U GALERIJI »ZVONIMIR« OTVORENA IZLOŽBA U POVODU 200 GODINA SUSTAVNIH ISTRAŽIVNJA SALONE »U TEMELJIMA HRVATSKE ARHEOLOGIJE« – Snaga salonitanskoga korijenja

SOLINSKA KRONIKA 326, 15. listopada 2021.
Tekst: Arsen DUPLANČIĆ
Fotografije: Tonči SESER

Izložba autora Arsena Duplančića priređena u organizaciji Arheološkoga muzeja u Splitu i solinskoga »Zvonimira« na jedinstveni način kroz rukopise, crteže i tiskane tekstove prikazuje bogatu, živu i djelotvornu povijest najstarije muzejske ustanove u jugoistočnom dijelu Europe, iznikle na salonitanskim temeljima

Na svečanomu otvorenju izložbe nazočnima su se prigodnim riječima obratili Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu, doc. dr. sc. Dino Demicheli s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te sam autor Arsen Duplančić

U proljeće 1818. car Franjo I. i njegova supruga Karolina Augusta kreću na put po Hrvatskoj i upoznaju nove krajeve koji su nakon pada Napoleona pripali austrijskoj kruni. Putovanje je imalo ne samo politička i vojna nego i kulturološka obilježja koja će biti od izuzetne važnosti za hrvatsku arheologiju. Po dolasku u Split oni su razgledali ostatke Dioklecijanove palače i druge starine te otišli u Solin vidjeti ruševine nekadašnje metropole rimske provincije Dalmacije. Oduševljen viđenim i potaknut mišljenjima stručnjaka car je donio odluku o osnivanju Arheološkog muzeja u Splitu koja je provedena dekretom Dalmatinske vlade od 22. VIII. 1820. godine. Za prvog ravnatelja imenovan je splitski liječnik dr. Carlo Lanza koji je 2. X. 1821. započeo iskopavanja u Saloni pa se taj datum može smatrati početkom sustavnih arheoloških institucionalnih istraživanja ne samo u Saloni već, zbog njihovog kontinuiteta, i u Hrvatskoj.

Dvjestota obljetnica osnivanja Muzeja (1820. – 2020.) i dvjestota obljetnica istraživanja u Saloni (1821. – 2021.) povod su da se javnosti prikaže kako su se u prvih trideset godina razvijali Muzej i radovi u Saloni. Odabrano je upravo to razdoblje jer od 1850. do 1872. nastupa dugo zatišje. Sve opet oživljava 1872. kada ravnatelj postaje Mihovil Glavinić, a zlatno doba obuhvaća vrijeme uprave don Frane Bulića od 1884. do 1926. godine.
Izložba se zasniva na rukopisnoj i tiskanoj građi iz Muzeja, a naročito na izvještajima i grafičkoj dokumentaciji koja najvećim dijelom nije bila poznata ni objavljivana. Njena važnost ogleda se u činjenici da je dio predmeta zbog brojnih selidbi, a i krađa, nestao ili se teško može identificirati. Neki su predmeti u međuvremenu oštećeni, a neki stradali osobito od posolice zbog dugotrajnog smještaja u nekadašnjim skladištima soli. Usporedba današnjeg stanja sa starim crtežima jasno ukazuje na sve to. Opširni pisani izvještaji su važni jer su u njima više puta detaljno popisani svi nalazi, dok su u člancima i knjigama navedeni sumarno.

Budući da je čuvanje spomenika temeljno poslanje Muzeja, za izložbu smo izabrali neke predmete i spomenike koji pokazuju da su još uvijek u Muzeju i da su dostupni bez obzira na to što je od vremena njihova otkrića ili otkupa prošlo između 170 i 200 godina!
Rukopisi, crteži i tiskani tekstovi priređeni za izložbu dio su izvora popisanih i obrađenih u sklopu višegodišnjeg timskog istraživanja građe o arheološkim radovima u Saloni u prvoj polovini XIX. st., a koje se privodi kraju i rezultirat će knjigom s prijevodima izvještaja i cjelokupnom grafičkom dokumentacijom.

Arheološki muzej u Splitu je najstarija muzejska ustanova u jugoistočnom dijelu Europe, njegovi su ravnatelji bili profesori na odsjecima za arheologiju i povijest umjetnosti, dao je vrsne stručnjake i akademike, od 1878. objavljuje naš najstariji arheološki časopis i uz njega se vežu počeci konzervatorske službe. Muzej nije istraživao samo Salonu nego i starohrvatski, odnosno ranosrednjovjekovni Solin koji je, između ostalog, iznjedrio vladarske natpise poput Trpimirovog i Jeleninog. Salona je pak dala veoma velik broj raznih predmeta i spomenika, zdanja zanimljiva za proučavanje civilne i crkvene arhitekture, pružila je izvore za istraživanje povijesti religija itd., a njena povezanost s Muzejom dovela je 1894. do pokretanja međunarodnih kongresa za starokršćansku arheologiju koji se održavaju i danas.

Muzej i istraživanja Salone, kako zbog starosti tako zbog sveobuhvatnosti, nalaze se u temeljima hrvatske arheologije pa otuda i naziv izložbe. Njihova međusobna isprepletenost treba biti poticaj za daljnji još uspješniji rad, za nova otkrića, publikacije i jačanje svijesti da bez dubokog, snažnog i razgranatog korijenja nema postojanog i izdržljivog stabla.

Zgrada Muzeja sagrađena 1836. (AMS, stara fototeka)

U literaturi se uobičajeno pisalo da je zgrada za Muzej podignuta već 1821. što nije točno jer je ona sagrađena 1836. godine. Nakon izgradnje novog Muzeja 1914. i preseljenja spomenikâ, ona je srušena 1928. godine. Bila je to prva zgrada namjenski građena za neki muzej u Hrvatskoj, a sadašnja je, poslije zgrade Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu iz 1888., druga po starosti. Ova fotografija snimljena je 1908. godine.

 

Francesco Lanza, Della topografia dell’antica Salona, Annali dell’Istituto di corrispondenza archeologica 21 (N.S. 6), Roma 1849., str. 269–283. (AMS, R 1964/21)

Carlova otkrića na položaju Hortus Metrodori, zatim četiriju gradskih vrata (s naglaskom na Porta Caesarea) i dijelova amfiteatra, Francesco Lanza je pretočio u članak tiskan 1849. kojemu je dodao kartu Salone s ucrtanim položajima Carlovih istraživanja, tlocrtom amfiteatra s njegovim ostacima, ostacima teatra i tlocrtom glavnih gradskih vrata.

 

 

 

Carl Mohr von Ehrenfeld, Porta Caesarea, 1846. (AMS, grafička zbirka)

Stanje salonitanskih gradskih vrata Porta Caesarea nakon istraživanja vidi se na akvarelu Carrarinog suradnika Carla Mohra von Ehrenfelda (1812. – 1885.), natporučnika ađutanta 4. lovačkog bataljuna. Na desnoj strani uočava se velika naslaga sedre koja se urušila u prosincu 2015. godine.

 

 

 

Alois Beer, Manastirine, oko 1886. (AMS, stara fototeka)

Manastirine s brojnim sarkofazima s natpisima, grobovima i arhitekturom bazilike u više faza stalno su privlačile arheologe, a istraživanja su se intenzivirala od 1883. pod vodstvom don Frane Bulića. Austrijski fotograf Alois Beer (1840. – 1916.) snimio je lokalitet oko 1886. godine.

 

 

 

 

 

Svi tekstovi, slike, grafike i datoteke te njihov raspored podliježu autorskom pravu i drugim zakonima o zaštiti intelektualnog vlasništva. Ne smiju se kopirati u komercijalne svrhe ni u svrhe prosljeđivanja niti mijenjati i upotrebljavati na drugim internetskim stranicama.

SVEČANIM EUHARISTIJSKIM SLAVLJIMA PROSLAVLJEN BLAGDAN MALE GOSPE NEBESEKE ZAŠTITNICE SOLINA – Blago vjere, obitelj i jad psovke

SOLINSKA KRONIKA 325, 15. rujna 2021.
Tekst: Silvana BURILOVIĆ CRNOV / smn.hr
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip Mužić je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao…

– Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Marin Barišić na početku svoje propovijedi

– Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku. Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje – oštro je istaknuo biskup Ranko Vidović

Od ranih jutarnjih sati brojni su hodočasnici pohodili Gospinu crkvu na Otoku

Brojni vjernici i hodočasnici i ove su se godine okupili u Gospinu prasvetištu u Solinu na blagdan Male Gospe 8. rujna. Jutarnje euharistijsko slavlje u 8 sati predvodio je prof. dr. sc. don Josip Mužić profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Obraćajući se vjerničkomu puku koji je od ranih jutarnjih sati pohodio solinsko Prasvetište don Josip je istaknuo važnost samoga mjesta na kojemu se vjernici nalaze, važnost Gospina Otoka i tisućljetnoga blaga povijesti koje je u Solinu ostavljeno u polog današnjim generacijama.

Prisjećajući se nadalje velikoga Svetoga Ivana Pavla II. i njegova pohoda solinskomu prasvetištu don Josip je naglasio Marijanski identitet hrvatskoga naroda kojega je upravo svetac naših dana toliko često isticao.

Tumačeći vjernicima misna čitanja don Josip je zaključno rekao kako čuvanje tradicije i baštine počinje upravo od temeljne ljudske društvene jedinice, od obitelji.

Čuvanjem i življenjem onoga što su vjernici naučili i usvojili od svojih majki i očeva, djedova i baka pa čak i pradjedova i prabaka istinski je polog vjere i blago našega naroda.

Slavlje na Izvoru

Središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka u 10 je sati predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, novim župnikom i upraviteljem Svetišta Gospe od Otoka don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Ove je godine radi pandemije izostala procesija s Gospinim kipom.

– Blagdani i svetkovine Blažene Djevice Marije osvjetljavaju Marijin blagoslovljeni život od rođenja do uznesenja. Život Isusove i naše Majke Marije u povezanosti sa svima nama prati nas hodočasnike na istom putu vjere, nade i ljubavi.

Nadbiskup Barišić je u uvodnim riječima naglasio Marijanski identitet Gospina Otoka i Solina

Okupljene na Majčin rođendan, sve vas draga braćo i sestre, hodočasnici i gosti, srdačno pozdravljam, a svim Solinjanima uz blagdan male Gospe čestitam i Dan grada. Gospin rođendan slavimo u Prasvetištu Gospe od Otoka, svetom tlu naših početaka: Memorije rađanja naše nacionalne i duhovne povijesti, kao i memorije nade naše budućnosti. Toj našoj memoriji povijesti i budućnosti podigli smo novu crkvu Svete Obitelji.

Naše povijesno i vjerničko rađanje, vodilo je začetnike hrvatskog kršćanskog rodoslovlja da upravo ovdje, na izvoru nacionalnog identiteta i kršćanskog početka, podignu prvu crkvu posvećenu Marijinu rođenju – Maloj Gospi – rekao je nadbiskup Barišić na početku svoje propovijedi.

Govoreći o slavlju rođendana i najvećem Božjem daru – daru života, nadbiskup je upozorio da taj dar ponekad svodimo na broj, sredstvo, anonimnost pa sve do kategorije problema, a Nebeski Otac koji nas pozva u život i darova nas roditeljima, daje nam sinovsko dostojanstvo, čini nas baštinicima Neba, subaštinicima Kristovim.

Osvrnuvši se na početak nove školske i vjeronaučne godine, koji je povjerio Blaženoj Djevici Mariji, izrazio je nadu da će biti – bez COVID-a – 19, uživo, jer škola nije samo znanje, nego prijateljstvo, razred, društvo, igralište, rođendani…

Isto tako važno je da se proces odrastanja, odgoja i obrazovanja događa u povezanosti svih odgojnih i obrazovnih subjekata: obitelji, škole, Crkve i društva – istaknuo je nadbiskup Barišić.

Obraćajući se roditeljima, prvim i nezamjenjivim odgojiteljima, nadbiskup je istaknuo svu teškoću i potrebnu žrtvu koje današnje roditeljstvo sa sobom nosi.

– Dragi oče i majko, podizati i odgajati djecu nikada nije bilo lako. Danas je to osobito zahtjevno jer izazovi nagrizaju i samu obitelj. Kakvo bi to društvo bilo i kakav bi to odgoj bio bez zdrave i normalne obitelji?!

S ljubavlju i zabrinutošću pratite rast svoje djece, njihovo obrazovanje i odgoj, darujući im sebe, svoje sposobnosti, pažnju i vrijeme, a iznad svega svoju majčinsku i očinsku ljubav.

Budući da ste i sami učenici Krista Gospodina, možete biti uvjerljivi i prihvatljivi učitelji svojoj djeci više svjedočeći primjerom, nego izgovorenom riječju – naglasio je nadbiskup Barišić obrativši se potom učiteljicama i učiteljima, nastavnicama i nastavnicima te profesorima dozvavši im u pamćenje riječi sv. Ivana Pavla II. upućene upravo na Gospinu Otoku.

Vjeroučitelje je podsjetio da su pozvani u školama i u župama mladim naraštajima pomoći upoznati Krista kako bi ga mogli slijediti i za njega svjedočiti.
– Svjesni smo da nitko od nas svećenika, vjeroučitelja, roditelja, odgojitelja nije savršen. Svima nam je potrebno cjeloživotno obrazovanje i odgoj, potrebno je biti trajni učenik da bismo bili dobri učitelji – svjedoci – istaknuo je nadbiskup Barišić završivši svoju homiliju molitvom Maloj Gospi.

Euharistijskomu su slavlju nazočili izaslanici državne te predstavnici lokalne vlasti

Na samom kraju euharistijskoga slavlja vjernicima se obratio i solinski župnik don Ante Čotić zahvalivši Ocu nadbiskupu na poticajnim i ohrabrujućim riječima, svim svećenicima koji su tijekom čitavoga jutra ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pridonijeli proslavi rođenja Blažene Djevice Marije.

Euharistijsko slavlje kojemu su nazočili: izaslanik predsjednika Vlade RH splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora gospodin Ante Sanader, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, (grado)načelnici susjednih gradova, predstavnici crkvenih i društvenih ustanova, predstavnici školstva, policije, vojske, vatrogasaca, te javni i kulturni djelatnici, uveličao je župni zbor i Pučki pivači Gospe od Otoka.

Poslijepodnevno euharistijsko slavlje u 16 sati s blagoslovom djece i bolesnika predvodio je don Ivan Odrljin.

Narod koji (ne)časti usnama

Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završila je svečanim večernjim euharistijskim slavljem koje je na Gospinu Otoku predvodio hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima.

Pozdravnu riječ uputio je nadbiskup Barišić podsjetivši na povijesnu memoriju duhovnih i nacionalnih vrijednosti solinskoga prasvetišta. Proteklih godina u svojstvu solinskog župnika, a sada kao hvarski biskup mons. Vidović uputio je snažne poruke u svojoj propovijedi. Govorio je o majčinstvu Majke Marije i našem sinovstvu, o prednjačenju u hodočašćima u marijanska svetišta ali i u psovci, o međusobnom poštivanju i uvažavanju, o osobnoj i obiteljskoj molitvi.

Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je hvarski biskup mons. Ranko Vidović u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom mons. Draženom Kutlešom župnikom župe Gospe od Otoka i solinskim dekanom don Antom Čotićem i ostalim svećenicima

– Isusova i naša Majka jedna je sasvim obična ili, kako ona sama za sebe kaže, neznatna osoba, jedna od nas, nama u svemu jednaka osim u grijehu, a istodobno tako posebna, jedinstvena, neponovljiva.

Posebnost se iščitava iz mnoštva imena po kojima joj se obraćamo. Laureatske litanije samo su mali broj imena. Gotovo da svaki čovjek ima svoj naziv kojim se obraća Mariji u svojim molbama i prošnjama – rekao je biskup Vidović nadodavši kako je Marijino majčinstvo najizvrsniji Isusov dar darovan ljudima.

U nastavku je kritizirao obilje psovki u našem narodu po čemu prema njegovu mišljenju prednjačimo u čitavom svijetu.
– Ima nešto čudesno i istodobno čudno u biću našega naroda. Od Gospe Karmelske pa do Male Gospe koliko nas je obišlo Marijina svetišta? Čak i oni koji ne vjeruju bili su dionici te milosti.

Reklo bi se da smo doista vjeran narod Majci, da smo Marijin narod. Opjevali smo je kao Kraljicu Hrvata, našu Majku.

Istodobno, svjedoci smo sotonskih crnih litanija koje postaju, čini mi se, duže nego laureatske. Netko je definirajući beštimu rekao da je beštima pokušaj čovjeka da zalaje. Doista, beštima je ljudski lavež.

Pas laje jer mu je Bog tako odredio. On na taj način komunicira i slavi svoga Stvoritelja, Boga. Kad se to čuje iz ljudskih usta onda je to dno dna. Tada čovjek pada ispod razine životinje.

I u tome nažalost prednjačimo u svijetu: u beštimi i pogrdnim imenima na račun Blažene Djevice Marije i Isusa Krista, njegova križa i njegove krvi koja nas je otkupila. Prvi smo u svetištima, prvi smo u jadu psovke – oštro je istaknuo biskup Vidović.

Iako su naša svetišta za svetkovine i Marijine blagdane ispunjena hodočasnicima biskup Vidović je upitao koliko odlazimo kući obogaćeni ili još prazniji?

Večernjemu euharistijskomu slavlju nazočio je veliki broj vjernika

Ukućani s pravom očekuju od nas duhovnu hranu i piće, a ne možemo dati ono što nemamo. Istaknuo je da se brojni napajaju s lažnih i otvornih izvora te zahvaćaju iz praznih zdenaca pa svojom prazninom zahvaćaju njihovu prazninu, kritizirajući pritom posebno ustaljeni izraz o »Hrvatima katolicima« te je zaključno rekao:
– Smisao života je živjeti na izvoru i od izvora, živjeti sadržaj božanskog srca Isusa Krista, a Marija je najkraći put do božanskog srca i njegov najbrži odgovor našim srcima. Povjerimo Bogu i Majci Mariji svoju obiteljsku i nacionalnu stvarnost.

Na koncu euharistijskoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor pod vodstvom Danijele Petrušić, a uz orguljašku pratnju Ivne Mandić, nazočnima se obratio novi župnik don Ante Čotić zahvalivši svima koji su pridonijeli ljepoti proslave Male Gospe u Solinu.

POSJET KAMPU »VOLAK« NA ČIOVU U KOJEMU LJETUJU OSNOVCI S PODRUČJA POGOĐENIH POTRESOM – More dječje radosti

SOLINSKA KRONIKA 323, 15. srpnja 2021.

Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Ukupno devedeset osnovnoškolaca s potresom pogođenih s područja Sisačko-moslavačke županije u dvije će grupe tijekom ljetnih školskih praznika boraviti u kampu »Volak« u Okrugu Gornjem na Čiovu zahvaljujući Županiji splitsko-dalmatinskoj i Gradskom društvu Crvenoga križa Solin

Četrdeset osnovnoškolaca s potresom pogođenih područja Banovine stiglo je početkom srpnja na ljetovanje u kamp »Volak« u Okrugu Gornjem na Čiovu zahvaljujući Županiji splitsko-dalmatinskoj i Gradskom društvu Crvenoga križa Solin.

Mališane su prilikom dolaska u kamp dočekali ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Solin Željko Grubišić, ujedno potpredsjednik Crvenog križa Hrvatske, i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.

Prema riječima ravnatelja CK Solin u kampu će boraviti dvije grupe djece s područja Sisačko-moslavačke županije, u prvoj spomenutih 40, a u drugoj 50, s tim da će uz obje biti i pet voditelja.

U pratnji prve grupe mališana, koje smo posjetili tijekom njihova boravka u kampu, bile su učiteljice Ivana Paušić, Ivana Radečić Dabić, Branislava Graovac Žarak i Gabrijela Kolar te učitelj Toma Gusić.

– Riječ je o učenicima od prvoga do četvrtog razreda Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Gori, Područne škole u Nebojanima te 1. osnovne škole Petrinja – objasnila je učiteljica Ivana Paušić dodajući kako im ovaj dolazak u kamp uistinu puno znači te da je teško riječima opisati reakciju djece kada su nakon izlaska iz tunela sv. Rok ugledali more.

U pratnji prve grupe mališana, su učiteljice Ivana Paušić, Ivana Radečić Dabić, Branislava Graovac Žarak i Gabrijela Kolar te učitelj Toma Gusić

– Nastao je pravi show, nisu više htjeli sjediti, svi su bili na nogama i gledali more, a kad smo stigli u kamp nisu mogli dočekati da odu na plažu – ispričala nam je učiteljica Ivana napominjući kako su neka djeca po prvi puta vidjela more.

– Drago mi je da su djeca tu, da se barem nakratko odmaknu od ruševina. Kod nas je još uvijek teška situacija, ali zahvaljujući dobrim ljudima polako idemo naprijed – rekao je učitelj OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Gore Toma Gusić dodajući kako je njihova škola jako oštećena.

– Trenutačno smo podstanari u naselju Češko Selo, ali nadamo se da će uz pomoć Županije splitsko-dalmatinske naša školska zgrada uskoro biti obnovljena.

Iskoristio bih ovu priliku da još jednom u ime svih naših učenika i djelatnika zahvalim županu Blaženku Bobanu koji se iskreno zauzeo za nas te osim pomoći oko izgradnje škole najavio pokretanje inicijative za obnovu sakralnih objekata koji su također u jako lošem stanju – rekao je učitelj Toma poručujući kako je riječ hvala premala za izreći sve ono što osjećaju.

– Molim vas napišite da su nas ovdje svi tako lijepo prihvatili. Puni smo pozitivnih utisaka zahvaljujući toplim riječima i podršci s kojom su nas dočekali.

Jučer nas je vlasnik jednoga objekta brze hrane na Čiovu pozvao i počastio djecu, a posjetila nas je i naša bivša učenica koja već godinama živi u Trogiru i donijela djeci sladolede. Stigla je i učiteljica iz OŠ Lučac u Splitu s kojom je dogovorena donacija školskoga pribora.

Učenici i njihovi voditelji puni su pozitivnih utisaka zahvaljujući toplim riječima i podršci s kojom su dočekani

Moramo spomenuti i gospođu Snježanu koja nam svaki dan kuha i ravnatelja Crvenoga križa Željka Grubišića koji je tu za sve što nam treba – rekla je učiteljica Branislava iz Prve osnovne škole Petrinja koja je također teško oštećena u potresu.

– Naša škola je određena za rušenje tako da smo nastavu organizirali u OŠ Mate Lovraka. Nadamo se skoromu povratku jer je već potpisan ugovor s Ministarstvom vanjskih poslova Mađarske koje je izrazilo spremnost da sudjeluje u izgradnji nove školske zgrade.

U svakomu slučaju navikavamo se na stanje takvo kakvo je, ali nadamo se da neće još dugo potrajati, da će se nešto pokrenuti kako nam se ljudi ne bi iselili. Ja sam sretna jer živim u svojoj kući i imam posao, ali nisu svi takve sreće.

Najgore je ljudima koji su u kontejnerima. Osim toga nemamo više gradskoga središta, nemamo gdje izaći, nemamo se gdje okupljati. Ne moram vam ni reći koliko je nama i našoj djeci značio dolazak ovdje.

Nikada ovo nećemo zaboraviti – rekla je Branislava dodajući kako neće zaboraviti ni dalmatinske izraze koje su ovom prilikom naučili.

– Posebno nam je simpatična izjava »Nema priše!« koju smo puno puta čuli. Ponijet ćemo je sa sobom u Petrinju zajedno s mirisom mora i soli te dobrotom koja nam se svima urezala u srce – poručili su veseli mališani i njihovi voditelji.

Utisci za čitav život

– Ovo je prvi put da sam vidio more – otkrio nam je Ivano, učenik 4. razreda 1. osnovne škole Petrinja dodajući kako nema riječi kojima bi opisao prvi susret s morskim plavetnilom.

Učitelji su u razgovoru posebno istaknuli koliko je dolazak u kamp značio njima i školskoj djeci

Toliko sam sretan da ću cijeloga života pamtiti ovaj dan – oduševljen je Ivano koji je kao i većina njegovih prijatelja iz razreda naučio plivati u bazenu.
Uz Ivana je i Antonio učenik 3. razreda PŠ Nebojane koji se brzo pohvalio kako je on već jednom bio na moru, s mamom i tatom, ali do sada ipak nije znao plivati.

– Ovo mi je stvarno posebno jer sam nakon dolaska u kamp proplivao – s ponosom je objavio Antonio koji nam je ovom prilikom kratko opisao svoj doživljaj potresa.

– Kad je zatreslo bili smo u kući. Tata me zagrlio i sakrili smo se ispod nadvratnika, a onda smo čim se malo smirilo pobjegli vani. Naša kuća srećom nije puno oštećena pa možemo i dalje živjeti u njoj – ispričao nam je.

Natali, učenica 4. razreda 1. OŠ Petrinja kaže da se tijekom potresa najviše zabrinula za tatu koji je baš tada popravljao krov i brata koji radi na dizalici.

– Srećom obojica su dobro – dodala je Natali koja zajedno s prijateljicom Nadjom gušta u morskim radostima.

– More nam je baš super, a i kamp je odličan. Imamo odličnu ekipu i nadamo se da ćemo se sljedeće ljeto opet ovdje vratiti – rekle su nam Natali i Nadja.

Filip, učenik 4. razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića Gora, priznaje kako još uvijek ima strah od potresa.

– Teško je opisati te trenutke, svi smo se bojali. Bio sam u kući s mamom, bratom i sestrom. Trčali smo ispod nadvratnika jer nije bilo vremena da izađemo vani. Na kući ima pukotina, ali živimo u njoj. Moja prijateljica Andrea živi u kontejneru i kaže da joj je teško, da nemaju dovoljno prostora – ispričao nam je Filip.

Kuća je oštećena i Filipovom prijatelju Antunu koji je s grupom stigao u kamp.

– Imamo kontejner u dvorištu, ali stalno radimo nešto na kući i nadam se da ćemo se uskoro moći vratiti – rekao nam je Antun s osmjehom dodajući kako ima šest sestara tako da im je život u kontejneru doista zanimljiv.

Razgovor s ovim veselim mališanima potvrđuje kako je u njima još uvijek puno strahova, ali dobrota kojom su okruženi vratila je osmijeh na njihova lica i to je ono najvažnije.

U SALONI ODRŽANA ZAVRŠNA KONFERENCIJA 29 UČENIČKIH RADOVA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA IZ ČITAVE ŽUPANIJE NA TEMU »SKRIVENA BLAGA MISTA MOGA« – Salonitanski život dalmatinske baštine

SOLINSKA KRONIKA 322, 15. LIPNJA 2021.

Cilj projekta »Čuvari baštine« poticanje je darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine. Predstavljeni učenički projekti izvrsno pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte

Dvjesto godina nakon što je prvim arheološkim istraživanjima započelo otkrivanje bogate baštine glavnoga grada rimske provincije Dalmacije, na Manastirinama u razmeđi grobova svetoga Dujma i don Frane Bulića baština je oživjela u punomu životnom izričaju.

Salonitanski su lokaliteti još jednom pokazali nemjerljiv potencijal u ovakvim projektima

Završna konferencija 29 učeničkih radova osnovnih i srednjih škola iz čitave županije na temu »Skrivena blaga mista moga« vrhunac je projekta »Čuvari baštine« Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije i partnera. Predstavljanjem radova kroz učeničku su maštovitost i kreativnost, uporan jednogodišnji rad u otežanim pandemijskim uvjetima, mentorsku požrtvovnost pokazani svi društveni potencijali dalmatinske baštine.

Završnu su konferenciju održanu na izvorištu županijske baštine, antičkoj Saloni organizirali Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin, Arheološki muzej u Splitu i Grad Solin.

Osim učenika i njihovih mentora završnoj su konferenciji organiziranoj sukladno svim epidemiološkim mjerama nazočili Blaženko Boban, župan splitsko-dalmatinski, Tomislav Đonlić, prof., županijski pročelnik Upravnoga odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport, Ivica Rakušić, zamjenik gradonačelnika grada Solina, dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti članovi stručnoga žirija i drugi cijenjeni gosti.

Uz »Oca« čuvara baštine

Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije proglašavajući konferenciju otvorenom posebno je istaknuo važnost mjesta na kojemu se ona održava

Nakon pozdravnih i uvodnih govora koje su u ime organizatora održali Tomislav Đonlić, Dr. sc. Ante Jurčević te u ime grada Solina zamjenik gradonačelnika Rakušić nazočnima se obratio župan Blaženko Boban koji je čestitavši ponajprije djeci i njihovim mentorima na upornomu i ustrajnomu radu, zatim i organizatorima na konferenciji naglasio važnost očuvanja i prenošenja baštine, posebno se osvrnuvši na mjesto na kojemu se konferencija održala.

– Uvjeren sam kako u čitavoj našoj županiji nije bilo boljega mjesta za početak ove priče doli ovoga na kojemu se danas nalazimo. Manastirine u Saloni koje pričaju priču naše bogate baštine i na kojima se u sjeni stoljetnih čempresa nalazi posljednje počivalište velikoga čuvara baštine Don Frane Bulića.

Štoviše rekao bih upravo ovom prigodom, gledajući sve vas djeco, vaše radove i projekte, živost koju ste donijeli u Salonu da je upravo Don Frane Bulić onaj prvi čuvar baštine, Otac čuvarâ baštine.

Imajući na umu njegovo djelo želim svima da vam upravo on bude uzor u budućem radu – istaknuo je župan Boban proglasivši konferenciju otvorenom.

Humanistički potencijali

Nakon uvodnih obraćanja i govora program konferencije se nastavio predstavljanjem učeničkih radova s time da su najprije predstavljeni radovi osnovnih škola, a u drugomu bloku su radove predstavili srednjoškolci.

»Balature moga grada« najbolji je projekt kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić

Tijekom predstavljanja radova stručni je žiri obilazio svih 29 izloženih i predstavljenih projekata te kroz aktivnu komunikaciju sa sudionicima konferencije prikupljao informacije za konačnu sliku o projektima.

Od 29 projekata najboljim je proglašen projekt »Balature moga grada« kojega su realizirali učenici Srednje škole Ivana Lucića iz Trogira pod vodstvom mentorice Nikoline Vukman i Lucije Šegrt-Dražić.

Stručni žiri ocjenjivao je projekte u tri kategorije, a do samoga kraja bila je neizvjesna borba za prva tri mjesta u ukupnoj kategoriji gdje su pribrajane ocjene 29 koordinatora/mentora te su se ekipe smjenjivale, a izvrstan projekt osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Lovreća u posljednji je trenutak izgubio mjesto na postolju i ustupio mjesto Zdravstvenoj školi.

Izvrsnost i identitet

Po završetku glasovanja koordinatora/mentora te konačne odluke stručnoga žirija, a prije svečanoga proglašenja pobjednika nazočnima se obratio Ivica Zelić, ravnatelj Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije.

– Cilj projekta »Čuvari baštine« jest poticanje darovitosti kod učenika te razvijanje svijesti o potrebi očuvanja prirodne i kulturne zavičajne baštine.

Ivica Zelić i Dragan Šupe iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije

Kada smo krenuli u ovaj projekt, koji je u ime Centra doslovno iznio na svojim leđima kolega Dragan Šupe bili smo duboko svjesni da će učenički projekti upravo na ovakav način pridonijeti izgradnji osobnoga, kulturnoga i zavičajnog identiteta kroz stvaranje zanimljivih i korisnih sadržaja uz uključenje mladih nada umjetničkoga i društvenoga sektora u društveno korisne projekte.

Hvala svima na sudjelovanju. Veselimo se idućoj školskoj godini i novim predivnim projektima.

Ujedno i velika hvala članovima ocjenjivačkog suda Matei Dorčić, Mariju Matijeviću, Josipu Bujasu, Draganu Šupi i Anti Jurčeviću na velikomu trudu i entuzijazmu, a i hrabrosti, jer izabrati najbolje nije bilo lako – istaknuo je ravnatelj Centra Ivica Zelić.

Po dodijeli nagrada i završetku same manifestacije u ime organizatora »spiritus movens« čitavoga projekta Dragan Šupe uputio je posebnu pohvalu mališanima iz Osnovne škole Srinjine koji su se veselili uspjesima drugih škola bez obzira što su i sami bili na korak do nagrade, a i svim drugim školama i njihovim voditeljima. Da je bilo koja škola dobila glavnu nagradu to ne bi bilo nezasluženo.

Nagrađeni projekti

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji osnovnih škola
1. mjesto – OŠ Slatine
2. mjesto – OŠ Manuš
3. mjesto – OŠ Milana Begovića Vrlika

Nagrade stručnoga žirija u kategoriji srednjih škola
1. mjesto – Zdravstvena škola Split
2. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir
3. mjesto – Industrijska škola Split

Kategorija ukupni pobjednici koja je ujedno i kategorija u kojoj su timovi dobili novčane nagrade za opremanje škole
1. mjesto – Srednja škola Ivana Lucića Trogir za projekt »Balature moga grada«
2. mjesto – OŠ Slatine za projekt »Prizidnica srca moga«
3. mjesto – Zdravstvena škola Split za projekt »Šumsko blago«

Ogledni projekti

Matea Dorčić, dipl. iur. Voditeljica pododsjeka za granice pomorskoga dobra, održavanje i planiranje na pomorskom dobru i ekologiju mora Splitsko-dalmatinske županije kao članica stručnoga žirija istaknula je važnost ovakvih projekata.

Posebnu živost čitavoj konferenciji dali su osnovci sa svojim projektima

– Kada sam dobila poziv CI SDŽ za sudjelovanjem u radu ocjenjivačkoga suda na natječaju »Skrivena blaga mista moga« nisam ni u primisli imala da će ocjenjivački posao biti toliko zahtjevan. Radovi u obje kategorije; osnovne i srednje škole, toliko su sadržajno kvalitetni, sveobuhvatni i izazovni da je bilo gotovo nemoguće izabrati samo šest najboljih.

Zadaća nam se na kraju svela, uz puno analize i diskusije, na odabir »najboljeg od najboljih«. Svojim su radovima djeca pokazala zavidnu maštu i kreativnost, ali i vještinu prezentacije i promidžbe.

Konferencija održana u antičkoj Saloni bila je pravi pogodak jer omogućila svakomu od 29 projekata da se predstave i zabljesnu u punomu sjaju. Iskoristila bih ovu priliku čestitati svim nagrađenima, sudionicima, koordinatorima i učiteljima, ali i kolegama iz CI SDŽ na hrabrosti i inicijativi da u uvjetima »novog normalnog« započnu ovu predivnu priču.

Ponosna sam i zahvalna što sam bila mali dio ovoga velikog projekta – zaključila je Mate Dorčić.

Osvrćući se na uspješnost prve godine ovoga hvalevrijednoga projekta Dragan Šupe iz Centar izvrsnosti SDŽ istaknuo je značaj u specifičnome, suvremenome pristupu i modelima rada.

-Prilikom promišljanja aktivnosti kojima bismo poticali izvrsnost i potencijalnu darovitost u društveno humanističkom području bilo nam je jasno da moramo istražiti drugačije modele od onih postojećih u već etabliranim centrima izvrsnosti.

Društveno humanističko područje dugo je u našemu obrazovnom sustavu poistovjećeno s gomilanjem informacija umjesto s kreacijom. Iz toga smo razloga program usmjerili kreaciji.

Kada bih jednom rečenicom opisao ovogodišnja događanja u programu »Čuvari baštine« rekao bih da smo imali namjeru u šumi tražiti zeca, a našli smo medvjeda.

Naše škole skrivaju ogroman kreativan potencijal i jedan mala iskra bila je dovoljna da rasplamsa požar kreativne energije koji smo dobili. Izabrati najbolje projekte bilo je izrazito teško i ponosni smo na sve škole i njihove projektne timove.

Škole i svi sudionici ujedno su i najzaslužnije za sve što je napravljeno.

OBITELJSKI ODNOSI U IZGRADNJI I OBLIKOVANJU SALONITANSKE CRKVE – Salonitanski biskupi nećaci

SOLINSKA KRONIKA 321, 15. svibnja 2021.

Piše: Mario MATIJEVIĆ

Blagdan svetoga Dujma, solinskih mučenika i svetoga Kaja poticaj su na razmatranja o nekim vidovima društvenih i unutarcrkvenih odnosa prve solinske Crkve. Zanimljivo je primijetiti očima današnjega društva, mladoga, obiteljskoga grada na Jadru kako je u samim temeljima njegove, solinske Crkve obiteljski odnos odigrao ključnu ulogu

Antička je Salona razvoj i bujanje kršćanstva u Rimskomu carstvu dočekala kao veliki, prosperitetni i razvijeni lučki grad s jednako tako razvijenom, uhodanom, umreženom za to doba globalnom društvenom zajednicom.

Logično je stoga bilo da je u takvomu velegradu već u apostolsko ili poslijeapostolsko doba došlo do početaka širenja kršćanstva i ustroja ovdašnje Crkvene općine, odnosno biskupije. Kršćanstvo koje se s istoka nezaustavljivo širilo gorljivom zauzetošću neumornih vjerovjesnika, kopnenim, a ponajviše pomorskim putevima u najvećoj je antičkoj luci na Istočnojadranskoj obali vrlo brzo pronašlo plodno tlo.

Svakako treba u obzir uzeti one povjesničare koji smatraju nedvojbenim da je evanđeoska poruka već tijekom 1. stoljeća stigla do primorskih gradova tadašnje rimske provincije Dalmacije odnosno u njezin glavni i najveći grad Salonu.

Grob svetoga Dujma, biskupa i mučenika u bazilici na Manastirinama u svome kontekstu priča i zanimljivu obiteljsku priču

Solinski humanistički velikan don Lovre Katić govoreći o ovoj temi ističe: »Salona puna života i vreve upoznala je razne vjerske pokrete, pa su bez sumnje i kršćani doprli u taj grad vrlo rano, makar da se njihova vjera nije odmah uvriježila u njemu.«

Pritom svakako treba naglasiti činjenicu kako prvo naviještanje evanđelja ne znači i uspostavu organizirane, strukturirane, uhodane i umrežene kršćanske zajednice, biskupije. Međutim makar malobrojna i slabije organizirana crkvena zajednica vrlo brzo je poradi vlastita opstanka morala imati svoga biskupa.

Početak u obitelji

Iako su slika i društveni presjek prve salonitanske Crkve, njezina vjerničkoga puka i hijerarhijske vertikale još uvijek u potpunosti neistraženi zanimljivo je za primijetiti kako su na njezinu samomu početku kao i u vremenu njezina vrhunca veliku ulogu odigrali obiteljski odnosi.

Gledajući očima današnjega društva rekli bismo kako je u tim vremenima, učvršćivanja i izgrađivanja kao i vrhunca salonitanske Crkve nepotizam imao veliku ulogu. Upravo je naime »prenošenje« biskupstva sa strica na nećaka odigralo veliku, ako ne i ključnu ulogu. Iako su todobni društveni poredak i svijest znatno drugačiji od današnjih poimanja nemoguće je poreći da su upravo bliski obiteljski odnosi preko kojih se prva salonitanska Crkva širila i rasla iz uskih krugova prema općem društvu bili inicijalni moment, zamah.

Velikim žarom kojim je šireno kršćanstvo u prvim vremenima propovijedana je jednakost svih ljudi poglavito pripadnika Crkve. Značaj međutim obiteljskih odnosa, ali i ugled i položaj u društvu odražavao se i na unutarcrkveni život u kojemu su nerijetko oni najmanji, nepoznati, neimenovani i unutar same Crkve ostajali postrani, pa čak i bili ukapani kao potpuno nepoznati.

Širenju kršćanstva u čitavu svijetu osim gorljivih propovjednika možda ponajviše su pridonosili obični ljudi, vjernici, današnjim jezikom rečeno laici. Tako je očito bilo i na solinskoj zemlji u antičkoj Saloni.

Veliko je mnoštvo nepoznatih i neimenovanih ribara i moreplovaca, zemljoradnika i trgovaca, robova i slobodnjaka, vojnika i ničim označenih i ni po čemu poznatih anonimaca krštenih u ime svoga Gospodina Isusa Krista utemeljilo salonitansku Crkvu. Svi su oni uz propovjednike, apostolske učenike i poslanike svojim svakodnevnim ponašanjem, svakim činom, blagošću, druženjima i djelima ljubavi i milosrđa, čitavim svojim životom utjecali na sugrađane i sve one s kojima su se susretali na svakodnevnoj bazi. Živo se Evanđelje i u Saloni zasigurno širilo ne samo riječju nego živim primjerom, u luci, na trgu, tržnici ili u vojsci.

Logično je stoga pretpostaviti kako se i u Saloni kao i u ostalim gradovima Carstva kršćanska zajednica postupno upoznavala i povezivala, organizirala u zajednice istomišljenika na čelu s biskupima (»episkopos« – upravitelj), kojima su pomagali prezbiteri (starješine) i đakoni (poslužitelji).
Kolikogod su pak s velikim žarom svi pojedinci radili na evangelizaciji, struktura ni vertikala lokalne Crkve nije nastala u jednome trenutku. Ustrojstvo i sastav salonitanske Crkve posljedica su procesa u kojemu je pojedina skupina vjernika izabravši među sobom voditelja, imenovala osobu koja će upravljati duhovnim životom zajednice, ali isto tako i materijalnim dobrima.

Biskup je bio ličnost, uglednik koji odlučuje u svim pitanjima Crkve i kršćanske općine, on je mjerodavan osim za vjersko i za gospodarsko, za građevnu djelatnost, za pothvate koji se izvode ili se pripremaju. U tome su njegovo vjersko i životno iskustvo, uzoritost dobra primjera, karakter i osobnost, smirenost u ponašanju, blagost, plemenitost i mnogo toga drugoga bili vrlo presudni.

Biskupi mučenici

Sudeći prema povijesnim podatcima takav je bio prvi upravitelj salonitanske Crkve sveti Venancije koji je došao iz Rima i naznačio početke kršćanstva u gradu na Jadru, a koji je dakle sukladno historiografiji bio prvi dokazani vjerovjesnik na ovomu prostoru.

Na skromnomu sarkofagu nećaka biskupa uklesan je natpis na pučkom (nepravilnom) latinskom jeziku: »Položen Primus biskup 21. siječnja, nećak Dujma mučenika« (DEPOSITUS PRIMVS EPISCOPVS XII KAL. FEBR. NEPOS DOMNIONES MARTORES)

Venancija je sukladno povijesnim izvorima i tumačenjima naslijedio Dujam. Prvi po imenu poznati salonitanski biskup čije je djelovanje u Saloni nedvojbeno utvrđeno te ujedno najslavniji salonitanski mučenik.

Dujmova salonitanska Crkva bila je već zrela i razvijena, vrlo brojna te je dala mnoge mučenike. Štoviše samo devet godina nakon njegove smrti kršćanstvo je dobilo punu slobodu i jednakopravnost s rimskom i drugim religijama slobodno štovalo mučenika i sveca Dujma podignuvši nad njegovim grobom velebnu baziliku.

U blizini njegova groba ukapani su kasniji salonitanski biskupi. Jedan od njih, onaj čiji je sarkofag najbliži Dujmovu grobu bio je njegov nećak (»nepos«) Primus. Osim što za suvremenu historiografiju pitanje nećaka kao Dujmova izravna nasljednika nepobitno dokazuje Dujmovo lokalno podrijetlo, ono ukazuje i na strukturu prve salonitanske Crkve, bliske rodbinske odnose, osobe od povjerenja, odavanje počasti i povjerenja u njezine odličnike.

Privilegirani članovi

Na skromnomu sarkofagu nećaka biskupa uklesan je natpis na pučkom (nepravilnom) latinskom jeziku: »Položen Primus biskup 21. siječnja, nećak Dujma mučenika« (DEPOSITUS PRIMVS EPISCOPVS XII KAL. FEBR. NEPOS DOMNIONES MARTORES).

Sarkofag nećaka biskupa otkriven je na Manastirinama godine 1900., a upravo je don Frane Bulić epigrafičkom i filološkom analizom natpisa utvrdio da se radi o sarkofagu jednoga salonitanskoga biskupa. Štoviše upravo je don Frane zbog nećakova imena utvrdio da je on prvi sljedeći biskup nakon Dujma na salonitanskom biskupskom prijestolju.

Sarkofag Dujmovog nećaka biskupa Primusa prvi je do mučenikova groba u bazilici na Manastirinama

Nećak biskup Primus ravnao je salonitanskom Crkvom u vremenu od 304. pa do 325. godine, a o njegovu životu i djelu ne postoje pouzdani detaljniji podatci. Njegovo pak ukapanje na Manastirinama prema drevnom Crkvenom običaju »ad sanctum« – što bliže tijelu sveca ukazuje na privilegirani ukop koji je bio praksa ne samo salonitanske nego i opće Crkve.

Upravo ovaj privilegirani ukop koji se prakticirao dugo u povijesti Crkve današnjim pak očima gledan u suštoj je suprotnosti sa Svetopisamskim odlomkom Dj 4, 32 – 35 o jedinstvu i jednakosti, zajedništvu sviju u prvoj Crkvi.

Međutim priča o salonitanskim biskupima i njihovim neposima, nećacima nasljednicima na biskupskomu tronu nastavlja se i nakon Primusa. Naime nakon Maximusa Starijeg, Leoncija i Gajana na salonitansko biskupsko prijestolje ustoličen je biskup imenom Simferije. Njegovo su postojanje odnosno ime prepoznali Bulić i Berivaldi rekonstruiravši natpise s Manastirina i raznih spolija sastavivši natpis »Depositio sancti Symferi episcopi die… kalendas Ianuaris«. Godine pak 1903. u arheološkim istraživanjima gradske bazilike i to u njezinoj apsidi je pronađen natpis u podnom mozaiku u kojemu je Simferiju pripisan početak gradnje gradske bazilike koju je završio njegov nećak Hezihije:

NUOA POST UETERA
COEPIT SYNFERIUS
ESYCHIUS EIUS NEPOS
CUM CLERO ET POPULO FECIT
HAEC MUNERA
DOMUS CHRISTE GRATA
TENE.

Veliki Duje Rendić-Miočević ovaj je tekst pak preveo:

»Novo za starim tu započne Sinferije,
nećak mu Hezihije s klerom i pukom dovrši.
Kriste, poklon taj – dom sveti – primi ti rad«.

Biskup Sinferije i njegov nećak Hezihije u povijesti salonitanske Crkve ostali su upamćeni kao graditelji najveće salonitanske bazilike

Iz ovoga natpisa razaznaje se njihova rodbinska veza kao i kod Dujma i Primusa. Proučavajući nadalje izvore Bulić je zaključio kako su Sinferije i njegov nasljednik, nećak Hezihije biskupovali od konca 4. stoljeća do godine 425.

Biskup nećak Hezihije ostavio je o sebi dubok trag u povijesnim vrelima kao teološki obrazovana i literarno nadarena osoba. Pismima kojim je komunicirao s nekim od najvećih teoloških umova u čitavoj Crkvenoj povijesti, Ivanom Zlatoustim, papom Zosimom i Aurelijem Augustinom osigurao si je važno mjesto u salonitanskoj, ali i općoj Crkvi.

Sinferije i njegov nećak biskup Hezihije ostavili su u salonitanskoj Crkvi, ali i čitavu društvu neizbrisiv trag i u graditeljskomu smislu. Episkopalni kompleks s dvojnim bazilikama, salonitanskom katedralom i biskupskom krstionicom i dvorom ostavio ih je upisane u povijesti salonitanske Crkve kao najveće biskupe graditelje.

USUSRET SVIBANJSKIM LOKALNIM IZBORIMA: SOLINSKOJ SE JAVNOSTI PREDSTAVILI KANDIDATI ZA GRADONAČELNIKE I ZAMJENIKE GRADONAČELNIKA

SOLINSKA KRONIKA 320, 15. TRAVNJA 2021.

Piše: Marijana BATARELO JELAVIĆ

Fotografije: Jakov TEKLIĆ, privatna arhiva

Nakon prošlomjesečnoga predstavljanja javnosti kandidatâ Nezavisne liste mladih, medijsku su konferenciju održali predstavnici stranke »Bolji Solin« dok su kandidati drugih solinskih političkih stranaka; Domovinskoga pokreta, HDZ-a, SDP-a i o svojim postignućima, programima i planovima progovorili na stranicama našega mjesečnika

TIHOMIR BEČKO, AKTUALNI DOGRADONAČELNIK KANDIDAT DOMOVINSKOGA POKRETA – Solinsko buđenje

Povlačenje sredstava iz europskih fondova toliko se intenzivno reklamira da čovjek pomisli kako osim njih nemamo drugih izvora financiranja. Imam osjećaj da se stalno ističu samo kako bi se javnosti poručilo; »eto i mi koristimo europska sredstva«

U utrku za gradonačelnika grada Solina uključio se i aktualni dogradonačelnik Tihomir Bečko, kandidat Domovinskoga pokreta.

Tihomir Bečko, aktualni dogradonačelnik: – Cilj mi je od naših sugrađana doznati što žele te koje su njihove ideje i prijedlozi

– Poznato je da sam čovjek iz naroda pa nisam pristalica predstavljanja putem plakata i organiziranih skupova. Cilj mi je od naših sugrađana doznati što žele te koje su njihove ideje i prijedlozi. Dužnost dogradonačelnika osigurala mi je određena iskustva, znanja i viziju upravljanja gradom i smatram da je to u kombinaciji s neposrednim kontaktom s građanima najbolja opcija za naš Solin – istaknuo je Bečko, inače otac petero djece i dragovoljac Domovinskoga rata.

U Bečkovu timu je i kandidat za zamjenika, Tomislav Jurić iz Vranjica, a zajedno planiraju pokrenuti čitav niz pozitivnih promjena.

– Ponajprije treba intenzivirati pitanje granica sa susjednim Klisom budući da katastarske granice Klisa zadiru u samo gradsko središte Solina. To je potpuno neprirodno stanje, a spor uistinu predugo traje – rekao je Bečko naglašavajući ovom prilikom i važnost veće valorizacije kulturnoga nasljeđa.

– Prije svega bih istaknuo upravljanje vrijednim arheološkim lokalitetom Salone. Stručni dio pod nadležnošću Arheološkoga muzeja obavlja se izvrsno. Međutim problem je u ekonomskomu upravljanju. Grad bi od toga dijela svoga povijesnog nasljeđa trebao nešto uprihoditi, a usporedo ga očuvati i predstaviti na najbolji mogući način. Nažalost, Salona u ovomu trenutku služi za istrčavanje pasa – poručio je Bečko ističući potrebu oblikovanja bogatijih sadržaja za mlade.

– Svakako bih se osvrnuo na visoke članarine za djecu u sportskim klubovima što je za obitelji s više djece financijski zahtjevno, a to mogu potvrditi iz vlastitoga iskustva. Kao gradonačelnik planiram pokrenuti inicijativu za ograničavanje iznosa članarine na sto kuna po djetetu. Činjenica je da se to ne može zakonski regulirati, ali sve one koji prepoznaju ovu poruku može se prikladno subvencionirati – najavio je Bečko dodajući kako osim o mladima, treba voditi računa i o drugim generacijama koje čine naš grad, a posebno o umirovljenicima koji zaslužuju više pažnje.

– Moram se osvrnuti i na povlačenje sredstava iz europskih fondova koja se toliko intenzivno reklamiraju da čovjek pomisli kako osim njih nemamo drugih izvora financiranja. Imam osjećaj da se stalno ističu samo kako bi se javnosti poručilo; »eto i mi koristimo europska sredstva« – naglasio je Bečko koji smatra da dosadašnji projekti proizašli iz europskih fondova našim sugrađanima nisu donijeli ništa značajno te da bi ih trebalo drugačije koristiti.

– Među bitnim segmentima u djelovanju grada je i prostorno planiranje i uređenje koje trenutačno nije dobro. Ne smije nam se dogoditi da napravimo školu i da je nakon samo deset godina nadograđujemo kako bismo dobili nove učionice. To znači da se nije dobro planiralo.
Nadalje moram istaknuti još jedan nedostatak – nepostojanje autobusnoga kolodvora ili uređenoga ugibališta za međugradske putnike. To se trenutačno obavlja na rotoru »Brze ceste« što nije u skladu sa zakonskim propisima – naglasio je Bečko osvrćući se na kraju i na upravljanje gradom koje je kako ističe, dobro zamišljeno, ali se loše provodi.

– Grad je podijeljen na osam specifičnih mjesnih odbora sa zasebnim potrebama. Članovima vijećâ mjesnih odbora trebalo bi dati veće ovlasti jer oni bolje razumiju potrebe mještana od pojedinih članova Gradskoga vijeća – zaključio je Bečko poručujući kako će predstojeći lokalni izbori svakako označiti početak promjena na solinskoj političkoj sceni.

PREDSJEDNIK GRADSKE ORGANIZACIJE SDP-A SOLIN MARIO JAMAN – Promjene bez kalkulacija

Prije svega želim zaustaviti zapošljavanja po stranačkom ključu. Činjenica je da u ovomu gradu stranačka iskaznica služi kao ulaznica za posao… Iza nas je 30 godina velikog »ništa«. Grad je, ovakav kakav je danas mogao biti i da nitko tijekom protekla tri desetljeća nije bio na vlasti

Dugogodišnji solinski gradski vijećnik i predsjednik gradske organizacije SDP-a Solin Mario Jaman svoju je kandidaturu za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima objavio pod sloganom »Solin, grad jednakih prilika«.

Mario Jaman, predsjednik gradske organizacije SDP-a Solin: – Uveo bih red i rad u gradsku upravu, da se zna tko i što radi, tko je za što odgovoran

– U Solinu sam od rođenja i jednako kao moji roditelji, djedovi i pradjedovi, doista živim s ovim gradom, a ukoliko dobijem priliku zalagat ću se da život u njemu bude puno ugodniji nego li je danas – najavio je Jaman dodajući kako zajedno s kandidatkinjom za zamjenicu Helenom Čerinom planira pokrenuti čitav niz pozitivnih promjena.

– Prije svega želim zaustaviti zapošljavanja po stranačkom ključu. Činjenica je da u ovom gradu stranačka iskaznica služi kao ulaznica za posao i da je konačno sazrelo vrijeme da svi dobiju jednaku priliku – istaknuo je Jaman najavljujući bitan zaokret u funkcioniranju Grada.

– Spreman sam na promjene bez ikakvih kalkulacija jer ovom gradu treba realni kratkoročni i dugoročni plan razvoja. Kao dugogodišnji član Gradskoga vijeća neprestano svjedočim nekakvim financijskim prebacivanjima i viškovima uz koje se na kraju opet uzimaju krediti. To dokazuje da se proračun ne planira realno – poručio je SDP-ov kandidat dodajući kako bi u slučaju da preuzme vodstvo ponovno osnovao Poduzetnički inkubator koji bi obavljao funkciju kojoj je namijenjen.

– Ono što nam očito nedostaje su i biciklističke staze, šetnice te gradski trg kojega bi trebalo realizirati izmještanjem zgrade pošte. Ne smijemo zaboraviti ni na čistoću grada koja trenutačno nije na zavidnoj razini, svugdje je kaos. Vrijeme je da se zaposli veći broj komunalnih redara i da se konačno krene s kažnjavanjima nesavjesnih građana. Uz to treba krenuti s izgradnjom još barem tri reciklažna dvorišta putem EU fondova, ali i poraditi na uređenju i održavanju izvora Jadra i Salone jer ni osam godina od najava nije realiziran projekt Arheološkoga parka – naglasio je Jaman osvrćući se i na stanje na solinskim prometnicama.

– Trebalo bi intenzivnije krenuti u rješavanje prometne zagušenosti i konačno realizirati projekt uređenja Širine koji datira još iz 1989. Prije dvije godine smo na Gradskom vijeću slušali predstavnike HC-a i ŽUC-a koji su nam samo bacali prašinu u oči i do danas nisu ništa napravili – tvrdi Jaman koji bi se zalagao i za veći angažman djelatnika Policijske postaje Solin.

– Uza sve to uveo bih red i rad u gradsku upravu, da se zna tko i što radi, tko je za što odgovoran. To ne znači otpuštanja nego podizanje kvalitete rada koja je nužna posebno kada vidimo nered koji vlada na gradskim cestama i javnim površinama. Vrijeme je da se konačno sredi i dogradi gradski stadion jer je postojeći pravo gradsko ruglo. Hitno nam je potrebna i jedna srednja škola, više samostojećih vrtićkih objekata, autobusni kolodvor, revizija GUP-a i DPU-a koji su trenutačno u službi privatnih investitora – istaknuo je Jaman nezadovoljan i radom vijeća mjesnih odbora u kojima bi predsjednicima smanjio naknadu za 50 posto.

– Solinu je potrebna i konkretna turistička ponuda jer je to sektor u kojem bilježimo povećanje, ali ne zbog planskog djelovanja gradskoga vodstva nego zbog samih iznajmljivača. U svakom slučaju iza nas je 30 godina velikog »ništa«. Grad je ovakav kakav je danas mogao biti i da nitko tijekom protekla tri desetljeća nije bio na vlasti – zaključio je Jaman.

DR. SC. DAVOR MIKAS GRADONAČELNIČKI KANDIDAT STRANKE »BOLJI SOLIN« – Trag svakoga kandidata

Dovoljno je istaknuti činjenicu da Solin u posljednjih dvadeset godina nije napravio ni jedan stan iz Programa poticane stanogradnje, dok je Split u tom razdoblju napravio više od 1000 stanova. Kada usporedimo broj stanovnika Solin je trebao napraviti 150 do 200 stanova

Predsjednik stranke »Bolji Solin« dr. sc. Davor Mikas tijekom predstavljanja svoje kandidature za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima istaknuo je kako je stranka »Bolji Solin« nasljednica Nezavisne liste s prošlih lokalnih izbora i jedina prava politička opcija koja može napraviti realne promjene u gradu Solinu.

Uz dr. sc. Davora Mikasa kao gradonačelničkoga kandidata kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika je Antonija Milišić Jadrić, magistra sestrinstva

– I ovom prilikom želimo poručiti kako nismo zadovoljni stanjem i funkcioniranjem Grada. Niz je nedostataka počevši od načina na koji se njime rukovodi do gospodarske politike koja se provodi nekvalitetno, stihijski i nesustavno. Osim toga vladajući u Gradu nemaju sluha za potrebe građana i ne čuju što ljudi traže, a linije prema mjesnim odborima su zakržljale i gotovo prekinute. Smatramo da je došlo vrijeme da se takva loša praksa prekine – rekao je dr. Mikas poručujući kako je potrebno prekinuti s praksom prikazivanja Solina kao grada prijatelja djece i mladih obitelji jer on to nije.

– Dovoljno je istaknuti činjenicu da Solin u posljednjih dvadeset godina nije napravio ni jedan stan iz Programa poticane stanogradnje, dok je Split u tom razdoblju napravio više od 1000 stanova. Kada usporedimo broj stanovnika Solin je trebao napraviti 150 do 200 stanova – smatra dr. Mikas koji se osvrnuo i na urbanizam, odnosno urbanistička rješenja grada.

– Dosta je bilo ovoga bahatluka i nepromišljene gradnje. Pogledajte kako izgleda naselje Priko vode, samo gomila zgrada, parkirališta i beton, nema uređenih centara, restorana, tržnica i drugih javnih sadržaja koji život čine boljim. Takav način gradnje će se prekinuti – poručio je Mikas najavljujući i promjenu u radu Gradske uprave.

– Posebno bih skrenuo pozornost na javnu nabavu. Naime u Solinu postoji praksa da kod javnih natječaja, u vrijednosti do pola milijuna kuna, tvrtke uopće nemaju uvida i ne sudjeluju u otvaranju ponuda. Ta praksa će se promijeniti – naglasio je dr. Mikas poručujući kako je dosta bilo lažnih obećanja, hajdučije i arogancije.

– Stranka »Bolji Solin« ima niz kvalitetnih, provjerenih, dokazanih i iskusnih kadrova i spremna je provesti najavljene promjene, a svi mi koji smo kandidati za gradonačelnika imamo ime i prezime, za nama postoji trag. Na kraju predlažem i pozivam sve protukandidate na sučeljavanje na kojemu ćemo jasno predstaviti svoj program rada. Vrijeme je za promjene i za novi, bolji Solin – poručio je Mikas.

Tajnica stranke Angelika Drnas predstavila je potom kandidatkinju za zamjenicu gradonačelnika Antoniju Milišić Jadrić iz Vranjica, magistru sestrinstva.

– Solin je pun problema i toga smo svakim danom svjesniji, a jedan od aktualnih je i Vranjic. Ne govorim to samo kao mještanka, već kao zdravstvena radnica svjesna ekoloških problema koji se događaju i koji utječu na naše zdravlje. To je veliki problem koji se ne tiče samo Vranjica nego svih nas. Grad je izrazio zabrinutost, ali nam nije pomogao u rješavanju problema – rekla je Milišić Jadrić upućujući zahvalu članovima građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koji se bore za građane pokazujući snagu maloga čovjeka.

– Zajedno s njima želimo pokrenuti promjene za bolje sutra, pomozite nam u tome, iskažite nam svoje povjerenje. Mi ne želimo fotelje, mi želimo »bančiće« koje ćemo dijeliti s vama – poručila je Milišić Jadrić.

SOLINSKI GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ, KANDIDAT GRADSKE ORGANIZACIJE HDZ-A – Put prema budućnosti

Svim ulaganjima težimo ka pozicioniranju Solina kao turističke i prirodne destinacije. Intencija nam je digitalizacija Gradske uprave te uključivanje građana u kreiranje gradskoga proračuna i to ćemo pokušati realizirati projektom participativnoga budžetiranja

Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, kandidat je gradske organizacije HDZ-a za još jedan mandat na čelu Grada, a u povodu kandidature osvrnuo se na ostvarene i planirane projekte.

– Smatram kako je u protekle četiri godine uloženo mnogo u razvoj našega grada. Grad Solin je već godinama rekorder po prirodnom prirastu u RH pa je sukladno tome više od trećine proračuna izdvojeno za poboljšanje života djece i mladih kroz izgradnju vrtića, igrališta, osnovne škole, stipendije učenika i studenata, za radni školski materijal. Uloženo je ukupno 120 milijuna kuna u sufinanciranje predškolskoga odgoja te preko 100 milijuna u nove projekte, sadržaje i programe za djecu – istaknuo je aktualni gradonačelnik Ninčević.

– Nadalje, iz godine u godinu povećavamo sredstva u Proračunu za poticanje i razvoj poduzetništva jer sam svjestan razvojnih potencijala na području našega grada. Više od 6 milijuna kuna uloženo je u gospodarenje otpadom. Među prvima u regiji smo otvorili reciklažno dvorište i svakodnevno radimo na unaprijeđenu ovoga sektora. Naglasak je stavljan na infrastrukturne projekte, a s ciljem podizanja kvaliteta života naših sugrađana – rekao je Ninčević.

Dalibor Ninčević, gradonačelnik i kandidat gradske organizacije HDZ-a: – Smatram da smo kroz ove četiri godine pokazali i dokazali da iza nas stoji znanje, rad, trud, volja i potencijal za kvalitetan put prema budućnosti

– Naš je grad u ovomu mandatu ugovorio projekte vrijedne preko 80 milijuna kuna sufinanciranih iz EU fondova: od 15 ugovorenih projekata 8 ih je završeno, a 74 osobe dobile su priliku za zaposlenje – istaknuo je gradonačelnik Ninčević.

– Kada govorimo u ulaganjima u prirodnu i kulturnu baštinu, izdvojio bih radove na uređenju izletišta Jadra, solinske Gradine s ljetnom pozornicom te izgradnjom Kulturnoga centra s pripadajućim trgom. Nadalje, riješeni su i imovinsko-pravni odnosi za »Glorijet« te stvoreni svi preduvjeti za početak gradnje koja započinje ovih dana, a čitav posao će biti gotov do konca godine. Od iznimne je važnosti i pokretanje izrade novoga »Plana upravljanja arheološkim područjem Salona« koji će Gradu Solinu omogućiti veći utjecaj na upravljanje i način gospodarenja Salonom – istaknuo je aktualni gradonačelnik Ninčević.

– Podsjetio bih i na važnost skore gradnje nadvožnjaka, odnosno rampe preko rotora Bilice. Ovaj primjer nam pokazuje kako je suradnja grada i Mjesnih odbora dovela do željenoga cilja – rekao je Ninčević posebno naglasivši ispravno upravljanje gradskim financijama na koje ukazuje i aktualni proračunski plus od 10.5 milijuna kuna.

– Pojedini projekti koji su se najavljivali početkom mandata u međuvremenu su dobili prenamjenu, a svakako bih izdvojio i pitanje POS-ovih stanova. Iako je Grad sve odradio što je bilo u njegovoj nadležnosti do realizacije nije došlo jer su sredstva osigurana putem Agencije znatno manja od ponuda pristiglih na tri provedene javne nabave. Smatram kako je ovaj projekt vrlo važan i planiramo iznaći novi model – naglasio je gradonačelnik Ninčević.

– Mnogo je planova za naredne četiri godine i dio programa smo već predstavili, a to su projekti koje treba realizirati do kraja.
U idućemu mandatu planiramo realizirati projekte financirane iz različitih izvora, a posebno iz EU fondova. Posljednjih godina intenzivno se radilo na edukaciji djelatnika, jer povlačenjem sredstava iz EU fondova vidimo perspektivu razvoja grada i unaprjeđenje u svakom segmentu – rekao je gradonačelnik Ninčević.

– Svim ulaganjima težimo ka pozicioniranju Solina kao turističke i prirodne destinacije. Intencija nam je digitalizacija Gradske uprave te uključivanje građana u kreiranje gradskoga proračuna. Za uspješan razvoj grada neprestano je potrebno tražiti nova rješenja. Smatram da smo kroz ove četiri godine pokazali i dokazali da iza nas stoji znanje, rad, trud, volja i potencijal za kvalitetan put prema budućnosti. To je Solin kakvog želimo i smatram da to građani prepoznaju – poručio je Ninčević.

U POVODU SVJETSKOGA DANA BUBREGA U GRADSKOMU SREDIŠTU ODRŽANA JAVNO-ZDRAVSTVENA AKTIVNOST – Solinsko sjedilačko stanovništvo

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Mjerenjima u hvalevrijednoj akciji u organizaciji udrugâ »Zdravi dan« iz Solina Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika SD županije i studentskom udrugom CroMSIC kod solinskoga je stanovništva utvrđene povećane vrijednosti krvnoga tlaka i razine šećera u krvi, tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva

Deset posto od nešto više od stotinu ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi

Udruga »Zdravi dan« iz Solina u suradnji s Udrugom dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije i studentskom udrugom CroMSIC, organizirala je 11. ožujka u povodu Svjetskoga dana bubrega javno-zdravstvenu aktivnost mjerenja šećera, tlaka i indeksa tjelesne mase za građanstvo s ciljem prevencije bubrežne bolesti i promicanja znanja i svijesti o istoj. Svjetski dan bubrega u Hrvatskoj se obilježava od 2007. svakoga drugog četvrtka u ožujku, a ovogodišnje aktivnosti odvijale su se pod sloganom »Živjeti dobro s bubrežnom bolešću«.

Dobar odaziv i poražavajući rezultati

Akcija se tijekom jutra odvijala u gradskom središtu Solina ispred zgrade gradske uprave, a poslijepodne u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo. Mjerenja su, zahvaljujući iznimno dobrom odazivu, provedena na stotinjak ispitanika, a zabilježeni rezultati još jednom su potvrdili važnost preventivnoga djelovanja.
– Gotovo deset posto ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi te su usmjereni svom liječniku obiteljske medicine – izvijestila je predsjednica Udruge »Zdravi dan« dr. Ivana Petrović iznoseći i rezultate antropometrijskih mjerenja koja je provodila tajnica Udruge Kristina Greblo Boban, mag. nutricionizma.

Poslijepodnevna mjerenja provedena su u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo

– Antropometrijska mjerenja pokazala su povećane vrijednosti tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva što ukazuje na sjedilački način života, premalo tjelesne aktivnosti te loše prehrambene navike – rekla je dr. Petrović dodajući kako su ovakvi rezultati dijelom posljedica Covid pandemije te su usko povezani s povećanim vrijednostima krvnoga tlaka, šećera u krvi i kroničnim nezaraznim bolestima koje proizlaze iz stresnoga i sjedilačkoga načina života te posezanja za brzom i procesuiranom hranom.
– Uz to smo primijetili i lošu hidrataciju ispitanika, naime, uz pravilne prehrambene navike, redovitu tjelesnu aktivnost i san, za zdravlje je ključna i navika pijenja vode. Premali unos vode uzrokuje dehidraciju u organizmu, koja ovisno o stupnju izaziva smetnje. Manji gubici uzrokuju suhoću usana i usta, suhu kožu, glavobolju, manjak koncentracije, smetnje mentalnih funkcija, rada bubrega te probavnoga sustava i srca. Dnevna preporuka je piti 0,3 dl vode po kilogramu tjelesne mase – savjetovala je dr. Petrović.

Aktivni život bolesnika

Akciju je u Solinu popratila i tajnica Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije Marina Bogdanović koja se posebno osvrnula na geslo ovogodišnje akcije, potrebu zdravoga i kvalitetnog života unatoč bolesti.
– Dijagnoza bubrežne bolesti, a poglavito potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom uvelike utječe na kvalitetu života bolesnika stoga je izuzetno važno omogućiti im da zadrže svoju ulogu i socijalno funkcioniranje te da nastave s aktivnim životom – poručila je Bogdanović.
Svoj doprinos obilježavanju Svjetskoga dana bubrega dali su i studenti Medicinskoga fakulteta u Splitu, članovi udruge CroMSIC, kojima ovakve akcije prema riječima studentice Katarine Čavke, pružaju priliku za stjecanje dodatne prakse neizmjerno važne za njihov budući rad.

RAZGOVOR S DOPREDSJEDNICOM UDRUGE »ZDRAVI DAN« DOC. DR. SC. JOSIPOM RADIĆ, SPEC. NEFROLOGOM

Ugroženost djece u Dalmaciji

Doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog: – Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila

Dopredsjednica udruge »Zdravi dan« doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog, u povodu provedene akcije i istraživanja kroz razgovor nam je približila prijeku potrebu davanja pažnje bolestima s ovoga spektra kao i učestalost, simptome kronične bubrežne bolesti te načine prevencije.
– Koliko je bubrežna bolest učestala i kako ju prepoznati?
– Bubrežna je bolest danas vrlo učestala i jedan je od velikih, globalnih problema. Prema službenim podacima od nje boluje gotovo 10 posto odrasle populacije, a jedan od najvećih problema krije se u njezinoj podmuklosti. Naime vrlo često bolesnici u ranim stadijima nemaju nikakvih znakova ni simptoma pa samim time nisu ni svjesni svoje bolesti. S druge strane ukoliko je neprepoznata i neliječena bubrežna bolest napreduje i uzrokuje brojne komplikacije, odnosno povećava rizik za nastanak drugih bolesti, prvenstveno bolesti srčano-žilnoga sustava koje dodatno ograničavaju kvalitetu života osobe s bubrežnom bolesti.

Pandemija pretilosti

– Na koje simptome bismo trebali obratiti pozornost kako bismo na vrijeme prepoznali bubrežnu bolest?
– Teško je reći koji bi određeni simptom ukazivao na bubrežnu bolest. Postoje određeni nespecifični simptomi kao što su mučnina, slabost, slabokrvnost i svrbež kože, ali možda je umjesto toga ispravnije istaknuti populaciju koja bi trebale češće brinuti o svojim bubrezima. To su osobe sa šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom koje su dva najčešća uzročnika kronične bubrežne bolesti, odnosno završnoga stadija zatajenja bubrežne funkcije. Tome svakako treba pridružiti i debljinu, a danas smo nažalost svjesni prave pandemije pretilosti, kako diljem svijeta tako i u našoj dalmatinskoj populaciji. Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila.

– Koliko je bolesnika u Hrvatskoj kod kojih je nužno provoditi postupke nadomještanja bubrežne funkcije?
– Bolesnicima s kroničnim zatajenjem prijeko je potrebno nadomjestiti bubrežnu funkciju dijalizom, kao što su hemodijaliza i peritonejska dijaliza, ili transplantacijom bubrega. Prema službenim podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj se tim postupcima liječi oko 4 tisuće bolesnika, a svake godine se bilježi oko 500 novih.
Naglasila bih da danas svaka odrasla osoba u Hrvatskoj koja nema određenu zapreku ima mogućnost za transplantaciju. Međutim, da bi netko bio transplantiran izuzetno je važno na vrijeme prepoznati bolest kako bi se usporio njezin tijek i napredovanje, ali i rizik od razvoja komplikacija, u prvom redu srčano-žilnih bolesti, koje mogu biti zapreka za provođenje postupka transplantacije.

Preventiva prije svega

– Kolika je važnost preventivnih akcija u prepoznavanju bolesti bubrega?
– Preventivne akcije su iznimno važne i doprinose prepoznavanju bolesti jer, kao što sam istaknula na početku, osoba može izgubiti svoju bubrežnu funkciju i imati uznapredovali stadij bubrežne bolesti, a da toga zapravo uopće nije svjesna. U svakom slučaju riječ je o bolesti koju nećemo prepoznati ukoliko je ne tražimo, a u prvom redu bi je trebale tražiti osobe sa šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom. Statistika kaže kako trećina ljudi sa šećernom bolesti ima i kroničnu bubrežnu bolest samo je pitanje znaju li za nju.

– Kome se obratiti pri sumnji na bubrežnu bolest?
– Najbolje je se posavjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine koji je zapravo nositelji ukupne zdravstvene skrbi određenoga bolesnika. Osim toga liječnici obiteljske medicine vrlo dobro poznaju svoje bolesnike i među njima mogu pravovremeno prepoznati one koji su pod povišenim rizikom i napraviti im jednostavne pretrage kao što je vrijednost kreatinina u krvi ili razina albumina u urinu kako bi na vrijeme postavili dijagnozu kronične bubrežne bolesti i krenuli s liječenjem, odnosno prevencijom njezina napretka.

Optimistični početak

Udruga »Zdravi dan« osnovana je u veljači 2020. s ciljem promocije zdravih životnih navika, a okuplja dvadesetak članova, liječnika, magistara farmacije, nutricionista, fizioterapeuta i drugih stručnjaka koji svojim radom i djelovanjem mogu dati doprinos realizaciji zadanoga cilja.
– Krenuli smo optimistično s jako puno planova u kojima nas je nažalost omela pandemija Covida-19. Ove godine smo pokrenuli određene aktivnosti pa tako organiziramo medicinsku gimnastiku uz koju nudimo i nutricionističke savjete. I ovim putem bih se zahvalila Mjesnomu odboru Sveti Kajo koji nam je ustupio svoje prostorije te tako omogućio aktivan rad – poručila je predsjednica Udruge dr. Ivana Petrović.

SOLINSKI PRILOG 16. NOĆI MUZEJA – Virtualnost i prolaznost

SOLINSKA KRONIKA 318, 15 veljačE 2021.

U sklopu virtualnoga programa koji se odvijao na Facebook stranici JUK »Zvonimir« prikazana je video-izložba »Antički portreti iz zbirke Salona Divina« iz stalnoga postava Galerije »Zvonimir« te video-izložba »U svijetu likovnih umjetnika« koju su priredili učenici Osnovne škole don Lovre Katića Solin

Zadnji petak u mjesecu siječnju tradicionalno je bio rezerviran za Noć muzeja, manifestaciju koja je tijekom proteklih petnaest godina zabilježila gotovo tri ipo milijuna posjetitelja, a koja se ove godine zbog pandemije uglavnom odvijala »online«.
Prigodna tema »Zadaće muzeja u uvjetima krize« okupila je preko 170 sudionika, muzejskih, baštinskih i obrazovnih institucija, a brojni ljubitelji kulture i umjetnosti najvećim su dijelom virtualnim putem razgledali željenu lokaciju. U manifestaciju su se i ove godine uključili Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin te Arheološki muzej Split koji skrbi o arheološkom lokalitetu Salone.

Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin

Izložbom na otvorenom »Zvonimirovom, kroz sjećanja…«, javnosti su još jednom prigodno prikazane arhivske fotografije glavne solinske ulice

S obzirom na već spomenute specifične uvjete u kojima se odvijala 16. po redu Noć muzeja Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin svoj je program priredila u dva dijela.
– U želji da zadržimo kontinuitet programa Noći muzeja ove smo se godine prilagodili uvjetima koje nalaže pandemija korona virusa tako da smo program organizirali na virtualnim platformama putem dviju video izložbi te jednom izložbom na otvorenom, »Zvonimirovom, kroz sjećanja…«, na kojoj su prikazane arhivske fotografije glavne solinske ulice. U svakom slučaju, držim kako smo usprkos svim poteškoćama uspješno realizirali planirani program – rekao je Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin dodajući kako je poseban interes solinskih građana izazvala izložba starih fotografija Zvonimirove ulice postavljena na malom glorijetu u gradskomu središtu.
– Riječ je o poznatim lokacijama pored kojih naši sugrađani svakodnevno prolaze, a koje su tijekom dvadesetoga stoljeća značajno promijenile svoju vizuru. Posjetitelji su tako imali priliku vidjeti kako su neke od tih lokacija izgledale početkom prošloga stoljeća, pa i ranije, vidjeti građevine kojih više nema te usporediti izgled ovoga prostora nekada i danas. Namjera izložbe bila je mapirati amblematske lokacije centra Solina koje su sačuvane do danas, a koje, osim svoje kulturno-povijesne i urbanističke vrijednosti, predstavljaju točke kolektivne memorije grada koje bi svakako valjalo sačuvati za buduće generacije – rekao je ravnatelj Ćićerić napominjući kako je izložba bila postavljena četiri dana.

Program Noći muzeja kojega potpisuje JUK »Zvonimir« Solin dodatno je obogaćen cjelovečernjim koncertom jazz/swing/bossa nova/samba banda »Hot Shots« iz Splita

U sklopu virtualnog programa koji se odvijao na Facebook stranici JUK »Zvonimir« prikazana je video-izložba »Antički portreti iz zbirke Salona Divina« iz stalnoga postava Galerije »Zvonimir« te video-izložba »U svijetu likovnih umjetnika« koju su priredili učenici Osnovne škole don Lovre Katića Solin u sklopu međunarodnog »eTwinning« projekta autorica Nevenka Dimač i Sandre Vuk.

Učenici su kroz svoje likovne uratke prikazali različita povijesna razdoblja likovne umjetnosti kao i eminentna likovna imena domaćih i stranih umjetnika koja su obilježila pojedina razdoblja likovnoga stvaralaštva, a sve to pod vodstvom svojih učiteljica Ivane Sedlar, Fani Vidović, Zrinke Dajak, Atanasije Bilić, Maje Mamut, Jelene Biskupović i Svjetlane Vuić.
Program Noći muzeja kojeg potpisuje JUK »Zvonimir« Solin dodatno je obogaćen cjelovečernjim koncertom jazz/swing/bossa nova/samba banda »Hot Shots« iz Splita koji je bio planiran na otvorenom, ali je zbog loših vremenskih uvjeta održan u zgradi Doma kulture u skladu sa svim važećim epidemiološkim preporukama i odlukama.

Arheološki muzej i Salona

Arheološki muzej u Splitu proslavio je 2020. dvjestotu godišnjicu osnutka, a ove godine slavi dvjestotu godišnjicu prvih sustavnih arheoloških istraživanja u Saloni, nekadašnjem glavnom gradu rimske provincije Dalmacije. Dva stoljeća rada Muzeja u Saloni rezultirala su velikim otkrićima koja nam omogućavaju saznanja o povijesti i izgledu antičkog grada.
– Potaknuti ovom obljetnicom, a u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, program ovogodišnje Noći muzeja priredili smo uz pomoć modernih tehnologija koje se danas koriste za prezentaciju arheoloških lokaliteta – rekla je Ema Višić Ljubić viša kustosica Arheološkoga muzeja Split.
Tako se u sklopu programa, u vremenu od 18 do 1 sat, prikazivao kratki film »Putovanje u prošlost s don Franom u Saloni« u kojem don Frane uz pomoć novih tehnologija vodi gledatelje po istočnom dijelu Salone i njezinim građevinama prezentiranima u njihovom nekadašnjem sjaju.
– Ovaj kratki video početak je velikoga projekta vizualizacije Salone kroz njezine građevine i upoznavanja sa svakodnevnim životom žitelja nekadašnjega glavnog grada rimske provincije Dalmacije – rekla je Višić Ljubić.
– Osim u filmu svi zainteresirani sudionici ovogodišnje Noći muzeja imali su priliku uputiti se u virtualnu šetnju kroz Salonu pripremljenu u formatu 360° uz kojega je moguće istražiti svaki kutak antičke Salone te Arheološkoga muzeja u Splitu – dodala je Višić Ljubić izražavajući zadovoljstvo što je unatoč specifičnim uvjetima i pomalo neobičnom izdanju ovogodišnja Noć muzeja privukla posjetitelje i poklonike ove manifestacije.

GRAD SOLIN KOORDINIRAO RAD LOKALNIH SLUŽBI I UPLATIO POMOĆ ZA POTRESOM POGOĐENA PODRUČJA – Solinski puls velikog srca

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Grad je gradonačelnikovim zaključkom, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«

Snažan potres jačine 6.2 stupnjeva po Richteru koji je 29. prosinca pogodio središnji dio Hrvatske, točnije područje Sisačko-moslavačke županije, nanio je ogromnu štetu ovom području te ugasio sedam ljudskih života. Razorenoj Petrinji, Sisku, Glini, Hrvatskoj Kostajnici i brojnim selima Banovine u kojima su mnogi ostali bez krova nad glavom pohrlila je u pomoć cijela Hrvatska.
Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević već je sljedećeg dana održao sastanak s predstavnicima gradskih službi, Crvenoga križa, dekanom Solinskoga župnoga dekanata, članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava i ravnateljima osnovnih škola te u ime svih izrazio sućut obiteljima stradalih, kao i svima onima koji su na bilo koji način pogođeni ovim devastirajućim potresom.
– Ujedinjeni u tuzi, mislima, ljubavi i molitvi prema stanovnicima potresom pogođenih područja upućujemo zahvalu svim udrugama i pojedincima koji su se odmah nakon vijesti o potresu organizirali i na Glorijetu prikupili hranu, odjeću i ostale potrepštine. Naši građani su kao i uvijek do sada pokazali ljubav i empatiju za one koji su preko noći ostali bez svega – rekao je gradonačelnik Ninčević ističući važnost koordinacijskoga djelovanja koje se odvija pod okriljem sustava Civilne zaštite, Crvenoga križa, javnih vatrogasnih postrojbi i ostalih žurnih službi.
Sukladno tome na području grada Solina je već 30. prosinca uspostavljeno središnje prikupljanje potrepština putem Crvenoga križa. Prva dva dana prikupljanje se odvijalo u prostorijama socijalne samoposluge i pučke kuhinje u Zvonimirovoj ulici, ali je već 2. siječnja, zbog potrebe većih prostornih kapaciteta, prebačeno u školsku-sportsku dvoranu pored Osnovne škole kraljice Jelene, u Ulici Put mira.
Uz to Grad je, zaključkom gradonačelnika, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«.
Upućena je i obavijest svima koji su voljni ustupiti mehanizaciju za odvoz potrepština i čišćenje ruševina, kao i stanove za smještaj ljudi koji su morali napustiti svoje domove, da se jave Stožeru civilne zaštite grada Solina, na broj: 095 442 4434, a isti će sve evidentirati i staviti na raspolaganje županijskom i nacionalnom stožeru.
– Kao narod prošli smo svašta kroz povijest, ali kad god je bilo najteže bili smo zajedno i iz svega izašli još jači, kao pojedinci, narod i zajednica. I sada ćemo uz veliko srce naših građana, i uz Božju pomoć, obnoviti i vratiti život u sve gradove i mjesta ponosne hrvatske Banovine – poručio je gradonačelnik Ninčević.
Veliko srce za Banovinu pokazale su i brojne kulturne, braniteljske i druge udruge s područja grada Solina koje su prikupljale pomoć i uručile je potresom pogođenim područjima.

GRADSKO DRUŠTVO CRVENOGA KRIŽA SOLIN

Kreiranje obiteljskih paketa

30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije organizirano djeluju u Sisku i Petrinji

Gradsko društvo Crvenoga križa Solin intenzivno pomaže stanovnicima potresom pogođene Banovine pa su tako u samo dva tjedna od potresa čak pet puta posjetili ovo područje kako bi uručili prikupljene donacije građana te druge potrepštine poput dimnjaka i elemenata za dimnjake, vrijednih oko 50 tisuća kuna te najlon, pećice, plinske boce i agregate koje je donirala tvrtka »Cemex«, a uručena je i jedna kamp kućica osigurana u suradnji s općinom Klis.
– Svakako bih istaknuo značajne donacije naših građana koji su se uključili već prvoga dana tako da je u kratko vrijeme prikupljen čitav šleper prehrambenih proizvoda kojega smo već odvezli na potresom pogođeno područje – rekao je Željko Grubišić ravnatelj GD CK Solin.
– Donacije smo najprije prikupljali u pučkoj kuhinji i socijalnoj samoposluzi, ali se vrlo brzo pokazalo da nam je potreban daleko veći prostor tako da se prikupljanje u dogovoru s Gradom Solinom i Osnovnom školom kraljice Jelene nastavilo u školskoj sportskoj dvorani u Arapovcu. Prikupljene proizvode raspoređujemo po vrstama te tijekom narednih desetak dana planiramo kreirati obiteljske pakete »Vaš dar za pravu stvar« s osnovnim prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama koji će se dostavljati izravno pogođenim obiteljima – najavio je Grubišić.
– Akciji prikupljanja odazvao se i velik broj poduzetnika te tvrtki s područja grada Solina, posebno građevinara i prijevoznika koji su ustupili na korištenje dizalice, bagere, razne građevinske strojeve te kamione. Moram spomenuti i volontere, ljude velikoga srca koji su nam se od prvog dana stavili na raspolaganje. Sada smo došli u fazu kada su nam potrebne ciljane skupine volontera koji djeluju u sklopu žurnih službi tako da trenutačno imamo 30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije koji organizirano djeluju u Sisku i Petrinji – izvijestio je ravnatelj GD CK Solin pozivajući sve one koji su u mogućnosti da se uključe u prikupljanje donacija koje još uvijek traje.

HUMANITARNA AKCIJA PRIKUPLJANJA IGRAČAKA DJEČJEG VRTIĆA »CVRČAK« SOLIN

Veliki dar od najmanjih

Ravnateljica Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin Anđela Biuk: – Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi

Dječji vrtić »Cvrčak« Solin pokrenuo je humanitarnu akciju prikupljanja igračaka za djecu s područja Banovine koju je krajem prosinca pogodio snažan potres. Akcija se održavala od 11. do 15. siječnja, ali kako najavljuju iz ove vrtićke ustanove, nastavit će se i dalje sukladno potrebama koje budu stizale s terena.
– Nakon nemilih događaja kojI su pogodili Sisačko-moslavačku županiju i mi smo se kao Ustanova odlučili na neki način uključiti u akciju prikupljanja pomoći te se rodila ideja o doniranju dječjih igračaka – rekla je ravnateljica DV-a »Cvrčak« Anđela Biuk napominjući kako djeca izrađuju i crteže te ispisuju poruke ljubavi i podrške.
– Djelatnici stručne službe vrtića sortirat će prikupljene igračke prema dobi kojoj su namijenjene, pakirati ih u prigodne vrećice s crtežima i porukama te ih predati volonterima na terenu koji će ih potom uručivati najmlađima s područja Banovine. Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi – rekla je ravnateljica Biuk napominjući kako je ovo samo početak velike akcije koja će se provoditi i dalje u koordinaciji sa stručnjacima na potresom pogođenom području.
– Plan nam je u suradnji s njima prikupljati one artikle za koje oni smatraju da su u tom trenutku najpotrebniji – najavila je ravnateljica.
Među mališanima koji su poklonili svoje igračke su i Gabrijela i Sara, polaznice vrtićke kuće »Tratinčica«.
– Neka djeca nemaju domove i igračke pa mi skupljamo za njih – objasnile su petogodišnja Gabrijela i šestogodišnja Sara potvrđujući kako i mali čin humanosti predstavlja neizmjerno mnogo za one koji su u potrebi.
»Nek’ svud ljubav sja, sve ljude neka spaja! Za nju živiš ti, za nju živim ja, nek’ cijeli svijet za ljubav zna!« – zapjevale su polaznice DV-a »Tratinčica« u ime svih malih solinskih srca ispunjenih ljubavlju i dobrotom.

SVAKODNEVNI PROBLEMI STANOVNIKA MAJDANA ZBOG SVE VEĆEG BROJA POSJETITELJA IZLETIŠTA NA IZVORU JADRA – Dobro pripremiti, a zatim urediti…

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Zadnjih je mjeseci s posjetiteljima na izvoru Jadra stanje u potpunosti neizdrživo ponajviše zbog nedostatka popratne komunalne infrastrukture; puteva, parkirališta i sanitarnih čvorova. Gomile smeća, neprimjereno ponašanje, galama i ispadi u kasnim noćnim satima popraćeni su neredom koji se stvara zbog brojnih automobila parkiranih ispred vrata pa čak i u dvorištima stanovnika

Solinska gradska vijećnica Dolores Jaman već duže vremena na sjednicama upozorava na katastrofalno stanje novouređenoga prostora na Izvoru

Svaki dio grada ima neku svoju priču, svoje lijepe i manje lijepe kutke, prednosti i nedostatke, a upravo ovih potonjih, u solinskomu naselju Majdan ima u izobilju i unatoč svim nastojanjima grada da promijeni sliku ovoga područja sve glasnije su pritužbe ovdašnjih stanovnika na stanje koje postaje neizdrživo.
Prašnjava cesta koja vodi od Vidovića mosta do izvora Jadra, ostaci nekadašnje tvornice cementa i derutne zgrade koje su u prošlosti naseljavali njezini radnici stvaraju apokaliptične prizore, ali na sve su se to ovdašnji mještani odavno navikli, puno veći problem predstavljaju im brojni izletnici koji u posljednje vrijeme naprosto okupiraju ovo područje.
Potvrdila nam je to i solinska gradska vijećnica Dolores Jaman koja već duže vremena na sjednicama ovoga gradskog tijela upozorava na probleme s kojima se stanovnici Majdana nose iz dana u dan, a sve je kako kaže, kulminiralo u vrijeme tzv. »lockdowna«.
– Uvijek je bilo izletnika na ovomu području, međutim zadnjih je mjeseci situacija postala neizdrživa. Čast izuzecima, ali većina iza sebe ostavlja gomile smeća, a o ponašanju i galami, ispadima u kasnim noćnim satima da i ne govorim. Tu je i nered s autima jer nema dovoljno prostora da bi se svi koji dođu mogli parkirati pa onda ostavljaju vozila ispred naših vrata, u našim dvorištima. Nerijetko dolazi do sukoba, a o krađama verdure iz naših vrtova da i ne govorim – priča Dolores dok zajedno obilazimo izletište uz izvor na kojem je Grad uredio ložište, postavio stolove, klupe i koševe za odvojeno prikupljanje otpada.

 Novo, a razbijeno

Čitava je novopostavljena komunalana oprema devastirana

– Sve je to devastirano, klupe su razbijene, ložište je u lošemu stanju jer nitko iza sebe ne čisti, kante za otpad su dijelom uništene, a smeće je svuda okolo – pokazuje nam Dolores upućujući pohvale Gradu na uređenju tupinoloma i realizaciji projekta »Jadro izvor života«.
– Sve je to dobro zamišljeno i svaki pomak je dobar, ali nema infrastrukture koja bi popratila dodatni priliv izletnika. Trebalo je najprije uredit parkiralište pa onda izletište. Ovako imamo još više problema – govori nam Dolores kojoj se pridružio i otac Nikica.
– Ovo je nekad bija centar svita, gospodski dio Solina, a danas bez obzira na sve resurse i prirodne ljepote koje nas okružuju izgleda zapušteno i otužno – govori nam Nikica koji od rođenja, 1949., živi u neposrednoj blizini izvora i unatoč svim problemima ne želi odustati od ovoga dragog kutka svijeta u kojem je odgojio svoju djecu.
Uz Nikicu je i dvije godine stariji Berislav Uvodić, kojem je dida Vice sredinom prošloga stoljeća držao gostionu i pekaru uz tvornicu u Majdanu i koji i danas s nostalgijom priča o odrastanju u vrijeme kada je ovaj prostor živio drugim životom te unatoč dimu iz tvornice disao punim plućima.
– Majdan je u to vrijeme bio središte svih događanja i imao je sadržaje o kakvima danas možemo samo sanjati. U Domu u Majdanu je bilo kino, organizira se ples, najprije u tvorničkoj menzi, a poslije u Domu, imali smo tamburašku i dramsku sekciju, školu od 1. do 4. razreda, ambulantu, čitaonicu i coneru. A vidi šta imamo danas – tužno će Berislav koji se u međuvremneu odselio u Split, ali gotovo svakodnevno dolazi u Majdan jer to je prostor uz koji ga vežu brojna sjećanja i prijatelji iz djetinjstva.

Glavni doprinos stanovnikâ

U dane vikenda uz Izvor, na prostoru zaštićenoga rezervata bude parkirano i preko stotinu automobila

– Majdan nikad nije bija u gorem stanju. Prije smo se mi mještani sami organizirali, uređivali izletište. I ovaj most kraj izletišta smo napravili nas trojica iz mista, Berislav, pok. Miro Juretić i ja. Bija je uži nego danas i nije ima pašaman, ali je služija svrsi – govori nam Nikica dok Berislav pokazuje na obližnji bunker iz Drugog svjetskog rata u kojem su se nekad organizirale fešte i druženja.
– Danas je i bunker zapušten, imamo ključ, ali dogodi se da ne možemo otključat jer nam uguraju nešto u bravu. I okolo je sve devastirano. Nema čovik volje više ništa sređivat kad se sve sustavno uništava, a nitko ništa ne poduzima da se to zaustavi – govori Berislav.

 Novonastali kaos

– Ovo ljeto smo imali kampere pokraj bunkera, tu su ložili vatru i spavali. Zvali smo policiju, ali nitko nije reagirao – govori nam Mario Jaman također gradski vijećnik, koji zajedno sa sestrom Dolores ulaže napore kako bi ovaj prostor konačno dobio status kakav zaslužuje i ostao sačuvan za neke buduće generacije.
– Ovdje za mlade nije uvjetno živit jer su autobusne linije rijetke, a ić pješke do centra grada u noćnim satima uz lošu rasvjetu nije nimalo ugodno. Da ne govorim o obijesnim vožnjama i utrkama u noćnim satima i prometnici bez nogostupa. Uvijek ponavljam kako bi ovo mogao biti biser Solina, a umjesto toga imamo jedan otužni i zapušteni prostor – govori nam Dolores dodajući kako je uistinu žalosna jer godinama gleda jedno te isto bez naznaka da bi se ta situacija u skorije vrijeme mogla popraviti.
– Nećemo odustati, i dalje ćemo apelirati i tražiti da se nešto napravi. Grad Solin uistinu poduzima određene napore, ali potrebno je još puno više da se riješe problemi koji su se godinama gomilali i koji su nas doveli do stanja u kojem danas živimo – poručili su naši sugovornici.

Prašnjava sjećanja

Majdanska je tvornica cementa unatoč gotovo ekocidnoj prošlosti ostala u dobromu sjećanju stanovništva

Tvornica cementa »10. kolovoz« u Majdanu izgrađena 1908. uskoro bi i službeno trebala postati dio povijesti. Naime, tvrtka »Cemex« Hrvatska u čijem se vlasništvu nalaze solinske cementare, predala je zahtjev da se ova tvornica zajedno s rudnikom izbriše iz Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.
Konačno zatvaranje cementare nije iznenadilo stanovnike Majdana jer tvornica se već duži niz godina koristi samo za hladni pogon i onoga šušura koji je nekada vladao oko nje odavno više nema.
Kod starijih mještana sjećanje na nekadašnji život uz tvornicu ipak budi nostalgije.
– Cili naš život se nekad vrtija oko tvornice, puno je ljudi u njoj radilo, hranila je ona solinske familije, a proizvodila je toliko cimenta da su kamioni čekali u kilometarskim kolonama da ga ukrcaju – govori nam Nikica Jaman koji je cijeli svoj radni vijek proveo u DC-u.
– Ne znam kakvi su sad planovi za ovo područje, ali cementaru više nitko od nas ne bi želija. Ipak je zrak kvalitetniji otkad ona više ne radi – dodaje Nikica uz poruku kako se nada da će se ovaj prostor uz Jadro u budućnosti kvalitetnije iskoristiti i da će prizori napuštene tvornice uskoro postati prošlost.

Nastavak radova u rezervatu

Druga faza projekta trebala bi se pozabaviti pristupnim cestama, parkiralištem i sanitarnim čvorovima

Na prostoru bivšega tupinoloma u Majdanu je ovoga ljeta dovršena prva faza projekta »Jadro izvor života« vrijedna oko 5.5 milijuna kuna.
Nakon revitalizacije tupinoloma, slijedi druga faza projekta kojom je predviđeno uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenoga uz Dioklecijanov akvedukt te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenoga područja. Nadalje, planirano je i uređenje te opremanje interpretacijskog paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećega bunkera iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića. Sve ovo, smatraju u Gradu, trebalo bi znatno unaprijediti stanje ovog područja i stvoriti novu vizuru kakvu ovaj prostor i zaslužuje.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću