USUSRET SVIBANJSKIM LOKALNIM IZBORIMA: SOLINSKOJ SE JAVNOSTI PREDSTAVILI KANDIDATI ZA GRADONAČELNIKE I ZAMJENIKE GRADONAČELNIKA

SOLINSKA KRONIKA 320, 15. TRAVNJA 2021.

Piše: Marijana BATARELO JELAVIĆ

Fotografije: Jakov TEKLIĆ, privatna arhiva

Nakon prošlomjesečnoga predstavljanja javnosti kandidatâ Nezavisne liste mladih, medijsku su konferenciju održali predstavnici stranke »Bolji Solin« dok su kandidati drugih solinskih političkih stranaka; Domovinskoga pokreta, HDZ-a, SDP-a i o svojim postignućima, programima i planovima progovorili na stranicama našega mjesečnika

TIHOMIR BEČKO, AKTUALNI DOGRADONAČELNIK KANDIDAT DOMOVINSKOGA POKRETA – Solinsko buđenje

Povlačenje sredstava iz europskih fondova toliko se intenzivno reklamira da čovjek pomisli kako osim njih nemamo drugih izvora financiranja. Imam osjećaj da se stalno ističu samo kako bi se javnosti poručilo; »eto i mi koristimo europska sredstva«

U utrku za gradonačelnika grada Solina uključio se i aktualni dogradonačelnik Tihomir Bečko, kandidat Domovinskoga pokreta.

Tihomir Bečko, aktualni dogradonačelnik: – Cilj mi je od naših sugrađana doznati što žele te koje su njihove ideje i prijedlozi

– Poznato je da sam čovjek iz naroda pa nisam pristalica predstavljanja putem plakata i organiziranih skupova. Cilj mi je od naših sugrađana doznati što žele te koje su njihove ideje i prijedlozi. Dužnost dogradonačelnika osigurala mi je određena iskustva, znanja i viziju upravljanja gradom i smatram da je to u kombinaciji s neposrednim kontaktom s građanima najbolja opcija za naš Solin – istaknuo je Bečko, inače otac petero djece i dragovoljac Domovinskoga rata.

U Bečkovu timu je i kandidat za zamjenika, Tomislav Jurić iz Vranjica, a zajedno planiraju pokrenuti čitav niz pozitivnih promjena.

– Ponajprije treba intenzivirati pitanje granica sa susjednim Klisom budući da katastarske granice Klisa zadiru u samo gradsko središte Solina. To je potpuno neprirodno stanje, a spor uistinu predugo traje – rekao je Bečko naglašavajući ovom prilikom i važnost veće valorizacije kulturnoga nasljeđa.

– Prije svega bih istaknuo upravljanje vrijednim arheološkim lokalitetom Salone. Stručni dio pod nadležnošću Arheološkoga muzeja obavlja se izvrsno. Međutim problem je u ekonomskomu upravljanju. Grad bi od toga dijela svoga povijesnog nasljeđa trebao nešto uprihoditi, a usporedo ga očuvati i predstaviti na najbolji mogući način. Nažalost, Salona u ovomu trenutku služi za istrčavanje pasa – poručio je Bečko ističući potrebu oblikovanja bogatijih sadržaja za mlade.

– Svakako bih se osvrnuo na visoke članarine za djecu u sportskim klubovima što je za obitelji s više djece financijski zahtjevno, a to mogu potvrditi iz vlastitoga iskustva. Kao gradonačelnik planiram pokrenuti inicijativu za ograničavanje iznosa članarine na sto kuna po djetetu. Činjenica je da se to ne može zakonski regulirati, ali sve one koji prepoznaju ovu poruku može se prikladno subvencionirati – najavio je Bečko dodajući kako osim o mladima, treba voditi računa i o drugim generacijama koje čine naš grad, a posebno o umirovljenicima koji zaslužuju više pažnje.

– Moram se osvrnuti i na povlačenje sredstava iz europskih fondova koja se toliko intenzivno reklamiraju da čovjek pomisli kako osim njih nemamo drugih izvora financiranja. Imam osjećaj da se stalno ističu samo kako bi se javnosti poručilo; »eto i mi koristimo europska sredstva« – naglasio je Bečko koji smatra da dosadašnji projekti proizašli iz europskih fondova našim sugrađanima nisu donijeli ništa značajno te da bi ih trebalo drugačije koristiti.

– Među bitnim segmentima u djelovanju grada je i prostorno planiranje i uređenje koje trenutačno nije dobro. Ne smije nam se dogoditi da napravimo školu i da je nakon samo deset godina nadograđujemo kako bismo dobili nove učionice. To znači da se nije dobro planiralo.
Nadalje moram istaknuti još jedan nedostatak – nepostojanje autobusnoga kolodvora ili uređenoga ugibališta za međugradske putnike. To se trenutačno obavlja na rotoru »Brze ceste« što nije u skladu sa zakonskim propisima – naglasio je Bečko osvrćući se na kraju i na upravljanje gradom koje je kako ističe, dobro zamišljeno, ali se loše provodi.

– Grad je podijeljen na osam specifičnih mjesnih odbora sa zasebnim potrebama. Članovima vijećâ mjesnih odbora trebalo bi dati veće ovlasti jer oni bolje razumiju potrebe mještana od pojedinih članova Gradskoga vijeća – zaključio je Bečko poručujući kako će predstojeći lokalni izbori svakako označiti početak promjena na solinskoj političkoj sceni.

PREDSJEDNIK GRADSKE ORGANIZACIJE SDP-A SOLIN MARIO JAMAN – Promjene bez kalkulacija

Prije svega želim zaustaviti zapošljavanja po stranačkom ključu. Činjenica je da u ovomu gradu stranačka iskaznica služi kao ulaznica za posao… Iza nas je 30 godina velikog »ništa«. Grad je, ovakav kakav je danas mogao biti i da nitko tijekom protekla tri desetljeća nije bio na vlasti

Dugogodišnji solinski gradski vijećnik i predsjednik gradske organizacije SDP-a Solin Mario Jaman svoju je kandidaturu za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima objavio pod sloganom »Solin, grad jednakih prilika«.

Mario Jaman, predsjednik gradske organizacije SDP-a Solin: – Uveo bih red i rad u gradsku upravu, da se zna tko i što radi, tko je za što odgovoran

– U Solinu sam od rođenja i jednako kao moji roditelji, djedovi i pradjedovi, doista živim s ovim gradom, a ukoliko dobijem priliku zalagat ću se da život u njemu bude puno ugodniji nego li je danas – najavio je Jaman dodajući kako zajedno s kandidatkinjom za zamjenicu Helenom Čerinom planira pokrenuti čitav niz pozitivnih promjena.

– Prije svega želim zaustaviti zapošljavanja po stranačkom ključu. Činjenica je da u ovom gradu stranačka iskaznica služi kao ulaznica za posao i da je konačno sazrelo vrijeme da svi dobiju jednaku priliku – istaknuo je Jaman najavljujući bitan zaokret u funkcioniranju Grada.

– Spreman sam na promjene bez ikakvih kalkulacija jer ovom gradu treba realni kratkoročni i dugoročni plan razvoja. Kao dugogodišnji član Gradskoga vijeća neprestano svjedočim nekakvim financijskim prebacivanjima i viškovima uz koje se na kraju opet uzimaju krediti. To dokazuje da se proračun ne planira realno – poručio je SDP-ov kandidat dodajući kako bi u slučaju da preuzme vodstvo ponovno osnovao Poduzetnički inkubator koji bi obavljao funkciju kojoj je namijenjen.

– Ono što nam očito nedostaje su i biciklističke staze, šetnice te gradski trg kojega bi trebalo realizirati izmještanjem zgrade pošte. Ne smijemo zaboraviti ni na čistoću grada koja trenutačno nije na zavidnoj razini, svugdje je kaos. Vrijeme je da se zaposli veći broj komunalnih redara i da se konačno krene s kažnjavanjima nesavjesnih građana. Uz to treba krenuti s izgradnjom još barem tri reciklažna dvorišta putem EU fondova, ali i poraditi na uređenju i održavanju izvora Jadra i Salone jer ni osam godina od najava nije realiziran projekt Arheološkoga parka – naglasio je Jaman osvrćući se i na stanje na solinskim prometnicama.

– Trebalo bi intenzivnije krenuti u rješavanje prometne zagušenosti i konačno realizirati projekt uređenja Širine koji datira još iz 1989. Prije dvije godine smo na Gradskom vijeću slušali predstavnike HC-a i ŽUC-a koji su nam samo bacali prašinu u oči i do danas nisu ništa napravili – tvrdi Jaman koji bi se zalagao i za veći angažman djelatnika Policijske postaje Solin.

– Uza sve to uveo bih red i rad u gradsku upravu, da se zna tko i što radi, tko je za što odgovoran. To ne znači otpuštanja nego podizanje kvalitete rada koja je nužna posebno kada vidimo nered koji vlada na gradskim cestama i javnim površinama. Vrijeme je da se konačno sredi i dogradi gradski stadion jer je postojeći pravo gradsko ruglo. Hitno nam je potrebna i jedna srednja škola, više samostojećih vrtićkih objekata, autobusni kolodvor, revizija GUP-a i DPU-a koji su trenutačno u službi privatnih investitora – istaknuo je Jaman nezadovoljan i radom vijeća mjesnih odbora u kojima bi predsjednicima smanjio naknadu za 50 posto.

– Solinu je potrebna i konkretna turistička ponuda jer je to sektor u kojem bilježimo povećanje, ali ne zbog planskog djelovanja gradskoga vodstva nego zbog samih iznajmljivača. U svakom slučaju iza nas je 30 godina velikog »ništa«. Grad je ovakav kakav je danas mogao biti i da nitko tijekom protekla tri desetljeća nije bio na vlasti – zaključio je Jaman.

DR. SC. DAVOR MIKAS GRADONAČELNIČKI KANDIDAT STRANKE »BOLJI SOLIN« – Trag svakoga kandidata

Dovoljno je istaknuti činjenicu da Solin u posljednjih dvadeset godina nije napravio ni jedan stan iz Programa poticane stanogradnje, dok je Split u tom razdoblju napravio više od 1000 stanova. Kada usporedimo broj stanovnika Solin je trebao napraviti 150 do 200 stanova

Predsjednik stranke »Bolji Solin« dr. sc. Davor Mikas tijekom predstavljanja svoje kandidature za gradonačelnika na predstojećim lokalnim izborima istaknuo je kako je stranka »Bolji Solin« nasljednica Nezavisne liste s prošlih lokalnih izbora i jedina prava politička opcija koja može napraviti realne promjene u gradu Solinu.

Uz dr. sc. Davora Mikasa kao gradonačelničkoga kandidata kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika je Antonija Milišić Jadrić, magistra sestrinstva

– I ovom prilikom želimo poručiti kako nismo zadovoljni stanjem i funkcioniranjem Grada. Niz je nedostataka počevši od načina na koji se njime rukovodi do gospodarske politike koja se provodi nekvalitetno, stihijski i nesustavno. Osim toga vladajući u Gradu nemaju sluha za potrebe građana i ne čuju što ljudi traže, a linije prema mjesnim odborima su zakržljale i gotovo prekinute. Smatramo da je došlo vrijeme da se takva loša praksa prekine – rekao je dr. Mikas poručujući kako je potrebno prekinuti s praksom prikazivanja Solina kao grada prijatelja djece i mladih obitelji jer on to nije.

– Dovoljno je istaknuti činjenicu da Solin u posljednjih dvadeset godina nije napravio ni jedan stan iz Programa poticane stanogradnje, dok je Split u tom razdoblju napravio više od 1000 stanova. Kada usporedimo broj stanovnika Solin je trebao napraviti 150 do 200 stanova – smatra dr. Mikas koji se osvrnuo i na urbanizam, odnosno urbanistička rješenja grada.

– Dosta je bilo ovoga bahatluka i nepromišljene gradnje. Pogledajte kako izgleda naselje Priko vode, samo gomila zgrada, parkirališta i beton, nema uređenih centara, restorana, tržnica i drugih javnih sadržaja koji život čine boljim. Takav način gradnje će se prekinuti – poručio je Mikas najavljujući i promjenu u radu Gradske uprave.

– Posebno bih skrenuo pozornost na javnu nabavu. Naime u Solinu postoji praksa da kod javnih natječaja, u vrijednosti do pola milijuna kuna, tvrtke uopće nemaju uvida i ne sudjeluju u otvaranju ponuda. Ta praksa će se promijeniti – naglasio je dr. Mikas poručujući kako je dosta bilo lažnih obećanja, hajdučije i arogancije.

– Stranka »Bolji Solin« ima niz kvalitetnih, provjerenih, dokazanih i iskusnih kadrova i spremna je provesti najavljene promjene, a svi mi koji smo kandidati za gradonačelnika imamo ime i prezime, za nama postoji trag. Na kraju predlažem i pozivam sve protukandidate na sučeljavanje na kojemu ćemo jasno predstaviti svoj program rada. Vrijeme je za promjene i za novi, bolji Solin – poručio je Mikas.

Tajnica stranke Angelika Drnas predstavila je potom kandidatkinju za zamjenicu gradonačelnika Antoniju Milišić Jadrić iz Vranjica, magistru sestrinstva.

– Solin je pun problema i toga smo svakim danom svjesniji, a jedan od aktualnih je i Vranjic. Ne govorim to samo kao mještanka, već kao zdravstvena radnica svjesna ekoloških problema koji se događaju i koji utječu na naše zdravlje. To je veliki problem koji se ne tiče samo Vranjica nego svih nas. Grad je izrazio zabrinutost, ali nam nije pomogao u rješavanju problema – rekla je Milišić Jadrić upućujući zahvalu članovima građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koji se bore za građane pokazujući snagu maloga čovjeka.

– Zajedno s njima želimo pokrenuti promjene za bolje sutra, pomozite nam u tome, iskažite nam svoje povjerenje. Mi ne želimo fotelje, mi želimo »bančiće« koje ćemo dijeliti s vama – poručila je Milišić Jadrić.

SOLINSKI GRADONAČELNIK DALIBOR NINČEVIĆ, KANDIDAT GRADSKE ORGANIZACIJE HDZ-A – Put prema budućnosti

Svim ulaganjima težimo ka pozicioniranju Solina kao turističke i prirodne destinacije. Intencija nam je digitalizacija Gradske uprave te uključivanje građana u kreiranje gradskoga proračuna i to ćemo pokušati realizirati projektom participativnoga budžetiranja

Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, kandidat je gradske organizacije HDZ-a za još jedan mandat na čelu Grada, a u povodu kandidature osvrnuo se na ostvarene i planirane projekte.

– Smatram kako je u protekle četiri godine uloženo mnogo u razvoj našega grada. Grad Solin je već godinama rekorder po prirodnom prirastu u RH pa je sukladno tome više od trećine proračuna izdvojeno za poboljšanje života djece i mladih kroz izgradnju vrtića, igrališta, osnovne škole, stipendije učenika i studenata, za radni školski materijal. Uloženo je ukupno 120 milijuna kuna u sufinanciranje predškolskoga odgoja te preko 100 milijuna u nove projekte, sadržaje i programe za djecu – istaknuo je aktualni gradonačelnik Ninčević.

– Nadalje, iz godine u godinu povećavamo sredstva u Proračunu za poticanje i razvoj poduzetništva jer sam svjestan razvojnih potencijala na području našega grada. Više od 6 milijuna kuna uloženo je u gospodarenje otpadom. Među prvima u regiji smo otvorili reciklažno dvorište i svakodnevno radimo na unaprijeđenu ovoga sektora. Naglasak je stavljan na infrastrukturne projekte, a s ciljem podizanja kvaliteta života naših sugrađana – rekao je Ninčević.

Dalibor Ninčević, gradonačelnik i kandidat gradske organizacije HDZ-a: – Smatram da smo kroz ove četiri godine pokazali i dokazali da iza nas stoji znanje, rad, trud, volja i potencijal za kvalitetan put prema budućnosti

– Naš je grad u ovomu mandatu ugovorio projekte vrijedne preko 80 milijuna kuna sufinanciranih iz EU fondova: od 15 ugovorenih projekata 8 ih je završeno, a 74 osobe dobile su priliku za zaposlenje – istaknuo je gradonačelnik Ninčević.

– Kada govorimo u ulaganjima u prirodnu i kulturnu baštinu, izdvojio bih radove na uređenju izletišta Jadra, solinske Gradine s ljetnom pozornicom te izgradnjom Kulturnoga centra s pripadajućim trgom. Nadalje, riješeni su i imovinsko-pravni odnosi za »Glorijet« te stvoreni svi preduvjeti za početak gradnje koja započinje ovih dana, a čitav posao će biti gotov do konca godine. Od iznimne je važnosti i pokretanje izrade novoga »Plana upravljanja arheološkim područjem Salona« koji će Gradu Solinu omogućiti veći utjecaj na upravljanje i način gospodarenja Salonom – istaknuo je aktualni gradonačelnik Ninčević.

– Podsjetio bih i na važnost skore gradnje nadvožnjaka, odnosno rampe preko rotora Bilice. Ovaj primjer nam pokazuje kako je suradnja grada i Mjesnih odbora dovela do željenoga cilja – rekao je Ninčević posebno naglasivši ispravno upravljanje gradskim financijama na koje ukazuje i aktualni proračunski plus od 10.5 milijuna kuna.

– Pojedini projekti koji su se najavljivali početkom mandata u međuvremenu su dobili prenamjenu, a svakako bih izdvojio i pitanje POS-ovih stanova. Iako je Grad sve odradio što je bilo u njegovoj nadležnosti do realizacije nije došlo jer su sredstva osigurana putem Agencije znatno manja od ponuda pristiglih na tri provedene javne nabave. Smatram kako je ovaj projekt vrlo važan i planiramo iznaći novi model – naglasio je gradonačelnik Ninčević.

– Mnogo je planova za naredne četiri godine i dio programa smo već predstavili, a to su projekti koje treba realizirati do kraja.
U idućemu mandatu planiramo realizirati projekte financirane iz različitih izvora, a posebno iz EU fondova. Posljednjih godina intenzivno se radilo na edukaciji djelatnika, jer povlačenjem sredstava iz EU fondova vidimo perspektivu razvoja grada i unaprjeđenje u svakom segmentu – rekao je gradonačelnik Ninčević.

– Svim ulaganjima težimo ka pozicioniranju Solina kao turističke i prirodne destinacije. Intencija nam je digitalizacija Gradske uprave te uključivanje građana u kreiranje gradskoga proračuna. Za uspješan razvoj grada neprestano je potrebno tražiti nova rješenja. Smatram da smo kroz ove četiri godine pokazali i dokazali da iza nas stoji znanje, rad, trud, volja i potencijal za kvalitetan put prema budućnosti. To je Solin kakvog želimo i smatram da to građani prepoznaju – poručio je Ninčević.

U POVODU SVJETSKOGA DANA BUBREGA U GRADSKOMU SREDIŠTU ODRŽANA JAVNO-ZDRAVSTVENA AKTIVNOST – Solinsko sjedilačko stanovništvo

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.
Piše: Marijana BATARELO-JELAVIĆ
Fotografije: Jakov TEKLIĆ

Mjerenjima u hvalevrijednoj akciji u organizaciji udrugâ »Zdravi dan« iz Solina Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika SD županije i studentskom udrugom CroMSIC kod solinskoga je stanovništva utvrđene povećane vrijednosti krvnoga tlaka i razine šećera u krvi, tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva

Deset posto od nešto više od stotinu ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi

Udruga »Zdravi dan« iz Solina u suradnji s Udrugom dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije i studentskom udrugom CroMSIC, organizirala je 11. ožujka u povodu Svjetskoga dana bubrega javno-zdravstvenu aktivnost mjerenja šećera, tlaka i indeksa tjelesne mase za građanstvo s ciljem prevencije bubrežne bolesti i promicanja znanja i svijesti o istoj. Svjetski dan bubrega u Hrvatskoj se obilježava od 2007. svakoga drugog četvrtka u ožujku, a ovogodišnje aktivnosti odvijale su se pod sloganom »Živjeti dobro s bubrežnom bolešću«.

Dobar odaziv i poražavajući rezultati

Akcija se tijekom jutra odvijala u gradskom središtu Solina ispred zgrade gradske uprave, a poslijepodne u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo. Mjerenja su, zahvaljujući iznimno dobrom odazivu, provedena na stotinjak ispitanika, a zabilježeni rezultati još jednom su potvrdili važnost preventivnoga djelovanja.
– Gotovo deset posto ispitanika imalo je povećane vrijednosti krvnoga tlaka i šećera u krvi te su usmjereni svom liječniku obiteljske medicine – izvijestila je predsjednica Udruge »Zdravi dan« dr. Ivana Petrović iznoseći i rezultate antropometrijskih mjerenja koja je provodila tajnica Udruge Kristina Greblo Boban, mag. nutricionizma.

Poslijepodnevna mjerenja provedena su u prostorijama Mjesnoga odbora Sveti Kajo

– Antropometrijska mjerenja pokazala su povećane vrijednosti tjelesne težine, udjela masnoga tkiva te smanjene vrijednosti mišićnoga tkiva što ukazuje na sjedilački način života, premalo tjelesne aktivnosti te loše prehrambene navike – rekla je dr. Petrović dodajući kako su ovakvi rezultati dijelom posljedica Covid pandemije te su usko povezani s povećanim vrijednostima krvnoga tlaka, šećera u krvi i kroničnim nezaraznim bolestima koje proizlaze iz stresnoga i sjedilačkoga načina života te posezanja za brzom i procesuiranom hranom.
– Uz to smo primijetili i lošu hidrataciju ispitanika, naime, uz pravilne prehrambene navike, redovitu tjelesnu aktivnost i san, za zdravlje je ključna i navika pijenja vode. Premali unos vode uzrokuje dehidraciju u organizmu, koja ovisno o stupnju izaziva smetnje. Manji gubici uzrokuju suhoću usana i usta, suhu kožu, glavobolju, manjak koncentracije, smetnje mentalnih funkcija, rada bubrega te probavnoga sustava i srca. Dnevna preporuka je piti 0,3 dl vode po kilogramu tjelesne mase – savjetovala je dr. Petrović.

Aktivni život bolesnika

Akciju je u Solinu popratila i tajnica Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije Marina Bogdanović koja se posebno osvrnula na geslo ovogodišnje akcije, potrebu zdravoga i kvalitetnog života unatoč bolesti.
– Dijagnoza bubrežne bolesti, a poglavito potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom uvelike utječe na kvalitetu života bolesnika stoga je izuzetno važno omogućiti im da zadrže svoju ulogu i socijalno funkcioniranje te da nastave s aktivnim životom – poručila je Bogdanović.
Svoj doprinos obilježavanju Svjetskoga dana bubrega dali su i studenti Medicinskoga fakulteta u Splitu, članovi udruge CroMSIC, kojima ovakve akcije prema riječima studentice Katarine Čavke, pružaju priliku za stjecanje dodatne prakse neizmjerno važne za njihov budući rad.

RAZGOVOR S DOPREDSJEDNICOM UDRUGE »ZDRAVI DAN« DOC. DR. SC. JOSIPOM RADIĆ, SPEC. NEFROLOGOM

Ugroženost djece u Dalmaciji

Doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog: – Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila

Dopredsjednica udruge »Zdravi dan« doc. dr. sc. Josipa Radić, spec. nefrolog, u povodu provedene akcije i istraživanja kroz razgovor nam je približila prijeku potrebu davanja pažnje bolestima s ovoga spektra kao i učestalost, simptome kronične bubrežne bolesti te načine prevencije.
– Koliko je bubrežna bolest učestala i kako ju prepoznati?
– Bubrežna je bolest danas vrlo učestala i jedan je od velikih, globalnih problema. Prema službenim podacima od nje boluje gotovo 10 posto odrasle populacije, a jedan od najvećih problema krije se u njezinoj podmuklosti. Naime vrlo često bolesnici u ranim stadijima nemaju nikakvih znakova ni simptoma pa samim time nisu ni svjesni svoje bolesti. S druge strane ukoliko je neprepoznata i neliječena bubrežna bolest napreduje i uzrokuje brojne komplikacije, odnosno povećava rizik za nastanak drugih bolesti, prvenstveno bolesti srčano-žilnoga sustava koje dodatno ograničavaju kvalitetu života osobe s bubrežnom bolesti.

Pandemija pretilosti

– Na koje simptome bismo trebali obratiti pozornost kako bismo na vrijeme prepoznali bubrežnu bolest?
– Teško je reći koji bi određeni simptom ukazivao na bubrežnu bolest. Postoje određeni nespecifični simptomi kao što su mučnina, slabost, slabokrvnost i svrbež kože, ali možda je umjesto toga ispravnije istaknuti populaciju koja bi trebale češće brinuti o svojim bubrezima. To su osobe sa šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom koje su dva najčešća uzročnika kronične bubrežne bolesti, odnosno završnoga stadija zatajenja bubrežne funkcije. Tome svakako treba pridružiti i debljinu, a danas smo nažalost svjesni prave pandemije pretilosti, kako diljem svijeta tako i u našoj dalmatinskoj populaciji. Nedavno smo imali priliku čuti porazne statističke podatke vezane uz mladu populaciju prema kojima su djeca u Dalmaciji već pretila.

– Koliko je bolesnika u Hrvatskoj kod kojih je nužno provoditi postupke nadomještanja bubrežne funkcije?
– Bolesnicima s kroničnim zatajenjem prijeko je potrebno nadomjestiti bubrežnu funkciju dijalizom, kao što su hemodijaliza i peritonejska dijaliza, ili transplantacijom bubrega. Prema službenim podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj se tim postupcima liječi oko 4 tisuće bolesnika, a svake godine se bilježi oko 500 novih.
Naglasila bih da danas svaka odrasla osoba u Hrvatskoj koja nema određenu zapreku ima mogućnost za transplantaciju. Međutim, da bi netko bio transplantiran izuzetno je važno na vrijeme prepoznati bolest kako bi se usporio njezin tijek i napredovanje, ali i rizik od razvoja komplikacija, u prvom redu srčano-žilnih bolesti, koje mogu biti zapreka za provođenje postupka transplantacije.

Preventiva prije svega

– Kolika je važnost preventivnih akcija u prepoznavanju bolesti bubrega?
– Preventivne akcije su iznimno važne i doprinose prepoznavanju bolesti jer, kao što sam istaknula na početku, osoba može izgubiti svoju bubrežnu funkciju i imati uznapredovali stadij bubrežne bolesti, a da toga zapravo uopće nije svjesna. U svakom slučaju riječ je o bolesti koju nećemo prepoznati ukoliko je ne tražimo, a u prvom redu bi je trebale tražiti osobe sa šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom. Statistika kaže kako trećina ljudi sa šećernom bolesti ima i kroničnu bubrežnu bolest samo je pitanje znaju li za nju.

– Kome se obratiti pri sumnji na bubrežnu bolest?
– Najbolje je se posavjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine koji je zapravo nositelji ukupne zdravstvene skrbi određenoga bolesnika. Osim toga liječnici obiteljske medicine vrlo dobro poznaju svoje bolesnike i među njima mogu pravovremeno prepoznati one koji su pod povišenim rizikom i napraviti im jednostavne pretrage kao što je vrijednost kreatinina u krvi ili razina albumina u urinu kako bi na vrijeme postavili dijagnozu kronične bubrežne bolesti i krenuli s liječenjem, odnosno prevencijom njezina napretka.

Optimistični početak

Udruga »Zdravi dan« osnovana je u veljači 2020. s ciljem promocije zdravih životnih navika, a okuplja dvadesetak članova, liječnika, magistara farmacije, nutricionista, fizioterapeuta i drugih stručnjaka koji svojim radom i djelovanjem mogu dati doprinos realizaciji zadanoga cilja.
– Krenuli smo optimistično s jako puno planova u kojima nas je nažalost omela pandemija Covida-19. Ove godine smo pokrenuli određene aktivnosti pa tako organiziramo medicinsku gimnastiku uz koju nudimo i nutricionističke savjete. I ovim putem bih se zahvalila Mjesnomu odboru Sveti Kajo koji nam je ustupio svoje prostorije te tako omogućio aktivan rad – poručila je predsjednica Udruge dr. Ivana Petrović.

SOLINSKI PRILOG 16. NOĆI MUZEJA – Virtualnost i prolaznost

SOLINSKA KRONIKA 318, 15 veljačE 2021.

U sklopu virtualnoga programa koji se odvijao na Facebook stranici JUK »Zvonimir« prikazana je video-izložba »Antički portreti iz zbirke Salona Divina« iz stalnoga postava Galerije »Zvonimir« te video-izložba »U svijetu likovnih umjetnika« koju su priredili učenici Osnovne škole don Lovre Katića Solin

Zadnji petak u mjesecu siječnju tradicionalno je bio rezerviran za Noć muzeja, manifestaciju koja je tijekom proteklih petnaest godina zabilježila gotovo tri ipo milijuna posjetitelja, a koja se ove godine zbog pandemije uglavnom odvijala »online«.
Prigodna tema »Zadaće muzeja u uvjetima krize« okupila je preko 170 sudionika, muzejskih, baštinskih i obrazovnih institucija, a brojni ljubitelji kulture i umjetnosti najvećim su dijelom virtualnim putem razgledali željenu lokaciju. U manifestaciju su se i ove godine uključili Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin te Arheološki muzej Split koji skrbi o arheološkom lokalitetu Salone.

Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin

Izložbom na otvorenom »Zvonimirovom, kroz sjećanja…«, javnosti su još jednom prigodno prikazane arhivske fotografije glavne solinske ulice

S obzirom na već spomenute specifične uvjete u kojima se odvijala 16. po redu Noć muzeja Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin svoj je program priredila u dva dijela.
– U želji da zadržimo kontinuitet programa Noći muzeja ove smo se godine prilagodili uvjetima koje nalaže pandemija korona virusa tako da smo program organizirali na virtualnim platformama putem dviju video izložbi te jednom izložbom na otvorenom, »Zvonimirovom, kroz sjećanja…«, na kojoj su prikazane arhivske fotografije glavne solinske ulice. U svakom slučaju, držim kako smo usprkos svim poteškoćama uspješno realizirali planirani program – rekao je Tonći Ćićerić, ravnatelj JUK »Zvonimir« Solin dodajući kako je poseban interes solinskih građana izazvala izložba starih fotografija Zvonimirove ulice postavljena na malom glorijetu u gradskomu središtu.
– Riječ je o poznatim lokacijama pored kojih naši sugrađani svakodnevno prolaze, a koje su tijekom dvadesetoga stoljeća značajno promijenile svoju vizuru. Posjetitelji su tako imali priliku vidjeti kako su neke od tih lokacija izgledale početkom prošloga stoljeća, pa i ranije, vidjeti građevine kojih više nema te usporediti izgled ovoga prostora nekada i danas. Namjera izložbe bila je mapirati amblematske lokacije centra Solina koje su sačuvane do danas, a koje, osim svoje kulturno-povijesne i urbanističke vrijednosti, predstavljaju točke kolektivne memorije grada koje bi svakako valjalo sačuvati za buduće generacije – rekao je ravnatelj Ćićerić napominjući kako je izložba bila postavljena četiri dana.

Program Noći muzeja kojega potpisuje JUK »Zvonimir« Solin dodatno je obogaćen cjelovečernjim koncertom jazz/swing/bossa nova/samba banda »Hot Shots« iz Splita

U sklopu virtualnog programa koji se odvijao na Facebook stranici JUK »Zvonimir« prikazana je video-izložba »Antički portreti iz zbirke Salona Divina« iz stalnoga postava Galerije »Zvonimir« te video-izložba »U svijetu likovnih umjetnika« koju su priredili učenici Osnovne škole don Lovre Katića Solin u sklopu međunarodnog »eTwinning« projekta autorica Nevenka Dimač i Sandre Vuk.

Učenici su kroz svoje likovne uratke prikazali različita povijesna razdoblja likovne umjetnosti kao i eminentna likovna imena domaćih i stranih umjetnika koja su obilježila pojedina razdoblja likovnoga stvaralaštva, a sve to pod vodstvom svojih učiteljica Ivane Sedlar, Fani Vidović, Zrinke Dajak, Atanasije Bilić, Maje Mamut, Jelene Biskupović i Svjetlane Vuić.
Program Noći muzeja kojeg potpisuje JUK »Zvonimir« Solin dodatno je obogaćen cjelovečernjim koncertom jazz/swing/bossa nova/samba banda »Hot Shots« iz Splita koji je bio planiran na otvorenom, ali je zbog loših vremenskih uvjeta održan u zgradi Doma kulture u skladu sa svim važećim epidemiološkim preporukama i odlukama.

Arheološki muzej i Salona

Arheološki muzej u Splitu proslavio je 2020. dvjestotu godišnjicu osnutka, a ove godine slavi dvjestotu godišnjicu prvih sustavnih arheoloških istraživanja u Saloni, nekadašnjem glavnom gradu rimske provincije Dalmacije. Dva stoljeća rada Muzeja u Saloni rezultirala su velikim otkrićima koja nam omogućavaju saznanja o povijesti i izgledu antičkog grada.
– Potaknuti ovom obljetnicom, a u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, program ovogodišnje Noći muzeja priredili smo uz pomoć modernih tehnologija koje se danas koriste za prezentaciju arheoloških lokaliteta – rekla je Ema Višić Ljubić viša kustosica Arheološkoga muzeja Split.
Tako se u sklopu programa, u vremenu od 18 do 1 sat, prikazivao kratki film »Putovanje u prošlost s don Franom u Saloni« u kojem don Frane uz pomoć novih tehnologija vodi gledatelje po istočnom dijelu Salone i njezinim građevinama prezentiranima u njihovom nekadašnjem sjaju.
– Ovaj kratki video početak je velikoga projekta vizualizacije Salone kroz njezine građevine i upoznavanja sa svakodnevnim životom žitelja nekadašnjega glavnog grada rimske provincije Dalmacije – rekla je Višić Ljubić.
– Osim u filmu svi zainteresirani sudionici ovogodišnje Noći muzeja imali su priliku uputiti se u virtualnu šetnju kroz Salonu pripremljenu u formatu 360° uz kojega je moguće istražiti svaki kutak antičke Salone te Arheološkoga muzeja u Splitu – dodala je Višić Ljubić izražavajući zadovoljstvo što je unatoč specifičnim uvjetima i pomalo neobičnom izdanju ovogodišnja Noć muzeja privukla posjetitelje i poklonike ove manifestacije.

GRAD SOLIN KOORDINIRAO RAD LOKALNIH SLUŽBI I UPLATIO POMOĆ ZA POTRESOM POGOĐENA PODRUČJA – Solinski puls velikog srca

SOLINSKA KRONIKA 317, siječanj 2021.

Grad je gradonačelnikovim zaključkom, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«

Snažan potres jačine 6.2 stupnjeva po Richteru koji je 29. prosinca pogodio središnji dio Hrvatske, točnije područje Sisačko-moslavačke županije, nanio je ogromnu štetu ovom području te ugasio sedam ljudskih života. Razorenoj Petrinji, Sisku, Glini, Hrvatskoj Kostajnici i brojnim selima Banovine u kojima su mnogi ostali bez krova nad glavom pohrlila je u pomoć cijela Hrvatska.
Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević već je sljedećeg dana održao sastanak s predstavnicima gradskih službi, Crvenoga križa, dekanom Solinskoga župnoga dekanata, članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava i ravnateljima osnovnih škola te u ime svih izrazio sućut obiteljima stradalih, kao i svima onima koji su na bilo koji način pogođeni ovim devastirajućim potresom.
– Ujedinjeni u tuzi, mislima, ljubavi i molitvi prema stanovnicima potresom pogođenih područja upućujemo zahvalu svim udrugama i pojedincima koji su se odmah nakon vijesti o potresu organizirali i na Glorijetu prikupili hranu, odjeću i ostale potrepštine. Naši građani su kao i uvijek do sada pokazali ljubav i empatiju za one koji su preko noći ostali bez svega – rekao je gradonačelnik Ninčević ističući važnost koordinacijskoga djelovanja koje se odvija pod okriljem sustava Civilne zaštite, Crvenoga križa, javnih vatrogasnih postrojbi i ostalih žurnih službi.
Sukladno tome na području grada Solina je već 30. prosinca uspostavljeno središnje prikupljanje potrepština putem Crvenoga križa. Prva dva dana prikupljanje se odvijalo u prostorijama socijalne samoposluge i pučke kuhinje u Zvonimirovoj ulici, ali je već 2. siječnja, zbog potrebe većih prostornih kapaciteta, prebačeno u školsku-sportsku dvoranu pored Osnovne škole kraljice Jelene, u Ulici Put mira.
Uz to Grad je, zaključkom gradonačelnika, a u dogovoru s predsjednikom Gradskoga vijeća Renatom Prkićem, donirao 100 tisuća kuna na poseban račun kojeg je otvorila Vlada RH u akciji »Pomoć za obnovu nakon potresa«.
Upućena je i obavijest svima koji su voljni ustupiti mehanizaciju za odvoz potrepština i čišćenje ruševina, kao i stanove za smještaj ljudi koji su morali napustiti svoje domove, da se jave Stožeru civilne zaštite grada Solina, na broj: 095 442 4434, a isti će sve evidentirati i staviti na raspolaganje županijskom i nacionalnom stožeru.
– Kao narod prošli smo svašta kroz povijest, ali kad god je bilo najteže bili smo zajedno i iz svega izašli još jači, kao pojedinci, narod i zajednica. I sada ćemo uz veliko srce naših građana, i uz Božju pomoć, obnoviti i vratiti život u sve gradove i mjesta ponosne hrvatske Banovine – poručio je gradonačelnik Ninčević.
Veliko srce za Banovinu pokazale su i brojne kulturne, braniteljske i druge udruge s područja grada Solina koje su prikupljale pomoć i uručile je potresom pogođenim područjima.

GRADSKO DRUŠTVO CRVENOGA KRIŽA SOLIN

Kreiranje obiteljskih paketa

30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije organizirano djeluju u Sisku i Petrinji

Gradsko društvo Crvenoga križa Solin intenzivno pomaže stanovnicima potresom pogođene Banovine pa su tako u samo dva tjedna od potresa čak pet puta posjetili ovo područje kako bi uručili prikupljene donacije građana te druge potrepštine poput dimnjaka i elemenata za dimnjake, vrijednih oko 50 tisuća kuna te najlon, pećice, plinske boce i agregate koje je donirala tvrtka »Cemex«, a uručena je i jedna kamp kućica osigurana u suradnji s općinom Klis.
– Svakako bih istaknuo značajne donacije naših građana koji su se uključili već prvoga dana tako da je u kratko vrijeme prikupljen čitav šleper prehrambenih proizvoda kojega smo već odvezli na potresom pogođeno područje – rekao je Željko Grubišić ravnatelj GD CK Solin.
– Donacije smo najprije prikupljali u pučkoj kuhinji i socijalnoj samoposluzi, ali se vrlo brzo pokazalo da nam je potreban daleko veći prostor tako da se prikupljanje u dogovoru s Gradom Solinom i Osnovnom školom kraljice Jelene nastavilo u školskoj sportskoj dvorani u Arapovcu. Prikupljene proizvode raspoređujemo po vrstama te tijekom narednih desetak dana planiramo kreirati obiteljske pakete »Vaš dar za pravu stvar« s osnovnim prehrambenim namirnicama i higijenskim potrepštinama koji će se dostavljati izravno pogođenim obiteljima – najavio je Grubišić.
– Akciji prikupljanja odazvao se i velik broj poduzetnika te tvrtki s područja grada Solina, posebno građevinara i prijevoznika koji su ustupili na korištenje dizalice, bagere, razne građevinske strojeve te kamione. Moram spomenuti i volontere, ljude velikoga srca koji su nam se od prvog dana stavili na raspolaganje. Sada smo došli u fazu kada su nam potrebne ciljane skupine volontera koji djeluju u sklopu žurnih službi tako da trenutačno imamo 30 volontera s područja Splitsko-dalmatinske županije koji organizirano djeluju u Sisku i Petrinji – izvijestio je ravnatelj GD CK Solin pozivajući sve one koji su u mogućnosti da se uključe u prikupljanje donacija koje još uvijek traje.

HUMANITARNA AKCIJA PRIKUPLJANJA IGRAČAKA DJEČJEG VRTIĆA »CVRČAK« SOLIN

Veliki dar od najmanjih

Ravnateljica Dječjeg vrtića »Cvrčak« Solin Anđela Biuk: – Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi

Dječji vrtić »Cvrčak« Solin pokrenuo je humanitarnu akciju prikupljanja igračaka za djecu s područja Banovine koju je krajem prosinca pogodio snažan potres. Akcija se održavala od 11. do 15. siječnja, ali kako najavljuju iz ove vrtićke ustanove, nastavit će se i dalje sukladno potrebama koje budu stizale s terena.
– Nakon nemilih događaja kojI su pogodili Sisačko-moslavačku županiju i mi smo se kao Ustanova odlučili na neki način uključiti u akciju prikupljanja pomoći te se rodila ideja o doniranju dječjih igračaka – rekla je ravnateljica DV-a »Cvrčak« Anđela Biuk napominjući kako djeca izrađuju i crteže te ispisuju poruke ljubavi i podrške.
– Djelatnici stručne službe vrtića sortirat će prikupljene igračke prema dobi kojoj su namijenjene, pakirati ih u prigodne vrećice s crtežima i porukama te ih predati volonterima na terenu koji će ih potom uručivati najmlađima s područja Banovine. Igračkom i porukom podrške djeca pomažu svojim vršnjacima pokazujući kako su i oni uključeni u aktualna događanja te ih razumiju i doživljavaju u skladu sa svojom dobi – rekla je ravnateljica Biuk napominjući kako je ovo samo početak velike akcije koja će se provoditi i dalje u koordinaciji sa stručnjacima na potresom pogođenom području.
– Plan nam je u suradnji s njima prikupljati one artikle za koje oni smatraju da su u tom trenutku najpotrebniji – najavila je ravnateljica.
Među mališanima koji su poklonili svoje igračke su i Gabrijela i Sara, polaznice vrtićke kuće »Tratinčica«.
– Neka djeca nemaju domove i igračke pa mi skupljamo za njih – objasnile su petogodišnja Gabrijela i šestogodišnja Sara potvrđujući kako i mali čin humanosti predstavlja neizmjerno mnogo za one koji su u potrebi.
»Nek’ svud ljubav sja, sve ljude neka spaja! Za nju živiš ti, za nju živim ja, nek’ cijeli svijet za ljubav zna!« – zapjevale su polaznice DV-a »Tratinčica« u ime svih malih solinskih srca ispunjenih ljubavlju i dobrotom.

SVAKODNEVNI PROBLEMI STANOVNIKA MAJDANA ZBOG SVE VEĆEG BROJA POSJETITELJA IZLETIŠTA NA IZVORU JADRA – Dobro pripremiti, a zatim urediti…

SOLINSKA KRONIKA 15. studenoga 2020. Broj 315

Zadnjih je mjeseci s posjetiteljima na izvoru Jadra stanje u potpunosti neizdrživo ponajviše zbog nedostatka popratne komunalne infrastrukture; puteva, parkirališta i sanitarnih čvorova. Gomile smeća, neprimjereno ponašanje, galama i ispadi u kasnim noćnim satima popraćeni su neredom koji se stvara zbog brojnih automobila parkiranih ispred vrata pa čak i u dvorištima stanovnika

Solinska gradska vijećnica Dolores Jaman već duže vremena na sjednicama upozorava na katastrofalno stanje novouređenoga prostora na Izvoru

Svaki dio grada ima neku svoju priču, svoje lijepe i manje lijepe kutke, prednosti i nedostatke, a upravo ovih potonjih, u solinskomu naselju Majdan ima u izobilju i unatoč svim nastojanjima grada da promijeni sliku ovoga područja sve glasnije su pritužbe ovdašnjih stanovnika na stanje koje postaje neizdrživo.
Prašnjava cesta koja vodi od Vidovića mosta do izvora Jadra, ostaci nekadašnje tvornice cementa i derutne zgrade koje su u prošlosti naseljavali njezini radnici stvaraju apokaliptične prizore, ali na sve su se to ovdašnji mještani odavno navikli, puno veći problem predstavljaju im brojni izletnici koji u posljednje vrijeme naprosto okupiraju ovo područje.
Potvrdila nam je to i solinska gradska vijećnica Dolores Jaman koja već duže vremena na sjednicama ovoga gradskog tijela upozorava na probleme s kojima se stanovnici Majdana nose iz dana u dan, a sve je kako kaže, kulminiralo u vrijeme tzv. »lockdowna«.
– Uvijek je bilo izletnika na ovomu području, međutim zadnjih je mjeseci situacija postala neizdrživa. Čast izuzecima, ali većina iza sebe ostavlja gomile smeća, a o ponašanju i galami, ispadima u kasnim noćnim satima da i ne govorim. Tu je i nered s autima jer nema dovoljno prostora da bi se svi koji dođu mogli parkirati pa onda ostavljaju vozila ispred naših vrata, u našim dvorištima. Nerijetko dolazi do sukoba, a o krađama verdure iz naših vrtova da i ne govorim – priča Dolores dok zajedno obilazimo izletište uz izvor na kojem je Grad uredio ložište, postavio stolove, klupe i koševe za odvojeno prikupljanje otpada.

 Novo, a razbijeno

Čitava je novopostavljena komunalana oprema devastirana

– Sve je to devastirano, klupe su razbijene, ložište je u lošemu stanju jer nitko iza sebe ne čisti, kante za otpad su dijelom uništene, a smeće je svuda okolo – pokazuje nam Dolores upućujući pohvale Gradu na uređenju tupinoloma i realizaciji projekta »Jadro izvor života«.
– Sve je to dobro zamišljeno i svaki pomak je dobar, ali nema infrastrukture koja bi popratila dodatni priliv izletnika. Trebalo je najprije uredit parkiralište pa onda izletište. Ovako imamo još više problema – govori nam Dolores kojoj se pridružio i otac Nikica.
– Ovo je nekad bija centar svita, gospodski dio Solina, a danas bez obzira na sve resurse i prirodne ljepote koje nas okružuju izgleda zapušteno i otužno – govori nam Nikica koji od rođenja, 1949., živi u neposrednoj blizini izvora i unatoč svim problemima ne želi odustati od ovoga dragog kutka svijeta u kojem je odgojio svoju djecu.
Uz Nikicu je i dvije godine stariji Berislav Uvodić, kojem je dida Vice sredinom prošloga stoljeća držao gostionu i pekaru uz tvornicu u Majdanu i koji i danas s nostalgijom priča o odrastanju u vrijeme kada je ovaj prostor živio drugim životom te unatoč dimu iz tvornice disao punim plućima.
– Majdan je u to vrijeme bio središte svih događanja i imao je sadržaje o kakvima danas možemo samo sanjati. U Domu u Majdanu je bilo kino, organizira se ples, najprije u tvorničkoj menzi, a poslije u Domu, imali smo tamburašku i dramsku sekciju, školu od 1. do 4. razreda, ambulantu, čitaonicu i coneru. A vidi šta imamo danas – tužno će Berislav koji se u međuvremneu odselio u Split, ali gotovo svakodnevno dolazi u Majdan jer to je prostor uz koji ga vežu brojna sjećanja i prijatelji iz djetinjstva.

Glavni doprinos stanovnikâ

U dane vikenda uz Izvor, na prostoru zaštićenoga rezervata bude parkirano i preko stotinu automobila

– Majdan nikad nije bija u gorem stanju. Prije smo se mi mještani sami organizirali, uređivali izletište. I ovaj most kraj izletišta smo napravili nas trojica iz mista, Berislav, pok. Miro Juretić i ja. Bija je uži nego danas i nije ima pašaman, ali je služija svrsi – govori nam Nikica dok Berislav pokazuje na obližnji bunker iz Drugog svjetskog rata u kojem su se nekad organizirale fešte i druženja.
– Danas je i bunker zapušten, imamo ključ, ali dogodi se da ne možemo otključat jer nam uguraju nešto u bravu. I okolo je sve devastirano. Nema čovik volje više ništa sređivat kad se sve sustavno uništava, a nitko ništa ne poduzima da se to zaustavi – govori Berislav.

 Novonastali kaos

– Ovo ljeto smo imali kampere pokraj bunkera, tu su ložili vatru i spavali. Zvali smo policiju, ali nitko nije reagirao – govori nam Mario Jaman također gradski vijećnik, koji zajedno sa sestrom Dolores ulaže napore kako bi ovaj prostor konačno dobio status kakav zaslužuje i ostao sačuvan za neke buduće generacije.
– Ovdje za mlade nije uvjetno živit jer su autobusne linije rijetke, a ić pješke do centra grada u noćnim satima uz lošu rasvjetu nije nimalo ugodno. Da ne govorim o obijesnim vožnjama i utrkama u noćnim satima i prometnici bez nogostupa. Uvijek ponavljam kako bi ovo mogao biti biser Solina, a umjesto toga imamo jedan otužni i zapušteni prostor – govori nam Dolores dodajući kako je uistinu žalosna jer godinama gleda jedno te isto bez naznaka da bi se ta situacija u skorije vrijeme mogla popraviti.
– Nećemo odustati, i dalje ćemo apelirati i tražiti da se nešto napravi. Grad Solin uistinu poduzima određene napore, ali potrebno je još puno više da se riješe problemi koji su se godinama gomilali i koji su nas doveli do stanja u kojem danas živimo – poručili su naši sugovornici.

Prašnjava sjećanja

Majdanska je tvornica cementa unatoč gotovo ekocidnoj prošlosti ostala u dobromu sjećanju stanovništva

Tvornica cementa »10. kolovoz« u Majdanu izgrađena 1908. uskoro bi i službeno trebala postati dio povijesti. Naime, tvrtka »Cemex« Hrvatska u čijem se vlasništvu nalaze solinske cementare, predala je zahtjev da se ova tvornica zajedno s rudnikom izbriše iz Prostornoga plana Splitsko-dalmatinske županije.
Konačno zatvaranje cementare nije iznenadilo stanovnike Majdana jer tvornica se već duži niz godina koristi samo za hladni pogon i onoga šušura koji je nekada vladao oko nje odavno više nema.
Kod starijih mještana sjećanje na nekadašnji život uz tvornicu ipak budi nostalgije.
– Cili naš život se nekad vrtija oko tvornice, puno je ljudi u njoj radilo, hranila je ona solinske familije, a proizvodila je toliko cimenta da su kamioni čekali u kilometarskim kolonama da ga ukrcaju – govori nam Nikica Jaman koji je cijeli svoj radni vijek proveo u DC-u.
– Ne znam kakvi su sad planovi za ovo područje, ali cementaru više nitko od nas ne bi želija. Ipak je zrak kvalitetniji otkad ona više ne radi – dodaje Nikica uz poruku kako se nada da će se ovaj prostor uz Jadro u budućnosti kvalitetnije iskoristiti i da će prizori napuštene tvornice uskoro postati prošlost.

Nastavak radova u rezervatu

Druga faza projekta trebala bi se pozabaviti pristupnim cestama, parkiralištem i sanitarnim čvorovima

Na prostoru bivšega tupinoloma u Majdanu je ovoga ljeta dovršena prva faza projekta »Jadro izvor života« vrijedna oko 5.5 milijuna kuna.
Nakon revitalizacije tupinoloma, slijedi druga faza projekta kojom je predviđeno uređenje i opremanje informacijsko-prezentacijskog centra s info-pultom, suvenirnicom, sanitarnim čvorom, prezentacijskom dvoranom i prostorijom za mrijest mekousne pastrve na mjestu ruševnog objekta položenoga uz Dioklecijanov akvedukt te uređenje manjeg ugostiteljskog objekta, pristupne ceste i parkirališta za posjetitelje s ciljem adekvatne regulacije prometa unutar zaštićenoga područja. Nadalje, planirano je i uređenje te opremanje interpretacijskog paviljona mekousne pastrve u prostoru postojećega bunkera iz Drugog svjetskog rata koji se nalazi unutar obuhvata rezervata uz uređenje okolnog partera i poučnih šetnica i mostića. Sve ovo, smatraju u Gradu, trebalo bi znatno unaprijediti stanje ovog područja i stvoriti novu vizuru kakvu ovaj prostor i zaslužuje.

LIKOVNA SEKCIJA »UDRUGE DON FRANE BULIĆ« LIKOVNIM URACIMA OPLEMENJUJE PROSTOR – Bojama na sivilo

Nisu Vranjičani zaboravili ni na stare riječi i običaje pa su tako na jednoj klupi naslikali balaturu, na drugoj luminar, a na trećoj tiramol sa šarenom robom nanizanoj na konopu uz pojašnjenja u kojima je sadržan još čitav niz starih dalmatinskih izraza poput priše, fjake, dišpeta, kontre i drugih

Unatoč ekološkim katastrofama koje im godinama prijete Vranjičani nisu izgubili vedri duh, a ljubav prema mjestu osim riječima iskazuju i slikom, pa su tako svoju »Malu Veneciju« u zadnje vrijeme ukrasili brojnim muralima, a klupe po mjestu oslikali šarenim, veselim i romantičnim detaljima.

Mariana Grubić, slikarska dizajnerica i voditeljica likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«

Za ove umjetničke uratke najzaslužniji su članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«, predvođeni voditeljicom Marianom Grubić, a svaki od njih sadrži jaku poruku i održava vedri duh stanovnika poluotoka kojega je Miljenko Smoje 70-ih godina prošloga stoljeća odabrao za snimanje scena kultnoga »Malog mista«. U sjećanje na to vrijeme, na sjevernoj strani rive, na klupi ispred kuće u kojoj se snimalo »Malo misto«, danas stoje imena Bepine i Luigija uz citate iz serije.
Tanja Munivrana i Antonija Jerković te voditeljica Mariana Grubić mjesecima su iz dana u dan smišljale nove motive, oslikavale, bojale i lakirale klupe po cijelom poluotoku, a radile su uglavnom navečer.
– U konačnici smo oslikale 75 klupa i potrošile oko 80 kila piture te isto toliko laka koje su nam osigurali Udruga i Grad Solin – govori Mariana po struci slikarska dizajnerica.

Duša »Maloga mista«

Nisu Vranjičani zaboravili ni na stare riječi i običaje pa su tako na jednoj klupi naslikali balaturu, na drugoj luminar, a na trećoj tiramol sa šarenom robom nanizanoj na konopu uz pojašnjenja u kojima je sadržan još čitav niz starih dalmatinskih izraza poput priše, fjake, dišpeta, kontre i drugih.
– Moram reći da su nam tijekom dugotrajnoga procesa oslikavanja površinâ mještani osim s idejama dolazili i s hranom i pićem tako da su se svi na neki način uključili u ovaj naš projekt i do sada smo čuli samo pozitivne komentare – govori Mariana dodajući kako imaju još puno ideja koje se nadaju realizirati.
Tu su i klupe posvećene velikanima poput Olivera, Tome Bebića, Arsena Dedića, Vice Vukova te Ljube Stipišića Delmate i njegovih vječnih stihova »Dalmatino povišću pritrujena«.
Puno je još zaslužnih pojedinaca i detalja iz vranjičke povijesti, ali i zgoda i nezgoda »Male Venecije« našlo svoje mjesto na drvenim šentadama.
Ovo je svojevrsna oda dalmatinskon načinu života i posebnostima Dalmacije – govori Mariana dodajući kako su jedan dio posvetili i pomorcima koji su obilježili povijest Vranjica, ali i mjesnim zgodama i nezgodama.

Ćakule, poezija

»Mali princ« nosi poruku za vranjičke ćakulone

– Dogodilo se da je naš mještanin zvani Beka slomija nogu pa ga je na klupi prid kućon zatekla slika Pink Panthera kojem je jedna noga u gipsu, a tu je i jedna posvećena našoj teti Mili Bugaruši koja godinama uprkos još vozi motorin. Nismo zaboravili ni naše ćakulone, oslikali smo im klupu na kojoj obično side i ispisale simboličan citat iz »Maloga princa«.– govori Mariana.
Obojali su vranjički likovnjaci i koševe za smeće, bitve i odbačene automobilske gume koje su uklopili u cijelu priču, a na nekoliko mjesta, uključujući i školsko dvorište iscrtali su polje za nekoć popularnu dječju igru cingarelu.
Nisu umjetnice zaboravile ni svoje poznate sumještane pa su tako naslikale skulpture kipara Jure Bilića, koje su svojevremeno uklonjene jer su bile od azbesta, a dobile su i poziv iz RK »Vranjica« da oslikaju klupu ispred dvorane na Bilankuši s posvetom nedavno preminulom treneru Anti Božiću Ćoniju.
Sjetile su se i pjesnika Stjepana Benzona, autora poznatih stihova: »Na kantunu kuća stoji, mala kuća ljudi moji, u njoj Ane dane broji, noći broji ljudi moji…«

Balun i Vukovar

Prostor za namjalđe u sjeni industirjskih hala oplemenjen je muralima i recikliranim, šarenim automobilskim gumama

Velebnim muralima koji se protežu od igrališta NK »Omladinca« pa sve do rive odali su počast svom klubu, vatrogascima nastradalima u velikoj tragediji na Kornatima, žrtvama grada heroja Vukovara, ali i dalmatinskim motivima, moru, brodicama i galebovima, i tu kako kažu, nije kraj.
– Već su nam upale u oko neke fasade i zidovi koji bi se dali oslikati, a mogli bi se obojati i ruzinavi stupovi javne rasvjete. Puno je posla, a malo vrimena, ali polako ili po dalmatinski, nije priša – poručila je inicijatorica svih ovih likovnih akcija, slikarska dizajnerica Mariana Grubić koja je unatoč dvokratnom radnom vremenu našla prostora i za ovaj kreativni, volonterski rad, a pridružili su joj se i drugi sugrađani kako bi zajedničkim snagama uljepšali svoje »Malo misto«.

Dvanaestorici braće u spomen

Najveći dio posla odradili su članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«

»Ovo nije kraj, gore pogledaj, tamo piše drugo ime hrabrosti…« dio je to natpisa kojeg su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Vranjic u suradnji s članovima likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić« ispisali na velebnom muralu oslikanomu u povodu obljetnice najveće vatrogasne tragedije u povijesti Hrvatske koja se dogodila u kolovozu 2007. na Kornatima.
– Htjeli smo na neki način odati počast našim kolegama koji su nesretno izgubili živote u toj tragediji, a budući smo nedavno izgradili ovaj ogradni zid to nam se učinilo najprikladnije – rekao je Marin Milanović, zapovjednik DVD-a Vranjic.
– Izrada murala trajala je nekoliko dana, točnije noći, jer danju je bilo toliko vruće da se pitura odmah sušila i nije se moglo radit. Najveći dio posla odradila je naša Vranjičanka Mariana Grubić, koja je sve skicirala, i članovi likovne sekcije »Udruge don Frane Bulić«, a mi smo bojali i pomagali koliko smo mogli – rekao je Milanović dodajući kako im je bio cilj da mural bude dovršen do obilježavanja 13. obljetnice 30. kolovoza.
Na muralu su uz stihove i prigodne slikovne prikaze ispisana i imena dvanaestorice tragično stradalih vatrogasaca: Dina Klarića, Ivice Crvelina, Ivana Marinovića, Marka Stančića, Gabrijela Skočića, Hrvoja Strikomana, Tomislava Crvelina, Ante Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdije, Marinka Kneževića i Ante Juričeva-Mikulina, čija je žrtva postala sinonim plemenitosti i hrabrosti potrebne za izvršavanje vatrogasnih zadataka.

OSNOVANA GRAĐANSKA INICIJATIVA S CILJEM POBOLJŠANJA ŽIVOTNIH UVJETA

Sustavno trovanje

Hale i prostori nekadašnjeg Salonita iznajmljeni raznim privatnicima izvor su sustavnoga onečišćenja, plastikom, metalom i bojama

Članovi nedavno osnovane građanske inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« koji su 28. rujna na vranjičkoj rivi održali javnu tribinu kako bi mještane i ostale zainteresirane upoznali s problemima i ciljevima inicijative poručili su kako su predugo pasivno promatrali događanja vezana uz kvalitetu života u Vranjicu.
– Formirali smo se kako bi pokrenuli neke stvari u našem mjestu jer više nije pet do dvanaest već smo u situaciji da nam otkucava 12 sati vezano uz zagađenja i ekološku katastrofu koja nam prijeti – rekao je član inicijative Pino Ivić dodajući kako je situacija postala neizdrživa.

– Kako bismo izložili problematiku ovoga dijela Kaštelanskog zaljeva moramo početi od gorkog i za mnoge vranjičke obitelji bolnog iskustva sa »Salonitom« zbog kojega zadnjih dvadesetak godina trpimo najgore posljedice, a one nas zbog okruženja u kojemu živimo, očekuju i dalje – upozorili su članovi inicijative iznoseći sedam ključnih točaka koje predstavljaju ugrozu za lokalno stanovništvo.
– Na prvom je mjestu i dalje »Salonit«. Naime tvrtka je u stečaju, ali su hale i prostori iznajmljeni raznim privatnicima koji nas svojom proizvodnjom, plastikom, metalom i bojama, i dalje sustavno zagađuju – upozorili su navodeći kao veliku prijetnju i prostor nekadašnjega remontnog brodogradilišta oko kojeg se vode pravne bitke vezane uz koncesiju.
– U tomu neredu opet ispaštamo mi žitelji Vranjica. Tu se pjeskare brodovi na otvorenom i pali plastični otpad, gume i obojano drvo, a crni gusti dim koji je zasigurno pun dioksina i furana vjetar nosi put mjesta – upozorili su.
Veliki problem predstavlja im i skladištenje te pretovar petrol koksa i ugljena na otvorenom u Sjevernoj luci, zajedno s istovarom nafte na nepropisan način.
– Osim toga, tu s naše sjeverne strane nalaze se postrojenja »Ine« s mega tankerima koji uplovljavaju zadnjih mjeseci i iskrcavaju na terminalu Solin bez poštivanja zakonskih odredbi. Nedavno se usred nevremena jedan tanker otkačio i danima nismo mogli živjeti od smrada nafte koja se izlila u more – rekli su članovi inicijative upozoravajući i na prašenje do kojega dolazi tijekom pretovara žitarica s brodova u silose u Sjevernoj luci, ali i na dugogodišnji problem Kosice, popularnoga kupališta Vranjičana i Solinjana, na kojoj unatoč najavama još uvijek nije pokrenuta sanacija azbesta.
– Inicijativa građana želi u dogovoru s mještanima konačno stati na kraj tom nepoštivanju zaštite mora i okoliša – rekao je okupljenima član inicijative Martin Bilić, magistar morskoga prometa navodeći propise i rezolucije koje bi se trebale poštivati.
– Nismo protivnici projekata, sadašnjih i budućih, koji će donositi boljitak i nova radna mjesta, ali tražimo da poštuju sve ekološke zahtjeve i norme društveno odgovornoga ponašanja – poručili su članovi inicijative »Mjesto koje hoće živjeti 2020.« pozivajući sve stanovnike Vranjica da se ujedine u nastojanju da ovaj biser Jadrana, svoju »Malu Veneciju«, sačuvaju za buduća pokoljenja.

Vranjičani su poručili kako predugo pasivno promatraju događanja vezana uz kvalitetu života u svome mjestu

POVIJESNI DOGAĐAJ U MARIJANSKOM PRASVETIŠTU U SOLINU – DVIJE CRKVE NA OTOKU

Euharistijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao je stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom

Splitsko-makraska nadbiskupija ukorijenjena u vjerničkom baštinom bogatoj salonitanskoj Crkvi 5. je rujna posvetom nove crkve Svete Obitelji u Marijanskom prasvetištu na Gospinu Otoku u Solinu postala bogatija za još jedan speciičan i reprezentativan liturgijski i pastoralni prostor.
Euharitijskim slavljem prvoga dana trodnevnice u povodu blagdana Male Gospe nasljednik Dujma i drugih slavnih splitskih jednoć solinskih biskupa, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvećujući novu crkvu okončao stoljetne težnje, nastojanja i čežnje solinskoga vjerničkoga puka za prijeko potrebnim novim liturgijskim prostorom.
Svega nekoliko godina nakon osnivanja današnje župe godine 1919. župni upravitelj Duje Nazor bilježi kako je crkva na Otoku pretijesna za pastoralne potrebe, a ideja o proširenju sada već stare crkve i izgradnji nove intenzivirala se za župnikovanja i kasnije biskupstva don Ante Jurića uz svesrdni angažman solinskoga župnika don Tugomira Jovanovića koji su projektu izgradnje nove crkve na Otoku utrli temelje.
Jedanaest godina nakon javnoga natječaja i sedam godina nakon početka radova koje je 4. listopada 2013. blagoslovio nadbiskup Marin Barišić zgotovljena je i svečanim euharistijskim slavljem blagoslovljena nova crkva.

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji

U koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom su bili predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, nadbiskup koadjutor i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, imenovani mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj hvarske biskupije mons. Petar Palić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, župnik Župe Gospe od Otoka don Ranko Vidović, župni vikar don Ivan Odrljin, dekani, župnici te ostali svećenici. Obredima posvete crkve ravnao je ceremonijar don Ivan Marić, uz asistenciju bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pjevao je župni zbor i Zbor bogoslova pod ravnanjem Danijele Petrušić. Za orguljama je bila Ivna Mandić.
Svečanomu euharistijskomu slavlju su nazočili i izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ante Sanader, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, predsjednik Gradskog vijeća grada Solina Renato Prkić, splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, predstavnici svih izvođača na ovom objektu te ostali uvaženi gosti.

Povlašteni trenutci povijesti

Uvodni govor Generalnog vikara splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidovića

Generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović pozdravivši u ime nadbiskupa Barišića uvažene goste i nazočni vjernički puk uvdonim je govorom nazočnima posvijestio važnost trenutka i samoga događaja.
– Neizmjerna radost je biti večeras ovdje jer se nalazimo na mjestu čežnje tolikih naših predaka, na mjestu narodnog pokrštenja, na mjestu koje čuva povijest dobrih i pobožnih hrvatskih kraljeva i kraljica, na Gospinom Otoku gdje su hodočastili sveci od kojih ću istaknuti samo svetog Ivana Pavla II. i sv. Majku Tereziju iz Kalkute, čiji spomen upravo danas slavimo. Nalazimo se u crkvi koju smo dugo čekali, ne samo zadnjih sedam godina, već i gotovo čitavo stoljeće. Zato smatram da živimo povlaštene trenutke povijesti. Božja providnost i dobrota nas je smjestila u ovo vrijeme kako bismo svjedočili divnim djelima koja nam čini Svesilni – rekao je mons. Vidović.

Posveta uz sudjelovanje vjernika

Slavlje je započelo svečanim ophodom od crkve Gospe od Otoka do nove crkve Svete Obitelji. Po primanju izvješća o završetku radova nakon ulaska u crkvu mons. Barišić je blagoslovio vodu u krstionici, poškropivši njome narod u znak pokore i u spomen krštenja te stijene i oltar nove crkve.
Euharistijsko je slavlje nastavljeno navještajem Evanđelja koje je navijestio župni vikar don Ivan Odrljin, a nakon nadbiskupove homilije bogoslovi Domagoj Omrčen Milić i Klement Radosoljić otpjevali su Litanije svih svetih.
Nakon posvetne molitve, a sukaldno liturgijskomu Redu posvete crkve uz aktivno sudjelovanje vjerničkoga puka i članova župne zajednice nadbiskup Barišić je obavljenim obredima nastavio s euharistijskim bogoslužjem.
Po završetku euharistijskoga slavlja mons. Barišić, mons. Puljić, mons. Kutleša, mons. Rogić, mons. Palić, župnik Vidović i kancelar Vukorepa potpisali su bulu o posveti crkve.

Blagoslov krsnoga zdenca u krstionici nove crkve

U početku svega Solin

Nazočnima se prigodnim govorom obratio i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
– Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo ‘Lijepom Našom’. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po ‘znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj’. Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja ‘hrvatskog proljeća’ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. ‘Devetgodišnji hod zahvalnosti’ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. godine, a nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad večeras razmišljamo o programu te velike devetnice (1976.-1984.), osjećamo se ponosnima i zahvalnima tadašnjim biskupima za taj hrabar čin u vrlo složenim okolnostima ondašnje komunističke vladavine – rekao je mons. Puljić nastavivši:
– Uz oltar, križ, svijeće, relikvije i Višeslavovu krstionicu te nazočnost poznatih svetaca i blaženika, mučenika i priznavalaca, evanđelista i ispovijedalaca u mozaicima ovoga hrama, iz daleke i nedavne prošlosti potiču nas i pozivaju upraviti svoj pogled prema Kristu, Svevladaru i Svedržitelju (Pantokratoru). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone, koja s ‘kaležom u obliku bukarice’ pjeva i kliče iz ovoga najstarijega Gospinoga Prasvetišta s apostolom Pavlom ‘zahvalnicu Bogu Ocu Gospodina našega Isus Krista koji je Glava Tijela, Crkve; Početak i Prvorođenac. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima’. Evo, i mi, izmireni Božjom Riječju i Tijelom Kristovim vraćamo se svojim dužnostima zadovoljni onim što smo čuli, vidjeli i osjetili. Osobito smo zahvalni domaćinu slavlja mons. Marinu Barišiću i njegovim vrijednim suradnicima za ovo vjersko i kulturno zdanj – zaključio je mons. Puljić.

Crkva kraljevske obitelji

Pjevanjem himna »Tebe Boga hvalimo«, te nakon euharistijskoga blagoslova slavlje je zaključeno himnom »Lijepa naša« podsjećajući tako prisutne na svetost tla na kojemu uz novu crkvu Svete obitelji pod zemljom i asfaltom još uvijek sniva crkva hrvatske kraljevske obitelji; oca i kralja Mihovila Krešimira, majke i kraljice Helene te sina hrvatskoga kralja Stjepana Držislava, čekajući neka bolja vremena.

Specifični umjetnički izričaj

Nedovršene zidne površine uskoro bi trebale dobiti nove sadržaje

Uređenje unutrašnjosti nove crkve na Otoku u vidu specifičnoga umjetničkoga izričaja kombinacije mozaika i freski povjereno je umjetniku o. Marku Rupnik. Rupnik je tako sa svojim timom u apsidalnomu dijelu crkve iza oltara postavio mozaik koji predstavlja nebeski Jeruzalem, a u čijem je središtu Krist. Na mozaiku su prikazani i Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz.
Ostali zidovi crkve oslikani su najvažnijim događajima u povijesti spasenja.
S obzirom da je dio zidova nove crkve ipak ostao nedovršen do posvete namjera je da se o. Rupnik sa svojim suradnicima u narednomu razdoblju posveti dovršetku mozaika na krstionici, svetohraništu i kapeli Božje riječi.

REAKCIJE ARHITEKTA VIKTORA VREČKA AUTORA PROJEKTA NOVE CRKVE NA OTOKU – Dvije duše

Nadbiskup Marin Barišić i arhitekt Viktor Vrečko 4. listopada 2013. prilikom blagoslova početka radova na novoj crkvi

Iako je projekt eminentnoga svjetskoga arhitekta Viktora Vrečka i njegovih suradnika po završetku natječaja i odabiru predstavljen kao »Projekt s dušom i tijelom«, a kao onaj koji izravnom suradnjom arhitekta i liturgičara otvara vrata novomu izričaju liturgijskoga prostora, velike izmjene koje narušavaju jedinstvo autorskog projekta ponukale su arhitekta Vrečka da se od istih javno ogradi.
– Unutrašnji koncept mozaika i boja zidova novoizgrađene crkve u Solinu, kao i prostor sedesa te unutrašnja ulazna drvena vrata, razrađeni su i izvedeni bez znanja i suglasnosti nas autora i arhitekata projekta – istaknuo je arhitekt Vrečko.
– Izvedeni koncept Marka Rupnika i predstavnika građevinskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije u potpunoj je suprotnosti našoj arhitektonskoj viziji koja je predviđala nenametljivu i blagu izvedbu zidnih ploha po uzoru na starohrvatske i dalmatinske crkve – rekao je autor projekta zaključivši – U potpunosti se distanciramo od svega što je izvedeno bez našeg znanja.

 

PREDSJEDNIK HRVATSKE VLADE ANDREJ PLENKOVIĆ POSJETIO JE CRKVU SVETE OBITELJI – Demokršćanski korijeni

Premijer Plenković u novoj crkvi Svete Obitelji u društvu župana Blaženka Bobana i gradonačelnika Dalibora Ninčevića

Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković posjetio je 14. rujna novoposvećenu crkvu Svete obitelji na Gospinu Otoku poručivši tom prigodom kako kolijevka kršćanstva u Hrvatskoj ovom crkvom dobiva novu dimenziju.
Podsjetio je kako je prije sedam godina, točnije u listopadu 2013., u vrijeme kada je bio zastupnik u Europskom parlamentu nazočio postavljanju kamena temeljca za ovu velebnu građevinu.
– Izuzetno sam sretan da je ovaj veliki i važan projekt dovršen, sretan sam zbog simbolike, povijesti i naših kršćanskih korijena ovdje u Solinu – rekao je premijer dodajući kako se iskreno nada da će Sveta Stolica blagonaklono prihvatiti zahtjev da se ova crkva proglasi bazilikom.
– Kulturna i sakralna baština dio su našega kulturnog i povijesnog identiteta i zadaća države je da podržava njihovo održavanje i izgradnju jer bez naših korijena, naše tradicije i vrijednosti ne bismo bili ono što jesmo danas kao hrvatski narod. Zato vjerujem da su upravo takvi projekti vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi i kršćanskoj tradiciji – poručio je Plenković kojeg su tijekom posjeta pratili župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, a uz župnog vikara prasvetišta Gospe od Otoka don Ivana Odrljina premijera je dočekao i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Priredio: Mario MATIJEVIĆ

 

NASTAVAK ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA NA REPREZENTATIVNOM LOKALITETU U GRADSKOMU SREDIŠTU – Arheološka paralaksa Gradine

Dosadašnjim je tako radovima srednjovjekovna crkva smještena uz sjeverni zid utvrde gotovo u potpunosti otvorena i definirana. Definiranjem temeljnih stopa zidova i stupovlja uz pronalazak mnoštva sitnoga materijala, prstenja, ulomaka svjetiljki, koštanih igala ostvarene su sve potrebne predradnje za mogućnost interpretiranja ovoga izuzetno važnoga i vrijednoga liturgijskoga prostora

Arheološka istraživanja u Gradini koja su na jednomu od najvažnijih starohrvatskih lokaliteta započela 25. svibnja u relativno kratkom vremenskom razdoblju i na ovome primjeru su još jednom pokazala bogatstvo kulturno-povijesnih slojeva koje krije solinska zemlja.
Istraživanje koje predvodi Arheološki muzej u Splitu istinski je primjer suvremenoga pristupa cjelovite obrade lokaliteta uz uvažavanje tradicionalnih datosti. Iako nestručnomu ili nešto manje stručnomu oku mnoštvo »novih« zidova i arheološkoga materijala mogu izazivati čuđenje u pristupu pak kojega primjenjuje lokalna arheološka struka na ovome do sada parcijalno istraživanomu lokalitetu »novi« su nalazi u potpunosti očekivani.
Dosadašnjim je tako radovima srednjovjekovna crkva smještena uz sjeverni zid utvrde u potpunosti otvorena i definirana. Definiranjem temeljnih stopa zidova i stupovlja uz pronalazak mnoštva sitnoga materijala, prstenja, ulomaka svjetiljki, koštanih igala ostvarene su sve potrebne predradnje za mogućnost interpretiranja ovoga izuzetno važnoga i vrijednoga liturgijskoga prostora.

Štoviše upravo u području izvan zidova same crkve do izraza je došla važnost ovakvoga suvremenoga, cjelovitoga pristupa koji uvaživši dosadašnja parcijalna, gotovo ne temeljita istraživanja baca novo svijetlo na čitav lokalitet ukazujući na važnost novopronađenih, a starijih slojeva. Na području izvan crkve pronađeni su tako zidovi neke starije građevine iz antičkoga vremena, a na koje je dijelom »sjela« i sama crkva, a koji možda u budućoj interpretaciji mogu ponuditi odgovor na činjenicu da je upravo čitava crkva građena od mnoštva ulomaka neke starije i ranije građevine.

Velika se nadalje zanimljivost nalazi i na području istočnoga zida utvrde za koji je dosad u više navrata pretpostavljano da je nadograđen na dijelu istočnih gradskih zidina Salone, a što je ovim istraživanjima i potvrđeno. Istraživanje koja je naime obuhvatilo prostor uz unutrašnji dio istočnoga zida Gradine potvrdilo je postojanje i mnogobrojne preinake, dogradnje, ojačavanja bedema kako u ranijemu antičkom vremenu tako i u kasnijim kulturnim slojevima sve do turskoga vremena.
Pronalazak nekoliko grobova u ovomu dijelu Gradine kao i mnoštva sitnoga materijala, na poseban način zanimljivih slojeva raznoga posuđa, keramike, stakla ukazuju na dosadašnju neistraženost lokaliteta odnosno na važnost ovakvoga, temeljitoga pristupa.
Uz otvaranje i definiranje crkve i istočnoga zida tijekom ovih je istraživanja otvorena i sonda u jugozapadnomu uglu utvrde koja je pak omogućila uz sagledavanje spoja antičkoga bedema, gradskih zidina i same utvrde i definiranje smjera pružanja salonitanskih bedema utvrđenih i/li pretpostavljenih dosadašnjim istraživanjima.
Cjeloviti, stručni i temeljiti, riječju »školski« pristup istraživanju lokaliteta koji provodi tim Arheološkoga muzeja u Splitu po završetku i interpretaciji rezultata u vidu različitih publikacija, izložbi, studija zasigurno će dati nemjerljiv prilog temeljima slojevite i tisućljetne solinske kulture.

Mario MATIJEVIĆ

SVEČANO OTVARANJE 25. SOLINSKOG KULTURNOG LJETA – Okrunjeno Ljeto

Prvi puta nakon četvrt stoljeća Solinsko se kulturno ljeto nije otvorilo na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji

Intoniranjem državne himne u izvedbi Orkestra Hrvatske ratne mornarice i podizanjem festivalske zastave, 9. srpnja u »Bašti Gašpić«, započela je svečanost otvaranja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta kojeg tradicionalno organizira Javna ustanova u kulturi »Zvonimir« Solin u suradnji s Gradom Solinom i solinskom Turističkom zajednicom.
Festivalsku zastavu ove su godine podigli Tomislav Grbić i Stipe Filipović, članovi Pučkih pivača Gospe od Otoka, vrijednih pronositelja solinske pučke vokalne tradicije, koji već stoljećima čuvaju i prenose baštinske zvuke. Zastavu su podigli u spomen na nedavno preminulog tenora Slavena Barišića, koji je cijeli svoj život kao pjevač nekadašnje Klape Solin i Pučkih pivača utkao u solinsku pismu.
Manifestaciju je službeno proglasio otvorenom gradonačelnik Dalibor Ninčević osvrćući se na specifične uvjete u kojima se ona ove godine odvija.
– Ovo je prvi put nakon četvrt stoljeća održavanja, da se Solinsko kulturno ljeto ne otvara na ljetnoj pozornici u Gradini, a razlog su intenzivni radovi koji se provode na njezinu uređenju i rekonstrukciji nakon čega ćemo dobiti reprezentativan prostor – rekao je gradonačelnik dodajući kako na posebnost ovogodišnje manifestacije svakako utječu i epidemiološke mjere izazvane pandemijom koronavirusa.
– Unatoč spomenutim uvjetima koji su doveli u pitanje i mjesto i način održavanja jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta, nismo ustuknuli, željeli smo pokazati da je njegovanje kulturne baštine neizmjerno važno u razvoju našeg grada – poručio je gradonačelnik upućujući zahvalu organizatorima, Javnoj ustanovi u kulturi »Zvonimir« Solin na čelu s ravnateljem Tonćem Ćićerićem i solinskoj Turističkoj zajednici na čelu s direktoricom Jelenom Stupalo, te svim članicama i članovima kulturnih udruga koji daju svoj doprinos ovoj, ali i drugim priredbama koje se organiziraju tijekom cijele godine.

 

[ngg src=”galleries” ids=”3″ display=”basic_imagebrowser”]U ovoj po mnogočemu iznimnoj glazbenoj večeri, uz Orkestar hrvatske ratne mornarice pod dirigentskim vodstvom mo. Tonća Ćićerića nastupili su solisti Uršula Najev i Marko Pecotić Peco te Klapa »Sv. Juraj« Hrvatske ratne mornarice. Programskom palicom vješto je upravljala Edita Lučić Jelić.
Intimni prostor »Bašte Gašpić«, koji za Solinjane ima posebno značenje, još jednom je zablistao punim sjajem, baš kao nekada u vrijeme starih plesnjaka koji su se održavali na ovom platou uz nastupe velikih estradnih imena toga vremena. Iznimni glazbeni doživljaj bio je istinska uvertira u niz glazbenih, dramskih, plesnih, likovnih i književnih događanja koji su našli svoje mjesto na programu ovogodišnjeg jubilarnog 25. Solinskog kulturnog ljeta.

M. B. J.

Konzervatorski poziv iz solinskih gena

Čovjekova djelatnost koja je za vlastitu svrhu i cilj imala očuvanje postojećega stanja društveno-prirodnih, a kasnije i kulturnih dobara u zapadnoeuropskom je nazivlju još u kasnomu srednjem vijeku dobila naziv »conservacioun«, imajući kao smjernicu latinski pojam »conservationem«.
Solinski je povijesno-kulturni »fatum« nerijetko među onima koji su u Solinu ponikli, rasli i odrasli, iskristalizirao pojedince koji su se po akademskomu obrazovanju vratili pedlju zemlje uz Riku i more podno Kozjaka stekavši prva humanistička, povjesničarska, ili posebice arheološka iskustva doprinoseći konzervaciji bogate solinske baštine.
Pročelnik Konzervatorskoga odjela u Imotskom solinski arheolog Ivan Alduk jedan je od istinskih primjera humanističkoga konzervatorskog poslanja. Promjene, izmjene i najave raznih projekata na solinsko-baštinskom polju idealna su stoga prilika za razgovor.

Koje su dužnosti i obveze pročelnika konzervatorskoga odjela, s kakvim se problemima suočavate, jesu li drugačije situacije u velikim gradovima i manjim gradskim i ruralnim središtima? Kakav je odnos prema baštini općenito, kakve odluke donosite?
– Trenutačno, i posljednjih nešto više od 10 godina sam pročelnik Konzervatorskog odjela u Imotskom. Odjel je osnovan 2007., a ja sam u njega stigao krajem 2009. nakon 7 ili 8 godina rada u splitskom Konzervatorskom odjelu. To prijašnje iskustvo na brojim poslovima i sa starijim kolegama u svim krajevima Dalmacije (unutrašnjost, obala i otoci) uvelike su mi olakšali vođenje jednoga odjela kojega je moja prethodnica Ana Bilokapić (nažalost, prerano preminula kolegica) počela »postavljati na noge«. Moram reći kako je u to vrijeme osnivanja i početka rada Odjela bilo puno »glasnih« – međutim, nitko se od njih na kraju nije uhvatio toga posla ili ponudio pomoć. Danas nas je u Odjelu šestero, imamo sve »konzervatorske« struke osim povjesničara umjetnosti čemu se nadamo u nekim boljim vremenima. Pokrivamo prostor Šestanovca te Imotske i Vrgorske krajine s tendencijom preuzimanja konzervatorskih poslova u dolini Neretve.
Kad bih rekao da je taj posao lagan, govorio bih samo pola istine. Međutim ipak je vođenje jednoga konzervatorskog odjela u manjim sredinama nešto lakši posao od tog istoga u Splitu, Dubrovniku ili Rijeci. Unatoč tome, svojevrsni pritisak se polako počinje osjećati i na području moga Odjela što nas raduje jer to znači se i ti krajevi bude iz dugoga sna i da smo mi kao konzervatori prepoznati među ljudima. Još će to buđenje trajati, ali dobro je da je počelo. Mi smo apsolutno spremni.
Posljednjih godina stjecali smo iskustva i znanja na projektima obnove i zaštite spomenika koje je financiralo gotovo isključivo Ministarstvo kulture, trudili smo se kroz našu struku doprinijeti razvoju tih krajeva, valorizirali smo spomeničku baštinu i ukazali na njezinu vrijednost, unutrašnjost Dalmacije se sa stećcima našla i na UNESCO-voj Listi svjetske baštine itd. Moram priznati da je ipak jedan dio ljudi (u prvom redu ljudi na vlasti u državi, županijama i općinama) shvatio važnost baštine. Sada idemo dalje. Nema stajanja.
S druge pak strane odnos pojedinaca prema baštini je ponekad nevjerojatno tvrdoglav, da ne kažem – glup! Kolege konzervatori troše ogromne količine energije da pojedincima objasne da smo tu radi njih, a ne radi nas samih. Ne biste vjerovali koliko je potrebno uvjeravanja da nekome objasnite da npr. armirano-betonska ploča nije dobra u kući staroj 300-400 godina. Ili da nekoga uvjerite da ne smije rušiti nosivi zid u kući ili od prozora raditi izlog itd. Pomislite tada da će ovaj zagrebački potres takvima otvoriti oči. Naravno, pogriješite. Jer te su oči i uši trajno zatvorene, a u prvomu redu na njihovu vlastitu štetu. Na svu sreću ima i potpuno drugačijih primjera prihvaćanja i razumijevanja nas kao struke. Jer da nema, moram priznati da ovaj posao sigurno ne bih više radio.

Baština i solinski geni

Koliko je na vas utjecalo ono »solinsko« u vašoj profesiji? Koliku je ulogu u vašoj profesionalizaciji i specijalizaciji odigralo iskustvo na solinskim, salonitanskim terenima? Oni ponešto upućeniji u arheološko-povijesne salonitanske kulturne prilike pamte vas kao mladoga entuzijasta na solinskim lokalitetima. Kampanja u Zvonimirovoj ulici na Bilankuši u društvu današnjega ravnatelja Arheološkoga muzeja u Splitu Ante Jurčevića i Vedrana Barbarića, epizoda u Rižinicama, te kasnija brojna istraživanja i iz njih proizišli znanstveni radovi utjecali su na početak vaše stručne formacije. Kako bi prema vašemu pogledu student, znanstvenik trebao stjecati potrebno iskustvo?
– Započeo sam davno i zapravo je onaj »kvarat« mojih solinskih gena samo i jedino utjecao na moj poziv. Ništa drugo! Djetinjstva u Rupatini i posebno u Žižinoj glavici (opet jedan arheološki lokalitet) odakle mi je baba Ivanka rođ. Žižić – Dujmov su imala vrlo veliku ulogu u činjenici da me ta arheologija i povijest čvrsto drže još od osnovne škole. Nikada nije postojalo ništa drugo. Tako da je Solin u emotivnom, a kasnije i u profesionalnom smislu odigrao najznačajniju ulogu. Ipak, u odnosu na sve što sam i gdje sam radio, solinska ili salonitanska epizoda nije trajala dugo. Završila je na Bilankuši, točnije malo južnije, gdje smo istraživali dio bedema i jednu kulu. Nije mi žao da je završila s obzirom da je poradi nekorektnosti pojedinaca ostavila malu gorčinu koju će najbolje razumjeti kolege koje ste spomenuli u pitanju. Međutim, bilo pa prošlo. Sad se toga jedva i sjetim. Na Rižinicama sam bio samo na početku i u tome nisam puno sudjelovao s obzirom da sam već otišao u Imotski. Iz cijele dosadašnje priče jasno je da bi mladi čovjek znanja i iskustva trebao stjecati na što različitijem prostoru, na što različitijoj problematici i poslovima. »Zakopati« se samo u Saloni, ne znam koliko to može biti dobro, koliko god ona u nacionalnim i europskim okvirima bila važan lokalitet. Upravo ovaj konzervatorski posao može dati tu širinu ukoliko ga tako i shvatite. Kada imate širinu, znanje i iskustvo koje vam nitko ne može oduzeti, morali bi moći izabrati ono čime se želite ozbiljnije tj. detaljnije baviti. Ukoliko ovaj posao shvatite kao »muku« od 8 do 16, ne ćete dobro napraviti sebi ni spomenicima. Možda će netko misliti drugačije, ali moja iskustva su takva.

Konzervator nije pravnik

Uz Solin i solinske lokalitete Vaši su brojni doprinosi i otkrića vezani uz druga mjesta, sredine i lokalitete posebice u Dalmatinskoj zagori. Koja su najvažnija osobna zadovoljstva i nezadovoljstva povezana s Vašim poslom?
– O doprinosima i otkrićima će govoriti drugi. Unatoč stažu još uvijek sam emotivan oko nekih stvari stoga ne baš i objektivan. Mislim da se to neće promijeniti. Ono što bih istaknuo kao veliko zadovoljstvo, a i prekretnicu sudjelovanje je u organizaciji izložbe »Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja« 2007. Vjerojatno se nikada neću moći dovoljno zahvaliti Jošku Belamariću koji me uključio u tu priču. Tih nekoliko mjeseci rada na izložbi u profesionalnom me smislu obilježilo više nego išta drugo. Unutrašnjost Dalmacije će vjerojatno zauvijek ostati moja inspiracija i opsesija. Činjenica je da preko 10 godina svako jutro prelazim preko Klisa i da mi to još uvijek nije niti malo teško. Izložba je imala nevjerojatan odjek i među kolegama, a još više u javnosti među »običnim« ljudima. U tome je izvor zadovoljstva. O našem odnosu prema kulturnoj baštini »Zagore« nakon izložbe bi mogli pričati na različite načine s obzirom da se on kreće od izrazito pozitivnih do vrlo negativnih. Ta je izložba naime bila prekretnica i pokrenula procese koji, barem u našoj generaciji, ne smiju stati.


Sada pak dolazimo do problema koji je puno širi od odnosa prema kulturnoj baštini »Zagore« i svega onoga što mi se u mom resoru sviđa, a što ne. Naime, moja profesija je u jednom trenutku krenula u izrazitu birokratizaciju što je vrlo teško spojivo sa zaštitom spomenika, s terenskim radom, sa stjecanjem znanja i iskustva. U tom vremenu nastala je drugačija »sorta« konzervatora gotovo bez ikakvih veza sa starijim kolegama i na neki način udaljena od srži ovoga poziva. Dogodio se rez što nikako nije dobro. To je ono što me žalosti. Ipak, u posljednje 3 ili 4 godine stvari se polako pokušavaju vraćati na one postavke koje smo u jednom trenutku gotovo izgubili. A one su jednostavne, konzervator nije pravnik, konzervator valorizira spomenik kroz svoju struku (arhitektonsku, arheološku, povijesno umjetničku, etnološku). Ukoliko ga odvajate od struke, a vi kao pojedinac pristanete na to – onda toj struci nema spasa. Srećom, reagirali smo u zadnji trenutak i nade definitivno ima. U svemu ovome, kada je riječ o nezadovoljstvu, jednu stvar nikako ne mogu prešutjeti. Činjenica je da i u našem žitu ima kukolja! Nekako o sebi mislim da mogu raditi puno toga, ali braniti kolege od njih samih u pojedinim situacijama, e to je nemoguća misija. Srećom malo je toga kukolja, ali kada se nađete u takvoj situaciji nije nimalo ugodno slušati pojedine »bisere« koji nastaju ponajviše iz straha, neznanja, tvrdoglavosti pa čak i najobičnije lijenosti! Radi toga nas i doživljavaju kao struku koja samo viče – ne može! To je najčešće pogrešno, ali ponekad i opravdano. Neka mi nitko ne zamjeri, ali ovo sam morao reći. Konzervator mora znati reći kako nešto može, mora imati alternativu, mora znati prepoznati baštinu i »pomiriti« je s našim vremenom. Ne bih rekao kako doista mora postojati neki kompromis. Istina, kompromis može biti dobra stvar, ali ne uvijek. Iz vlastitoga iskustva, ako ćete i grešaka, znam da kompromis katkad rezultira osrednjim »proizvodima« koji je mogao biti puno bolji i koji dugoročno nije dobar ni za spomenik ni za onoga tko ga na bilo koji način koristi. Srž svega je naše znanje i iskustvo, kako nas samih tako i naših prethodnika. Sve drugo nas slabi ispred sviju, javnosti, investitora, projektanata itd.

Samoodrživa baština

U Solinu, ali i drugim mjestima uspješno ste sudjelovali i na nekim projektima financiranima putem različitih EU fondova. Govoreći s određenim vremenskim odmakom kakva su Vaša iskustva rada na tim projektima? Koliko su oni smisleni i održivi? Koliko su povoljni za baštinu općenito, za kulturu, povijest, arheologiju jednoga kraja? Je li riječ o dodatnoj birokratizaciji nauštrb praktičnoga dijela s jedne strane ili pak budućnosti lokalitetâ, muzejâ, različitih institucija i baštine općenito s druge strane? Jesu li muzejske (muzeološke) institucije »zapele« u nekim prošlim vremenima ili ipak nedvosmisleno nose potencijal za učvršćivanje temeljâ kulture?
– Moja su iskustva u tomu pogledu skromna, ali postoje. S obzirom da sam bio angažiran na praktičnomu dijelu (pisanje studija, organizacija predavanja, obilazak terena) ne mogu baš puno govoriti o »dodatnoj birokratizaciji«. O tome više mogu reći ljudi koji vode pojedine projekte. Ali iako skromna, iskustva postoje i ona su podijeljena. Jednostavno je. Gotovo svaki projekt ima smisla. Ali, završi li taj projekt u trenutku kada je »službeno gotov«, kada se birokratski i financijski sve riješi, tada on potpuno gubi na smislu! Ukoliko lokalna zajednica, počevši od lokalne vlasti, preko udruga i pojedinaca ne nastavi održavati, promovirati i čuvati rezultate toga projekta sav trud i novac uložen u projekt su izgubljeni. Tim više jer svaki od tih projekata postaje podloga i referenca za neke buduće projekte.

Konkretno na samo jednom primjeru; šetnica prema ušću Jadra s pričom o kulturnoj i još više prirodnoj baštini (realizirana kroz jedan od takvih EU projekta) izvrsna je ideja koja se ne smije zapustiti, koja se u promotivnim materijalima Grada Solina, Turističke zajednice i drugih subjekata mora još više pojavljivati. Ona je javni prostor Grada Solina. Prostor sviju nas. Ako ga zaboravimo u budućnosti postoji mogućnost da ga izgubimo. Njega i sve takve javne prostore koje zaboravimo i zapustimo, pa onda »plačemo« kada se pojavi nečiji drugačiji interes!
S obzirom na bogatstvo tj. brojnost naše kulturne baštine koju bi teško »podržavao« i državni proračun neke bogatije zemlje projekti financirani sredstvima iz različitih EU fondova su definitivno prilika. Posebno za recimo to tako, veće zalogaje. Naime na taj način možemo »ubiti dvije muhe jednim udarcem«. Realizacija velikih projekata otvara mogućnost zarade kako bi baština sama sebe mogla financirati, a s druge strane oslobađaju se nacionalna sredstva koja možemo okrenuti prema onim manje vidljivim, ali jednako važim, dijelovima hrvatske kulturne baštine koji nas u smislu identiteta, također čine onim što jesmo. Veće institucije, pa tako i muzeji, bi se što prije trebali »otplesti« iz nekih prošlih vremena i ozbiljno shvatiti ovu priliku, jer dugoročno ovisiti o gotovo samo jednom izvoru financiranja (državni proračun) nije ni u čisto razumskom smislu održivo.

Muzej širitelj kulture

Ove godine Arheološki muzej u Splitu obilježava 200 godina postojanja. Institucija je to koja je nastala poradi i zbog Salone, a kroz svoju je povijest znatno doprinijela postavljanju temeljâ kulture moderne Hrvatske. Objektivno govoreći stanje najvažnijega baštinskoga lokaliteta u državi daleko je od zadovoljavajućega, a desetljeća zanemarivanja ne mogu se riješiti u kratkomu roku. Svakodnevno pak slušamo brojne (samozvane) stručnjake koji Saloni i njezinoj baštini »tepaju« govoreći prvenstveno o upravljanju lokalitetima i vlastitim viđenjima budućnosti svih lokaliteta. Je li moguće dati odgovore na salonitanska pitanja u tako kratkom vremenu? S obzirom da ste na ovomu polju prošli pozamašan karijerni put, stekli ste potrebne i partikularne vještine jeste li na ijedan način uključeni u službena i institucionalna planiranja salonitanske budućnosti? S vašega gledišta koji su temeljni problemi koje vidite u ovomu polju?
– Dvije stotine godina jednoga muzeja s takvom povijesti je nešto zbilja ogromno! Tim više uzmete li u obzir da je put nastanka splitskoga Arheološkog muzeja još od 18. stoljeća (pa i ranije) vrlo sličan putu koji su prošli svi veliki europski muzeji. Godina 1820. je »samo« trenutak kada je muzej službeno osnovan. Njegovi korijeni znatno su stariji i ta bi institucija nakon desetljeća spavanja morala postati prisutnija u gradu u kojem postoji već 200 godina. Štoviše ne samo u gradu već i znatno šire. Nažalost, izostat će slavlje koje se definitivno trebalo dogoditi. Točnije, koliko znam ono će biti skromnije. Moram naglasiti da to nikako ne ide na dušu novomu ravnatelju, koliko na činjenicu da se tako velika slavlja moraju pripremati godinama unaprijed, ali i trenutačnu situaciju nakon pandemije koronavirusa. Međutim, svojevrsni popravni ispit možemo imati za dvije godine kada će muzej proslaviti 100 godina od useljenja u današnju zgradu! Jednu od najljepših u Splitu koju baš takvom i ne doživljavamo. To je prilika za važne stvari.

Međutim koliko god bile važne, od obljetnica se ne živi. Ukoliko muzej ne ispuni svoju osnovnu ulogu širitelja kulture, to je mrtav muzej. Može mi netko reći da sam isuviše doslovan, ali ne smije se dogoditi da splitski Arheološki muzej godišnje ima 7 do 8 tisuća posjetitelja i to u gradu od 180 tisuća stanovnika i 20 tisuća studenata, pribrojimo li tome osnovne i srednje škole i da ostanemo samo u administrativnim granicama Splita. U gradu kojega godišnje posjete deseci i deseci tisuća turista koji su gotovo svi na 10 minuta hoda od muzeja. Za usporedbu, Arheološki muzej u Vidu (Narona), malom selu uz granicu s BiH pokraj Metkovića, godišnje posjeti između 17 i 18 tisuća ljudi. Dakle, ne radi se o stoljetnim obljetnicama (muzej u Vidu je otvoren prije 13 godina), staroj slavi i zvučnim imenima, radi se o osobnom angažmanu i potrebi da se razvija i bude bolji!
Odnos muzeja i Salone je nešto što se definitivno mora riješiti. S obzirom da nisam u to uključen (niti imam želja i ambicija), bilo bi od mene prepotentno govoriti o načinima kako to razriješiti. Situacija definitivno ne može ostati ovakva jer to nije dobro ni za lokalitet ni za Muzej koji se desetljećima bespotrebno iscrpljivao u »održavanju« Salone, dok su puno važnije stvari izostajale (revizijska istraživanja, sustavna istraživanja, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa). Ministarstvo kulture je zainteresirano da se taj problem riješi i institucionalno je u Solinu prisutno htjeli vi to ili ne. Ono daje najbolji okvir za to buduće rješenje. Ali, uz Arheološki muzej, Grad Solin je tu najzainteresiraniji. Barem bi trebao biti. I to je to. Sve ostalo je »puno baba, kilavo dite«! Sve ostalo otvara vrata »stručnjacima« koji u pravilu nemaju znanje za taj posao ili u interesu nemaju javnu stvar i opće dobro nego brzu zaradu ili se pak vode snažnim egoizmom i vrlo osobnim ambicijama (čega nažalost u ovim našim strukama ne nedostaje).

Iskorištavanje svih potencijala

Solinska baština seže daleko iza Salone i antičkoga vremena. U svomu istraživačkom i znanstvenomu radu veliku ste pažnju posvetili i srednjovjekovnim, kasnosrednjovjekovnim solinskim lokalitetima, na poseban način Gradini. Uzmimo Gradinu kao svojevrsni simbol solinske baštine, jer ona u današnjemu kulturnom izričaju objedinjuje antičko, (kasno)srednjovjekovno te novovjekovno razdoblje na jednomu lokalitetu u središtu grada. Je li projekt uređenja Gradine jedinstvena prilika za odnos prema baštini? Odnosi li se Solin kao nasljednik velebne Salone prema baštini na specifičan način? Koje po(r)uke možemo izvući iz primjerice najavljene izgradnje Kulturno-informativnoga centra na arheološkomu lokalitetu, projekta uređenja Gradine i općenito novogradnji u istočnomu dijelu Salone, tzv. »zoni B«?
Solinska baština kasnijih stoljeća, tj. sve ono što je nastalo u razdoblju od ranoga srednjeg vijeka do otprilike početka 20. stoljeća, dugo je vremena bilo u sjeni antičkih i ranosrednjovjekovnih slojeva. Naravno, ta kasnija baština nije toliko »važna« u širim okvirima, ali za naše lokalne okvire, za razumijevanje nastanka i razvoja današnjeg Solina itekako ima važnost. U Bulićevim radovima je nalazimo na marginama i u fusnotama, don Lovre Katić ju je više iznosio na svjetlo dana, ali nakon njega ona se kao tema rijetko pojavljivala. U zadnje vrijeme se to promijenilo pa danas imamo nekoliko izdanja o Solinu u razdoblju od 15. ili 16. do 20. stoljeća i to s različitim temama od svakodnevnoga života do razvoja cementne industrije. U svakom broju »Tusculuma« pojavljuju se radovi kojima je u žarištu lokalna povijest i oni manje poznati spomenici.

Gradina je definitivno jedan takav. Izuzetno važan i u širim okvirima u prvomu redu radi ostataka crkve, ali i jaka točka lokalne povijesti koja još uvijek graniči s legendama nastalim tijekom burnih stoljeća. Dapače, Gradina ide i dalje od toga, ona je davno postala ljetna pozornica i kao takva je ušla u sjećanja i emocije Solinjana. Na određeni, ali puno skromniji način, sve ono čemu se danas divimo na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila (predstave, koncerti) u solinskoj Gradini postoji već desetljećima. Nisam protiv toga da ona i dalje ostane otvorena pozornica. Mislim da u Solinu ne možemo imati bolju! U konzervatorskom smislu u Gradini imamo priliku taj posao odraditi bolje nego je odrađen u Šibeniku. U prvom redu tu mislim na arheološka i konzervatorska istraživanja većega dijela utvrde koja bi na neki način rasvijetlila njezin nastanak i razvoj te je izvukla iz onoga mitskog i legendarnog. Kao struka i kao grad tu možemo jedino profitirati. Vjerujem da je Grad Solin kao »investitor« to shvatio! Tim više jer se u Gradini i Arheološki muzej vratio svojoj prvobitnoj ulozi – arheološkom istraživanju u Saloni. Kroz ovih nekoliko rečenica bih projekt Gradine odvojio od svega ostalog što ste spomenuli.
O izgradnji novog Kulturno-informativnog centra ne znam puno, ali sumnjam da se arheološka istraživanja i tu neće provoditi sukladno pravilima struke. U smislu korištenja EU fondova Grad Solin mora još više računati da bilo koji zahvat u prostoru unutar zaštićenih zona nosi sa sobom obvezu provođenja arheoloških istraživanja koje je u financijskom smislu teško unaprijed točno odrediti. Ali nije nemoguće. Naravno, ne radi se samo o financijskom dijelu već i o budućnosti onoga što ste iskopali. Zato je priprema ovako značajnih projekata više od polovice posla. Najgluplje je naći se u situaciji da dobijete novac koji ne možete trošiti jer se niste dobro pripremili, a znali ste koja iznenađenja može nositi solinsko »podzemlje«. U svakom slučaju, mislim da će se arheološka istraživanja i dalje provoditi bez obzira na »negodovanje« investitorâ ma tko oni bili. Jednako onako kako se provode i prije drugih novogradnji u čitavoj  »zoni B«.
Tu su zonu iscrtali i valorizirali kolege iz splitskog Konzervatorskog odjela. Ona je zona gdje se baština i arheologija moraju pomiriti sa suvremenim životom. U »zoni A« ta »pomirba« nije opcija! Tu vrijede druga pravila. Gledamo li i u povijesnom smislu »zona B« je dijelom zona u kojoj je Solin nastavio živjeti i nakon nestanka antičke Salone. Naravno, i u njoj su mogući veliki i značajni pojedinačni arheološki nalazi, kao npr. »Istočna bazilika«. Ali o tome ćemo kad ih i ako ih nađemo. Bude tu i problema. Ali budimo iskreni, kada se u posljednje vrijeme dogodilo da je u centru Solina nešto od arheologije uništeno ili ostalo neistraženo i nedokumentirano tijekom građevinskih radova? Ne kažem da nije bilo pokušaja, ne kažem da je splitskim konzervatorima zaduženima za Solin lako, ali koliko znam niti jedan pokušaj nije završio katastrofalno za arheološku baštinu.
Naravno sada vam je već jasno da osobno vjerujem da sve istraženo ne moramo i prezentirati. Naime ta svojevrsna »čistoća« nas dovodi u opasnost da umjesto živoga grada dobijemo ono što je u Splitu tzv. »jugoistočni kvadrant« Dioklecijanove palače – mrtvi grad, smetlište, ili kako ga ne bez razloga još uvijek zovu »Kenjara«. Ponavljam stoga: sve to što vrijedi u Salonitanskoj »zoni B«, u »zoni A« zaboravite! Tu je priča drugačija tj. trebala bi biti. Isto vrijedi i za slučajeve ako se u »zoni B« otkriju značajniji arheološki nalazi, tu na scenu stupaju arheolozi, a posebno kolege konzervatori tj. naše znanje i iskustvo u valorizaciji spomenika. Konzervatorski poziv, ne struka nego poziv bi u tome morao biti nezamjenjiv. Na kraju krajeva u Dalmaciji smo prisutni gotovo 170 godina. Nije to malo i beznačajno.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću