umjetniku o. Marku Rupnik. Rupnik je tako sa svojim timom u apsidalnomu dijelu crkve iza oltara postavio mozaik koji predstavlja nebeski Jeruzalem, a u čijem je središtu Krist. Na mozaiku su prikazani i Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz.
Ostali zidovi crkve oslikani su najvažnijim događajima u povijesti spasenja.
S obzirom da je dio zidova nove crkve ipak ostao nedovršen do posvete namjera je da se o. Rupnik sa svojim suradnicima u narednomu razdoblju posveti dovršetku mozaika na krstionici, svetohraništu i kapeli Božje riječi.

REAKCIJE ARHITEKTA VIKTORA VREČKA AUTORA PROJEKTA NOVE CRKVE NA OTOKU – Dvije duše

Nadbiskup Marin Barišić i arhitekt Viktor Vrečko 4. listopada 2013. prilikom blagoslova početka radova na novoj crkvi

Iako je projekt eminentnoga svjetskoga arhitekta Viktora Vrečka i njegovih suradnika po završetku natječaja i odabiru predstavljen kao »Projekt s dušom i tijelom«, a kao onaj koji izravnom suradnjom arhitekta i liturgičara otvara vrata novomu izričaju liturgijskoga prostora, velike izmjene koje narušavaju jedinstvo autorskog projekta ponukale su arhitekta Vrečka da se od istih javno ogradi.
– Unutrašnji koncept mozaika i boja zidova novoizgrađene crkve u Solinu, kao i prostor sedesa te unutrašnja ulazna drvena vrata, razrađeni su i izvedeni bez znanja i suglasnosti nas autora i arhitekata projekta – istaknuo je arhitekt Vrečko.
– Izvedeni koncept Marka Rupnika i predstavnika građevinskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije u potpunoj je suprotnosti našoj arhitektonskoj viziji koja je predviđala nenametljivu i blagu izvedbu zidnih ploha po uzoru na starohrvatske i dalmatinske crkve – rekao je autor projekta zaključivši – U potpunosti se distanciramo od svega što je izvedeno bez našeg znanja.

 

PREDSJEDNIK HRVATSKE VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ POSJETIO JE CRKVU SVETE OBITELJI – Demokršćanski korijeni

Premijer Plenković u novoj crkvi Svete Obitelji u društvu župana Blaženka Bobana i gradonačelnika Dalibora Ninčevića

Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković posjetio je 14. rujna novoposvećenu crkvu Svete obitelji na Gospinu Otoku poručivši tom prigodom kako kolijevka kršćanstva u Hrvatskoj ovom crkvom dobiva novu dimenziju.
Podsjetio je kako je prije sedam godina, točnije u listopadu 2013., u vrijeme kada je bio zastupnik u Europskom parlamentu nazočio postavljanju kamena temeljca za ovu velebnu građevinu.
– Izuzetno sam sretan da je ovaj veliki i važan projekt dovršen, sretan sam zbog simbolike, povijesti i naših kršćanskih korijena ovdje u Solinu – rekao je premijer dodajući kako se iskreno nada da će Sveta Stolica blagonaklono prihvatiti zahtjev da se ova crkva proglasi bazilikom.
– Kulturna i sakralna baština dio su našega kulturnog i povijesnog identiteta i zadaća države je da podržava njihovo održavanje i izgradnju jer bez naših korijena, naše tradicije i vrijednosti ne bismo bili ono što jesmo danas kao hrvatski narod. Zato vjerujem da su upravo takvi projekti vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi i kršćanskoj tradiciji – poručio je Plenković kojeg su tijekom posjeta pratili župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, a uz župnog vikara prasvetišta Gospe od Otoka don Ivana Odrljina premijera je dočekao i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Priredio: Mario MATIJEVIĆ

 

U TUSCULUMSKOM VRTU ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Važnost sinergije –

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada

Roditelji poginulih branitelja polažu vijence pred spomenikom uz Gospin Otok

Ovogodišnja svečana sjednica Gradskoga vijeća grada Solina koja se tradicionalno održava dan uoči Dana grada i blagdana Male Gospe, zbog epidemioloških je mjera održana na otvorenom, u vrtu Tusculuma u Saloni, a prethodilo joj je polaganje vijenaca pred spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima uz Gospin Otok.
Sjednici su uz članove Vijeća, na čelu s predsjednikom Renatom Prkićem te predstavnike Grada na čelu s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem nazočili brojni gosti među kojima potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader kao izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, ministar zdravstva Vili Beroš kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića, brigadir Jozo Šerić kao izaslanik ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, saborska zastupnica Danica Baričević te župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.
Okupljene su pozdravili predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević, a ispred gostiju čestitke domaćinima uputili su župan Blaženko Boban, potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader te ministar zdravstva Vili Beroš.
– Bez obzira na kojoj funkciji i u kojemu dijelu Hrvatske se nalazio uvijek s ponosom kažem kako dolazim iz Solina jer to je grad kojega svi prepoznaju zbog brojnih projekata i ubrzanoga razvoja te iznad svega zbog njegova demografskog prosperiteta, jer što će nam sve ako nema mladih, ako nema onih koji će nastaviti naš put – rekao je župan Boban ističući važnost sinergije mladih i starih, energije i iskustva, koja predstavlja ključ i jamstvo uspjeha.
Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ante Sanader prisjetio se slike nekadašnjega Solina i istaknuo njegov današnji, reprezentativni izgled koji na najbolji način pokazuje koliko se ulaže u sve pore života ovoga grada.
– Ovdje povijest nije šutjela, a ne šuti se ni danas. Ovi rezultati su na ponos svima koji vode ovaj grad te predstavljaju primjer ostalima na koji način treba djelovati – poručio je Ante Sanader.
– Tako je lijepo čuti koliko ste projekata realizirali i koliko ih još planirate, ali posebno bih naglasio ono što nam je svima važno na nacionalnom planu i što bi odavde trebalo preslikati diljem Lijepe naše, a to je demografska slika – rekao je ministar Beroš upućujući pohvale na račun aktivne pronatalitetne politike i svih mjera koje Grad Solin provodi na tomu planu.
U glazbenomu dijelu programa nastupio je Marko Pecotić Peco uz pratnju Vinka Didovića na klavijaturama, a sjednica je zaključena dodjelom nagrada Grada Solina za 2020. te spektakularnim vatrometom.

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ – Čitav niz projekata

Gradonačelnik Dalibor Ninčević

– Razdoblje od godine dana koje je iza nas osim redovitih poslova u radu gradske uprave, usvajanja Proračuna i realizacije važnih projekata i programa, snažno je obilježila pojava virusa COVID-19 koja nas je sve zajedno prisilila na život i rad u izvanrednim okolnostima – rekao je gradonačelnik Dalibor Ninčević na svečanoj sjednici uoči Dana grada i blagdana Male Gospe te nastavio s kratkim pregledom napravljenoga i predstavljanjem smjernica za budući rad.
– Prema službenim podacima Državnoga zavoda za statistiku Solin je u razdoblju od 2011. do 2018., dakle osam godina zaredom bio apsolutni rekorder po prirodnomu prirastu u RH, a taj status »prvaka« zadržao je i u 2019. – s ponosom je istaknuo gradonačelnik dodajući kako Solin ima bogat program pronatalitetnih mjera koji se svake godine, sukladno potrebama, nadopunjava i nadograđuje.
– Poseban senzibilitet nastojimo imati prema onima koji su u potrebi, bolesnima, starima i nemoćnima, prema sugrađanima koji zbog trenutačnih okolnosti ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Pored mjera i programa socijalne skrbi koji se financiraju proračunskim sredstvima, provodimo i čitav niz projekata i programa koji se financiraju sredstvima EU, a uz sve to nastojimo imati poticajan odnos prema gospodarstvu i poduzetništvu. Nadalje za razvoj gospodarstva, napredak grada i kvalitetniji život građana jako je bitno imati dobru prometnu povezanost i protočnost stoga u suradnji s Hrvatskim cestama i Županijskom upravom za ceste intenzivno radimo na poboljšanju prometne infrastrukture. Iako je više od 85 posto domaćinstava spojeno na kanalizacijsku mrežu, u suradnji s Vodovodom i kanalizacijom Split i Agencijom Eko kaštelanski zaljev radimo na dovršetku izgradnje kanalizacijske mreže i poboljšanju vodoopskrbe. Uz to smo puštanjem u rad novouređenog Reciklažnog dvorišta, postavljanjem zelenih otoka po cijelom gradu te podjelom spremnika za razdvajanje otpada na kućnom pragu napravili važan iskorak u pravilnom i kvalitetnom gospodarenju otpadom – rekao je Ninčević osvrćući se i na važnost očuvanja prirodne i kulturne baštine te njihovo stavljanje u funkciju turizma.
– Puno je projekata i programa koje realiziramo, ali ne želimo stati na tome, stoga kroz strateške dokumente stvaramo pretpostavke za daljnji razvoj i napredak našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu svim svojim suradnicima, članovima Gradskoga vijeća te svima koji radom i djelovanjem doprinose boljitku grada Solina.

PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA RENATO PRKIĆ – Ulaganje u Božju obitelj

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić

Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić pozdravio je na početku svečane sjednice sve prisutne, a posebno članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja, invalide Domovinskoga rata, sve hrvatske branitelje i članove braniteljskih Udruga. U nastavku se osvrnuo na rad Gradskoga vijeća u protekloj godini te najavio bitna događanja koja će obilježiti naredno razdoblje.
– Među brojnim odlukama koje je ovaj saziv Gradskoga vijeća donio u proteklomu razdoblju istaknuo bih jednoglasno usvojenu Strategiju razvoja do 2025. koja u sebi sadržava misiju i viziju grada Solina, izvorišta hrvatske nacionalne baštine, u kojem će se kroz inovativno i inkluzivno okruženje te održivi razvoj, osigurati učinkovito aktiviranje svih potencijala s ciljem njegovanja kvalitete rada i života svih stanovnika – rekao je Prkić.
– Kroz protekla tri desetljeća postali smo grad mladih, grad prijatelj djece i grad obitelji, grad koji brine o najpotrebitijima, grad prepun života i pozitivne budućnosti. Posebno bih naglasio 5. rujna 2020., dan koji će ostati trajno zapisan u srcima mnogih Solinjana kao uspomena na posvećenje novoizgrađene crkve Svete Obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka. Vjerujem da je Solin od ovoga svetog trenutka započeo živjeti novu renesansu svoga postojanja te dobio priliku i izazov postati vjersko i kulturno središte Hrvatske – poručio je Prkić prisjećajući se i svoga prošlogodišnjeg govora kada je istaknuo kako je ključ za demografsku obnovu u mijenjanju mentaliteta na svim poljima društva.
– U ovom vremenu pandemije osjeća se lagana depresivnost i nesigurnost u društvu, ali možda je upravo to prilika da promijenimo mentalitet u pozitivnomu smjeru. Sada nam je nadasve potrebna solidarnost jednih prema drugima. Ovo je prilika da se poslože prioriteti u životu, da se više posvetimo najbližima, obitelji, Bogu i Domovini i da umjesto materijalne i virtualne vrijednosti u središtu naše svakodnevnice stavimo čovjeka i novi život. Držim kako u ovim teškim i izazovnim vremenima, ulaganje u Božju obitelj, kao temelj opstojnosti hrvatskoga naroda, predstavlja jedini izlaz iz ekonomske i demografske krize – poručio je predsjednik Gradskoga vijeća Solina.

TRADICIONALNA DODJELA OSOBNIH I KOLEKTIVNIH NAGRADA GRADA ZA 2020.  – Priznanje dugogodišnjemu predanom radu

Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«

Dobitnici nagrade Grada Solina za godinu 2020.

U sklopu svečane sjednice Gradskoga vijeća upriličena je tradicionalna dodjela osobnih i kolektivnih nagrada Grada za 2020.
Osobne nagrade dobili su dugogodišnja solinska pedijatrica prim. mr. sc. Katica Obradović i dragovoljac Domovinskoga rata Hari Ninčević, a kolektivne Košarkaški klub »Solin«, Udruga »Solinjani« i Hrvatsko folklorno društvo »Jadro«.
U ime KK »Solin« nagradu je preuzeo predsjednik Kluba Luka Vuković, u ime HFD-a »Jadro« predsjednica Društva Smiljana Žeravica, a u ime Udruge »Solinjani« dopredsjednica Hela Milišić.
– Izuzetna mi je čast primiti ovu nagradu jer je to priznanje moga dugogodišnjeg predanog rada, ali i potvrda da je Gradu Solinu stalo do zdravlja i boljitka naše djece – poručila je u ime nagrađenih dr. Katica Obradović.
Na sjednici je uručena i posebna plaketa grada Solina, a dobila ju je klapa »Krunik« iz Kučina za dugogodišnje njegovanje kulturne baštine i promicanje izvornog dalmatinskog klapskog »a capella« pjevanja. Plaketu je preuzeo predsjednik klape Ante Roguljić.
Nagrade i plaketu uručili su predsjednik Gradskoga vijeća Solina Renato Prkić i gradonačelnik Dalibor Ninčević upućujući zahvalu svim laureatima na ustrajnom radu i nesebičnom davanju za opće dobro.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ

SOLINSKI OSNOVCI 7. RUJNA SJELI U ŠKOLSKE KLUPE – Prilagodba i disciplina –

Svaka je škola odabrala vlastiti model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi će ravnatelji biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole

Nova školska godina 2020./’21. koja je započela 7. rujna zbog aktualne epidemiološke situacije zahtijeva brojne prilagodbe.
Ministarstvo obrazovanja ponudilo je tri modela prema kojima se može odvijati nastava, model A prema kojemu svi učenici redovito pohađaju nastavu u školi, model B s mješovitim oblikom nastave, dijelom u školi, a dijelom na daljinu, te model C koji predviđa isključivo nastavu na daljinu. O primjeni pojedinoga modela odlučuje pojedina škola u suradnji s osnivačem i nadležnim lokalnim stožerom.
Solinske osnovne škole odlučile su se za model A, što znači da su 7. rujna svi učenici sjeli u školske klupe pri čemu učenici od 5. do 8. razreda imaju obvezu nošenja zaštitnih maski u školskim prostorijama.
– Kao osnivač smo uistinu veliki i u svom sustavu imamo gotovo 60 tisuća nastavnika i učenika. To zahtijeva posebnu pozornost i brigu za ovaj početak nastavne godine, osobito uzimajući u obzir epidemiološku situaciju u našoj Županiji – poručio je Tomislav Đonlić, županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, nakon sastanka s ravnateljima osnovnih i srednjih škola održanoga nekoliko dana pred početak nove školske godine.
Osim o pripremama za početak nastave i poštivanju svih epidemioloških mjera, na sastanku se razgovaralo i o postupanjima vezanima uz moguću pojavu COVID-a 19 u školama.
– Svaka je škola odabrala svoj model rada i on će se prilagođavati situaciji ovisno o epidemiološkomu stanju u lokalnoj sredini u kojoj škola djeluje. Svi ravnatelji će biti u intenzivnoj komunikaciji s lokalnim stožerima te će se u dogovoru s njima donositi pojedinačne odluke za škole – objasnio je Đonlić.
Predsjednik aktiva ravnatelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije Đuro Baloević, ujedno ravnatelj Osnovne škole Vjekoslava Paraća u Svetomu Kaju smatra kako je model A u svakom slučaju najbolja opcija.
– Imamo vrlo jednostavne mogućnosti; maksimalno se pridržavati epidemioloških uputa i pokušati stvoriti što sigurniji okvir za održavanje redovite nastave u školi ili ćemo se vratiti na situaciju u ožujku i travnju, koju ne želimo ponoviti jer nastava na daljinu koju smo tada imali zaista nije nastava i nema onoga koji bilo koga od nas u to može uvjeriti – rekao je Baloević dodajući kako ni u kom slučaju neće biti lako, ali da treba izdržati.
– Treba se prisiliti i jednostavno shvatiti situaciju koja je takva kakva jest i kojoj se moramo prilagoditi. Ne možemo očekivati da će se bolest prilagoditi nama, to je jasno. Kad to shvate roditelji, zaposlenici, a i djeca, onda sam uvjeren da problema ne bi trebalo biti – poručio je Baloević.

U Solinu razred prvašića manje

U klupe solinskih osnovnih škola ove je godine sjelo ukupno 318 prvašića što je pak manje u odnosu na prošlu školsku godinu kada ih je bilo 345.
Najveći broj prvašića i ove je godine upisan u Osnovnu školu kraljice Jelene, ukupno 126, od kojih 90 u centralnu školu, 23 u PŠ Mravince te 13 u PŠ Kučine.
OŠ don Lovre Katića ove godine ima 66 učenika prvoga razreda, a OŠ Vjekoslava Paraća 54 i to 49 u centralnoj školi i 5 u Vranjicu.
U najmlađu solinsku osmoljetku, OŠ kralja Zvonimira, ove su godine krenula 72 prvašića, od kojih 58 u centralnu i 14 u Područnu školu Rupotina. Od 58 učenika prvoga razreda centralne škole OŠ kralja Zvonimira 21 pohađa produženi boravak.

ZAPOČELA SVEČANA PROSLAVA 200. GODINA ARHEOLOŠKOGA MUZEJA U SPLITU – Muzejska iskra nacionalne svijesti –

Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo takve institucije potpomažu i »nose« državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara pozdravio je uzvanike na otvaranju izložbe u Marmontovoj ulici

Svečana proslava 200. obljetnice rada Arheološkog muzeja u Splitu, najstarijega muzeja u Hrvatskoj započela je u subotu 22. kolovoza otvorenjem izložbe fotografija »Salona« autora Vicka Vidana u splitskoj Marmontovoj ulici, a nastavljena prigodnim programom u vrtu Arheološkoga muzeja koncertom opernih arija prvakinje opere HNK Split Terezije Kusanović te »Papandopulo« kvarteta.
Otvorenju Vidanove izložbe i programa u Muzeju uz ministricu kulture i medija dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek kao izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, nazočili su župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, te domaćin manifestacije ravnatelj Arheološkoga muzeja dr. sc. Ante Jurčević, uz druge cijenjene goste. Izložba fotografija o Saloni djelo je eminentnoga splitskoga fotografa poznatoga po radu na urbanim krajolicima i arhitekturi. Vicko Vidan radeći kao fotoreporter u Slobodnoj Dalmaciji i Vjesniku, poznavanje fotografije dodatno je istančao na Istituto Europeo di design u Milanu studirajući smjer fotografije. Vidan često surađuje s hrvatskim muzejima i galerijama, a fotografiju predaje kao stručni suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

 

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića naglasak je stavila na dosege muzeja kao državne ustanove

Raskoš mediteranske baštine
Obraćajući se nazočnima u nastavku programa proslave u vrtu Arheološkoga muzeja u Splitu ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u svojstvu izaslanice predsjednika Vlade Andreja Plenkovića zahvalila je svima koji su pridonijeli radu i razvoju Muzeja te istaknula kako iza svake ustanove stoje ljudi – ravnatelji, zaposlenici, vanjski suradnici i posjetitelji koji Muzeju daju legitimnost postojanja i razlog za kontinuirano poboljšavanje.
– Arheološki muzej u Splitu rastao je i razvijao se u srcu Mediterana u gradu-spomeniku upisanom na svjetski popis kulturne baštine, gradu-kolijevci Marulićeve Judite, baštineći raskoš mediteranske prirode i duha – rekla je ministrica istaknuvši kako dvije stotine godina kontinuiranog djelovanja dovoljno govore o kvaliteti i dosezima rada u području kulture, kulturne baštine, arheologije i muzeologije ove ustanove.

Velika nacionalna obljetnica
Zahvaljujući nazočnima koji su unatoč epidemiološkoj situaciji uveličali proslavu, ravnatelj Muzeja dr. sc. Ante Jurčević uputio je zahvale i svim nadležnim institucijama koje sudjeluju u obilježavanju jedinstvenoga jubileja kako za djelatnike muzeja tako i za lokalnu te hrvatsku nacionalnu kulturu.
– Danas obilježavamo dvije stotine godina od dekreta Dalmatinske vlade u Zadru kojim je na današnji dan utemeljen naš muzej.
To je velika, pa i opterećujuća obljetnica. Sve što je dovelo do toga dekreta započelo je posjetom cara Franje I. u svibnju 1818. Dioklecijanovoj palači i Saloni.
Današnje je obilježavanje samo početak proslave koja se proteže sve do listopada sljedeće godine kada će biti dvije stotine godina od prvih istraživanja koja je organizirao naš muzej u Saloni – istaknuo je ravnatelj Jurčević.
Govoreći upravo o povijesti istraživanja ravnatelj je najavio dvije izložbe. Prva od njih u prosincu ove godine predstavit će rezultate stogodišnjih istraživanja antičkog grada Ise, današnjeg Visa, dok će ona u listopadu sljedeće godine prikazati nevjerojatnih, dvije stotine godina sustavnih istraživanja u Saloni, i srednjovjekovnom Solinu.

Nino Švonja, kustos Epigrafičke uzvanike je proveo kroz stalni postav Areološkoga muzeja

– Vremenski period kontinuiranoga rada ne govori dovoljno o stvarnomu značenju postojanja i djelovanja muzeja. Najveća vrijednost Arheološkoga muzeja u Splitu su bili i ostali njegovi djelatnici, a posebno istaknuti pojedinci koji su postali članovi akademija, sveučilišni profesori te nositelji domaćih i stranih odlikovanja. Oni su svojim radom doprinijeli boljem razumijevanju bitnih povijesnih promjena na ovome prostoru od prapovijesti, razdoblja grčke kulture, kao i razdoblja antike koja je na ovom prostoru uspostavila svojevrsnu civilizacijsku platformu. Razjasnili su i na njoj niklo ranokršćansko razdoblje, kao vjersko civilizacijsku komponentu te materijalnim dokazima razbistrili pojedinosti o dolasku Hrvata – naglasio je Jurčević.

Muzej kao čuvar i pokretač
Govoreći nadalje o Muzeju u ovome kontekstu ravnatelj je naglasio kako je očito da je riječ o ustanovi čije su se programske i unutrašnje kadrovske mijene uvijek odražavale na život i događaje u lokalnim zajednicama gdje je muzej bio prisutan, organizacijski-ustrojno ili terensko-istraživački. Osnutak i djelovanje Arheološkog muzeja Jurčević je tako prepoznao i kao svojevrsnu iskonsku iskru nacionalne svijesti, pa i općenacionalnoga preporoda.
– Iz slojevitosti podataka koji se nalaze u arhivskim dokumentima Muzeja iščitava se općekulturna uloga koju je imao u svojoj povijesti, nekada manja, ali ponekad doista velika i značajna. Ono što je zajedničko i što se može iščitati iz svih tih dokumenata i što bismo danas mogli nazvati misijom Arheološkoga muzeja u Splitu jest neprestano opiranje kontinuiranoj devastaciji kulturne i prirodne baštine.
Slikovitije rečeno – danas slavimo 200 godina opiranja Arheološkog muzeja u Splitu toj i takvoj baštinskoj razgradnji – izričito je naglasio ravnatelj Jurčević.

Dr. sc. Ante Jurčević ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu

Država i institucija
Neosporna je činjenica kako je Arheološki muzej u Splitu izrastao u veliku instituciju, a upravo velike institucije potpomažu i nose državnost. Institucionalno pak odupiranje obrascu devastiranja pod krinkom napretka nekoga sustava, »napretka« koji je dolazio iz društvenih slojeva čijim se namjerama nije bilo lako oduprijeti nerijetko je završavalo štetno po integritet kulturne te degradaciju prirodne baštine. Govoreći stoga o stoga društvenoj ulozi Muzeja ravnatelj Jurčević je naglasio:
– Arheologija ne djeluje samo zato da bi otkrića prilagala sveukupnoj zbirci znanja, i da bi se to znanje dijelilo kroz sustav obrazovanja, nego da ljude čini samosvjesnijima o njihovim ishodištima i temeljima. Stoga arheološka nalazišta nisu samo mjesta izučavanja i zaštite starina, nego je njihova svrha da pozivaju posjetitelje i pružaju im specifično iskustvo, kako o predmetima koji govore o prošlosti, tako i o samoj organizaciji ljudskoga života na lokacijama koje se istražuju – rekao je Jurčević.
Zaključujući svoj »memento« suvremene institucionalne arheologije ravnatelj Jurčević je iznio u pogled u budućnost naglasivši kako će među temeljnim nastojanjima budućega djelovanja Muzeja jednako i neodvojivo biti sustavno poticanje i unapređenje društvene svijesti o značaju kulturne i prirodne baštine.
– To podrazumijeva znatno aktivniji i angažiraniji rad Muzeja, kako na samostalnim tako i na projektima koji su već započeli ili su u pripremi, u sklopu Splitsko-dalmatinske županije te gradova, Splita, Solina i Visa, uz sudjelovanje i kolega iz drugih muzeja, fakultetskih ustanova, konzervatora, turističkih zajednica i udruga za očuvanje baštine – zaključio je ravnatelj Jurčević.

Proslava velike obljetnice nastavlja se nizom manifestacija

Program proslave nastavio se kroz koncertnu večer u kojoj su nastupili mezzospranistica Terezija Kusanović uz pratnju violinistice Ane Bubalo, klarinetista Jure Šaban-Stanića i pijanista Zorana Velića.
Nastupom »Papandopulo« kvarteta, ansambla sastavljena od četvorice renomiranih saksofonista: sopran saksofonista Nikole Fabijanića, alt saksofonista Gordana Tudora, tenor saksofonista Gorana Jurkovića i bariton saksofonista Tomislava Žužaka zaključena je slavljenička večer jedne od temeljnih institucija nacionalne kulture.

Prigodna marka
U čast 200. obljetnice osnutka splitskoga Arheološkog muzeja Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku s motivom sarkofaga Dobrog pastira koji potječe iz Solina, iz 4. stoljeća, a autor marke je Duje Šegvić, dizajner iz Splita.

Mario MATIJEVIĆ

Foto: ARMUS

PRVA ZBIRKA KOLUMNI IZ ČETVRTSTOLJETNE RIZNICE »SOLINSKE KRONIKE« – Pogled u nedogled

Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane

Cjelokupni život i djelo Špira Vrgoča stoje u stjecištu raznih strujanja mišljenjâ dvadesetog stoljeća. U toj nabujaloj rijeci idejâ Vrgoč nudi Pogled, i to pogled s Privije, prijevoja između dvaju svjetova, onoga prošloga i ovoga današnjega, onoga uzvišenoga i ovoga potpuno prizemnoga. Pogled s Privije Vrgoč je počeo pisati iz potrebe, potrebe da stanovništvo rapidno izmjenjujućeg Solina sredinom devedesetih godina razbistri svoj pogled u budućnost ugledavši se u bogatu prošlost, sagledavajući svoju sadašnjost. U svome obraćanju, kritiziranju, zazivanju Vrgoč je nevjerojatno ciničan, štoviše cinizam se krije i u naslovu njegove kolumne jer se s Privije, prijevoja između dvaju kozjačkih masiva, Solin u cijelosti ili gotovo nikako i ne vidi.
Kroz dvadesetak kolumni i u jednomu razgovoru objavljenima u Solinskoj kronici od prosinca 1996. do prosinca 1998., Vrgoč uvijek ima jednog te istog, njemu neshvatljivog i inferiornog, možda žaljenja vrijednog, ali adresata koji ga neodoljivo privlači, Solinjane.
On se obraća solinskom društvu kako ondašnjem tako i budućem – u svakom slučaju današnjem. Štoviše pomnije iščitavanje njegovih tekstova dalo bi zaključiti da je obraćanje Solinjanima i solinskomu društvu u želji za njihovom dubokom preobrazbom – jedini i istinski motiv njegova pisanja.
U maniri rekli bismo filozofskog egzistencijalističkog pravca Vrgoč pokazuje svu težinu pisanja, a smisao istoga često dovodi u pitanje. Pisanje mu je s obzirom na središnje teme i širok raspon obrazovanja kojim je raspolagao prepuno ukrštenih stvarnosti pa i oprečnosti o kojima se izražava jezikom prepunim simbolizma.
Glavne ideje koje prožimaju gotovo svaki Vrgočev tekst su; ljubav prema kulturi antičke Salone i njezinim ostatcima, očaranost solinskom Rikom, izrazito rodoljublje prošarano odlikama kampanilizma kao i razočaranost solinskim društvom i »razvojem« točnije rečeno transformacijom Solina.
Iako se naime svojim sumještanima, a posebice gradskim Poglavarima obraća izrazito kritički i često krajnje cinično u intelektualno superiornim jezičnim formama i rečeničnim konstrukcijama, Vrgoč pokazuje istančani humanizam i vjeru u čovjeka.
Najčešće proziva Solinjane, a posebice gradsku vlast zbog unakazivanja prostora kojekakvim građevinsko-umjetničkim pothvatima, ali se ne ustručava pohvaliti (vrlo rijetke) pozitivne primjere, posebice kada je u pitanju očuvanje i prezentacija solinske baštine. Pogledi i ideje koje iznosi toliko su genijalni da bi kulturne institucije grada Solina nakon ovoga vremenskoga odmaka doista izgubile smisao vlastitoga postojanja ako ih ne bi barem pokušale sprovesti u djelo.
Unatoč njegovoj očitoj nesnošljivosti naspram autoritetu i hijerarhiji bilo društveno-političkom ili Crkvenom Vrgoča se zbog njegova otpora svrstavanju u ustaljene društvene okvire ne može proglasiti ideološki obojenim, anarhistom ili pak a(nti)teistom.
Zaključno govoreći Vrgočevi su »Pogledi« ovdje ukoričeni dokaz da je duh svakoga iskrenog humanista samo odjek onoga Duha koji puše gdje i kad hoće.

Mario MATIJEVIĆ

PROMIŠLJANJA O NEKIM TEMAMA SABRANIH KOLUMNI

 Špiro Vrgoč – Laudator temporis acti

U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama

Čitanje ove knjige, odnosno sabranih kolumni Špira Vrgoča stranjara iz Vrgočevice, kako je sebe nazivao, uistinu bih preporučio mnogima. Iz nje saznajemo ne samo o načinu karakterističnoga stila razmišljanja u mnogočemu usamljenog, no glasnog pojedinca, već i o sebi samima. Kolumne su izlazile krajem devedesetih godina u tada još mladoj Solinskoj kronici i kroz njih je Špiro Vrgoč kritički progovarao o svim oblicima zanemarivanja baštine, kulturnoga identiteta te uništavanja krajolika koji su se na solinskome području događale njemu pred očima.
Njegov je stil osebujan, piše mješavinom književne proze, filozofije i novinarstva, a u iznošenju stavova donosi i prikladne jezične kovanice. Iz biografskih crtica koje sam s nekoliko strana prikupio o njemu, znam da je bio slabovidan, no čini se da je bolje nego itko u razdoblju kasnih devedesetih vidio stvarne razmjere devastacije solinske spomeničke baštine na koje je nesmiljeno upozoravao kroz svoje tekstove. Pritom nije nikoga štedio, od običnoga puka kojemu je pokušao ukazati na važnost očuvanja ovoga jedinstvenog salonitanskog/solinskog kulturnog naslijeđa pa do gradskih vlasti, političara ili Crkve kojima je zorno pokazivao da upravo radi njihovih odluka nestaje Solin kakav je on poznavao i čuvao.

Aktualni tekstovi
U tekstovima je iznimno angažiran, sarkastičan, ciničan, ironičan, pa čak se namjerno služi figurama preuveličavanja, sve kako bi vrlo plastično opisao na koji način jedna ili dvije generacije ljudi mogu uništiti mnogo više nego brojne prije nas. Bio je svjestan da ta ista baština nije tu radi nas nego da smo je od nekoga naslijedili i da nam je dužnost prenijeti je novim generacijama.
Njegove su kolumne, nažalost, još uvijek aktualne, budući da se malo što promijenilo u odnosu na prošlih više od dva desetljeća. Njegov »Pogled s Privije« nije nimalo arkadijski, već je poprilično tmuran, pa rekao bih i razočaran, no čitatelj se nakon iščitavanja i shvaćanja tekstova ipak ne bi trebao osjetiti malodušno i pesimistično, već otriježnjeno. Kroz njegove tekstove imamo osjećaj kao da je Špiro Vrgoč odredio svojevrsnu vlastitu (donkihotovsku) misiju kojom je želio uputiti ljude na shvaćanje što imamo ispred sebe, a sama ta baština trebala bi biti određeni duhovni putokaz, vrsta unutrašnjega kompasa koji nas vraća na ishodišta kulture ovih prostora. Njemu je pogled na jedan antički stup u Solinu mogao više reći o tome tko smo nego prosječni nezainteresirani građanin, živo biće, kojega baština kao takva ne zanima i koji u njoj ne vidi dalje od skupine kamenja koje stoji na putu nečega što sam smatra razvitkom.

Solinska platforma
Istina je da je svoje kolumne objavljivao u lokalnom mjesečniku, premda je po erudiciji, načinu izražavanja i stilu ovaj čovjek mogao svoje tekstove objavljivati u brojnim časopisima s višestruko većom čitalačkom publikom. Bio je iznimno usredotočen na stanje u njegovome Solinu i upravo mu je Solinska kronika bila željena platforma s koje se mogao obraćati kome je ustvari jedino i htio: Solinjanima. On je, kao i mnogi od nas, bio svjedokom različitih, ponekad vrlo maštovitih pristupa uništavanju kulturne ostavštine u Solinu. O građevinskom zamahu na solinskome području osamdesetih i devedesetih godina u kojem se devastacija prvenstveno antičkih lokaliteta provlačila kao lajtmotiv, izražavao se vrlo izravno te je na specifičan način opisivao građevinske poduhvate kao »asfaltno-mramorno-granitno-cementno-stakleno-aluminijsko-bloketnu zarazu«. Piše da »šuplje zidine, grobni komadići glasaju iz onoga vremena da se zaustavi mnogostoljetno divljanje kojim je sila i ružnoća razvaljivala ono što su silno bolji gradili«.
U nemoći i svojevrsnoj frustriranosti i rezignaciji, Vrgoč u jednom od svojih tekstova zaziva kralja Zvonimira, kraljicu Jelenu i cara Dioklecijana, s kojima je, barem po nekim idejama, imao više dodirnih točaka nego s pojedincima.
Radi svega što se tih godina događalo na solinskome području, Solin naziva planetom koji nije naslijeđen od prethodnih naraštaja već je posuđen od budućih. Njegov bi se pristup i onda i danas mogao opisati beskompromisnim, pomalo i ekstremnim, no kako je rečeno, služio se hiperbolom kao književnom figurom kako bi bolje dočarao sraz svjetova u kojem je mehanizacija pod krinkom napretka i modernizacije progutala brojne tragove života prije nas, baš kao da nitko prije nas ovdje nije ni postojao.

Žal za prošlim
Jedna od najupečatljivijih rečenica iz Vrgočevih tekstova ona je iz kolumne koja govori o tzv. Solinskoj zaobilaznici za koju kaže: »obilaznica nije obilazila ništa, preskakala nikoga, skretala ni pred čime. Ime joj je uzaludnije od truda dokazivanja smisla življenju«. Stoga je sam pak naziva »ne-obilaznicom«, a o tome što je izgradnjom same ceste izgubljeno ne treba posebno govoriti, budući da je ne samo veliki dio Salone izgubljen za istraživanje i prezentaciju, već je ovime konačno nestala i vizura antičkoga grada jer je južni dio Salone pregledno i arheološki posve odvojen od svoga ostatka.
Kako i sam spominje, za devastaciju nije krivo samo današnje društvo, spominje on i Avare i Tatare i Turke i Hrvate koji su se okomili na baštinu, no čini se da ga je najviše boljela ravnodušnost njegovih sugrađana koji nisu svi aktivno sudjelovali u fizičkom rastakanju kulturnih ostataka već su svojom šutnjom i pasivnošću ili neshvaćanjem sudjelovali u onome mnogo pogubnijem, a to je duhovna, odnosno unutrašnja propast.
Kada se pročitaju njegova zapažanja o tome što imamo ili smo imali i što ćemo imati sutra nastavimo li se kao društvo na taj način ponašati, s pravom se može reći da je bio »laudator temporis acti«, odnosno »hvalitelj prošlih vremena«, nadimak koji je već u antici dobio slavni rimski povjesničar Tit Livije. Za razliku od Livija, koji je iz političke perspektive hvalio prohujala rimska vremena, Vrgočev žal za prošlim vremenom nije obojan nikakvom ideologijom, politikom ili vjerom, već nostalgičnim tonom za razdoblje kada je život u Solinu bio definiran mentalnim i fizičkim suživotom antike, srednjega vijeka i novoga doba u kojem su stanovnici u mnogočemu više poštovali okoliš i graditeljsko naslijeđe nego danas. Uistinu štivo koje ne čita s ravnodušjem tkogod na neki način osjeća baštinu, a vjerujem da takvih na ovome području ne nedostaje.

Dr. sc. Dino DEMICHELI

PRVIH MJESEC DANA RADA SOLINSKOGA RECIKLAŽNOG DVORIŠTA – Skromni početak

– Za sada najviše imamo glomaznoga i električnog otpada, konkretno namještaja i kućanskih uređaja, a donose se i stare baterije i lijekovi. Šuta za sada nemamo puno, možda je razlog ograničena količina, ali i činjenica da mora biti odvojen, znači ne može se zajedno u istoj vreći donijeti pločice i matune – objašnjava Ante Remetin djelatnik tvrtke »Čistoća« koja upravlja dvorištem

Solinjani od početka srpnja kada je započelo s radom prvo solinsko reciklažno dvorište, imaju mogućnost besplatnoga odlaganja raznih vrsta otpada koje do sada nisu mogli adekvatno zbrinuti. Suvremeno opremljeni objekt, koji ispunjava sve odredbe propisane Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, smješten je u Ulici Joze Kljakovića Šantića 35, točnije u naselju Bubići u Srednjoj strani, a namijenjen je isključivo fizičkim osobama koje imaju prebivalište ili privremeno boravište na području grada Solina i u potpunosti je besplatno.
Od Ante Remetina, djelatnika tvrtke »Čistoća« koje upravlja dvorištem, doznajemo kako su građani prilikom odlaganja otpada obvezni predočiti osobnu iskaznicu i odrezak računa za redovite usluge spomenute tvrtke.
– Na taj način evidentiramo korisnika, odnosno kućanstvo, i težinu otpada jer se neke vrste mogu odlagati u ograničenim količinama – objasnio je Remetin.

Glomazni i električni otpad
– Osim toga onemogućavamo pravne osobe da odlažu veće količine otpada. Naveo bih kao primjer automobilske gume koje su ograničene na četiri godišnje po osobi. U protivnom bi nam mogli dolaziti vulkanizeri te odlagati na stotine guma. Slično je i s građevinskim otpadom koji je ograničen na 200 kilograma po kućanstvu tijekom šest mjeseci i glomazni otpad kojega može biti do 3 kubika u istom razdoblju – zorno objašnjava Ante dodajući kako se manje količine otpada stavljaju na vagu, a kada je u pitanju šut i glomazni otpad onda se vozilo važe prije i nakon istovara te se tako određuje težina odloženog materijala.
– Za sada najviše imamo glomaznoga i električnog otpada, konkretno namještaja i kućanskih uređaja, a donose se i stare baterije i lijekovi. Šuta za sada nemamo puno, možda je razlog ograničena količina, ali i činjenica da mora biti odvojen, znači ne može se zajedno u istoj vreći donijeti pločice i matune – objašnjava Ante dodajući kako bi broj korisnika dvorišta općenito mogao biti veći.

U potpunosti bezopasno
– Već smo imali jedan odvoz, a uskoro ide i drugi, ali još uvijek to nije na onoj razini na kojoj bi trebalo biti. Čini mi se da su građani nedovoljno zainteresirani. Donedavno su se neki bunili protiv reciklažnog dvorišta, a i ja sam bio skeptičan dok nisam dobro proučio o čemu se radi. Pa ja živim dvjestotinjak metara dalje od dvorišta i imam troje male djece, kad bih u bilo kojem trenutku mislio da ono na bilo koji način ugrožava zdravlje moje obitelji prvi bih se pobunio – ističe Remetin napominjući još jednom kako je uistinu sve uredno, čisto i u potpunosti bezopasno.
– Uvijek smo imali gomilu raznog smeća bačenog oko kontejnera koje je stvaralo nesnosan smrad i ugrožavalo našu djecu i nitko nije podigao glas, a sad kad imamo priliku sve to adekvatno odložiti pojedinci dižu bunu. Pa pogledajte samo te spremnike za ulja, to je tako hermetički zatvoreno da nema šanse da može ugroziti okoliš – tvrdi Ante te napominje kako je objekt opremljen kamerama koje se aktiviraju na svaki pokret tako da bi svaki neovlašteni ulazak u dvorište bio zabilježen.

Sve »po špagu«
U besprijekorno funkcioniranje dvorišta uvjerili smo se i sami. Naš fotograf Jakov koji živi na solinskoj adresi, donio je ovom prilikom stare baterije, lijekove i staklo koje do sada nije imao gdje baciti i Ante mu je sve uredno izvagao i evidentirao, a pomogao mu je i podizanju poprilično teških kutija.
Svima pomognem pa ako čovjek doveze kauč naravno da ću mu »dat ruke«. Osim toga, pazim da se sve adekvatno odloži kako bi više stvari moglo stat u kontejner, da nije samo nabacano – objašnjava Ante pozivajući građane da dođu i da uredno zbrinu otpad iz svoga kućanstva.
– Uza sve što sam do sada spomenuo mogu donijeti i papir, plastiku, metalnu ambalažu, staklo, tekstil, akumulatore, elektroničku opremu, deterdžente, ljepila, boje, ulja, masti i drugi problematični otpad iz kućanstva. Dvorište je otvoreno ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 16 sati, utorkom i četvrtkom od 12 do 19 te subotom od 8 do 13 sati – poručio je Ante dodajući kako se nada da će građani uskoro spoznati svu dobrobit ovog objekta.

 

SOLINSKO KULTURNO LJETO: »SOLIN JAZZ FAIR« – Triada kraj Jadra

Prvi dio jazz programa ovogodišnjega Solinskog kulturnog ljeta, podnaslovljen kao »Solin Jazz Fair«, iznjedrio je tri zanimljiva koncertna programa koji su, iako žanrovski heterogeni vlastite stilske specifičnosti ipak sublimirali u zajedničko usmjerenje i dodatno potvrdili da je jazz glazba (pro)našla i učvrstila svoje mjesto na solinskim ljetnim pozornicama.

Vodeći slovenski vokalni jazz kvartet »Vox Arsana« u sastavu Barbara Grabar, Ana Delin, Mladen Delin i Samo Ivačić nastupio je uz pratnju izvanrednoga jazz pijanista mlađe generacije Gregora Ftičara. Inventivni i znalački koncipirani vokalni aranžmani većinom su djela Mladena Delina u kojima je autor uspješno pronašao dobitnu zvukovnu formulu za ovaj sastav i tako istaknuo njegove najbolje strane. Uz kvalitetnu vokalnu tehniku, vješto vladanje modernim »swingom« začinjenim bogatim harmonijama, »Vox Arsana« je ostvarila izvedbu koja će se dugo pamtiti. Iako je bio u pratećoj ulozi, Gregor Ftičar je dojmljivim klavirskim solima i improvizacijama u nekoliko trenutaka izašao u prvi plan pokazavši zavidnu tehničku spremnost i inventivno vladanje glazbenom materijom.

Latinoamerički stilovi
Drugi koncert u nizu odmaknuo je konvencionalni jazz izričaj »Solin Jazz Faira« prema latinoameričkim plesnim stilovima. Uz na hrvatskoj sceni već odavno prisutnog venezuelanskog vokalista Ricarda Luquea, publici su se predstavili priznati hrvatski jazz glazbenici poput doajena hrvatske jazz scene pijanista Julija Njikoša, trubača Zvonimira Bajevića, kontrabasista Jurice Štelme, gitarista Darka Horvata, vokala Krunoslava Jurića Arambašića te perkusionista Branimira Njikoša i Hrvoja Rupčića. Ovi glazbenici, koji pripadaju različitim generacijama pa čak i glazbenim miljeima, ujedinjeni idejom njegovanja tradicionalnoga kubanskog »sona«, »bolera«, »guajire«, »cha-cha« i ostalih stilova koji su u recentnim vremenima u New Yorku stopljeni u globalni glazbeni pokret salsa glazbe, ovom su prigodom vlastitim individualnim pristupom, obojanim snažnim jazz manirima, poznatim latinoameričkim standardnima udahnuli potpuno novi kolorit.

Homogenost orkestra
Prvi dio »Solin Jazz Faira« zaključen je koncertom »JM Jazz World Orchestra« pod vodstvom Louisa Bonille, američkoga jazz trombonista i dirigenta, porijeklom iz Costa Rice. Nakon suradnji s jazz velikanima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon i Toshiko Akiyoshi, Bonilla je postao član sastava »Vanguard Jazz Orchestra« i »Dave Douglas & Brass Ecstasy«, a posljednje dvije godine nastupa i na turnejama s Philom Collinsom. Bio je redovni predavač na Manhattan School of Music i New England Conservatory, a od ove godine redovni je profesor jazz odjela na Kunstuniverzität u Grazu. »JM Jazz Wolrd Orchestra« projekt je Međunarodne glazbene mladeži, a čini ga 19 vrhunskih glazbenika mlađe generacije iz Hrvatske, Ukrajine, Italije, Španjolske, Slovenije, Nizozemske, Brazila, Austrije, Turske, Bugarske i Sjedinjenih Američkih Država, izabranih na oštroj međunarodnoj audiciji između 143 prijavljena kandidata.

Orkestar se mnogobrojnoj publici u solinskoj »Bašti Gašpić« predstavio repertoarom širokog spektra, od klasičnih jazz standarda pa sve do najnovijih ostvarenja suvremene svjetske jazz scene. Iako se radi o projektnom orkestru čiji je period pripreme za razliku od orkestara stalnoga sastava znatno kraći, postignuta homogenost u zvuku, boji te opća stilska ujednačenost ansambla zaslužuju svaku pohvalu. Osim kvalitetnoga sekcijskog muziciranja, svaki od glazbenika uspješno se ogledao i u solističkim nastupima koji su oduševili zrelošću invencije prilikom jazz improvizacija, tim više ako uzmemo u obzir činjenicu da se ovdje radi o mladim glazbenicima čije karijere tek započinju. U solističkoj ulozi na trombonu na samomu kraju koncerta uspješno se okušao i dirigent Bonilla i tako zaokružio lijepu glazbenu večer.
Ovogodišnji program »Solin Jazz Faira« napravio je snažan iskorak prema međunarodnoj jazz sceni i za očekivati je da će se, uz interes i podršku publike koja sve više posjećuje i prati ove programe, uspješno razvijati i u budućim izdanjima.

[ngg src=”galleries” ids=”5″ display=”basic_slideshow”]

NASTAVAK ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA NA REPREZENTATIVNOM LOKALITETU U GRADSKOMU SREDIŠTU – Arheološka paralaksa Gradine

Dosadašnjim je tako radovima srednjovjekovna crkva smještena uz sjeverni zid utvrde gotovo u potpunosti otvorena i definirana. Definiranjem temeljnih stopa zidova i stupovlja uz pronalazak mnoštva sitnoga materijala, prstenja, ulomaka svjetiljki, koštanih igala ostvarene su sve potrebne predradnje za mogućnost interpretiranja ovoga izuzetno važnoga i vrijednoga liturgijskoga prostora

Arheološka istraživanja u Gradini koja su na jednomu od najvažnijih starohrvatskih lokaliteta započela 25. svibnja u relativno kratkom vremenskom razdoblju i na ovome primjeru su još jednom pokazala bogatstvo kulturno-povijesnih slojeva koje krije solinska zemlja.
Istraživanje koje predvodi Arheološki muzej u Splitu istinski je primjer suvremenoga pristupa cjelovite obrade lokaliteta uz uvažavanje tradicionalnih datosti. Iako nestručnomu ili nešto manje stručnomu oku mnoštvo »novih« zidova i arheološkoga materijala mogu izazivati čuđenje u pristupu pak kojega primjenjuje lokalna arheološka struka na ovome do sada parcijalno istraživanomu lokalitetu »novi« su nalazi u potpunosti očekivani.
Dosadašnjim je tako radovima srednjovjekovna crkva smještena uz sjeverni zid utvrde u potpunosti otvorena i definirana. Definiranjem temeljnih stopa zidova i stupovlja uz pronalazak mnoštva sitnoga materijala, prstenja, ulomaka svjetiljki, koštanih igala ostvarene su sve potrebne predradnje za mogućnost interpretiranja ovoga izuzetno važnoga i vrijednoga liturgijskoga prostora.

Štoviše upravo u području izvan zidova same crkve do izraza je došla važnost ovakvoga suvremenoga, cjelovitoga pristupa koji uvaživši dosadašnja parcijalna, gotovo ne temeljita istraživanja baca novo svijetlo na čitav lokalitet ukazujući na važnost novopronađenih, a starijih slojeva. Na području izvan crkve pronađeni su tako zidovi neke starije građevine iz antičkoga vremena, a na koje je dijelom »sjela« i sama crkva, a koji možda u budućoj interpretaciji mogu ponuditi odgovor na činjenicu da je upravo čitava crkva građena od mnoštva ulomaka neke starije i ranije građevine.

Velika se nadalje zanimljivost nalazi i na području istočnoga zida utvrde za koji je dosad u više navrata pretpostavljano da je nadograđen na dijelu istočnih gradskih zidina Salone, a što je ovim istraživanjima i potvrđeno. Istraživanje koja je naime obuhvatilo prostor uz unutrašnji dio istočnoga zida Gradine potvrdilo je postojanje i mnogobrojne preinake, dogradnje, ojačavanja bedema kako u ranijemu antičkom vremenu tako i u kasnijim kulturnim slojevima sve do turskoga vremena.
Pronalazak nekoliko grobova u ovomu dijelu Gradine kao i mnoštva sitnoga materijala, na poseban način zanimljivih slojeva raznoga posuđa, keramike, stakla ukazuju na dosadašnju neistraženost lokaliteta odnosno na važnost ovakvoga, temeljitoga pristupa.
Uz otvaranje i definiranje crkve i istočnoga zida tijekom ovih je istraživanja otvorena i sonda u jugozapadnomu uglu utvrde koja je pak omogućila uz sagledavanje spoja antičkoga bedema, gradskih zidina i same utvrde i definiranje smjera pružanja salonitanskih bedema utvrđenih i/li pretpostavljenih dosadašnjim istraživanjima.
Cjeloviti, stručni i temeljiti, riječju »školski« pristup istraživanju lokaliteta koji provodi tim Arheološkoga muzeja u Splitu po završetku i interpretaciji rezultata u vidu različitih publikacija, izložbi, studija zasigurno će dati nemjerljiv prilog temeljima slojevite i tisućljetne solinske kulture.

Mario MATIJEVIĆ

KONCEM LIPNJA ODRŽANA 23. SJEDNICA GRADSKOGA VIJEĆA – Oporbi sporno, vladajućima nije

Rušenje baraka u gradskomu središtu koje je provela tvrtka »Valvel Aventus« d.o.o. koja je u vlasništvu Antonija Jurića, predsjednika Vijeća MO Priko vode potaknulo je dio oporbenih vijećnika da zatraže sazivanje tematske sjednice s ciljem utvrđivanja okolnosti vezanih uz odabir tvrtke, a njihov je zahtjev odbijen kao pravno neutemeljen

Na 23. sjednici Gradskoga vijeća Solina održanoj 29. lipnja u Domu »Zvonimir« usvojen je prijedlog o imenovanju gradske vijećnice Ane Stojić u Mandantnu komisiju te Željka Ljubičića u Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša. Stojić i Ljubičić zamijenili su dosadašnjega člana Nikolu Perajicu koji je na prošloj sjednici razriješen dužnosti gradskoga vijećnika.
Uslijedilo je informiranje vijećnikâ o provedbi natječaja i odabiru izvođača radova na rušenju baraka u gradskomu središtu, a isto je potaknuto zahtjevom oporbenih vijećnika za sazivanjem tematske sjednice kako bi se utvrdile okolnosti vezane uz odabir tvrtke »Valvel Aventus« d.o.o. koja je u vlasništvu Antonija Jurića, inače predsjednika Vijeća MO Priko vode.
Obrazlažući odbijanje zahtjeva za sazivanje tematske sjednice tajnik Grada Ante Ljubičić između ostaloga je naglasio kako isti nije pravno utemeljen te da je natječaj proveden sukladno svim zakonskim propisima. Osim toga, istaknuto je kako je odabrani izvođač radova dostavio znatno manju ponudu od procijenjene vrijednosti te je zadane radove izvršio maksimalno profesionalno u propisanomu roku.
Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) posebno se osvrnuo na rad oporbenih vijećnika.
– Većina se oporbenih vijećnika bavi sitnim politikanstvom, a ne onim za što su izabrani, a to je da predlažu kvalitetne ideje i projekte usmjerene razvoju grada – istaknuo je Prkić. Štoviše osvrt predsjednika Gradskoga vijeća izazvao je negodovanje kod dijela oporbenih vijećnika koji su potom napustili sjednicu.

Razdvajanje vrtićke ustanove
Vijećnici koji su nastavili s radom jednoglasno su usvojili izvješće o financijskomu poslovanju Dječjega vrtića »Cvrčak« Solin u 2019. kojega je predstavila ravnateljica ustanove Anđela Biuk.
Ukupni prihodi ostvareni su u iznosu od 27.367 milijuna kuna, dok rashodi iznose 27.162 milijuna što znači da je DV »Cvrčak« proteklu godinu zaključio s 204 tisuće kuna viška. Ustanova je iz prethodnih godina prenijela višak u iznosu od 349 tisuća kuna te je u 2020. ušla s ukupnim viškom od 553 tisuće kuna.
Predsjednik Gradskoga vijeća Renato Prkić (HDZ) osvrnuo se ovom prilikom na potrebu pokretanja procedure razdvajanja Ustanove. Naime DV »Cvrčak« uz grad Solin obuhvaća i općine Klis, Muć i Dugopolje te broji uistinu velik broj vrtićkih kuća i polaznika.
– Budući se do kraja godine planira otvaranje novoga vrtićkog centra u Solinu s pet novih odgojnih skupina, a u planu je i otvaranje novoga vrtića u Dugopolju, broj polaznika će se značajno povećati. Predlažem stoga da se što prije održi sastanak s načelnicima spomenutih općina kako bi se dogovorila mogućnost razdvajanja vrtićke ustanove – poručio je Prkić.

Knjižnica u »plusu«
Sljedeća točka dnevnoga reda odnosila se na izvješće o poslovanju Gradske knjižnice Solin u 2019., a predstavila ga je ravnateljica Karmen Borković.
Ukupni knjižnični fond GK Solin na dan 31. prosinca 2019. iznosio je 63 115 jedinica od kojih je 60 690 jedinica knjižne građe te 2 155 jedinica neknjižne građe. Ukupna vrijednost fonda iznosi nešto više od 6 milijuna kuna.
Uzimajući u obzir službene podatke popisa stanovništva iz 2011. proizlazi da Gradska knjižnica u svom fondu ima 2,55 knjiga po stanovniku što je više od propisanoga standarda – istaknuto je u izvješću.
– Kada je u pitanju investicijsko ulaganje u prostor tijekom 2019. najznačajnije je vezano uz uređenje unutarnjega stubišta koje povezuje prostor Središnje knjižnice i Teatrina – rekla je ravnateljica Borković potvrđujući kako Gradska knjižnica Solin uz pomoć Grada kontinuirano ulaže u poboljšanje svojih usluga.
Predstavljeno je ovom prilikom i izvješće o financijskom poslovanju Gradske knjižnice u protekloj godini prema kojem su prihodi iznosili 2.339 milijuna, a rashodi 2.356 milijuna kuna te je u konačnici godina zaključena s 17 tisuća kuna manjka. Međutim Knjižnica je iz proteklih godina prenijela višak prihoda u iznosu od 78 tisuća kuna tako da je u 2020. ušla s 60 tisuća kuna viška.

»Zvonimiru« nedostaje prostora
Na dnevnom redu 23. sjednice našlo se i izvješće o radu Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« Solin za 2019. koje je predstavio ravnatelj Ustanove Tonći Ćićerić.
U izvješću je sadržan pregled svih područja djelatnosti za čije je obavljanje Ustanova registrirana te podaci o kulturnoj suradnji i partnerstvima koje je uspostavila s drugim institucijama. Pregled produkcije kulturnih programa podijeljen je u tri vremenska razdoblja, siječanj-lipanj, Solinsko kulturno ljeto te listopad-prosinac.
– Sveukupna kulturna događanja pratio je velik broj posjetitelja pa je tako u razdoblju od siječnja do lipnja 2019. zabilježeno 171 posto više posjetitelja u odnosu na isto razdoblje 2018. dok je ukupna gledanost Solinskoga kulturnog ljeta, manifestacije koja je postala poznata diljem naše Županije i šire, porasla za 39 posto – istaknuo je ravnatelj Ćićerić osvrćući se i na infrastrukturne probleme s kojima se Ustanova susreće, a koji često predstavljaju ograničenje za realizaciju ambicioznijih projekata.
– Realizacijom kapitalnih infrastrukturnih projekata u kulturi koje provodi Grad Solin, a u kojima naša Ustanova ima status glavnoga partnera u bliskoj će budućnosti stvoriti optimalne uvjete za perspektivan razvoj kulturnoga života u Solinu – najavio je Ćićerić koji je vijećnicima ovom prilikom predstavio i financijsko izvješće JUK »Zvonimir« za 2019.
Ukupni prihodi Ustanove u protekloj godini iznosili su oko 3.188 milijuna, a rashodi 3.194 milijuna te je ostvaren manjak u iznosu od oko 6 tisuća kuna. Budući je Ustanova u 2019. ušla s viškom prihoda nešto većim od 263 tisuće kuna konačni financijski rezultat iznosi 257 tisuća kuna viška.

Nova odora

Pretposljednja točka dnevnoga reda odnosila se na prijedlog odluke o izgledu službene iskaznice i službene odore komunalnoga redara, a predstavila ju je pročelnica odjela za komunalne djelatnosti i upravljanje prostorom Sanja Samardžija.
Dnevni red sjednice zaključen je usvajanjem prijedloga o promjeni imena Ulice Blage Zadre na području MO Priko vode u Ulicu Blage i Roberta Zadre oca i sina junaka Domovinskoga rata.

Marijana BATARELO-JELAVIĆ

PRORADILE NADZORNE KAMERE NA TRIMA LOKACIJAMA U SOLINU – Prometni »Big brother«

Na tri frekventne lokacije na području grada Solina, na križanju Zvonimirove ulice i Ulice dr. Franje Tuđmana u gradskomu središtu, na križanju Ulice Marka Marulića s Ulicom Petra Krešimira IV. i Putom mira, točnije u blizini Osnovne škole kraljice Jelene, te na križanju Matoševe ulice i Ulica Petra Krešimira IV. pored pekare Svaguša, postavljene su nadzorne kamere koje imaju za cilj povećati sigurnost građana.

Navedeni video sustav znatno je unaprijedio i rad Odsjeka za prometno redarstvo grada Solina koji ga je počeo koristiti početkom ove godine. Naime, na spomenutim lokacijama prometni redar u obavljanju poslova iz svoga djelokruga putem video nadzora provodi nadzor nepropisnoga zaustavljanja i parkiranja vozila sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a konačni je cilj ovakvoga djelovanja smanjenje broja prometnih prekršaja te samim time povećanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu, prvenstveno djece i ostalih pješaka. Kamere su neprestano u funkciji, dakle 24 sata dnevno, a kazna za prometne prekršitelje iznosi 300 kuna.
Osim za nadzor prometa sustav kamera koristi se i za utvrđivanje prekršitelja u slučajevima remećenja javnoga reda i mira, prevenciju i otkrivanje kaznenih djela te za opći nadzor i zaštitu, a sve s ciljem unapređenja sigurnosti građana. Prekršaje koji nisu u domeni prometa utvrđuju djelatnici nadležne Policijske postaje.
S navedenim ciljem, a sukladno utvrđenim potrebama, sustav nadzora u budućnosti uspostaviti i na drugim lokacijama u gradu. Naime, iskustvo većega broja gradova u Hrvatskoj, a i u drugim svjetskim zemljama pokazuje da primjena tehničke zaštite korištenjem video nadzora ima preventivnu i represivnu svrhu te je učinkovita metoda povećanja sigurnosti gradova. U Hrvatskoj je zakonska regulativa tehničke zaštite i zaštite javnih površine jasno definirana, a pridržavanjem zakonskih obveza vlasnika i lokalne samouprave u kontroliranom korištenju podataka dobivenih video nadzorom, uklonjena je opasnost od narušavanja privatnosti građana.

Još 10 kamera

Prvi video nadzor na svom području grad Solin je postavio 2015. na tri lokacije: na Širinu, točnije na raskrižje Jadranske magistrale D-8 i ulice Stjepana Radića, na zgradu Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« i na prostor arheološkoga lokaliteta Gradina.
Prošle je godine dobivena suglasnost za uspostavu video nadzora na još 10 lokacija među kojima su i tri na kojima je sustav početkom ove godine stavljen u funkciju: križanje Zvonimirove ulice i Ulice dr. Franje Tuđmana, križanje Ulice Marka Marulića s Ulicom Petra Krešimira IV. i Put mira, te križanje Matoševe ulice i Ulica Petra Krešimira IV. Preostale lokacije na kojima je planirano postavljanje sustava video nadzora su: Matoševa ulica pored stanice za tehnički pregled vozila, Ulica Stjepana Radića na izlazu iz Ulice kralja Zvonimira pored Policijske postaje Solin, naselje Ninčevići pored OŠ kralja Zvonimira, Ulica put Majdana pored OŠ don Lovre Katića, Meterize na križanju Splitske ulice i Ulice Marka Marulića, MO Sveti Kajo pored trgovine »Ribola« te izlaz s Novog groblja, odnosno križanje ulica Put mira i Matoševa.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću