RAZGOVOR SA SESTROM ANNOM OD GOSPE OŽALOŠĆENE, SOLINJANKOM ELIZABETOM MIHALJ – Jedno srce i jedna duša

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Privatni arhiv

Ono što mi zovemo »poziv« nije samo nekakva emocija, osjećaj, nešto mistično, nego nešto veoma jednostavno. Kada se naime dvoje mladih vole, i kada znaju da »to je to« i da će ostati vjerni jedno drugomu dok ih smrt ne rastavi, to se tada ne temelji samo na osjećajima nego je nešto puno stabilnije, sigurnije. Tako i poziv za posvećeni život. Nije nešto što se izmisli, nego nešto što se primi, kako i sama riječ govori: poziv. Na poziv se može odgovoriti ili ne odgovoriti, Bog ne sili nikoga

Marijanski solinski mjesec u kojemu slavimo blagdan Male Gospe i Imena Marijina, a u kojemu je i spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne ili kako se u narodu obično naziva Gospa Žalosna povod su razgovoru sa sestrom Annom od Gospe Ožalošćene, Solinjankom Elizabetom Mihalj.

Ove je godine naime koncem marijanskoga mjeseca svibnja mlada Solinjanka na svečanomu euharistijskomu slavlju koje je u samostanu u talijanskomu gradiću Piedimonte Matese predvodio nadbiskup José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života, položila vječne zavjete u redu Vječnih klanjateljica Presvetom oltarskom Sakramentu.

Iz obitelji u obitelj

Na svečanosti vaših vječnih zavjeta nadbiskup Carballo, Tajnik Kongregacije neprestano je isticao važnost obitelji u životu čitave Crkve. Obitelji koja proizlazi iz Trojstvenoga odnosa, odnosno Božanske obitelji. S obzirom da dolazite iz brojne obitelji možete li istaknuti sličnosti i različitosti posvećenoga života i života u jednoj obitelji. Društvo u svome svakodnevnome životu rijetko se naime susreće s osobama posvećenoga života i to posebice onima koji su u »zatvorenim« redovima, što nerijetko nailazi na brojne upite. Koliko je samostan istinska obitelj?

Riječi nadbiskupa Carballa »Bog je obitelj« su na jedan prekrasan i tako jednostavan način »objasnile« misterij Presvetoga Trojstva. Bog je »zajedništvo« i slijedi dakle da je Trojstvo »primjer zajedništva«. Svi mi znamo da zajedništvo nije uvijek lako ni u obitelji, kamoli u redovničkoj zajednici u kojoj nismo povezane krvnom vezom. Za mene je to prva stvar koja me dirnula kad sam upoznala sestre, sve različite, iz potpuno drugih dijelova svijeta, a međusobno se vole. U Djelima apostolskim piše kako je prva zajednica vjernika imala »jedno srce i jednu dušu«. Taj je Svetopisamski citat prva rečenica pravila sv. Agustina po kojemu naša redovnička zajednica živi. Ako je Duh sveti mogao sjediniti prvu kršćansku zajednicu, koja nije bila obitelj po krvi, može i sve nas.

-Za mene je to prva stvar koja me dirnula kad sam upoznala sestre, sve različite, iz potpuno drugih dijelova svijeta, a međusobno se vole – ističe sestra Anna

Kako u obitelji, tako i u zajednici jedinstvo nije uvijek lako, »jedinstvo« za koje je i Isus na zemlji molio »da budu jedno«, ali prema riječima pape Franje jedinstvo nije »jednolikost« nego »zajedništvo raznolikosti«. Svatko od nas je jedinstven, jedini i trebamo voljeti jedni druge takvima kakvi jesu, a ne kakvima bismo mi htjeli da budu – za što nam pak samo Bog može dati milost. Naravno po iskustvu vidim da se za tu milost treba moliti i truditi i Bog to doista dariva. Konačno mogu reći da je istinska obitelj svaka obitelj utemeljena u Istini, u Isusu.

Simbolički govor žive Crkve

Svakodnevni život Crkve prepun je simboličkoga govora, koji po svojoj zbilji upućuje na višu stvarnost. Može li se i u Vašemu životnomu pozivu prepoznati snažan simbolički govor? Kako se »poziv« osjeti? Ima li simbolike u Vašemu osluškivanju poziva i konačnoga »Da« Crkvi, redovničkoj zajednici i konačno osobi Isusa Krista?

Doista volim »simbolički govor Crkve« i mislim da je moj život, kao i život svih ljudi njime ispunjen, samo nemamo uvijek oči da to vidimo. Ja sam osjetila »nešto kao poziv« u vrlo mladoj dobi, ali sam to jasno opet primila upravo na Svetkovini Presvetoga Trojstva, 2007. na jednom hodočašću u Puli. Ono što mi zovemo »poziv« nije samo nekakva emocija, osjećaj, nešto mistično, nego nešto veoma jednostavno. Kada se naime dvoje mladih vole, i kada znaju da »to je to« i da će ostati vjerni jedno drugom dok ih smrt ne rastavi, to se tada ne temelji samo na osjećajima nego je nešto puno stabilnije, sigurnije. Tako i poziv za posvećeni život. Nije nešto što se izmisli, nego nešto što se primi, kako i sama riječ govori: poziv. Na poziv se može odgovoriti ili ne odgovoriti, Bog ne sili nikoga. S druge strane ja nisam primila nikakve »upute za korištenje poziva«, nije bilo GPS-a i baš kao u braku, ja ne znam što me sutra čeka. Postoji ta nekakva neizvjesnost, ali znam u Koga sam povjerovala, znam Koga slijedim, i imam sigurnost da me On nikada ne ostavlja. Moja simbolika je da sam primila vječne zavjete točno na Svetkovinu Presvetoga Trojstva, isti dan na koji sam i osjetila poziv, isti dan od kojega pa sve do danas svakodnevno sudjelujem na svetoj Misi, pa je za mene u ovome pogledu gotovo nevjerojatno koliko Bog pazi i na detalje.

Put poslušnosti

Bogata vjernička baština i život našega naroda uvelike počiva na misionarskomu djelovanju, od samih početaka pa sve do današnjih dana. Uvelike je taj put bio sa Zapada prema Hrvatskoj. U posljednje vrijeme učestalo se događa da mlade redovnice i redovnici odgovor svomu pozivu daju upravo u samostanima izvan Domovine. Koliko je to Vama bilo teško, izazovno? Koliko je težak život udaljen od obitelji? Koliko u konačnici po ovomu pitanju pomaže molitva i koliko ona zbližava?

– U samostanu do izražaja dolazi naša poslušnost jer je ona paradoksalno »zavjet moje slobode«: moja volja je u Božjim rukama i tu je na sigurnome! –

Meni je osobno bilo vrlo teško ostaviti obitelj što mislim da je normalno, a i domovinu jer tata mi je branitelj Domovinskog rata pa je i napuštanje domovine u tome vidu bio velik izazov. To je nešto što ja nisam izabrala već je dio poziva koji sam primila, »slijediti« Krista gdjegod On želi. U momu je pozivu odlučujuća bila osoba pok. Oca Giacoma koji je imao dovoljno mudrosti, razboritosti i Duha Svetoga da me je slijedio i podržavao. Ono što vidim jest da Bog daje stostruko, kako piše i u Evanđelju, stostruko i u majci, i u braći i sestrama, i Kućama… i ne samo da sam na neki način još bliže sa svakim pojedinim članom svoje obitelji nego su i oni blizu s mojim sestrama u samostanu, što je doista zadivljujuće.
Postoji naime istinski obiteljski odnos koji ide preko granica godina, države i sl. To nije nešto apstraktno nego konkretno, ja to vidim kada zovu telefonskim putem, ili kada dođu u posjet da se odnose na vrlo zbližen, povjeren način sa svim sestrama samostana. Ali isto vidim i s drugima, molitva ne poznaje daljinu, ne poznaje granice, i zbližava na jedinstven način, kako nas s Bogom tako i sve nas međusobno.

Spremna mladost i mudra starost žive Crkve

Iako se brojnima život u samostanu može činiti »monotonim« Vi ste živi svjedok da je to upravo suprotno. Prije nekoliko godina zajedno s nekoliko sestara ste došli po naputku Kongregacije u samostan u Piedimonteu i spojili se s redovničkom zajednicom koja je zbog svoje prosječne starosti teško mogla samostalno funkcionirati. Koliko Vam je to bilo teško ili zahtjevno, koliko je utjecalo na sve vas i vašu zajednicu. Kakav je život u obitelji sa starijim sestrama?

Samostan u Piedimonte Matese je za mene osobno pravo čudo i sa strane starijih sestara koje su promijenile red, da se izbjegne zatvaranje jednoga samostana, i sa strane mladih sestara koje smo bile raspoložive »probati« nešto takvo. Nije bilo lako ni s jedne ni s druge strane, ali kada Crkva nešto traži, tada sa sigurnošću znaš da je Bog taj koji to nešto traži preko Crkve, iako se nama čini nemogućim, Bogu ništa nije nemoguće! Meni je ovaj samostan itekako pomogao jer primjer starijih sestara je nešto neizrecivo. Dovoljno je reći da je na dan mojih svečanih zavjeta sestra Agnese imala 70. godišnjicu svojih zavjeta, tako da smo zajedno imale slavlje. Ona sada ima 96 godina i ne samo da je još uvijek na nogama, nego je i prva za klanjanje, i još uvijek želi klečati pred Presvetim! Za mene je nešto takvo vrlo poticajno, kad vidiš da se netko do posljednjega daha daruje Gospodinu, tako da smo sve sestre koje smo ovdje došle zahvalne Isusu za ovo iskustvo starijih sestara, za njihov primjer i za mogućnost života s njima da ih možemo otpratiti do susreta s Bogom.
Ovdje do izražaja dolazi naša poslušnost jer je ona paradoksalno »zavjet moje slobode«: moja volja je u Božjim rukama i tu je na sigurnome!

Pogled u budućnost

Neosporna je činjenica da društvo, a poglavito Crkva u našoj Domovini tek očekuju promjene koje su se na Zapadu dogodile prije desetak i više godina, a koje ako ne gledamo očima vjere ne donose svijetlu budućnost. Nedavno je upravo Papa Franjo obraćajući se vjernicima i Crkvenoj hijerarhiji zavapio protiv zatvaranja, štoviše pretvaranja napuštenih samostana u hotele i slične društvene sadržaje. Iako ste već duži niz godina izvan Domovine ipak ste u svome pozivu u kontaktu s velikim brojem vjernika, poglavito sa sestrama iz drugih samostana diljem Svijeta. Kakva je budućnost?

– Samostan u Piedimonte Matese je za mene osobno pravo čudo i sa strane starijih sestara koje su promijenile red, da se izbjegne zatvaranje jednoga samostana, i sa strane mladih sestara koje smo bile raspoložive za nešto takvo –

Postoje lijepe i malo manje lijepe strane Crkve u Hrvata, baš kao i Crkve u čitavom svijetu. Izravno znamo za samostane koji se zatvaraju jer je za nekoliko samostana našega reda prijetila opasnost da ne postanu hoteli ili sl. Iako je manjak poziva danas velik, manjak vjere je također velik. Međutim ako je kršćanstvo preživjelo progone prvih stoljeća i naprotiv, izašlo snažnije, vjerujem kako i ovo današnje stanje ima nekoga višeg smisla. Svijet je krenuo naprijed pa trebamo i mi. U našem smo samostanu sestre s gotovo svih kontinenata, ali kršćanstvo je jedno i isto, Bog je nepromjenjiv.
Snažno molimo za nove pozive za posvećeni život i uvjerena sam da ih ima puno više, ali nije lako odgovoriti i vjerno slijediti. S druge pak strane trebamo moliti za pozive koji su već tu, da ostanu vjerni, ustrajni pa i ako nas je malo nije važno. Isus je naime učinio čudo s 5 kruhova i 2 ribe, pa onda može i s nama činiti divote.

Od Gospe od Otoka do Ožalošćene Gospe

Prasvetište Gospe od Otoka u Vašoj rodnoj župi oblikovala je i cjelonoća i cjelodnevna redovnička molitva, ona koju su Benediktinci molili nad grobovima hrvatskih vladara. Koliko su župna i druge zajednice utjecale na Vaš poziv, na Vaše formiranje? Duh iz one Obitelji koju je nadbiskup Carballo spominjao na vašim svečanim zavjetima izgleda da doista puše gdje i kada hoće te odgovor na današnje vrijeme nudi upravo u neprestanoj molitvi i štovanju Euharistije baš kao i u prvim vremenima Crkve.
Zaključno govoreći Vaše redovničko ime je sestra Anna od Ožalošćene Gospe. Odakle toliko osmjeha na Vašemu licu i licima svih Vaših sestara?

Na mene je župna zajednica utjecala posebno snažno u djetinjstvu. Zahvalna sam i ostat ću zahvalna na formaciji za sakramente prve svete pričesti i potvrde koje sam primila u solinskoj župi jer se za djecu doista mnogo toga radilo. Sjećam se da sam uvijek bila u živom kontaktu sa župom i ne samo ja nego i svi moji vršnjaci, od vjeronauka, dječjega zbora, brojnih izleta u Vepric, do tribina za mlade itd.
U mladosti je pak za moj poziv, a i za moj život bio odlučujući neokatekumenski put jer sam bila puna pitanja, ideja, želja i tu sam mogla naći Isusa na konkretniji, izravniji način.
Znam da Bog za svakoga ima svoj put, koji je jedinstven, put preko kojega Njega upoznajemo i vidim da sam primila mnogo. Ne mogu brojati koliko se puta sjetim onih za koje molim jer za mene molitva nije samo lista mojih želja, nego je odnos, relacija. Bila sam pretprošle godine kod svoje obitelji u Solinu, prvi put nakon 10 godina, pa me ugodno iznenadilo što sada u našoj solinskoj župi imamo i klanjanje četvrtkom, a i mnoštvo mladih koje se u Italiji ne vidi tako često u Crkvi. Ne znam dati odgovore na sva pitanja, ali vidim da Presveti Sakrament pronalazi Sam svoje načine da nam se približi, da bude s nama kao što je i rekao: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta«.
Što se tiče osmijeha sestra Agnese, sestra o kojoj sam već govorila je nedavno to objasnila psalamskim riječima: »Gledajte u Njega i vaša lica će biti prosvjetljena«.

OTVORENJEM IZLOŽBE »DON LOVRE KATIĆ – SKICA ZA PORTRET« ZAPOČELO NOVO RAZDOBLJE U PROUČAVANJU ŽIVOTA I DJELA HRVATSKOGA VELIKANA – Vjera duši čovjekovoj

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Piše: Mario MATIJEVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ / katalog izložbe

Prvom izložbom posvećenoj don Lovri Katiću na najbolji mogući način već se za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjeti za organiziranje znanstvenoga skupa. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom

Solinjani i njihovi gosti su u četvrtak 26. kolovoza u galeriji Javne ustanove u kulturi »Zvonimir« nazočili svečanomu otvorenju izložbe »Don Lovre Katić – skica za portret« u povodu obilježavanja 60. obljetnice preminuća hrvatskoga velikana, svećenika, povjesničara, pedagoga i humanista, Solinjanina don Lovre Katića.

Tonći Ćićerić, ravnatelj solinskoga »Zvonimira« na otvorenju izložbe je naglasio kako je riječ o prigodnome početku opsežnoga projekta revitalizacija lika i djela don Lovre Katića

Izložba je nastala u suradnji solinskoga »Zvonimira«, Arheološkoga muzeja u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Nadbiskupskoga arhiva u Splitu i drugih institucija i pojedinaca.

Tonći Ćićerić, ravnatelj »Zvonimira« pozdravivši nazočne na otvorenju naglasio je kako je riječ o prigodnoj izložbi koja je plod suradnje partnerskih institucija, a dio je većega i obuhvatnijega projekta koji započinje upravo ovom izložbom. Istaknuvši nadalje kako je iza izložbe dugotrajan i iscrpan istraživački i znanstveni posao Ćićerić je naglasio da je ona i svojevrsno »iskupljenje« svih Solinjana i institucija zbog desetljetnoga zaboravljanja na ovoga velikana, a koja su svoj vrhunac doživjela u ovogodišnjemu rušenju njegove rodne kuće u Solinu.

Priređivač izložbe Mario Matijević istaknuo je kako će osim znanstvenoga skupa i časopisa Tusculum uslijediti opsežna monografija o don Lovri Katiću kao i novi nakladnički niz

Nazočnima se potom u ime solinskoga »Zvonimira« obratio i Mario Matijević, priređivač izložbe koji je istaknuo kako se ovom prvom izložbom na najbolji mogući način već za narednu godinu pružaju svi nužni preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka, odnosno u novom znanstveno-istraživačkom centru koji će u solinskom »Zvonimiru« uskoro započeti s radom.

Izložbu je otvorio prof. dr. sc. don Marko Trogrlić profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu koji je podsjetivši nazočne na život i stvaralaštvo don Lovre Katića istaknuo važnost same izložbe, odnosno čitavoga sveobuhvatnoga projekta koji iz nje proizlazi. Zaključno govoreći Trogrlić je naglasio kako će upravo znanstveni skup koji će se dogodine održati u Solinu u organizaciji »Zvonimira«, arheoloških muzeja i Odsjeka za povijest na najbolji mogući način usmjeriti nove naraštaje prema očuvanju uspomena na velike humaniste našega naroda odnosno na njihova znanstvena i životna dostignuća kojima su doprinosili izgradnji društva.

Viši razredi Osnovne škole don Lovre Katića posjetili su izložbu u sklopu nastave iz povijesti

Idućega dana u petak 27. kolovoza na Staromu groblju na Gospinu Otoku predstavnici navedenih institucija sudjelujući na obredu odrješenja koji je predvodio don Vladimir Smoljo župni vikar prasvetišta Gospe od Otoka, položili su vijenac uz sarkofag don Lovre Katića zaključivši na taj način obilježavanje 60. godišnjice njegova preminuća.

Kroz mjesec rujan, početkom nove školske godine učenici pak najstarije solinske osmoljetke, koja nosi don Lovrino ime u sklopu nastave povijesti kod profesora Filipa Modrića i Ivana Petričevića uz stručno su vodstvo posjetili izložbu. Pozitivni utisci i nova saznanja postali su tako temeljem za dogovorene nove projekte u suradnji »Zvonimira« i najstarije solinske osmoljetke.

PRVA PRIREĐENA IZLOŽBA O DON LOVRI KATIĆU KAO UVOD U OPSEŽAN PROJEKT

Čitavi Solin u jednoj osobi

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada

Uspomena na život i djelo velikoga hrvatskoga povjesničara, svećenika i humanista don Lovru Katića u njegovu je rodnomu Solinu proteklih nekoliko desetljeća prisutna u sporadičnim i parcijalnim te često nepovezanim manifestacijama i oblicima koji iako nose vrijednost nemaju odliku sustavnosti čime rapidno dolazi do propadanja njihove važnosti i značaja.

Fotografija don Lovre Katića iz indeksa predavanja na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Vrjednovanje don Lovrina djela dosad je prisutno kroz rad više institucija i pojedinaca, a koji se najčešće vezuje uz prigodničarske tekstove, svojevrsni »ruminatio« poznatih i manje poznatih Katićevih radova bez podrobnije analize i komentara.

Pritom je svakako u pozitivnomu svjetlu potrebno izdvojiti i dodatni angažman na ovomu polju pri kojemu su pojedinci vođeni uglavnom subjektivnim entuzijazmom s objektivno društvenim usmjerenjem priredili izdavanje nekih Katićevih naslova bilo da je riječ o zasebnim publikacijama njegovih dotad neobjavljenih rukopisa ili pak pretiscima dosadašnjih. Svrsishodnost potonjih u današnjemu je pak digitaliziranom i informatiziranom vremenu bez sveobuhvatnoga kritičkoga pristupa u konačnici upitna.

Imajući u vidu rapidne društvene promjene u strukturi solinskoga stanovništva, a koja se snažno odražava na sliku čitave društvene zajednice te koja je popraćena velikim infrastrukturnim i urbanističkim izmjenama, nedostatak materijalnoga oblika uspomene na ovoga velikana uvelike doprinosi negativnoj slici i njegovu zaboravu.

Situacija je nedavno pogoršana rušenjem njegove rodne kuće u gradskomu središtu, a koju je Grad Solin još godine 2004. propustio otkupiti, čak je tom prigodom uklonjena i spomen ploča koja je bila jedini materijalni dokaz solinskoga sjećanja na don Lovru Katića.

Nadalje parcijalizirano i nesustavno pastoralno djelovanje u solinskim župama također doprinosi potpunomu zanemarivanju i zaboravu velike vjerničke ostavštine ovoga solinskoga svećenika. Činjenica je to koja je između ostaloga dovela do raznih neutemeljenih, neprovjerenih i neistinitih informacija o don Lovrinu svećeničkom životu, a s druge pak strane trajno oštetila neke vidove pučke pobožnosti koja je u bogatoj tradiciji solinskoga društva imala temeljnu ulogu.

Priređivanjem prve izložbe slika, fotografija, radova, članaka, različitih materijala koji kroz modularni pristup tematiziraju i još jednom općoj, ali i stručnoj javnosti pokazuju svu širinu djelovanja don Lovre Katića, postavljamo temelje sustavnome proučavanju i detaljnome istraživanju te kritičkome valoriziranju njegova sveukupnoga rada.

Upravo ova izložba zbog sustavnosti karaktera projekta kojega je sastavni dio određuje njegov smjer. Štoviše na najbolji mogući način već za narednu godinu pruža sve nužne preduvjete za organiziranje znanstvenoga skupa o don Lovri Katiću. Materijali istraživanja predstavljeni na planiranomu skupu svoje će mjesto naći u časopisu za solinske teme Tusculum, odnosno monografiji kao i u elektroničkomu obliku na »Zvonimirovoj« bazi podataka.

Izložba nazvana »Don Lovre Katić – Skica za portret« prigodnoga je karaktera, a kao takva pripremljena je u izuzetno teškim okolnostima pandemije COVID-a i potresom stradalih državnih institucija u glavnomu gradu, a u kojima se nalazi veliki dio materijala vezanih za don Lovrin život i stvaralaštvo.

Unatoč otegotnim okolnostima uz svesrdnu pomoć ravnateljâ splitskih muzeja dr. sc. Ante Jurčevića iz Arheološkoga muzeja u Splitu i dr. sc. Miroslava Katića iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, te neizostavna usmjeravanja i savjete Arsena Duplančića i don Slavka Kovačića pribavili smo dostupne nam materijale te njihovom rasporedbom oblikovali prvu izložbu posvećenu don Lovri Katiću.

Oblikovanje izložbe najčešće je tek treći korak u sustavnomu pristupu nekoj temi, osobi, stvaralaštvu, a kojemu prethodi prikupljanje materijala uz istraživanje, zatim proučavanje i podučavanje te oblikovanje izložbe koja je kruna takvoga sustavnog rada.

Obljetnička prigodnost kao i nesmiljeni događaji brisanja materijalnih i nematerijalnih tragova don Lovrina života u Solinu potaknuli su nas da na ovaj način »skiciramo« neke dijelove njegova života i rada. U ovoj je izložbi stoga pogrešno i nemoguće tražiti potpunu i točnu kronološku rekonstrukciju don Lovrina života koja i ne može biti predmetom jedne izložbe nego opsežne publikacije.

Štoviše već prvim kontaktom s dostupnim izvorištima na osnovu koji se može rekonstruirati život i djelo don Lovre Katića uvidjeli smo da ima još mnogo toga nepoznatoga za reći o don Lovri Katiću, ali u nekim pitanjima i ispraviti ono što je već rečeno.

Rodna kuća don Lovre Katića na ulazu u Solin 1930-ih godina, srušena je šezdeset godina nakon njegove smrti

Nekoliko različitih skica okupljenih u jednu »mapu« ove prigodne izložbe na jedinstven su i simboličan način međusobno povezane i isprepletene, a po svojoj jedinstvenosti opet ostavljaju prostora za promišljanje o određenim temama, kako onima koje su oblikovale don Lovru kao osobu tako i o temama njegova rada. Neće stoga biti čudno u skoroj budućnosti svaku od tih skica, tema ili kolokvijalno rečeno modula prepoznati u nekoj zasebnoj publikaciji, znanstvenomu radu ili pak projektu.

Materijali okupljeni i obrađeni te predstavljeni na izložbi potječu iz nekoliko izvorišta: arihvâ splitskih arheoloških muzejâ, s arhivima društva »Bihać« i Muzeja hrvatskih starina u Kninu, iz Nadbiskupijskoga arhiva u Splitu, Arhiva Dyggve u Konzervatorskomu odjelu u Splitu, obiteljskoga albuma Cvite Fiskovića, digitalnoga arhiva Solinske kronike s arhivom mrežne stranice Virtualnoga muzeja grada Solina te Državnoga arhiva u Zadru.

Nastavkom istraživačkoga rada i daljnjim prikupljanjem dostupnih materijala na jednomu mjestu svakako će se olakšati istraživački rad svim članovima akademske zajednice i samostalnim istraživačima.

Iza don Lovre Katića nemjerljivi su rezultati rada na svim životnim poljima njegova zvanja i zanimanja. Poprilična dokumentacija, bibliografija, vrela, od kojih je jedan dio dostupan i u digitalnomu obliku na različitim adresama, bazama podataka i portalima, okupljanjem, usustavljenjem i opće kritičkim pristupom u metodološki valoriziranomu hodogramu omogućit će početak sustavnoga i temeljitoga proučavanja njegove ostavštine s konačnim ciljem potvrđivanja nemjerljive uloge u postavljanju društvenih temelja današnjega Solina.

Mario MATIJEVIĆ

DON LOVRE KATIĆ I SOLINSKO PUČKO PJEVANJE

»Slava v višnjih Bogu…«

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka

Solinjanin don Lovre Katić istaknuti hrvatski povjesničar, književnik i svećenik, rodni je grad i zavičaj osim brojnim znanstvenim radovima i književnim djelima, a u kojima je sačuvao svjedočanstva o svakodnevnomu životu pučkoga Solina zadužio i doprinosom u očuvanju njegove vokalne tradicijske glazbe, profane i sakralne provenijencije.

Autoportret slikara Vjekoslava Paraća i portret don Lovre Katića na freskama u župnoj crkvi na Klisu

Iako solinska glazbena tradicija nije bila osnovni predmet njegova znanstvenoga ni publicističkog interesa, don Lovre Katić je posredno, u dva navrata kao očito vrsni poznavatelj i kazivač, a samim time i pjevač, neposredno doprinio očuvanju solinske vokalne folklorne glazbe. Pritom je naglasak na Crkvenoj – glagoljaškoj, za koju je s jedne strane istančan osjećaj privrženosti stekao rođenjem i dubokom ukorijenjenošću u rodni zavičaj, njegovu povijest i tradiciju, a s druge strane obrazovanjem u zadarskom Centralnom bogoslovnom sjemeništu za Dalmaciju od 1906. do 1910.

Prvi don Lovrin doprinos na ovomu tragu datiran je u prosinac 1938. kada je dominikanac Antonin Zaninović (Velo Grablje na Hvaru, 1879. – Dubrovnik, 1973.), jedan od prvih hrvatskih etnomuzikologa koji je proučavao dalmatinske kolendarske i božićne napjeve, u Solinu zapisao i iste godine u časopisu za crkvenu glazbu »Sveta Cecilija« objavio, dva solinska napjeva. Prilikom terenskih istraživanja Zaninoviću su predmetne napjeve pjevali solinski »crkovni pjevači« i s njima »velečasni dr. Lovre Katić«.

Nakon Drugoga svjetskog rata don Lovre Katić se još jednom javlja kao kazivač solinskih pučkih napjeva, ovoga puta u najvećem dijelu onih Crkvenih – glagoljaških i to u prosincu 1947., tijekom istraživačkoga pohoda poznatoga hrvatskog skladatelja, glazbenog pisca i melografa Antuna Dobronića (Jelsa, 1878. – Zagreb, 1955.). Od ukupno 13 napjeva koje je Dobronić zapisao u Solinu 7. i 14. prosinca 1947., njih 7 je zapisao po kazivanjima don Lovre Katića, za kojega navodi da je rukovodilac muzeja i da je star 66 godina.

Osim kao neposredni kazivač, odnosno pjevač, vrijedne podatke o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju u Solinu don Lovre Katić donosi nam i u svojim literarnim proznim tekstovima, u kojima se dokumentaristički prisjeća vlastitoga djetinjstva s kraja 19. stoljeća i tadašnje žive prakse pučkoga pjevanja u crkvi Gospe od Otoka.

Don Lovre Katić je usprkos čestim izbivanjima tijekom raznih službi i namještenja, čitav život ostao čvrsto vezan uz svoj rodni Solin i njegove tradicijske vrijednosti koje su snažno obilježile njegov potpuni znanstveni i književni opus te presudno utjecale na njegov identitet.

Jedna od solinskih tradicija kojoj je pridodao veliki značaj je svakako vokalna tradicijska glazba, poglavito ona Crkvena – glagoljaška. Ukoliko uzmemo u obzir da se fenomen solinskoga glagoljaškog pučkog Crkvenog pjevanja kao jedan od motiva provlači kroz njegov život možemo s pravom utvrditi da je don Lovre Katić bio njegovim neposrednim akterom i velikim poznavateljem te da je kroz razdoblje od sedamdeset godina mogao pratiti sve njegove metamorfoze, ali da je nažalost bio i svjedokom procesa njegova postupnoga odumiranja nakon Drugoga svjetskog rata, kojemu su osim nepovoljnih društveno – političkih okolnosti doprinijeli i neki novi glazbeni vjetrovi u Crkvenim krugovima koji su ga latentno potiskivali.

Tonći ĆIĆERIĆ

PORIJEKLO DOKTORSKE DISERTACIJE I GENEZA JEDNE HISTORIOGRAFSKE TRADICIJE

Gottschalkova Dalmacija, Lovre Katić i hrvatska medievistika 1930-ih

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića

Povjesničar i pisac don Lovre Katić doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1933. disertacijom »Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira«; disertacija je integralno objavljena u časopisu »Bogoslovska smotra« prethodne 1932.

Gottschalk iz Orbaisa (o. 805.-868. ili 869.), benediktinski redovnik, teolog, gramatičar i pjesnik, sin saskog grofa Berna, najpoznatiji je kao tvorac nauka o predodređenju (predestinaciji) pod utjecajem spisâ sv. Augustina. Uslijed otpora franačke Crkvene hijerarhije njegovim teološkim stajalištima, prisiljen je često mijenjati boravišta po Europi. Oko 846.- 848. Bio je tako gost hrvatskoga kneza Trpimira na njegovu dvoru, potom u Bugarskoj.

O svomu boravku na istočnojadranskom prostoru ostavio je zapise u dva traktata: »Responsa de Diversis i De Praedestinatione«. U prvomu je opisao ratni sukob svoga domaćina Trpimira (kojemu pridaje naslov »rex Sclavorum«) protiv »naroda Grka i njihova patricija« čemu je osobno nazočio. U drugom je pak traktatu opisao jezične osobitosti stanovnika istočne obale Jadrana. Impresije toga silno učenog franačkog svećenika smjesta su naišle na veliku pažnju medievistâ.

Gottschalkovi tekstovi ubrajaju se među rijetke »nove« povijesne izvore za hrvatsku povijest ranoga srednjeg vijeka uočene tijekom posljednjih stotinjak godina – dočim je većina drugih poznata još od kasnoga XIX. ili ranog XX. stoljeća, vremena velikih »sistematizacija« otprije poznatoga materijala.

Fotografija don Lovre Katića iz Osobnika godine 1943.u vrijeme Nezavisne države Hrvatske

U hrvatsku historiografiju Gottschalkove je tekstove uveo upravo Lovre Katić. Na Katićeva tumačenja Saksončevih traktata nadovezivali su se svi kasniji istraživači, ostajući na njegovim polazištima. Bitne pomake uvele su tek nedavne analize Željka Rapanića.

Iako oba teksta zapravo potječu iz dva posve različita Gottschalkova djela, historiografska tradicija kakvu je uspostavio Katić ostala je duboko ukorijenjena, tek se u najnovije vrijeme revidirajući. Uzrok tome ležao je i u činjenici što su hrvatski povjesničari od vremena Katićeve objave odlomaka iz dvaju Gottschalkovih rukopisa (1932.) raspolagali jedino s dva folija koje je njihov iznalazitelj G. Morin tada bio poslao Katiću posredstvom don Frane Bulića (1846.-1934.), Katićeva pokrovitelja i znanstvenoga uzora. Preostali dijelovi Gottschalkova teksta nisu bili poznati ovdašnjim stručnim krugovima. Sâmom Katiću je na raspolaganju stajao krnji tekst pa time ni zaključci koje je oblikovao nisu mogli biti do kraja uspješni. Kompletan tekst ostao je izvan domašaja hrvatske historiografije čak i nakon što su oba traktata integralno objavljena 1945.

Služenje okrnjenim tekstom, bez stvarne veze među odlomcima, zamutilo je predodžbu cjeline. U tom je smislu od odlučne važnosti izučavanje geneze Katićeve disertacije te okolnostî u kojima su oblikovana gledišta koja je u njoj zastupao, a za čiju rekontekstualizaciju podlogu predstavljaju tri pisma iz 1932. i 1933. godine u arhivu društva »Bihać« u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu donesena na ovoj izložbi. Ona potječu iz korespondencije don Frane Bulića, koji je nastupio kao posrednik između Katića i G. Morina, pruživši i neposrednu motivaciju odabiru teme doktorskoga rada svoga mladog štićenika.

Prvi korespondent je klasični filolog i indoeuropeist Antun Mayer (1883.-1957.), predavač klasične filologije i indoeuropske poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osobito zaslužan za proučavanje romansko-slavenskih jezičnih prožimanja u Iliriku te autor utjecajne monografije o jeziku Ilira.

Drugi korespondent je slovenski povjesničar Ljudmil Hauptmann (1884.-1968.), dugogodišnji profesor opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u svoje doba jedan od najboljih poznavatelja ranosrednjovjekovne povijesti zapadnih i južnih Slavena, »problematičar« političke, društvene i gospodarske strukture Slovenaca i Hrvata kroz kontekst opće povijesti Srednjoistočne Europe.

Treći korespondent jest francusko-belgijski povjesničar, patrolog i liturgičar, benediktinac Germain Morin (1861.-1946.). Upravo je Morinovim trudom otkriven dotad nepoznati Gottschalkov rukopis (»Gottschalk retrouvé«, Revue Bénédictine, 1931.), što je i potaknulo intenzivne kontakte s monsinjorom Bulićem, u konačnici urodivši i Katićevom disertacijom.

Drugi pripadnik benediktinskoga reda, povjesnik Cyrille Lambot (1900.-1968.) sakupio je, kritički obradio i egdotički uzorno objavio Gottschalkova gramatička i teološka djela, uključujući oba za nas relevantna traktata (Louvain, 1945.). Sva tri pisma pružaju bogat uvid u intelektualni profil, metodološke postavke i tematske okosnice Katićeve disertacije u svjetlu preokupacija suvremene im historiografske produkcije.

prof. dr. sc. Ivan BASIĆ

PREDBLAGDANSKI RAZGOVOR – Uspješnom suradnjom do razvoja grada

SOLINSKA KRONIKA 324, 15. KOLOVOZA 2021.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ, arhiva Solinske kronike

U povodu nadolazećega blagdana Male Gospe kojega se obilježava i kao Dan Grada, razgovarali smo s gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem i predsjednikom Gradskoga vijeća Solina Ivanom Andabakom koji su se osvrnuli na najvažnija zbivanja i projekte u našem gradu

PREDSJEDNIK GRADSKOGA VIJEĆA IVAN ANDABAK

Kompromisom do promjena

Ivan Andabak, predsjednik Gradskoga vijeća grada Solina: – Ono na čemu bi svakako trebalo poraditi jest sistematizacija rada gradske uprave, odnosno smanjivanje administrativnih poslova na način da se oni većim dijelom odvijaju elektroničkim putem

Činjenica je da u Solinu po prvi puta imamo situaciju da gradonačelnik i Gradsko vijeće ne dolaze iz iste opcije, no unatoč tome ne sumnjam u dobro funkcioniranje jer nam je svima na prvomu mjestu dobrobit grada i naših građana.

U ovom kratkom razdoblju koje je iza nas suradnja je u nekim segmentima bila dobra, a u nekima baš i nije, ali to je očekivano jer ipak dolazimo iz različitih političkih opcija.

Bitno je da se u konačnici usuglasimo, odnosno da postignemo kompromis, a ono što kao predsjednik Gradskoga vijeća mogu reći jest da ni u kojemu slučaju nemamo namjeru blokirati funkcioniranje Grada. Građani su nas birali kako bismo pokrenuli određene promjene i u tom smjeru ćemo djelovati.

»Gušenje« grada pretjeranom gradnjom

Mislim da će se mnogi složiti sa mnom da se jedan od velikih problema grada Solina odnosi na infrastrukturu. Pri tom mislim na konstantnu izgradnju stambenih zgrada i priljev novog stanovništva koje je teško popratiti odgovarajućim infrastrukturnim zahvatima.

Tako smo se ove godine nažalost, ponovno našli u situaciji da velik broj djece neće biti upisan u dječji vrtić i to nam je jedno od gorućih pitanja. S tim u vezi uputio bih pohvalu gradonačelniku jer je prihvatio jednu od točaka za koju se Nezavisna lista mladih duže vrijeme zalagala, a to je izjednačavanje cijena boravka djece u gradskim i privatnim vrtićima. Vjerujem da će tako znatan broj djece biti upisan.

Mislim da dio građana nije upoznat s činjenicom da solinski gradski vrtić pokriva šire područje, točnije da uz grad Solin uključuje i općine Klis, Muć i Dugopolje, te da su u tijeku razgovori o razdvajanju ustanove.

Osim toga valja istaknuti kako je i sam grad Solin brojem djece koja su obuhvaćena predškolskim odgojem već ostvario zakonske uvjete podjele ustanove na dva dijela.

Moram istaknuti kako je u proteklom razdoblju realizirano puno dobrih projekata, posebno kada su u pitanju sadržaji vezani uz kulturu i EU fondove. Tu zaista ima mnogo potencijala i željno očekujemo finalizaciju svih projekata vezanih uz ovaj segment.

Ono na čemu bi svakako trebalo poraditi jest sistematizacija rada gradske uprave, odnosno smanjivanje administrativnih poslova na način da se oni većim dijelom odvijaju elektroničkim putem, po modelu sustava »e-Građanin«.

Mišljenja sam da bi se na taj način postigla veća protočnost, a istovremeno bi građani imali bolji uvid u trenutačni status svoga predmeta, odnosno zahtjeva koji je u postupku.

Starohrvatski lokaliteti i upravljanje Salonom

Ivan Andabak, predsjednik Gradskoga vijeća grada Solina: – U svijetu se svi lokaliteti ovakvoga značaja i takve veličine održavaju i pokreću na državnoj razini. Sličan primjer imamo u Splitu po pitanju Dioklecijanovih podruma –

Unatoč brojnim kulturnim projektima koji su u fazi realizacije i koje sam već pohvalio, moram se osvrnuti na jedan veliki nedostatak, a to je nedovoljna iskorištenost kulturnih dobara koje baštinimo, prije svega starohrvatskih lokaliteta.

Jedna od naših ideja je iznaći model koji bi povezao starohrvatske lokalitete u jednu cjelinu te tako stvoriti priču koja nije namijenjena samo turistima, već našim građanima i našoj djeci koja bi tijekom godine organizirano posredstvom škola obilazila ove lokalitete i na terenu učila o svojoj nacionalnoj baštini.

Tu svakako imamo i goruće pitanje Salone koja po mom mišljenju predstavlja »veliki zalogaj« za sam grad Solin. Naime, u svijetu se svi lokaliteti takvoga značaja i takve veličine održavaju i pokreću na državnoj razini. Sličan primjer imamo u Splitu.

Riječ je o Dioklecijanovim podrumima koji su tek nakon donošenja zakonskih regulativa od strane države predani na upravljanje gradu Splitu. Osobno ne vidim razlog zbog kojega država ne bi napravila nešto slično i za Salonu.

Grad bi mogao imati nadzor i baštiniti dio toga povijesnog bogatstva, ali sam, kao jedinica lokalne samouprave, ne može podnijeti toliki financijski teret.

Naime, moramo biti svjesni činjenice da je velik dio lokaliteta nedefiniran, odnosno da se velik dio površine nalazi u privatnomu vlasništvu.

Solin u svakomu slučaju može dobiti više od ovoga povijesnog prostora, ali ne smijemo zaboraviti da je riječ o lokalitetu koji ima daleko širi nacionalni značaj.

Grad je u fazi izrade plana upravljanja Salonom, ali moram priznati da nisam upoznat s detaljima. Naime, Gradsko vijeće za sada ima saznanja samo o okvirnim smjernicama i tek će nakon prezentacije plana biti u prilici dati svoj sud. Moram naglasiti da to neće i ne smije biti politička odluka te da konačni sud svakako treba prepustiti struci.

Prihvatljivost POS-ovih stanova u urbanizaciji

Kada je u pitanju socijalna politika Grada moram izreći pohvale jer je ovaj segment djelovanja uistinu na visokoj razini koju svakako treba zadržati.

Pri tome bih se osvrnuo i na planiranu gradnju takozvanih POS-ovih stanova koja nam je prihvatljiva kao način daljnje urbanizacije, ali uz dodatno revidiranje jer je riječ o projektu koji zahtjeva velika izdvajanja ne samo po pitanju izgradnje objekata, već i po pitanju dolaska novih obitelji i osiguravanja cjelokupne popratne infrastrukture izravno vezane uz povećanje broja stanovnika o čemu sam već govorio.

Nažalost, nisam siguran da će gradski proračun u budućnosti moći podnijeti i adekvatno rješavati sva socijalna pitanja. Mislim da je potrebno iznaći druge modele financiranja ili barem u ovome trenutku zaustaviti daljnju urbanizaciju grada, odnosno konstantnoga priljeva novoga stanovništva.

Lobiranje za cestovne projekte

Svakako bih se osvrnuo i na potrebe ulaganja u prometnu infrastrukturu koja velikim dijelom ne ovisi o Gradu. Pri tom mislim na ulaganja u prometnice koje su pod ingerencijom Županijske uprave za ceste i Hrvatskih cesta.

Solin ima tu prednost, ali istovremeno i manu, da je veliko prometno čvorište što nam stvara određene poteškoće, posebno tijekom ljetne sezone. Našim građanima koji u frekventne sate putuju na relaciji Solin-Split i obrnuto uistinu nije lako.

Nažalost, Grad po tom pitanju ne može ništa napraviti osim lobirati za što skorije rješavanje tih problema i uistinu me veseli kad čujem da postoje najave o skorom početku realizacije određenih projekata.

Ukidanje nameta mladim poduzetnicima

Ono što svakako treba mijenjati jest provođenje programa poticajnih mjera za poduzetnike. Pri tom svakako treba krenuti s ukidanjem nameta mladim poduzetnicima, barem tijekom prve tri godine njihova djelovanja koje su ujedno i najkritičnije.

Naravno riječ je o nametima koji su propisani na razini grada, a te proračunske stavke mogle bi se kompenzirati boljom iskorištenosti površina i prostora koji su u vlasništvu Grada.

Njih bi trebalo ponuditi na javnu dražbu i iznajmljivati po realnim tržišnim cijenama što do sada nije bio slučaj.

Kada je riječ o javnim površinama moram se osvrnuti i na kronični nedostatak komunalnih redara što je vidljivo na svakom koraku. Činjenica je da nam je grad pun smeća i da imamo velikih problema s ilegalnim odlaganjem otpada.

To je nešto na čemu treba intenzivno poraditi kako dodatnom edukacijom građana tako i pojačanim nadzorom. Idealno bi bilo kada bismo imali po jednoga komunalnog redara na svaki mjesni odbor.

Znam da je to teško izvedivo, ali onda barem tri do četiri osobe koje bi stalno obilazile grad, upozoravale, ali i kažnjavale nesavjesne građane. To je jedan širi problem koji se proteže na razinu Županije, ali i cijele države.

Ukoliko se uskoro nešto ne promijeni čekaju nas ogromni penali i to ni u kojem slučaju nije dobro.

Mnogo je posla pred nama i doista ćemo se truditi ostvariti bolje uvjete življenja u našemu gradu.

S tom željom upućujem čestitke svim našim sugrađanima povodom nadolazećeg blagdana Male Gospe. Nadam se da će ga provesti sa svojim obiteljima, na svetoj misi, a potom i u ugodnom druženju i obilasku našega grada.

GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ

Potrebne su odgovornost i mudrost

Ističući tri ključna segmenta, pandemiju COVID-a, donošenje proračuna te promjene nastale rezultatom lokalnih izbora gradonačelnik se osvrnuo na infrastrukturne projekte, financiranje europskim sredstvima, vječno pitanje upravljanja Salonom te projektom unaprjeđenja zdravstvene skrbi u gradu

Gradonačelnik Dalibor Ninčević: – U svakomu slučaju puno je projekata koji su u tijeku realizacije ili bi uskoro trebali započeti

Kada je u pitanju funkcioniranje Grada tijekom proteklih godinu dana mislim da je najvažnije istaknuti tri segmenta, a to je na prvomu mjestu specifična situacija vezana uz pandemiju virusa COVID-19 koja je još uvijek prisutna te zahtijeva čitav niz prilagodbi.

Tu bih svakako izdvojio mjere usmjerene na poticanje i razvoj poduzetništva, kroz koje smo osigurali i isplatili milijun kuna poduzetnicima među kojima su tvrtke i obrti koji su zbog pandemije imali poteškoća u poslovanju.

Nakon toga moram istaknuti donošenje proračuna za 2021. s projekcijama za 2022. i 2023., temeljni financijski dokument koji usmjerava budući razvoj grada.

Treći važan događaj koji je obilježio proteklo jednogodišnje razdoblje jest održavanje lokalnih izbora u kojima je sudjelovao veliki broj lista za Gradsko vijeće i veliki broj kandidata za gradonačelnika.

Rezultat toga je ponovni izbor mene za gradonačelnika te izbor Gradskoga vijeća (GV) u kojemu, unatoč relativnoj pobjedi HDZ-a, većinu čini nekoliko udruženih političkih opcija.

To je novost kojoj se svi zajedno moramo prilagoditi i kao što sam rekao tijekom konstituirajuće sjednice GV-a, vjerujem da svi zajedno imamo dovoljno odgovornosti i mudrosti te da nam je svima na prvomu mjestu razvoj našega grada, odnosno realizacija programa i projekata. U tom smislu planiram djelovati, a nadam se da istu intenciju ima i trenutačna većina u GV-u.

Financije i infrastruktura

Nadalje istaknuo bih činjenicu da smo unatoč krizi izazvanoj pandemijom, zahvaljujući odgovornom gospodarenju gradskim financijama, zadržali stabilan proračun te proteklu 2020. zaključili s viškom prihoda, a istovremeno smo realizirali sve planirane važne infrastrukturne projekte i programe.

Prije svega moram spomenuti otvaranje velikoga vrtićkog centra u naselju Priko vode s tri vrtićke i dvije jasličke skupine te pet dodatnih učionica za OŠ kraljice Jelene, a u tijeku je i izgradnja vrtića u MO Rupotina za još tri odgojne skupine.

Nažalost, unatoč činjenici da gotovo trećinu proračunskih sredstava ulažemo u predškolski odgoj, imamo situaciju da nam je zbog velikoga broja zahtjeva, čak 103 više nego godinu prije, veći broj djece ostao neupisan.

To stavlja pred nas obvezu izgradnje dodatnih vrtićkih kapaciteta te smo već krenuli s pripremom projekta za novi vrtić u MO Sveti Kajo koji bi se prema novim saznanjima mogao financirati kroz mehanizam Integriranih teritorijalna ulaganja (ITU).

Osim toga cilj nam je, u suradnji s Gradskim vijećem, izjednačiti cijenu boravka djece u gradskim i privatnim vrtićima.

Pored toga nastavljamo s ulaganjem u već poznate demografske mjere, isplatom pomoći obiteljima s četvero i više djece, sufinanciranjem porodiljnoga dopusta, isplatom stipendija darovitim studentima i učenicima kojih je u protekloj godini bilo čak 240 te s nizom drugih mjera, a poseban naglasak stavljamo na uređenje postojećih i izgradnju novih dječjih igrališta što će nam biti intencija i ubuduće.

Uza sve spomenuto ne smijemo zaboraviti ni ulaganje u prometnu infrastrukturu, u nerazvrstane ceste koje su u ingerenciji grada i sanaciju ulica po svim mjesnim odborima.

Gradonačelnik Dalibor Ninčević: – Iako smo u Arapovcu otvorili novi vrtićki centar, imamo situaciju da nam je zbog velikoga broja zahtjeva, čak 103 više nego godinu prije, veći broj djece ostao neupisan

U planu nam je svake godine temeljito obnoviti barem po jednu ulicu u svakom mjesnom odboru. Veseli nas što su se konačno počeli pokretati i važni projekti koji su u nadležnosti Hrvatskih cesta pa nas tako uskoro očekuje početak radova na rekonstrukciji raskrižja Širina, rampe pored »Salona Malla« i izgradnja čvora Mravince – TTTS.

Sufinanciranje europskim sredstvima

Kada su u pitanju druga ulaganja na području grada, svakako bih istaknuo činjenicu da smo zahvaljujući dobroj pripremi postigli da se veliki broj projekata financira sredstvima Europske unije.

Riječ je o gotovo 80 milijuna kuna kojima je između ostaloga obuhvaćeno uređenje srednjovjekovne utvrde Gradina, zatim prva faza projekta »Jadro izvor života«, a u tijeku su i radovi na uređenju »Glorijeta« prostora uz Gospin Otok.

Pred nama je i izgradnja Kulturnoga centra s pripadajućom javnom površinom koji je još uvijek u fazi pripreme.

Projekt kojega također moram istaknuti, a koji se financira sredstvima EU, jest projekt »Zaželi« u kojemu je bilo angažirano 16 žena koje su skrbile o 70-ak starih i nemoćnih sugrađana te je sada odobrena je i druga faza.

Uz projekt »Zaželi« kao važan segment programa socijalne skrbi pokrenut je i projekt izgradnje objekta namijenjenoga dnevnomu boravku osoba treće životne dobi te dvije stambene jedinice za smještaj štićenika domova za nezbrinutu djecu koja nakon punoljetnosti moraju napustiti dom.

Upravljanje Salonom

Svakako moram spomenuti i izradu novoga plana upravljanja Salonom koju nakon ovlasti Ministarstva kulture i medija provodi Grad Solin u suradnji s drugim relevantnim čimbenicima.

Arheološkom muzeju u Splitu koji trenutačno skrbi o Saloni i koji će, moram to naglasiti i dalje biti uključen u upravljanje Salonom, pridruženi su tako zatim Konzervatorski odjel u Splitu, Ministarstvo kulture i medija uz Ministarstvo turizma, Županija splitsko-dalmatinska te Ministarstvo europskih fondova.

S obzirom da smo imali osigurana sredstva u Proračunu već smo poprilično odmakli s izradom plana koji ima za cilj veću uključenost Grada u kreiranje budućih kulturnih i turističkih sadržaja ovoga lokaliteta.

Trenutačno smo u završnoj fazi izrade plana te ga uskoro planiramo predstaviti Gradskomu vijeću koje će ga, vjerujem, usvojiti tako da bismo do kraja godine mogli krenuti s njegovom implementacijom.

Unaprjeđenje zdravstvene skrbi

Na kraju bih se osvrnuo i na segment zdravstva točnije na projekt izgradnje novoga zdravstvenog objekta smještenoga uz Dom zdravlja na Bilankuši. Riječ je o zajedničkom projektu našega grada i županije, odnosno Ljekarne Splitsko-dalmatinske županije i Doma zdravlja.

U postojećem prostoru Doma zdravlja, kojega trenutačno koristi ljekarna, otvorit će se mogućnost proširenja Hitnoga medicinskog prijema, a moguće ga je iskoristiti i za proširenje pedijatrijske ordinacije.

S tim u vezi moram naglasiti kako intenzivno pregovaramo s Domom zdravlja SDŽ, odnosno sa Županijom kao njegovim osnivačem, kako bi iz kadra koji se trenutačno školuje osigurali pedijatra koji bi bio raspoređen na područje našega grada.

U svakom slučaju puno je projekata koji su u tijeku realizacije ili bi uskoro trebali započeti stoga bih iskoristio i ovu priliku da svim našim sugrađankama i sugrađanima uputim zahvalu na razumijevanju u situacijama kada se neki od njih nisu odvijali predviđenom dinamikom.

Hvala im na sugestijama koje su dolazile s njihove strane, a koje su mi bile uistinu korisne. I na kraju svima želim uputiti čestitke za nadolazeći Dan grada i blagdan Male Gospe, neka ih uz njezinu zaštitu prati obilje zdravlja, mira i obiteljske radosti te osobnoga prosperiteta.

Iskreno se nadam da će ova pošast pandemije uskoro biti iza nas te da ćemo se svi zajedno vratiti svojim uobičajenim životnim obvezama i navikama te nastaviti s razvojem našega grada.

 

SOLIN POSJETILI POTOMCI ADMIRALA ANTONA RAČIĆA, HELMUT I GEORG RAČIĆ – Izgradnja solinskoga broda

SOLINSKA KRONIKA 323, 15. srpnja 2021.

Dogovoreni projekt uz opsežnu izložbu koja je već neko vrijeme u pripremi, iznjedrit će i veliku monografiju o admiralu, niz popratnih edukativno-znanstvenih sastavnica koje će se odvijati u suradnji s muzejima i školama te zaključno izradom i postavljanjem prikladnoga spomen-obilježja. Štoviše istaknuto je kako će upravo čitavi projekt i priča o admiralu imati zasebno mjesto u novom »Zvonimirovu« istraživačkom centru

Najbliži potomci solinskoga velikana admirala Antona Račića Helmut i Georg Račić, unuk i praunuk 9. su srpnja posjetili Solin. Posjet je nastavak suradnje s Javnom ustanovom u kulturi »Zvonimir« Solin koja je pak započela pripremom i objavom hvalevrijednoga znanstvenoga rada o admiralu Račiću u zadnjemu broju časopisa za solinske teme »Tusculum«, a kojega je potpisao ravnatelj solinskoga »Zvonimira« Tonći Ćićerić.

Admiralove potomke koji su iz Graza u Austriji došli u grad na Jadru u kojemu su njihovi obiteljski korijeni dočekali su ravnatelj »Zvonimira« Ćićerić i urednik »Solinske kronike« Mario Matijević. Otac i sin Račić pod pozitivnim dojmom solinskoga gradskoga središta, Gospina otoka i prasvetišta pohodili su zatim Staro solinsko groblje i admiralov grob.

– U Solinu sam bio vrlo davno, pedesetih godina prošloga stoljeća kada me otac doveo. Malo se toga sjećam jer je proteklo zaista mnogo vremena, ali sam se već po ulasku u Solin sjetio Gospina otoka, Staroga groblja i djedova groba. Presretan sam što smo danas ovdje u ovom prekrasnom gradu u kojemu su naši korijeni. Zahvalan sam nadalje što je uspomena na moga djeda i našu obitelj još uvijek toliko živa u sjećanju solinskoga puka te što smo na najbolji mogući način uspostavili kontakt dogovorivši nastavak i produbljivanje suradnje – rekao je Helmut Račić.

Helmut i Georg Račić u društvu Tonća Ćićerića i Marija Matijevića uz grob solinskoga velikana admirala Antona Račića

Ćićerić i Matijević su naime ovom prigodom s članovima obitelji Račić dogovorili produbljenje suradnje na dodatnoj revitalizaciji uspomene na solinskoga velikana admirala Antona Račića.

Dogovoreni projekt uz opsežnu izložbu koja je već neko vrijeme u pripremi, iznjedrit će i veliku monografiju o admiralu, niz popratnih edukativno-znanstvenih sastavnica koje će se odvijati u suradnji s muzejima i školama te zaključno izradom i postavljanjem prikladnoga spomen-obilježja. Štoviše istaknuto je kako će upravo čitavi projekt i priča o admiralu imati zasebno mjesto u novom »Zvonimirovu« istraživačkom centru.

– Duboko sam uvjeren kako će ovakav pristup revitalizaciji lika i djela moga djeda, Solinjanina i poznatoga admirala u budućnosti donijeti izvrsne rezultate i plodove.

U ovome trenutku sam izuzetno ponosan što su moji korijeni u ovome prekrasnome gradu, što je i moja obitelj kroz povijest ugradila dio sebe u njegovu izgradnju. Maksimalno ću se založiti za uspjeh ovoga projekta i na međunarodnoj razini – zaključio je Helmut Račić.

Po obilasku solinskoga gradskoga središta i Staroga groblja Račići su s jednakim oduševljenjem razgledali lokalitete u arheološkomu parku Salona.

Ondje su uz upoznavanje s bogatom prošlošću grada iz kojega vuku podrijetlo saznali i detalje o druženju i suradnji koju je admiral Anton Račić imao s velikim don Franom Bulićem, točnije o doprinosima u izgradnji kulture grada na Jadru.

Temelji solinskoga građanstva i kulture

Anton Račić, kontraadmiral Austro-ugarske ratne mornarice, nakon iznimne vojne karijere, u danima mirovine s obitelji se skrasio u Solinu, gdje je našao i svoje posljednje počivalište.

Anton Karl Račić potječe i iz stare hrvatske obitelji koja se u Lici i Dalmaciji, kao dio plemenske zajednice Mogorovića, spominje još sredinom 13. stoljeća. Rođen je godine 1857. u Veneciji, u obitelji u kojoj je mornarički poziv dio generacijskoj nasljeđa.

Nakon djetinjstva provedenog u Veneciji i Trstu i završene Carske i kraljevske mornaričke akademije u Rijeci, godine 1875. pristupio je Austro-ugarskoj ratnoj mornarici, u kojoj je službovao sve do odlaska u mirovinu godine. 1907.

Admiral Anton Račić na fotografiji iz 1920.

U mornarici je ostvario zavidnu karijeru i napredovanja od kadeta do kapetana bojnog broda. Osim službovanja na brojnim austro-ugarskim ratnim brodovima, zbog svog izraženog interesa prema tehnici, zanimajući se pogotovo za torpedne sustave, Račić je djelovao i kao član Mornaričko-tehničkog komiteta i Hidrografskog zavoda u Puli, bio je nadzorni časnik pulskog Arsenala, instruktor na Mornaričkoj akademiji u Rijeci, a surađivao je i s riječkom Tvornicom torpeda.

Patentnim uredima u Austro-Ugarskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Danskoj prijavio je desetak patenata kojima je znatno unaprijedio onovremene torpedne sustave.

Tijekom karijere više je puta odlikovan visokim odličjima matične države, ali i odličjima Osmanskog Carstva, Kraljevine Grčke i Kraljevine Crne Gore.
Nakon odlaska u invalidsku mirovinu, u Karlovcu se godine 1907. oženio Helenom Johannom Emmom Ratschitsch, s kojom je dobio sinove Antona Karla i Georga Eduarda.

Godine 1909. s obitelji seli u Split, gdje umirovljeničke dane provodi baveći se intelektualnim radom i vodeći privatni kamenolom na području Stinica između Splita i Solina.

Početkom Prvog svjetskog rata biva ponovno aktiviran u Austro-ugarsku mornaricu kao zapovjednik ratne luke u Metkoviću, preko koje se odvijala cjelokupna logistika za rat u Bosni.

Godine 1916. unaprijeđen je u čin kontraadmirala. Nakon završetka rata vraća se mirnom građanskom životu u Splitu, a krajem dvadesetih godina s obitelji se seli u Solin, u kojem je i umro od upale pluća u studenom godine 1933. Pokopan na starom solinskom groblju na Gospinom Otoku.

Širok krug njegovih interesa, od pomorstva i tehnologije pa do genealogije, arheologije, povijesti, etnologije, biologije i ornitologije, bez sumnje ga svrstava u intelektualnu elitu njegovog vremena.

Iako je u njemu proveo tek posljednje godine života, svojom je pojavnošću dao značajan doprinos razvoju građanskog života u Solina na prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine 20. stoljeća.

PORAŽAVAJUĆE BROJKE NEUPISANE DJECE UNATOČ OTVARANJU NOVOG VRTIĆKOG CENTRA U ARAPOVCU – Neupisanih 187

SOLINSKA KRONIKA 323, 15. srpnja 2021.

Nadali smo se kako će otvaranje novoga vrtićkog centra u Arapovcu smanjiti broj neupisane djece, međutim ove godine se dogodio iznimno veliki interes što je dovelo do ovih uistinu poražavajućih brojki – objasnila je ravnateljica Biuk

Dječji vrtić »Cvrčak« Solin zaprimio je ukupno 464 zahtjeva za upis djece u pedagošku godinu 2021./22. što je daleko veći interes od prošle godine kada se tražilo mjesto za 361 mališana.

Ravnateljica DV-a »Cvrčak« Anđela Biuk pojašnjava kako je od ukupnoga broja zaprimljenih zahtjeva pozitivno riješeno njih 277, od čega 210 u Solinu, dok se preostali dio odnosi na općine Klis, Muć i Dugopolje koji su obuhvaćeni ovom vrtićkom ustanovom.

Najveći interes iskazan je za upis u jaslice pa je tako na području Solina ostalo neupisano 97 djece jaslične dobi od kojih čak 65 ispunjava sve propisane uvjete. Istovremeno je u Solinu u 10-satnom vrtićkom programu bez mjesta ostalo 40 mališana od kojih 17 ispunjava sve uvjete.

Uvjeti su bili jednaki kao i prethodnih godina, dakle pravo upisa u cjelodnevni 10-satni jaslički i 10-satni vrtićki program mogla su ostvariti samo djeca iz obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena i imaju prebivalište na području grada Solina, odnosno u slučaju kada je jedan roditelj zaposlen, a drugi invalid Domovinskoga rata ili kada se radi o jednom zaposlenom samohranom roditelju.

Djeca čiji roditelji imaju prebivalište na spornomu području između grada Solina i općine Klis i dalje ostvaruju iste uvjete za upis u solinske vrtićke kuće kao i djeca roditelja koji žive na solinskim adresama.

Ove godine, jednako kao i prošle, pravo na upis nisu mogla ostvariti djeca koja nisu uredno cijepljena sukladno propisima koji reguliraju procijepljenost djece u Republici Hrvatskoj.

– Nadali smo se kako će otvaranje novoga vrtićkog centra u Arapovcu smanjiti broj neupisane djece, međutim ove godine se dogodio iznimno veliki interes što je dovelo do ovih uistinu poražavajućih brojki – objasnila je ravnateljica Biuk dodajući kako bi se sredinom pedagoške godine trebao otvoriti najavljeni vrtić u MO Rupotina u kojem će biti mjesta za tri vrtićke skupine.

– Imali smo u planu otvoriti dvije grupe 10-satnog programa i jednu jasličnu, međutim, nakon provedenih upisa odlučili smo se za obrnutu varijantu, dakle dvije jaslične i jednu 10-satnu grupu kako bismo zbrinuli što veći broj djece – najavila je ravnateljica dodajući kako je najveći interes za upis u vrtić očekivano iskazan u mjesnim odborima Priko vode i Centar.

– U tijeku je žalbeni rok i osnivač iznalazi mogućnosti kako bi zbrinuo što više djece tako da će se broj neupisanih, uvjerena sam, ipak smanjiti – rekla je Biuk.

VJEČNI ZAVJETI SESTRE ANNE OD GOSPE OŽALOŠĆENE, SOLINJANKE ELIZABETE MIHALJ – Kći Gospe od Otoka

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Svečano euharistijsko slavlje na kojemu je mlada Solinjanka položila vječne zavjete u predvečerje svetkovine Presvetoga Trojstva, 29. svibnja predvodio je nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života

Sestra Anna od Gospe Ožalošćene, Solinjanka Elizabeta Mihalj

Zavjetujući se na čistoću, poslušnost i siromaštvo sestra Anna od Gospe Ožalošćene, Solinjanka Elizabeta Mihalj u samostanu »Gospe od Guadalupe i svetoga Benedikta« u talijanskome gradiću Piedimonte Matese položila je vječne zavjete u redu Vječnih klanjateljica Presvetoga oltarskoga sakramenta. Sestra Anna, dvadesetosmogodišnja Elizabeta peto je od sedmero djece Ante i Jasmine iz solinske župe, prasvetišta Gospe od Otoka.

Svečano euharistijsko slavlje na kojemu je mlada Solinjanka položila vječne zavjete u predvečerje svetkovine Presvetoga Trojstva, 29. svibnja predvodio je nadbiskup José Rodríguez Carballo (OFM), tajnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života u koncelebraciji s gvardijanom franjevačkoga samostana Santa Maria Occorrevole Gennarom Russom (OFM), duhovnikom ocem Arturom Elbertijem (SJ) i brojnim drugim svećenicima i redovnicima.

Slavlju su uz monahinje iz samostana u Piedimonteu nazočile i sestre iz drugih samostana njihova reda u čitavoj Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana) među kojima su i tri Hrvatice, sestre Agnese (Ljubica), Gabriella (Bernarda) i Noemi (Marina), a zbog epidemiološke situacije prisutni su bili roditelji i manji dio slavljeničine mnogobrojne obitelji.

Mlada je Solinjanka još kao sedamnaestogodišnjakinja ovomu redu pristupila prije 11 godina ušavši u samostan u Napulju, a prije četiri godine s nekolicinom je sestara poslana u samostan u Piedimonte Matese.

Osvrćući se na život i poziv sestre Anne koju prati od samih početaka njezina poziva nadbiskup Carballo je istaknuo važnost njezine mladosti u odgovoru Božjem pozivu, naglasivši kako je njezin primjer u današnjemu društvu istinska rijetkost, ali kršćanska dragocjenost. Već na početku obraćanja sestri Anni tijekom obreda nadbiskup Carballo ju je pozvao na hrabrost.

– Ne boj se! Hrabro! Bog je tvoja zaštita i samo se u njega uzdaj, kao što si i navela u svome redovničkome geslu (U Tebe se, Gospodine, uzdam!).
Ostani! Ostani u redovničkoj zajednici, ostani uvijek u Bogu. Ako želiš biti misionarka u potpunom smislu, tada moraš biti potpuno kontemplativna.

Ostani radosna i ne srami se. Ne boj se jer neće biti sve lako, bit će teških vremena. Neće sve biti u ružama. Ali ako ostaneš u Bogu, on će biti tvoj štit.

Daj plod! Ne želimo da budeš u samostanu i da se osjećaš neplodna, već da daješ plod za Crkvu, za svoj život i da znaš da se najveći plod prinosi upravo dajući se za druge, za sestre, služeći drugima – naglasio je nadbiskup Carballo posebno se u konačnici osvrćući na važnost obitelji.

– Najljepša »definicija« Boga koja postoji nije ona koju smo u Katekizmu naučili da je Bog onaj koji je sve stvorio i koji svime upravlja, nego da je Bog obitelj. Bog je Presveto Trojstvo, odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sestre iz drugih samostana u Italiji (Napulj, Sortino, Cartoceto i Vedana) uz nadbiskupa Joséa Rodrígueza Carballa (OFM), tajnika Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života

Nešto najljepše što od Boga možemo naučiti jest da živimo u odnosu s drugima. To nije lako, zajednički život nije lagan, kako u obitelji tako i u redovničkoj zajednici, ali je moguć ako se uzdamo u Gospodina – zaključio je nadbiskup Carballo.

Obredno bogatim liturgijskim slavljem sestra Anna je postala Vječna klanjateljica Presvetom Sakramentu, primajući od nadbiskupa veo, sveti habit, medaljon s prikazom Presvetoga i brevijar, a od časne Majke priore samostana u Piedimonteu Marriane od Uskrslog Isusa, krunu od ruža.

Dolazak Vječnih klanjateljica Presvetom Sakramentu u ovaj talijanski gradić 2017. je inicirao i podržao upravo nadbiskup Carballo. Živost i radost koju su sa sobom redovnice donijele nebrojeno su puta posvjedočili klerici, ali i vjernički puk iz ovoga kraja.

– Naučili smo ih poznavati i diskretno i u tišini primati snagu njihove molitve i kvalitetu njihova svjedočenja kao posvećenih osoba, redovnica – isticao je nedugo nakon njihova dolaska u samostan u Piedimonteu mons. Valentino Di Cerbo, biskup u miru biskupije Alife-Caiazzo.

– Već nekoliko mjeseci od dolaska znakovi njihove prisutnosti postali su jasno vidljivi u našoj mjesnoj Crkvi. Samostan, nasljednik stoljetne molitvene tradicije koju su podržavali benediktinci sada priključen novoj redovničkoj zajednici nastavlja živjeti svoju neprekinutu kontemplativnu dimenziju s duhom radosti i obnovljene snage – zaključio je mons. Valentino Di Cerbo, biskup u miru.

Štoviše upravo je klanjanje danju i noću uz prisutnost vjerničkoga puka koji se pridružuje redovnicama u molitvi, kako u Piedimonteu tako i u drugim mjestima u kojima su Vječne klanjateljice dalo snagu i nadu lokalnoj Crkvi da s obnovljenom žarom naviješta Evanđelje.

Najbrže rastuća ženska monaška zajednica u čitavoj Italiji, obogaćena brojnim mladim zvanjima u posljednje je vrijeme istinski znak živuće Crkve. Neprestano, cjelodnevno i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim istinski je odgovor mladih na Božji poziv u kojemu čitav svoj život predaju i posvećuju molitvi za Crkvu, pritom nikada ne zaboravljajući domovinu i župnu zajednicu iz koje su potekli.

U SALONI ODRŽANA ZAVRŠNA KONFERENCIJA 29 UČENIČKIH RADOVA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA IZ ČITAVE ŽUPANIJE NA TEMU »SKRIVENA BLAGA MISTA MOGA« – Salonitanski život dalmatinske baštine

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Cilj projekta »Čuvari baštine« poticanje je darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine. Predstavljeni učenički projekti izvrsno pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte

Dvjesto godina nakon što je prvim arheološkim istraživanjima započelo otkrivanje bogate baštine glavnoga grada rimske provincije Dalmacije, na Manastirinama u razmeđi grobova svetoga Dujma i don Frane Bulića baština je oživjela u punomu životnom izričaju.

Salonitanski su lokaliteti još jednom pokazali nemjerljiv potencijal u ovakvim projektima

Završna konferencija 29 učeničkih radova osnovnih i srednjih škola iz čitave županije na temu »Skrivena blaga mista moga« vrhunac je projekta »Čuvari baštine« Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije i partnera. Predstavljanjem radova kroz učeničku su maštovitost i kreativnost, uporan jednogodišnji rad u otežanim pandemijskim uvjetima, mentorsku požrtvovnost pokazani svi društveni potencijali dalmatinske baštine.

Završnu su konferenciju održanu na izvorištu županijske baštine, antičkoj Saloni organizirali Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološki muzej u Splitu i Grad Solin.

Osim učenika i njihovih mentora završnoj su konferenciji organiziranoj sukladno svim epidemiološkim mjerama nazočili Blaženko Boban, župan splitsko-dalmatinski, Tomislav Đonlić, prof., županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, Ivica Rakušić, zamjenik gradonačelnika grada Solina, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti članovi stručnoga žirija i drugi cijenjeni gosti.

Uz »Oca« čuvara baštine

Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije proglašavajući konferenciju otvorenom posebno je istaknuo važnost mjesta na kojemu se ona održava

Nakon pozdravnih i uvodnih govora koje su u ime organizatora održali Tomislav Đonlić, Dr. sc. Ante Jurčević te u ime grada Solina zamjenik gradonačelnika Rakušić nazočnima se obratio župan Blaženko Boban koji je čestitavši ponajprije djeci i njihovim mentorima na upornomu i ustrajnomu radu, zatim i organizatorima na konferenciji naglasio važnost očuvanja i prenošenja baštine, posebno se osvrnuvši na mjesto na kojemu se konferencija održala.

– Uvjeren sam kako u čitavoj našoj županiji nije bilo boljega mjesta za početak ove priče doli ovoga na kojemu se danas nalazimo. Manastirine u Saloni koje pričaju priču naše bogate baštine i na kojima se u sjeni stoljetnih čempresa nalazi posljednje počivalište velikoga čuvara baštine Don Frane Bulića.

Štoviše rekao bih upravo ovom prigodom, gledajući sve vas djeco, vaše radove i projekte, živost koju ste donijeli u Salonu da je upravo Don Frane Bulić onaj prvi čuvar baštine, Otac čuvarâ baštine.

Imajući na umu njegovo djelo želim svima da vam upravo on bude uzor u budućem radu – istaknuo je župan Boban proglasivši konferenciju otvorenom.

Humanistički potencijali

Nakon uvodnih obraćanja i govora program konferencije se nastavio predstavljanjem učeničkih radova s time da su najprije predstavljeni radovi osnovnih škola, a u drugomu bloku su radove predstavili srednjoškolci.

»Balature moga grada« najbolji je projekt kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić

Tijekom predstavljanja radova stručni je žiri obilazio svih 29 izloženih i predstavljenih projekata te kroz aktivnu komunikaciju sa sudionicima konferencije prikupljao informacije za konačnu sliku o projektima.

Od 29 projekata najboljim je proglašen projekt »Balature moga grada« kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić.

Stručni žiri ocjenjivao je projekte u tri kategorije, a do samoga kraja bila je neizvjesna borba za prva tri mjesta u ukupnoj kategoriji gdje su pribrajane ocjene 29 koordinatora/mentora te su se ekipe smjenjivale, a izvrstan projekt osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća u posljednji je trenutak izgubio mjesto na postolju i ustupio mjesto Zdravstvenoj školi.

Izvrsnost i identitet

Po završetku glasovanja koordinatora/mentora te konačne odluke stručnoga žirija, a prije svečanoga proglašenja pobjednika nazočnima se obratio Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije.

– Cilj projekta »Čuvari baštine« jest poticanje darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine.

Ivica Zelić i Dragan Šupe iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

Kada smo krenuli u ovaj projekt, koji je u ime Centra doslovno iznio na svojim leđima kolega Dragan Šupe bili smo duboko svjesni da će učenički projekti upravo na ovakav način pridonijeti izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte.

Hvala svima na sudjelovanju. Veselimo se idućoj školskoj godini i novim predivnim projektima.

Ujedno i velika hvala članovima ocjenjivačkog suda Matei Dorčić, Mariju Matijeviću, Josipu Bujasu, Draganu Šupi i Anti Jurčeviću na velikomu trudu i entuzijazmu, a i hrabrosti, jer izabrati najbolje nije bilo lako – istaknuo je ravnatelj Centra Ivica Zelić.

Po dodijeli nagrada i završetku same manifestacije u ime organizatora »spiritus movens« čitavoga projekta Dragan Šupe uputio je posebnu pohvalu mališanima iz Osnovne škole Srinjine koji su se veselili uspjesima drugih škola bez obzira što su i sami bili na korak do nagrade, a i svim drugim školama i njihovim voditeljima. Da je bilo koja škola dobila glavnu nagradu to ne bi bilo nezasluženo.

Nagrađeni projekti

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji osnovnih škola
1. mjesto – OŠ Slatine
2. mjesto – OŠ Manuš
3. mjesto – OŠ Milana Begovića Vrlika

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji srednjih škola
1. mjesto – Zdravstvena škola Split
2. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir
3. mjesto – Industrijska škola Split

Kategorija ukupni pobjednici koja je ujedno i kategorija u kojoj su timovi dobili novčane nagrade za opremanje škole
1. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir za projekt »Balature moga grada«
2. mjesto – OŠ Slatine za projekt »Prizidnica srca moga«
3. mjesto – Zdravstvena škola Split za projekt »Šumsko blago«

Ogledni projekti

Matea Dorčić, dipl. iur. Voditeljica pododsjeka za granice pomorskoga dobra, održavanje i planiranje na pomorskom dobru i ekologiju mora Splitsko-dalmatinske županije kao članica stručnoga žirija istaknula je važnost ovakvih projekata.

Posebnu živost čitavoj konferenciji dali su osnovci sa svojim projektima

– Kada sam dobila poziv CI SDŽ za sudjelovanjem u radu ocjenjivačkoga suda na natječaju »Skrivena blaga mista moga« nisam ni u primisli imala da će ocjenjivački posao biti toliko zahtjevan. Radovi u obje kategorije; osnovne i srednje škole, toliko su sadržajno kvalitetni, sveobuhvatni i izazovni da je bilo gotovo nemoguće izabrati samo šest najboljih.

Zadaća nam se na kraju svela, uz puno analize i diskusije, na odabir »najboljeg od najboljih«. Svojim su radovima djeca pokazala zavidnu maštu i kreativnost, ali i vještinu prezentacije i promidžbe.

Konferencija održana u antičkoj Saloni bila je pravi pogodak jer omogućila svakomu od 29 projekata da se predstave i zabljesnu u punomu sjaju. Iskoristila bih ovu priliku čestitati svim nagrađenima, sudionicima, koordinatorima i učiteljima, ali i kolegama iz CI SDŽ na hrabrosti i inicijativi da u uvjetima »novog normalnog« započnu ovu predivnu priču.

Ponosna sam i zahvalna što sam bila mali dio ovoga velikog projekta – zaključila je Mate Dorčić.

Osvrćući se na uspješnost prve godine ovoga hvalevrijednoga projekta Dragan Šupe iz Centar izvrsnosti SDŽ istaknuo je značaj u specifičnome, suvremenome pristupu i modelima rada.

-Prilikom promišljanja aktivnosti kojima bismo poticali izvrsnost i potencijalnu darovitost u društveno humanističkom području bilo nam je jasno da moramo istražiti drugačije modele od onih postojećih u već etabliranim centrima izvrsnosti.

Društveno humanističko područje dugo je u našemu obrazovnom sustavu poistovjećeno s gomilanjem informacija umjesto s kreacijom. Iz toga smo razloga program usmjerili kreaciji.

Kada bih jednom rečenicom opisao ovogodišnja događanja u programu »Čuvari baštine« rekao bih da smo imali namjeru u šumi tražiti zeca, a našli smo medvjeda.

Naše škole skrivaju ogroman kreativan potencijal i jedan mala iskra bila je dovoljna da rasplamsa požar kreativne energije koji smo dobili. Izabrati najbolje projekte bilo je izrazito teško i ponosni smo na sve škole i njihove projektne timove.

Škole i svi sudionici ujedno su i najzaslužnije za sve što je napravljeno.

STUDENTI UMJETNIČKE AKADEMIJE U SPLITU NA TERENSKOJ NASTAVI PO SOLINSKIM LOKALITETIMA – Restauratori, Salona i »rasturatori«

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Arheološki lokaliteti u solinskom gradskom središtu idealna su podloga na kojoj studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta odnosno arheološke baštine

Studentice treće godine konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu predvođene doc. dr. sc. Mionom Milišom, a u suradnji s JUK »Zvonimir« Solin u sklopu nastave posjetile su solinske arheološke lokalitete u gradskomu središtu, točnije lokalitete u zoni »B« arheološke zaštite.

Situacija s lokalitetima koji u središtu suvremenoga Solina kroz kvalitetnu ili pak ikakvu prezentaciju nisu uspjeli ostvariti svoj kulturološki, a time ni društveno identitetski potencijal kod studentica je sudeći prema njihovu interesu i komentarima ostavila dubok dojam.

Specifična rješenja u arheološkomu lokalitetu u Gradini ostavila su poseban dojam na stasajuće stručnjake s područja konzervacije-restauracije

Štoviše uspješnom terenskom nastavom u samomu je začetku dogovoren nastavak ovoga oblika međuinstitucionalne suradnje.

Sadržaji usvojeni na kolegiju »Konzervacija-restauracija arheološke baštine 2« koji se sluša na jednom od 4 specijalistička usmjerenja Odsjeka za konzervaciju i restauraciju – Konzervacija-restauracija metala i arheološke baštine tako su terenskom nastavom u solinskomu gradskom središtu dobili na dodatnomu značaju.

Kontroverzni lokalitet na kojemu je nedavno pronađen pa izgubljen dio gradskih bedema koji su štitili salonitansku luku, dio antičke ulice uz samostan svetoga Rafaela, gradilište budućega Kulturno-informativnoga centra sa senzacionalnim nalazima antičkih mozaika, arhitektonski sklop uz Istočnu salonitansku baziliku na kojemu će se uskoro podići stambeno poslovna zgrada te u konačnici Gradina u kojoj se uređuje nova ljetna pozornica idealan su poligon na kojemu studenti sa stručnoga gledišta mogu izravno uočiti kulturne i društvene potencijale, ali nažalost istom i neprimjerene sustave, metode i tehnike pri revitalizaciji lokaliteta.

Ostatci antičkoga bedema pronađeni pa izgubljeni na lokalitetu jugoistočno od Gospina otoka

– Tumačiti materiju o konzervaciji i restauraciji arheološke baštine studentima u razredu u Splitu uz najveći arheološki lokalitet u Hrvatskoj udaljen tek nekoliko kilometara od te iste predavaonice, bio bi apsurd. Postoji i onaj pametan niz u pedagoškoj edukaciji: »Reci mi i zaboravit ću. Nauči me i možda ću se sjetiti. Uključi me i sigurno ću naučiti.«

Iako su za Salonu svi odavno čuli tijekom školovanja, potrebno je osvijestiti potencijal neistraženih područjâ lokalitetâ, potencijal vrhunskoga arheološkog materijala, te potencijal da zaista dugi niz godina na lokalitetu odrastaju generacije mladih restauratora, arheologa, povjesničara umjetnosti, ali i mnogih drugih struka.

Kao profesori budućim mladim restauratorima, kroz suradnju s raznim kulturnim institucijama, svjedoci smo nepovezanosti i nekoordiniranosti, što samo otežava pokušaj zaštite arheoloških lokaliteta, a tako i arheoloških nalaza koji su posljedica svakoga arheološkog istraživanja – istaknula je doc. dr. sc. Miona Miliša.

LOKALNI IZBORI – Solin u drugom krugu

SOLINSKA KRONIKA 321, svibanj 2021.

Po prvi puta u suvremenoj gradskoj povijesti nakon provedenoga prvoga kruga lokalnih izbora 16. svibnja 2021. stanovnici Solina u drugomu će krugu odlučivati o prvomu čovjeku grada. Izbor je između aktualnoga gradonačelnika Dalibora Ninčevića (HDZ) koji je u prvomu krugu s 3 912 glasova ili 41.99 posto u srazu s Vedranom Duvnjakom (NLM) s 2 616 glasova ili 28.08 posto. Na izbore je izišlo 43.34 posto birača

KANDIDACIJSKE LISTE I IZBOR ČLANOVA GRADSKOG VIJEĆA GRADA SOLINA

BOLJI SOLIN – BS

Za stranku Bolji Solin na izborima je glasovalo 859 glasača ili 9.46 posto čime su osvojili dva vijećnička mjesta dok je za Davora Mikasa kao kandidata za gradonačelnika glasovalo 858 glasača.

Nositelj kandidacijske liste: DAVOR MIKAS
Kandidatkinje/kandidati:

1. DAVOR MIKAS
2. JOSIP BRČIĆ;
3. BRANKO PARAT;
4. ANGELIKA DRNAS;
5. MARKO SMOLJO;
6. KRISTIAN PETROVIĆ;
7. MARIJAN BOBAN;
8. ANTONIJA MILIŠIĆ JADRIĆ;
9. NATALIJA ROGULJIĆ;
10. NIVES MILETIĆ;
11. PETAR DOMAZET;
12. JOŠKO GRUBIĆ;
13. IVICA BIKIĆ;
14. RENATA MODRIĆ;
15. NIKO REŽIĆ;
16. KATIJA LIVAJA;
17. DENI BOBEK;
18. MIRANDA MAJIĆ;
19. IVAN DOMAZET;

DOMOVINSKI POKRET – DP

Domovinski pokret pak u Solinu je dobio 757 glasova ili 8.34 posto čime su osvojili jedno mjesto u Gradskomu vijeću, a njihov kandidat za gradonačelnika Tihomir Bečko 886 glasova ili 9,51 posto.

Nositelj kandidacijske liste: TIHOMIR BEČKO
Kandidatkinje/kandidati:

1. TIHOMIR BEČKO;
2. IVICA PRIMORAC;
3. FILIP BRČIĆ;
4. TOMISLAV JURIĆ;
5. MATKO SARIĆ;
6. DIANA BARIŠIĆ;
7. JOSIP MAROVIĆ;
8. IVAN ČAVKA;
9. MARIJANA PERIŠA;
10. ANĐELA BEŠLIĆ;
11. ENA RADMILO;
12. IVAN MIŠIĆ;
13. IRENA GALIĆ;
14. VESNA JURIĆ;
15. DAMIR MANDIĆ;
16. DINKA JELČIĆ;
17. JAKICA RADNIĆ;
18. ŽELJKO GRANIĆ;
19. MARIJANO BATURINA;

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA – HDZ
HRVATSKA STRANKA UMIROVLJENIKA – HSU

Solinski HDZ i HSU dobili su 3 456 glasova ili 38.09 posto osvojivši time 8 vijećničkih mjesta dok je njihov kandidat za gradonačelnika Dalibor Ninčević dobio 3 912 glasova ili 41.99 posto čime je ušao u drugi krug lokalnih izbora.

Nositelj kandidacijske liste: DALIBOR NINČEVIĆ

Kandidatkinje/kandidati:

1. DALIBOR NINČEVIĆ;
2. RENATO PRKIĆ;
3. ZDRAVKO PERKO;
4. JOSIP MARKOVIĆ;
5. IVANA SEDLAR;
6. ŽELJKO LJUBIČIĆ;
7. MARILENA BABIĆ;
8. ILIJA KOKEZA;
9. GORAN MILIČEVIĆ;
10. NIKOLA ĆENAN;
11. JOSIP JURIĆ;
12. VATROSLAV JAPIRKO;
13. IVAN SKELIN;
14. IVAN SPAJIĆ;
15. ANTONIJA TOMIČIĆ;
16. JOZO DUVNJAK;
17. MARIJA MAROVIĆ;
18. MARIJANA BARIČEVIĆ;
19. DRAGAN MARETIĆ;

HRVATSKA DEMOKRŠĆANSKA STRANKA – HDS

Solinski HDS osvojio je 157 glasova ili 1.73 posto te je time ostao bez članova u Vijeću.

Nositelj kandidacijske liste: IVICA ČERINA
Kandidatkinje/kandidati:

1. IVICA ČERINA;
2. ANTE VUKOVIĆ;
3. MLADEN JUKIĆ;
4. ZDENKO MILANOVIĆ;
5. ANTE DELIĆ;
6. MARIJA ĆAPETA
7. ANKA JADRIĆ;
8. DUBRAVKA VUKOVIĆ;
9. LUKICA ŠOLIĆ;
10. ŽELJKO BOKO;
11. IVANA BRNAS;
12. MARIJA KOZINA;
13. DRAGO BUBIĆ;
14. STIPE BARUN;
15. JURE VRGOČ;
16. ANTE BALIĆ;
17. IVANA VUČKOVIĆ;
18. ALENKA VUČKOVIĆ;
19. ANA ČERINA;

MOST

Solinski ogranak Mosta osvojio je 457 glasova ili 5.03 posto čime su dobili jednoga člana u Vijeću.

Nositelj kandidacijske liste: MIRKO ROGULJIĆ
Kandidatkinje/kandidati:

1. MIRKO ROGULJIĆ;
2. MARKO PAŠALIĆ;
3. SONJA MLAČIĆ;
4. KLARA BUŠIĆ;
5. MATIJA GLIBOTA;
6. SANDA ISLAMI;
7. MARINA UJEVIĆ;
8. SLOBODAN BALIĆ;
9. MIŠKO KOZINA;
10. ŽELJANA PELIVAN;
11. MARINA ŠKOKIĆ;
12. DIVNA BUZOV;
13. DARKO BARANOVIĆ;
14. DUJE BALIĆ;
15. KRISTINA LOVRIĆ;
16. STJEPAN BUŠIĆ;
17. SANJA ROGULJIĆ;
18. ANA PAŠALIĆ;
19. MARIN MANDIĆ;

NEZAVISNA LISTA MLADIH – NLM

Solinski NLM je s 2 575 ili 28.38 posto glasova osigurao mjesto za šestero članova u Gradskomu vijeću. Njihov je pak gradonačelnički kandidat Vedran Duvnjak s osvojenih 2 616 glasova ili 28.08 posto ušao u drugi krug.

Nositelj kandidacijske liste: VEDRAN DUVNJAK
Kandidatkinje/kandidati:

1. VEDRAN DUVNJAK;
2. GORAN MILAVIĆ;
3. IVAN ANDABAK;
4. ANITA PERKOVIĆ MILIŠIĆ;
5. DAMIR BEKAVAC;
6. IVAN KALAICA;
7. ANITA TEŠIJA;
8. MARKO SUMAN;
9. PETAR BOTICA;
10. IVAN RUBIĆ;
11. NADA GAVRIĆ;
12. ANA NINČEVIĆ;
13. STANKO NINČEVIĆ;
14. MIRJANA BARIŠIĆ;
15. SARA ŠALINOVIĆ;
16. TIHANA PETRA HERCEG;
17. IVANA TENTE;
18. JOSIP HERCEG;
19. JOŠKO ĆUKUŠIĆ;

SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA HRVATSKE – SDP

Solinski SDP je s 456 ili 5.02 posto osvojenih glasova osigurao jedno mjesto u Gradskomu vijeću, dok je njihov kandidat za gradonačelnika Mario Jaman osvojio 455 ili 4.88 posto glasova.

Nositelj kandidacijske liste: MARIO JAMAN
Kandidatkinje/kandidati:

1. MARIO JAMAN;
2. HELENA ČERINA;
3. MIROSLAV JAMAN;
4. PETRA JELAVIĆ-ČIČIĆ;
5. BERNARDA VIDAN;
6. ANDREA BOTICA;
7. MARINKO KLJAKOVIĆ-GAŠPIĆ;
8. PETRA BILIĆ;
9. ZDRAVKO RELJIĆ;
10. TANJA BOBAN;
11. ZORAN MIHAJLOVIĆ;
12. DOLORES JAMAN;
13. LJILJANA GALIĆ;
14. IVAN PIACUN;
15. ROBERT ŠERIĆ;
16. ANĐELKO ŽIVALJIĆ;
17. DRAGANA JAMAN;
18. DARKO VOJKOVIĆ;
19. MARINKO BOBAN;

ŽELJKO KERUM – HRVATSKA GRAĐANSKA STRANKA – HGS

Solinski ogranak HGS-a osvojio je 356 glasova ili 3.92 posto čime nema predstavnika u Gradskomu vijeću dok je njihov kandidat za gradonačelnika Josip Kerum osvojio 344 glasa ili 3.69 posto.

Nositelj kandidacijske liste: JOSIP KERUM
Kandidatkinje/kandidati:

1. JOSIP KERUM;
2. OGNJEN BAČIĆ;
3. ANA ŠIMIĆ;
4. IRENA GRACIN;
5. MARIJA MIKELIĆ;
6. ŠIME LOVRIĆ;
7. DORA LIVAJA;
8. LUKA VLAIĆ;
9. ANITA MAJSTROVIĆ;
10. IVAN ŠERIĆ;
11. DANIJELA SUČIĆ;
12. MARKO ČERINA;
13. JOSIPA JELIČIĆ;
14. NEVEN PETROVIĆ;
15. JOSIP RADOJA;
16. JOSIPA PETROVIĆ;
17. MIA TOKIĆ;
18. PETROSLAV SAPUNAR;
19. MARIN MILIŠIĆ;

KOMENTARI NA REZULTATE IZBORA NOSITELJÂ LISTA

DAVOR MIKAS (BS)

Bolji Solin je na ovim izborima dobio dva vijećnika u Gradskomu vijeću. Iskreno, očekivali smo više, ali birači su očito prepoznali drugu opciju. O mogućnostima eventualnih koalicija ćemo razgovarati kada se svi rezultati dovedu do kraja. Ono što mogu najaviti je da ćemo kao stranka nastaviti s dosadašnjim smjerom djelovanja.

TIHOMIR BEČKO (DP)

Rezultati ovih izbora potvrđuju da naši građani žele promjene i to su jasno pokazali. Mene očito nisu prepoznali kao osobu koja će im donijeti te promjene već NLM kojem čestitam na velikom rezultatu. U svakom slučaju drugi krug je nešto novo za grad Solin.

DALIBOR NINČEVIĆ (HDZ)

Zahvaljujem svim biračima, a posebno onima koji su iskazali povjerenje meni kao kandidatu za gradonačelnika i listi HDZ-a. Čestitam svim sudionicima izbora pa tako i mom suparniku u drugomu krugu. I dalje ćemo voditi afirmativnu politiku te se iskreno nadam da će građani prepoznati naš rad i iskazati mi povjerenje u drugom krugu.

MIRKO ROGULJIĆ (Most)

Smatram da je Most u Solinu istinski pobjednik izbora jer smo na političkoj sceni grada prisutni tek dva mjeseca, a osvojili smo vijećnički mandat. Općenito gledano dobro je da konačno imamo protutežu HDZ-u koji se otuđio od naroda. U drugomu krugu planiram dati podršku kandidatu NLM-a Vedranu Duvnjaku.

VEDRAN DUVNJAK (NLM)

Zahvalio bih svima koji su izašli na izbore i dali nam priliku da uđemo u drugi krug izbora za gradonačelnika. Za mene rezultat ovih izbora nije iznenađenje jer znam na koji način funkcioniramo i radimo već četiri godine. Nadam se da će u drugomu krugu biti još veća izlaznost i da ćemo odnijeti pobjedu.

MARIO JAMAN (SDP)

Nisam zadovoljan rezultatima izbora jer sam kao kandidat za gradonačelnika očekivao najmanje 10 posto glasova birača, a kada je u pitanju stranka očekivao sam dva mandata u Gradskomu vijeću. Građani su rekli svoje i pred nama je drugi krug na kojemu će birači donijeti konačnu odluku.

REZULTATI IZBORA ZA ČLANOVE VIJEĆA MJESNIH ODBORA

Mjesni odbor Centar

Od ukupno 2670 birača glasovalo je 1256 birača (47.04%). Važećim je utvrđeno 1205, a nevažećim 51 glasački listić.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, Domovinski pokret – DP – nositelj liste Kristian Petrović, dobila je 193 glasa (16,02 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Miroslav Kurtović, dobila je 464 glasa (38,51 %) i 3 člana u Vijeću mjesnog odbora. Treća lista Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Stanislav Šarić, dobila je 386 glasova (32,03%) te dva člana u Vijeću mjesnoga odbora.
Lista broj 4 Socijaldemokratska partija Hrvatske – SDP – nositelj liste Mario Jaman, dobila je 162 glasa (13,44 %),i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Centar -Solin čine:

Kristian Petrović (BS, DP)
Miroslav Kurtović (HDZ)
Dubravka Delić (HDZ)
Stjepan Tokić (HDZ)
Stanislav Šarić (NLM)
Gabrijel Goić (NLM)
Mario Jaman (SDP)

Mjesni odbor Sveti Kajo

Od ukupno 3103 birača glasovalo je 1216 birača (39,18%). Važećim je utvrđeno 1183, a nevažećim 33 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Joško Grubić, dobila je 230 glasova (19,44 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora.
Lista broj 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ivan Čavka, dobila je 92 glasa (7,78 %), nema članova u Vijeću mjesnog odbora.
Treća lista Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Željko Ljubičić, dobila je 428 glasova (36,18 %),i tri člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Anita Perković Milišić, dobila je 433 glasa (36,60 %),i tri člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Sv. Kajo – Solin čine:

Joško Grubić (BS)
Željko Ljubičić (HDZ)
Mijo Božić Pavletić (HDZ)
Željka Drašković (HDZ)
Anita Perković Milišić (NLM)
Josip Herceg (NLM)
Mirjana Barišić (NLM)

Mjesni odbor Kučine

Od ukupno 900 birača glasovalo je 455 birača (50,55 %). Važećim je utvrđeno 439, a nevažećim 16 glasačkih listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, MOST – nositelj liste Dinko Roguljić, dobila je – 98 glasova (22,32%),i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Josip Matković, dobila je 122 glasa (27,79 %), te dva člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista pod brojem 3 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Ivan Bekavac, dobila je 219 glasova (49,89 %),i time 4 člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Kučine čine:

Dinko Roguljić (BS, MOST)
Josip Matković (HDZ)
Antonija Tomičić (HDZ)
Ivan Bekavac (NLM)
Sara Šalinović (NLM)
Luka Vrdoljak (NLM)
Ivan Jozinović (NLM)

Mjesni odbor Mravince

Od ukupno 1451 birača glasovalo je 686 birača (47,27 %). Važećim je utvrđeno 662, a nevažećim 24 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS, Domovinski pokret – DP – nositelj liste Mirela Suman, dobila je 109 glasova (16,47 %), i time jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ivo Bućan, dobila je 304 glasa (45,92 %), te tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista 3 Nezavisna lista mladih – NLM- nositelj liste Tomislav Tente, dobila je 249 glasova (37,61%)i time 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Mravince čine:

Mirela Suman (BS, DP)
Ivo Bućan (HDZ)
Grgo Bućan (HDZ)
Marija Marović (HDZ)
Tomislav Tente (NLM)
Mate Mardešić (NLM)
Frane Drnas (NLM)

Mjesni odbor Srednja strana

Od ukupno 4019 birača glasovalo je 1901 birača (47,30%).Važećim je utvrđeno 1828, a nevažećim 71 glasački listić.
Lista pod brojem 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Ivica Bikić, dobila je 162 glasa (8,86 %),i time nema članova u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ivan Mišić, dobila je 178 glasova (9,74 %)te je i ona bez članova u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ilija Kokeza, dobila je 856 glasova (46,83 %)te time 4 člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Stanko Ninčević, dobila je 632 glasa (34,57 %) i 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Srednja strana čine:

Ilija Kokeza (HDZ)
Ante Baričević (HDZ)
Tomislav Boban (HDZ)
Ivana Božić (HDZ)
Stanko Ninčević (NLM)
Alen Milanović (NLM)
Nada Gavrić (NLM)

Mjesni odbor Priko vode

Od ukupno 6004 birača glasovalo je 2335 birača (38,89 %). Važećim je utvrđeno 2243, a nevažećim 88 glasačka listića.
Lista broj 1 Bolji Solin – BS – nositelj liste Jozo Bosančić, dobila je 392 glasa (17,48 % ), i time jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 2 Domovinski pokret – DP – nositelj liste Ena Radmilo, dobila je 266 glasova (11,86 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora.
Lista broj 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Miroslav Dugeč, dobila je 797 glasova (35,53 %) te 3 člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 4 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Goran Milavić, dobila je 788 glasova (35,13 %) i dva člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnog odbora Priko vode čine:

Jozo Bosančić (BS)
Ena Radmilo (DP)
Miroslav Dugeč (HDZ)
Niko Vilogorac-Gamulin (HDZ)
Ivana Beck (HDZ)
Goran Milavić (NLM)
Joško Ćukušić (NLM)

Mjesni odbor Vranjic

Od ukupno 950 birača glasovalo je 530 birača (55,78 %). Važećim je utvrđeno 511, a nevažećim 19 glasačkih listića.
Lista broj 1 Domovinski pokret – DP, Bolji Solin – BS – nositelj liste Antonija Milišić Jadrić dobila je 94 glasa (18,40 %), i jednoga člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista broj 2 Kandidacijska lista grupe birača A – strana Vranjica – nositelj liste Mariana Grubić dobila je 214 glasova (41,88 %),te time tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista broj 3 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Josip Jurić, dobila je 203 glasa (39,73 %), i tri člana u Vijeću mjesnoga odbora.

Vijeće mjesnog odbora Vranjic čine:

Antonija Milišić Jadrić (DP, BS)
Mariana Grubić (A – strana Vranjica)
Martina Vukić (A- strana Vranjica)
Rea Jurić (A – strana Vranjica)
Josip Jurić (HDZ)
Vesna Ružić (HDZ)
Jerko Jurić (HDZ)

Mjesni odbor Rupotina

Od ukupno 2100 birača glasovalo je 917 birača (43,66 %). Važećim je utvrđeno 872, a nevažećim 45 glasačkih listića.
Lista broj 1 Domovinski pokret – DP, Bolji Solin BS – nositelj liste Marijan Boban, dobila je 201 glas (23,05 %), te jednoga člana u Vijeću mjesnoga odbora. Lista broj 2 Hrvatska demokratska zajednica – HDZ – nositelj liste Ivan Spajić, dobila je 304 glasa (34,86 %), te time tri člana u Vijeću mjesnog odbora. Lista pod brojem 3 Nezavisna lista mladih – NLM – nositelj liste Ivan Andabak, dobila je 367 glasova (42,09 %),i time 3 člana u Vijeću mjesnog odbora.

Vijeće mjesnoga odbora Rupotina čine:

Marijan Boban (DP, BS)
Ivan Spajić (HDZ)
Tomislav Višević (HDZ)
Lorena Đula (HDZ)
Ivan Andabak (NLM)
Toni Meštrović (NLM)
Ivan Crljen (NLM)

IN MEMORIAM – Bogdan Žižić (Solin, 18. XI. 1934. – Zagreb, 29. travnja 2021.)

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: don Josip DUKIĆ

DRAGI BOGDANE…

Toga travanjskog popodneva kada smo se posljednji put čuli govorio si teško.
Osjetio sam da napuštaš ovaj svijet…
Kada me je Ivo Babić nazvao,
znao sam da si već otišao.
Vratio si se svojim roditeljima i didu Anti,
»čuvaru solinskih izkopina«, o kojem si mi često govorio.
Otišao si don Frani, braći Parać i slikaru Jozi,
koji su nam bili omiljena tema u zagrebačkom Palaceu…
Dragi Bogdane, Ivo B. me do tebe doveo, pa ti zajedno zahvaljujemo na tvojoj iskrenoj duši, na tvom radu, a osobito na filmu o triljskom kraju…
Otpočini u blizini Dujma i salonitanskih mučenika, u tvojoj i našoj Rici.

Vječni žubor Jadra i mirisi Salone

Sto trideset dva dana nakon ukopa don Frane Bulića na Manastirinama (29. VII. 1934.), u Solinu je rođen Bogdan Žižić (18. XI. 1934.). Kao redatelj i scenarist bavio se filmom preko četiri desetljeća. Autor je brojnih igranih i dokumentarnih filmova. O svom životu nam je ostavio dragocjenu knjigu »Pješčana ura« (2009.). Umro je u Zagrebu 29. travnja 2021. Toga dana u Splitu, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika otvorena je izložba o sv. Jeronimu. Nitko prije otvorenja nije znao da je otišao još jedan Dalmatinac…

Bogdan je po ocu bio tijesno povezan s don F. Bulićem, koji je krajem 19. stoljeća u vrijeme gradnje Tusculuma, zgrade u predjelu salonitanskih iskopina, uzeo u službu Bogdanovog djeda Antu Žižića Banova. Po dovršetku izgradnje, »did Ante« se zajedno sa svojom obitelji preselio u Tusculum. Postao je, kako se 3. lipnja 1902. potpisao u pismu don Frani, »čuvar solinskih izkopina«, zapravo don Franina »desna ruka«, uz koga je u odrasloj dobi naučio čitati i pisati. Bogdan je zahvaljujući toj povezanosti odrastao u ambijentu stare Salone i starohrvatskih iskopina. U nemirnom ratu čak u dva navrata njegova obitelj je tražila smiraj u Tusculumu, spavajući u nekadašnjoj Bulićevoj radnoj sobi, tada prepunoj Bulićevih predmeta, diplomâ i priznanjâ iz čitave Europe. Sve je to Bogdana snažno obilježilo. Svaki put kada bi razgovarali, Salona, don Frane i did Ante su bili neizostavna tema.
Dragi Bogdane, hvala ti što si mi nekoć poslao svoje filmove o don Frani i Saloni, koje sam prikazivao studentima. Bio sam presretan kada sam baš s tim studentima u don Franinoj ostavštini nekadašnjoj Teologiji u Splitu pronašao pismo tvoga dida Ante, kojega je on uputio don Frani iz Tusculuma 3. lipnja 1902. To je pismo svjedok teškoga vremena za don Franu i salonitanske teme, kada se on pravno sporio s don Petrom Kaerom u svezi mučenika Dujma. Tvoj did Ante u pismu vodi »teološku raspravu« s don Petrom i o svemu obavještava don Franu. Nakon što si primio kopiju pisma, odmah si me nazvao i iskazao mi tebi svojstvenu zahvalnost.

Konzervatorski odjel Split, Ostavština F. Bulića: Tusculum 1904., A. Žižić, J. Stadler, F. Bulić

Bogdan Žižić je u Zagrebu diplomirao pravo, ali je na kraju u njemu prevladala ljubav prema filmu. I za to su bile presudne godine proživljene u Solinu, tada bez kinodvorane, kada su Slovenci, zaposleni u tvornici cementa Majdan, prikazivali djeci kratke filmove u svom stanu na pogužvanom platnu. Bilo je to za Bogdana jako emotivno i nadahnjujuće iskustvo, koje je na kraju urodilo plodom. Tijekom svoga podužeg života snimio je brojne filmove i za njih primio brojne nagrade i priznanja (Pula, Beograd, Oberhausen, Leipzig, Krakow, Sofija, Trst, New York, Atlanta; nagrada Vladimir Nazor, nagrada Oktavijan, nagrada Zagrebačkog salona, itd.).

Od filmova treba izdvojiti cjelovečernje igrane: Kuća (1975.); Ne naginji se van (1977.), Rani snijeg u Münchenu (1984.); srednjemetražne igrane: Kvartet /po Milanu Begoviću/ i Kuća duhova /po K. Š. Gjalskom/; kratke igrane: Madeleine, mon amour (1971.), Putovanje (1972.), Šala (1973.), Nož (1974.), Posljednja utrka (1975.), Moji dragi susjedi (1976.) te dokumentarne: Poplava (1964.), Maturanti (1965.), Jasenovac (1966.), Otkopčati dugme (1967.), S one strane mora (1967.), Stećci (1968.), Jutro čistog tijela (1969.), Pohvala ruci (1971.), Gastarbeiter (1972.), Živjeti (1972), Ivana (1980.), Presa (1982.), 1000 godina Pazina (1983.), Jedan život (1984.), Emanuel Vidović (1985.), Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu (1985.), Vlaho Bukovac (1988), Celestin Medović (1991.), Goli otok (1994.), S onu stranu mora (1997.), Jedna vukovarska priča (2002.), Palača sunca (2006.), Dragi Vincent (2007.), Udar na sjećanje / Damnatio Memoriae (2007.), Josip Slade, graditelj (2007.), Vlado Gotovac / Moj slučaj (2008.), Druga Venecija (2010.), Cetinom do Trilja (2011.), Stoljeće kinematografije u Splitu (2011.), Ejnar Dyggve – građanin Solina (2016.).

Katolički bogoslovni fakultet Split, Ostavština F. Bulića, Salona Christiana V, br. 32, Pismo A. Žižića F. Buliću, Salona, 3. VI. 1902.

Dragi Bogdane, osobito si volio snimati dokumentarne filmove i često si mi govorio da »njihova draž leži u prethodnoj nezadanosti«. U to sam se uvjerio nakon što si mi omogućio biti s tvojom snimateljskom ekipom, u društvu s tvojim vjernim pratiteljem i prijateljem Matom Čuljkom, kada smo od 24. do 30. svibnja 2011. snimali film Cetinom do Trilja. Počeli smo na izvoru Cetine, a završili u Splitu, u don Franinom Arheološkom muzeju. Na završnom snimanju bio je Joško Belamarić, koji nas je pored spomenikâ iz Tilurija filmski uveo u triljsku prošlost. Dragi Bogdane, na dan kada si otišao, u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika susreo sam upravo Joška te mu prije otvorenja izložbe o sv. Jeronimu prenio vijest o tvom odlasku. Dan kasnije, tu sam vijest telefonski podijelio i s Matom Čuljkom, s kojim sam vodio dugi razgovor, u kojem si svojim duhom bio prisutan… Baš kao nekada.

Dragi Bogdane, bila je za mene povlastica i čast s tobom i za tebe raditi na prikupljanju materijala za scenarij i promišljanju naslova filma. S nostalgijom se sjećam našega susreta u režiji Hrvatske radiotelevizije, kada smo dotjerivali film prije prvog prikazivanja. Film je bio jedan od 55 darova Trilju u prigodi 800. obljetnice prvog spomena Trilja u pohrvaćenom obliku (1210. – 2010.). I na kraju, pretpostavljam da si ti »glavni krivac« što se film o triljskoj baštini često prikazuje na nacionalnoj televiziji. Hvala ti na tome!

Ljeskava Cetina i triljska grotulja oko Bogdanovog vrata

Bogdanova veza s triljskim krajem stalno je jačala, što je on sâm opisao u svom intervjuu za triljski časopis Triljski most (Pokretnim slikama do izvora, u: Triljski most, br. 3, 2008.):
»Prvi put sam bio u Trilju sa svojim pokojnim ocem, prije sedamdeset godina! Bio sam tada četverogodišnji dječak, ali pamtim kako smo sjedili na otvorenom, uz samu Cetinu, i bili podvoreni žabljim kracima!

Snimanje filma Cetinom do Trilja, Cetina, 24. V. 2011.: B. Žižić i M. Čuljak.

Pretprošle sam godine, zajedno sa svojim prijateljem, pomorskim kapetanom Stipom Malešom, posjetio Trilj i njegovu jedinstvenu okolicu zahvaljujući isključivo Vašem pozivu, ljubaznosti i gostoprimstvu. Panorama Trilja, njegovih mostova i ljeskave Cetine uzvodno, viđenih s brežuljka na kojemu su prije dvadesetak stoljeća boravili rimski legionari, nezaboravna je. Jedinstvena je i Čačvina sa svojim nadgrobnim križevima, epitafima i krajolicima uokolo nje. Imao sam tada čast upoznati i Vašu užu obitelj u Košutama i na licu Vašega oca osjetiti gastarbajtersku sudbinu o kojoj sam govorio odgovarajući na jedno od Vaših prethodnih pitanja.

Najmanje što Trilj i dio cetinskog kraja koji gravitira Trilju zaslužuju po svojoj burnoj povijesti, kulturnoj prošlosti, prirodnim ljepotama i svojim ljudima /nekada i danas/, dokumentarac je koji će to valjano prikazati i ispričati. Sa zadovoljstvom bih ga realizirao i čvrsto vjerujem da će se to i dogoditi.«

Dragi Bogdane, nakon tvoga odlaska razveselio me je naš prijatelj, pomorski kapetan Stipe kada mi je rekao da ste se nedavno čuli i o svemu prijateljski razgovarali. Siguran sam da vam je to obojici puno značilo prije tvoga putovanja. Vijest o tvom odlasku podijelio sam i sa svojim ocem, gastarbajterom tvoje dobi…

Zgb. 8. 09. 2008.
Dragi d. Josipe,
evo šaljem obećano!
(Danas je mala Gospa i moje su misli u Solinu mojega djetinjstva).
Prijateljski
Tvoj Bogdan Žižić

»Nadam se da ću biti i pokopan u Solinu, u obiteljskoj grobnici na Gospinu otoku i da će moja duša slušati vječni žubor jedva desetak metara udaljene solinske rijeke Jadra.« (Pokretnim slikama do izvora, u: Triljski most, br. 3, 2008.).

Košute, 15. svibnja 2021.
Na blagdan Salonitanskih mučenika

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću