Vitamini B skupine (nastavak)

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – važan je za dobivanje energije iz glukoze. Pantotenska kiselina pak odnosno vitamin B5 izravno je uključena u proizvodnju energije Vitamin B6 – piridoksin najvažniji je vitamin B skupine za imunitet, a biotin, odnosno vitamin B7 nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Vitamin B9 – folna kiselina neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica

Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – iznimno je važan za dobivanje energije iz glukoze zbog sudjelovanja u glikolitičkom ili fosfoglukonatnom putu razgradnje glukoze, što bi značilo da bez niacina stanice nemaju energiju. B3 je vrlo bitan vitamin za proizvodnju hormona kortizona, tiroksina i inzulina. Također je bitan za rad krvožilnoga sustava jer povoljno djeluje na krvne žile omogućavajući bolji protok krvi u svim dijelovima tijela. Prema nekim preliminarnim studijama utjecaj vitamina B3 upućuje na terapijski utjecaj kod osteoartritisa i reumatoidnoga artritisa na način da povećava pokretljivost zglobova i pomaže u obnovi hrskavice.
Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do bolesti pelagre. Kod pelagre se koža koja je izložena svjetlu počinje ljuštiti i svrbi, u probavnomu traktu djeluje na sluznicu crijeva i dovodi do dijareje, a dovodi i do demencije. Pelagra je najprije opisana u Španjolskoj gdje su siromašni ljudi temeljili svoju prehranu na kukuruzu i proizvodima od kukuruza. Španjolski liječnik Gaspar Casal prvi je opisao i dokazao da je pelagra posljedica jednolične i deficitarne prehrane. Postala je poznata kao bolest triju slova D, upala kože – dermatitis, proljev – dijarea i poremećaj uma – demencija. Prvi je pelagru hranom počeo liječiti dr. Goldberger u duševnoj bolnici u SAD-u davne 1914. Goldberger je umjesto kukuruza bolesnicima davao razne druge žitarice.
Vitamin B3 najviše se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu životinja, ribi i peradi, mahunarkama, a sadrže ga i jaja i kikiriki, uglavnom u namirnicama bogatim proteinima. Dnevne doze nikotinske kiseline su 13 do 20 mg., djeca 9 do 16 mg.

Vitamin B5 – pantotenska kiselina
Izravno je uključena u proizvodnju energije jer kao sastavni dio koenzima A sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama, a osobito u početnim procesima Krebsovog ciklusa kada se iz glukoze stvara energija.
Bitna je za raspoloženje jer zajedno s vitaminom C osigurava pravilnu funkciju nadbubrežne žlijezde.
Kod normalne prehrane ne dolazi do hipovitaminoze ovoga vitamina jer je rasprostranjen u prirodi, ima ga u mesu, mahunarkama, jajima, voću i povrću. Pantotenska kiselina je jedan od rijetkih vitamina B skupine koji nije osjetljiv na povišenu temperaturu pa se ne gubi termičkom obradom hrane. Dobila je ime od grčkoga izraza »pan« što znači sve jer je prisutna svugdje u prirodi. Kako je sastavni dio koenzima A ima ulogu u izmjeni tvari i održavanju tjelesne mase, sudjeluje u metabolizmu masti i ugljikohidrata kao i nekih aminokiselina.
Deficit se javlja samo kod teških oblika pothranjenosti ili kod kroničnih alkoholičara. Glavni simptom deficita je osjet »pečenje stopala«. Dnevne doze kreću se od 3 do 7 mg za odrasle, za djecu 2 do 3 mg, a trudnicama i dojiljama 5 mg.
Vitamin B5 – pantotenska kiselina, dodaje se u obliku dekspantenola u kremama za liječenje suhe kože, pelenskoga osipa, ekcema i uboda. Njen dodatak prehrani pomaže i pri smanjivanju simptoma artritisa kao i smanjivanju jutarnje ukočenosti zglobova.

Vitamin B6 – piridoksin
Najvažniji je vitamin B skupine za imunitet. Brojna istraživanja su pokazala da kod smanjenoga unosa vitamina B6 dolazi do smanjene funkcije imunoloških stanica.
Osnovna mu je funkcija u metabolizmu aminokiselina, osobito kod njihove sinteze i apsorpcije gdje djeluje kao kofaktor kod transaminacije, tj. sintetiziranja aminokiselina iz neproteinskih metabolita. Potrebe za vitaminom B6 su veće kada je hrana bogata proteinima.
B6 je vrlo bitan i za pravilnu funkciji mozga jer sudjeluje u prijenosu signala s jedne živčane stanice na drugu te je bitan za pamćenje.
Piridoksina ima u biljnom i životinjskom tkivu, osobito u jetri, suhomu voću, bananama, špinatu, u kvascu, ribi, soji, jajima, mlijeku… pa je nedostatak vitamina B6 vrlo rijedak. Ipak poznato je da se prilično uništava preradom namirnica. Osjetljiv je na svijetlost pa se svi pripravci s vitaminom B6 moraju čuvati podalje od svjetla.
Simptomi nedostatka se javljaju na koži i u središnjem živčanom sustavu. Nedostatak vitamina B6 povezan je s aterosklerozom i koronarnim srčanim bolestima.
Vitamin B6 pomaže kod depresije jer sudjeluje u proizvodnji serotonina. Ublažava i simptome PMS-a kada visoke razine estrogena blokiraju aktivnost vitamina B6 čime se smanjuje sinteza triptofana, a time se izravno smanjuje sinteza serotonina pa je jasno zašto su žene tada loše raspoložene.
Vitamin B6 djeluje na smanjivanje razine upala kod reumatoidnoga artritisa, a sudjeluje i pri stvaranju eritrocita.
Građa piridoksina i njegova sinteza utvrđeni su 1939. Prirodni izvori piridoksina su meso peradi, svinjsko meso, ribe, jaja, jetra, soja, zob, kikiriki, nepolirana riža i orasi. U organizmu se apsorbira oko 70 posto i to više iz životinjskih, a manje iz biljnih namirnica.
Dnevna doza kreće se od 1.5 do 2.2 mg, kod trudnica i dojilja treba oko 10 posto više. Kronični alkoholizam snižava razinu piridoksina u tijelu zbog oštećene sluznice probavnoga kanala i alkoholnoga oštećenja jetre. Kod deficita piridoksina dolazi do upale jezika, ozljede usta i usnih kutova, ljudi su često razdražljivi i nervozni te pate od nesanice.

Vitamin B7 – biotin
Nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Biotin je važan sastavni dio enzima u tijelu, a bitan je za metaboličke funkcije glukoneogenezu, lipogenezu i biosintezu masnih kiselina.
Hipovitaminoza nije poznata jer se biotin stvara u crijevima pod utjecajem crijevne flore. Samo u slučajevima teškoga oštećenja crijevne flore može doći do razvoja nedostatka biotina, a u tom slučaju se javljaju dermatitis i bolovi u mišićima te blaga anemija.
Biotin se ne razgrađuje kuhanjem, a bogat izvor B7 predstavljaju pivski kvasac, iznutrice, piletina, kruh, riba, žumanjak, banane, gljive i neke vrste povrća kao što su cvjetača i mrkva. Povećana bakterijska sinteza u crijevu povećava mu djelotvornost, a uporaba antibiotika smanjuje. Postoje neki dokazi da se gubitak kose može smanjiti peroralnim uzimanjem kombinacije biotina i cinka. Također kombinacija biotina i kroma može pomoći pri smanjivanju šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2 koji se teško kontrolira lijekovima.

Vitamin B9 – folna kiselina
Neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica stoga je osobito važna u trudnoći. Sudjeluje i u stvaranju eritrocita te je bitna za rad krvožilnoga sustava. Folna je kiselina iznimno važna za održavanje fizičkoga i mentalnoga zdravlja.
Otkrivena je 1941. u lišću špinata. Njena apsorpcija se odvija pomoću enzima u dvanaesniku, a organizam stvara zalihe folne kiseline u jetri za više mjeseci pa se njezin nedostatak često primjećuje relativno kasno. Glavni izvori folne kiseline su zeleno lisnato povrće zatim mahunarke, citrusi, integralne žitarice i meso.
Postoji izravna veza između bolesti srca i folne kiseline jer zajedno s vitaminima B6 i B12 pomaže tijelu u eliminaciji homocisteina iz krvi. Folna kiselina utječe i na bolju cirkulaciju krvi u mozgu jer je primijećeno suženje vratnih krvnih žila kod ljudi sa smanjenom koncentracijom B9.
Stariji ljudi ne bi smjeli uzimati više od 1000 mg folne kiseline jer smanjuje koncentraciju vitamina B12 u organizmu koji je kod njih ionako u deficitu.
Derivati folne kiseline zovu se folacini i svi imaju sličnu osnovnu građu i biološke funkcije. Važni su za normalno stvaranje svih stanica, osobito eritrocita. Prirodni izvor folne kiseline su jetra, a od biljaka najviše špinat, šparoge, kvasac…
Ime folna dobila je po tome što je najprije otkrivena u lišću (lat. »folium« – list) raznih vrsta povrća, posebno povrća sa zelenim lišćem. Kuhanje, osobito kipuća voda, razara folnu kiselinu. Dnevne količina folne kiseline su oko 4 mg dnevno. Deficit se liječi davanjem 5 mg dnevno tjednima. Od deficita nikad neće oboljeti osobe koje svakoga dana jedu svježe povrće i voće ili popiju čašu prirodnoga voćnog soka. Deficit folne kiseline javlja se kod siromašnijih ljudi koji jedu dugo kuhanu hranu. Trudnice su posebno osjetljive na manjak toga vitamina.

Padaline
U mjesecu rujnu 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 207 litara kiše po četvornomu metru.

Vitamin C

Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprječavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela

Vitamin C ima višestruke uloge u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.
Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnoga nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.
Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnog proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.
Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.
Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.
Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.
Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vitamin C.
Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vitamina C pa ga u organizam unose hranom.

Važnost prirodnog vitamina C
U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu.
Naime u biljkama koje stvaraju vitamin C ne nalazi se samo askorbinska kiselina već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime. Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Naime postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom. Razlog tome, a moramo to naglasiti još jednom je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatoga uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.

Voće bogato vitaminom C
Acerola je voće slično višnjama. Uzgaja se u suptropskim predjelima kao južna i središnja Amerika i Meksiko, Indija… 100 grama acerole može sadžavati do 1.6 grama vitamina C, što je 28 puta više nego što ga ima naranča ili je 2000 posto više od dnevnih preporučenih potrebnih našem organizmu. Osim vitamina C, acerola sadrži određene količine vitamina A, vitamina B5, vitamina B2, vitamina B9 i vitamina B3 te minerale mangan i magnezij.

Crni i crveni ribiz
Crni ili crveni jako ukusni plodovi ribiza uzgajaju se diljem Europe, a mogu se nabaviti smrznuti, ili u obliku džemova ili sokova. Crni ribiz sadrži oko 180 mg vitamina C na 100 grama voća, dok crveni oko 80 mg. Osim vitamina C bogate su i vitaminima E, B5, B2 i B1. Bogate su nutritivnim mineralima manganom, željezom, kalijem, magnezijem i kalcijem.
Dokaz da su ljudi davno već shvatili i koristili ribiz u narodnoj medicini kao lijek za gripu, prehladu, kašalj te artritis.

Šipak
plod divlje ruže, u obliku čaja, soka ili džema je dostupan svima. Iako 100 grama svježeg šipka sadrži do 450 miligrama vitamina C, što je 7 ipo puta više nego u 100 grama naranče. Količina koju pak unesemo u organizam nakon prerade je znatno manja. Naime domaći pekmez od šipka nakon jedne godine sadrži samo 1/4 početnih količina vitamina C, ali to je i dalje impozantnih 100 miligrama na 100 grama mase šipka. S obzirom da šipak nadalje sadrži i znatne količine beta karotena, luteina i likopena, a istraživanja su potvrdila potencijal da ekstrakti šipka mogu smanjiti bol uzrokovanu artitisom, te da je bogat i kalijem, svakako treba računati i na njega u prehrani.
Ipak nije toliko bitno pratiti koje su najbogatije voćke vitaminom C, već je bitna raznolika prehrana. U prirodi osim u navedenima vitamin C nalazimo u brojnim drugim voćkama kao limun, mandarina, naranča, acerola, aronija, acai, šipak, jagoda i višnja, malina, marelica i borovnica, mango, ananas i papaja, grožđe, jabuka i grejp, lubenica, dinja, šljiva…

Povrće bogato vitaminom C

Paprike i čili
Poznato je da su zelene paprike izuzetno bogate vitaminom C. Kao i u slučaju feferona, zelene paprike sadrže više vitamina C nego crvene. Također količine se razlikuju od sorte do sorte.
Ipak može se uzeti kao nekakav prosjek oko 190 mg na 100 grama paprike što je tri puta više nego naranča. Paprike s našega područja te one uzgojene u domaćim vrtovima sadrže oko 110 mg vitamina C. Paprika je uz vitamin C, bogata i vitaminima B, E i A, kao i mineralima: fosforom, željezom i cinkom.

Peršin
Peršin se kao začin široko upotrebljava i tko god ima vrt uzgaja ga, a sve češće se na kuhinjskom prozoru može naći kao začinsko bilje. Zastupljenost vitamina C u listovima peršina je na 100 gr oko 130 mg. Sušenjem se uništava više od polovine vitamina C u peršinu, a kuhanjem više od 90 posto, pa se zato peršin dodaje tek na kraju. Inače je bogat izvor flavonoida i drugih antioksidanata kao što su lutein, apigenin, folna kiselina i vitamin K.
Kako smo naglasili i kod voća vit C je zastupljen u brojnim vrstama povrća kao brokula, cvjetača, rajčica, krastavac, kelj i špinat, krumpir i kupus, bijeli i crveni luk, patlidžan i mrkva te salata svo zeleno lisnato povrće.

Dnevne potrebe vitamina C
Smatra se da je koncentracija od 200 mg vitamina C dnevno dovoljna za organizam. Bilo koji višak jednostavno biva izlučen iz organizma. Deficit vitamina C s obzirom na njegovu široku zastupljenost vrlo je rijedak. Ipak u slučaju nedostataka javlja se povećana osjetljivost na infekcije. Poznato je da kronični nedostatak dovodi do skorbuta, bolesti koju je detaljno opisao francuski istraživač Jacques Cartier 1956. Simptomi su povezani sa slabom tvorbom kolagena, oštećenjima kapilara, gubitkom zubi, bolovima u zglobovima, suhom kožom. Nasuprot tome visoke doze mogu smanjiti izlučivanje vitamina B6, smanjiti razinu vitamina B12, bakra i selena, a smatra se i da može smanjiti djelovanje kontracepcijskih pilula.
Znanstvenici imaju podijeljena mišljenja o preporučenim dnevnim unosom vitamina C. Iako je donedavno preporučeni dnevni unos bio je 60 mg, danas se zagovara količina 100 do 200 mg. Pušačima se preporučuje još veći unos, kako bi neutralizirali negativne učinke nikotina.
Međutim neki znanstvenici preporučaju puno veći dnevni unos vitamina C pa i do nekoliko grama dnevno. Linus Pauling, Roc Ordman i Thomas E. Levy su zagovornici visokih unosa. Linus Pauling je bio američki biokemičar, dobitnik 50 počasnih doktorata i dvostruki nobelovac, a zalagao se za pojačan unos vitamina C radi prevencije i liječenja mnogih bolesti. Osobno je unosio od 6 do 18 g vitamina C na dan vjerujući da velike količine ovoga vitamina pridonose zdravlju, energičnosti i vitalnosti.
Zaključimo još jednom da trebamo unositi raznoliku hranu kojoj treba sačuvati vrijednost svih nutrijenata. Prema tome voće i povrće treba uvrstiti u većoj količini u svježem obliku ili minimalno prerađeno u prehrani. Termički obrađeno voće ili povrće, kao i ono koje predugo stoji u hladnjaku, gubi znatnu količinu vitamina. Umjesto kuhanja u vreloj vodi bolje je kuhanje na pari ili pirjati, ako se mora kuhati neka to bude u manjoj količini vode te je dobro tekućinu u kojoj se kuhalo povrće iskoristiti za pripremu juha ili umaka.

PADALINE
U mjesecu srpnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 4 litre kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Borci protiv raka

Koštice marelice sadrže glikozid poznat kao laetril (vitamin B17). Postoje tvrdnje da je on najučinkovitija prevencija protiv raka, čak i da ubija stanice raka. Tim tvrdnjama u prilog ide činjenica da pleme Hunza koje živi u mediteranskom podneblju konzumiraju sušene sjemenke marelice u velikoj količini. Navodno među njima nikad nije zabilježen slučaj raka

Marelica – Prunus armeniaca L., porodica Rosaceae
Ukusni žuto narančasti plodovi marelice poznati su kao kraljevsko voće. Imaju izuzetno snažno antioksidativno djelovanje, puni su vitamina C, vitamina B kompleksa, vitamina E, vitamina K i pantotenske kiselinom. Također su bogati mineralima kao magnezij, željezo i fosfor, te cink i selen, ali je najzastupljeniji kalij koji čini marelice izvanrednom alkalnom namirnicom. Iznimno je važna i zastupljenost beta karotena koji je provitamin vitamin A, nalazi ga se u vrlo visokim koncentracijama, više od 1500 IJ na 100g (zastupljenost beta karotena je vidljiva i u samoj boji marelice). Za marelice je bitno znati i da sadrže dosta vlakna pa kada su zrele učinkovite su u rješavanju probavnih problema. Bogate su i amonokiselinama.
Marelice su zahvalno voće za pripremu džema, pekmeza, kompota, soka ili voćne rakije. Neka istraživanja govore u prilog tome da marelica poboljšava rad mozga što je vrlo bitno za intelektualni rad. Poznato je i da pomažu organizmu u obrani od bakterijskih infekcija, obnovi oštećenih tkiva kao i u razvoju jačih zuba i kostiju .
Kinezi su od davnina koristili marelice kao lijek i kao voćku dugovječnosti. Poznata je izjava francuskoga pisca Bernarda Fontenella kada je imao skoro sto godina, da je tajna njegove neiscrpne intelektualne svježine i mladosti samo nekoliko jednostavnih recepata za upotrebu marelica koje je dobio od svoje bake.
Marelice su odličan izvor bakra i željeza i zbog toga vrlo povoljno djeluju na kardiovaskularni sustav na način da pomažu organizmu u stvaranju hemoglobina, a na taj način pomažu u liječenju anemije. Bogate su likopenom i beta karotenom koji čuvaju organizam od bolesti srca, a štite i LDL kolesterol od oksidacije. Vitamin A u kombinaciji s likopenom daje vrlo jaku antioksidativnu zaštitu stanicama i tkivima od oštećenja koja prouzrokuju slobodni radikali, te na taj način štite organizam od nastajanja zloćudnih bolesti i održavaju ga mladim.
Pored njihova sjajnog okusa i mirisa, marelice su zdrave i bogate vitaminima. Jedan su od najbogatijih prirodnih izvora vitamina A, C, B kompleksa, kalija i beta karotena. Vitamini u marelici su odličan način za održavanje zdravlja očiju i poboljšanje vida. Lutein i zeaksantin, kojih ima u marelici, štite osjetljivu strukturu mrežnice od fotooksidacije.
Marelice djeluju vrlo povoljno na probavu. Kako smo prije spomenuli dobar su izvor biljnih vlakana te zahvaljujući celulozi i pektinima služe kao blagi laksativ. Redovita konzumacija može spriječiti zatvor i održavati redovitu probavu što je preduvjet za dobro zdravlje.
Osim toga svježi sok od lišća marelice koristan je kod kožnih bolesti kao što su ekcem, opekline i drugi kožni problemi. Bogatstvo vitaminom A, pomaže u uklanjanju prištića pa marelice na izvrstan način čiste kožu zbog visoke razine vitamina koje nalazimo u njima.
Ulje koštica marelice ima široku primjenu. Medicinski se koristi u prevenciji tumora i protiv simptoma astme. Protuupalna djelovanja ovoga ulja pokazala su se odličnima prilikom tretiranja ozbiljnijih kožnih problema poput ekcema, dermatitisa i akni. Blagotvorno djeluje na kožu i kosu jer je bogato prirodnim vitaminima A i E te linolinom i drugim esencijalnim masnim kiselinama, kao i mineralima.
Koštice marelice sadrže glikozid poznat kao laetril (vitamin B17). Postoje tvrdnje da je on najučinkovitija prevencija protiv raka, čak i da ubija stanice raka. Tim tvrdnjama u prilog ide činjenica da pleme Hunza koje živi u mediteranskom podneblju konzumiraju sušene sjemenke marelice u velikoj količini. Navodno među njima nikad nije zabilježen slučaj raka. S druge strane postoje i skeptici jer je FDA (američka organizacija za hranu i lijekove) zabranila 1971. uporabu leatrila u liječenju kancerogenih bolesti. Iako iskustva osoba koja su konzumirala veće količine koštica marelice nisu ukazala na bilo kakvo trovanje, ako se netko odluči konzumirati ih onda je preporučena količina od 15 koštica dnevno u tri navrata po pet sjemenki. Sjemenke koštica marelice ne treba gutati već ih dobro sažvakati.
Ukratko govoreći utjecaj marelica za zdravlje našeg organizma je blagotvoran pa ih je poželjno uvesti u redovitu prehranu koliko je moguće jer jačaju organizam, brane ga od infekcija, pomažu u obnavljanju oštećenih tkiva, jačaju zube i kosti, opskrbljuju nas vitaminima, a pomažu i u boljoj prilagodbi organizma na izlaganje suncu.

Breskva – Prunus persica L.
Porijeklom iz Kine pa kroz Perziju i Antičku Grčku breskve su najprije dospjele na Mediteran. Grčka i Perzija su ih uzgajali već 300 godina prije Krista, dok su Rimljani prenijeli njezin uzgoj na cijelu Europu. Smatra se da su je Španjolci prenijeli u Novi svijet, gdje je sredinom 18. st. već postala autohtona vrsta. Sa širenjem breskve u Europu povezuje se i Marko Polo. Ova plemenita voćka sada je raširena diljem svijeta, poznato je da je ima oko 2500 različitih sorti.
Iako je najbolja za konzumaciju svježa od nje se mogu pripremati sokovi, sirupi, kompoti, želei, džemovi, likeri, a može se i sušiti. Međutim možda je manje poznato da je breskva i ljekovita biljka od koje se mogu koristiti osim ploda i cvijet i list za pripremu čajeva ili sokova u ljekovite svrhe. Pupoljci cvjetova se naravno sakupljaju za vrijeme cvatnje, a list za vrijeme cijele vegetacije, suše se na sjenovitom i prozračnom mjestu u tankom sloju dok je plod najbolji za konzumaciju kada sazrije. Poznato je također da breskve nastavljaju zrenje i nakon branja s tim da se tada ne povećava količina šećera u plodu.
Breskve su za organizam pravi melem, bogate su hranjivim tvarima, voćnim šećerom te su vrlo sočne stoga ih se u sezoni bresaka treba maksimalno koristiti. Kao i ostalo obojano voće, bogate su beta-karotenima, ali zbog svoga bogatstva mineralima i vitaminima breskve su i ljekovite za određene probleme. Od minerala najviše sadrže kalij, oko 190 mg/100g, zatim fosfor, magnezij, kalcij, sumpor, klor i natrij. Od vitamina sadrži karoten, C, B1,B2, B5 i B6. Naime breskve spadaju u voće najbogatije vitaminom B2, čiji nedostatak dovodi do usporavanja rasta, propadanja kože i slabljenja vida. Zahvaljujući vitaminu B2, bitna je za očuvanje dobroga vida, mekane i elastične kože te općenito održavanje mladolikog izgleda. Osobito se preporučuje konzumacija bresaka djeci u razvoju jer je vitamin B2 odgovoran za pravilan rast i razvoj. Osim toga breskve sadrže i voćne kiseline, bjelančevine, škrob, željezo. Možda je najbitnije da breskve sadrže oko sedam puta više kalija od natrija. S obzirom da kalij kao mineral pomaže u održavanju ravnoteže i pravilne razine drugih minerala, pomaže radu i čvrstoću mišića, omogućava prijenos impulsa među živčanim stanicama, regulira ritam srca i sudjeluje u procesu opskrbe mozga kisikom. Stoga se breskve koje bogate kalijem preporučaju kod osoba s osjećajem mišićne slabosti, kod osoba sa srčanom aritmijom, s osjetljivim živčanim sustavom te djeluju diuretski.
Poznato je da breskve pospješuju probavu, pogotovu masne hrane, jer povećavaju izlučivanje želučanih sokova te zaustavljaju mučninu i povraćanje. Osim toga zadnja istraživanja pokazuju da je konzumacija bresaka poželjna za snižavanje povišenoga krvnog tlaka, da pomaže kod bolesti pluća, da sprječava razvoj karcinoma, te povoljno djeluje kod groznice i malarije.
Za jačanje jetre, želuca i pluća koristi se breskvin čaj, 30 g. cvijeta prelije se s pola litre ključale vode ili mlijeka. Kada odstoji 5 do 10 minuta, procijedi se i pije triput na dan po jedna šalica.
Čaj od breskvina lista se koristi i za zaustavljanje povraćanja u trudnoći. Potrebno je čaj pripremati navečer, na način da se oko 50 g. osušenog breskvinog lišća prelije s 5 dcl vrele vode, čuva poklopljeno dok se ne ohladi, procijedi i preko noći ostaviti u hladnjaku. Ujutro se zagrije te popije na prazan želudac i nastavlja se kasnije piti ista količina svaka 2 sata.
Čaj od lista i cvijeta breskve koristi se kao diuretsko sredstvo. Oko 30 grama mješavine se prelije litrom ključale vode, ostavi 15 min poklopljeno, procijedi i pije se umjesto vode.
Breskva se koristi i za njegu lica u obliku maske od svježih i zrelih plodova. Zgnječene breskve se drže kao maska dvadesetak minuta, nakon čeg je najbolje lice oprati breskvinim čajem. Koža će biti osvježena, zategnuta, čista i glatka te sačuvati mladenački izgled.

Nar, šipak, mogranj – Punica granatum L
Punica granatum L. izuzetno je ljekovita biljka čiji plodovi kriju pravo bogatstvo ljekovitih tvari. Plod nara je prava bomba vrijednih bioaktivnih sastojaka koji ne samo da sprečavaju već i otklanjaju brojne zdravstvene poremećaje i bolesti.
Klinička istraživanja pokazuju da tvari koje nalazimo samo u naru, zvane punicalagini pogoduju zdravlju srca i krvnih žila. Smanjuju kolesterol i tlak te ubrzavaju otapanje naslaga u žilama nastalih od ateroskleroze.
Svježe ocijeđeni sok djeluje na podizanje raspoloženja (serotonin) i održavanje koštane mase (tj. protiv osteoporoze, preko estrogena). Sokovi i dodaci prehrani na bazi nara posebno su popularni u SAD-u gdje su obavljana brojna znanstvena istraživanja o njegovu pozitivnom utjecaju na ljudsko zdravlje.
Zbog velike količine bioaktivnih tvari, prvenstveno polifenola, flavonoida i tanina, koji neutraliziraju razorni učinak slobodnih radikala uzročnika starenja organizma, ali i zloćudnih bolesti, nar je jači antioksidant od već poznatih i priznatih namirnica s antioksidacijskim djelovanjem. Djeluje antikancerogeno, jača imunitet, protiv pretilosti, ateroskleroze, dijabetesa, srčanih tegoba, alergija na hranu i neravnoteže kolesterola. Konzumacija plodova zrnja štiti zube od nastanka naslaga (plaka).
Ulje nara izrazito je bogato i hranjivo te se može primjenjivati lokalno i oralno u kozmetičke i medicinske svrhe. Ima estrogenska, antiupalna i antimikrobna svojstva. Istraživanja pokazuju da ulje nara štiti od raka, dijabetesa, gojaznosti i srčanih bolesti. Ulje iz sjemenki djeluje protiv starenja i boranja kože. Njegovi sastojci punicična i elagična kiselina liječe, zacjeljuju i hidratiziraju suhu, popucalu, umornu i iritiranu kožu. Vraćaju elastičnost koži, ujedno se boreći protiv ekcema, psorijaze i suncem opečene kože. Masne kiseline koje sadrži smanjuju otekline i bol u mišićima.
Kora nara ima izrazit antibakterijski i antivirusni učinak. Kora korijena biljke suzbija parazite i regulira mjesečnicu.

PADALINE
U mjesecu lipnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 39 litara kiše po četvornomu metru.

dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Prirodno sagorijevanje kalorija

Preskakanje obroka i gladovanje istinski usporavaju metabolizam stoga je bitno jesti redovito, ali hranu obogatiti začinima i biljkama koje ubrzavaju metabolizam. Naime kod konzumacije određenih namirnica tijelo troši više energije i kalorija za njihovu probavu, te se na taj način rješava viška masti. Zadnjih nekoliko godina znanstvenici su dokazali da određene biljke djeluju na ubrzavanje metabolizma i pospješuju sagorijevanje masti. Naravno da ni jedna od ovih biljaka neće djelovati preko noći, ali definitivno će njihovo uvrštavanje u prehrani u kombinaciji sa zdravom prehranom i tjelovježbom pomoći da se lakše dođe do željenih rezultata.

Kumin – Cuminum cyminum
Biljka koja je u zadnje vrijeme popularna kao izrazito dobar začin koji pomaže mršavljenju, a dobar je za probavu. U istraživanju njegova djelovanja provedenom na iranskom Sveučilištu medicinskih znanosti Shahid Sadoughi, žene iz skupine koje su uzimale kumin gubile su više kilograma od skupine žena koje nisu uzimale kumin. Istovremeno im se uz smanjeni obujam struka smanjila i razina lošega kolesterola u krvi. Naime kumin je bogat biljnim kemikalijama fitosteroli, za koje se zna da inhibiraju apsorpciju kolesterola u tijelu. Kuminovo eterično ulje pomaže kod nadutosti, kolika, loše probave i proljeva. Kumin možemo pronaći u sušenom obliku, ili kao mljeveni – kumin u prahu. Za pomoć pri mršavljenju, kumin je najbolje uzimati ujutro u kombinaciji s jogurtom, a dnevno se preporuča konzumiranje 3 grama kumina u 150 ml jogurta s malim udjelom masnoća.
Od kumina se priprema i čaj na način da se žličica sjemenki kumina najprije malo zagrije 5 do 6 sekundi u posudi, te se nadolije 2 ipo decilitra vode i pričeka se da uzavre. Drži se poklopljeno oko 5 minuta, procijedi i pije dok je još topao. Kumin sadrži aromatski spoja kuminaldehid koji aktivira izlučivanje sline u ustima. Sadrži i timol koji stimulira žlijezde koje izlučuju kiselinu, žuč i enzime odgovorne za kompletnu i laku probavu hrane u želucu i crijevima. Kumin je i odlično prirodno sredstvo protiv nadimanja, što znači da oslobađa probleme sa plinovima, zbog čega se često koristi kod djece s grčevima u stomaku i crijevima.

Zlatni korijen – Rhodiola rosea
Sadrži mnoštvo biološki aktivnih tvari koji uvelike jačaju naše zdravlje. Spomenuti ćemo rosavin, rosin, rosarin i salidrozid od kojih je rosavin najučinkovitiji u borbi protiv suvišnih masti. Pohranjene masti kao masno tkivo naš organizam smanjuje pomoću enzima lipaza. Ekstrakt Rhodolia rosea djeluje na način da aktivira lipazu, čime se smanjuju masne naslage. U kombinaciji s redovitom tjelovježbom ekstrakt ove biljke može ubrzati mršavljenje.

Piskavica – Trigonella foenum – graecum
Biljka kod koje je zastupljena amino kiselina 4-hidroksi-izoleucin. U novije vrijeme usavršena je tehnologije obrade piskavice i ekstrakt 4-hidroksi-izoleucin standardiziran je kao tržišni proizvod. Određena istraživanja su pokazala da ova aminokiselina igra važnu ulogu u regulaciji glukoze jer potiče lučenje inzulina te ograničava glikemijski indeks. Značajan je podatak da učinak ove aminokiseline ovisi o glukozi, pa što je veća razina glukoze u krvi, to je njena aktivnost veća, te se na taj način održava optimalna razina glukoze u krvi. Najveći broj znanstvenih istraživanja konzumiranja piskavice dokazao je djelotvorno snižavanje kolesterola i masti u krvi te antidijabetičko djelovanje njezinih sjemenki.

Celer – Apium graveolens
Biljka obiluje mineralima, vitamina i vlaknima, te naravno ima malo kalorija. Potiče probavu i odličan je sastojak svake zdrave i uravnotežene dijete. S obzirom da je celer bogat magnezijem te da njegova eterična ulja umiruju živčani sustav grickanje celera između obrokâ može potaknuti mršavljenje uz smanjivanje lošega kolesterola i visokoga krvnog tlaka.

Cikorija ili vodopija – Cichorium intybus
Bogata je inulinom koji djeluje na apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žuči i bubrega te ubrzava metabolizam. Cikorija može biti od koristi za problem usporene probave i nadimanja. Također zbog inulina djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi kao i na snižavanje razine šećera u krvi.

Kopriva – Urtica dioica
Djeluje kao diuretik, te na taj način može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline čime uspješno smanjuje tegobe reumatizma i artritisa. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj od koprive koristi za čišćenje organa mokraćnog sustava, sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu. Na taj način kod ljudi koji žele smršaviti pomaže u izbacivanju suvišne vode iz tijela. Čaj od koprive poboljšava i rad probavnoga sustava, a djeluje i na ubrzavanje metabolizma što pomaže prilikom gubitka kilograma.

Komorač – Foeniculum vulgare
Plodovi ove biljke se zbog svojega sastava bogatog eteričnim uljima koriste kao pomoć protiv nadutosti, gastritisa, bolova u području želuca, jetre ili žuči. Također je poznato da komorač pomaže u probavi masne hrane. Zbog činjenice da ubrzava i metabolizam uspješno se koristi pri mršavljenju, kao dodatak drugoj hrani ili u čajnim mješavinama. Komorač poboljšava okus čajnim mješavinama i povoljno djeluje na probavu.

Pirika – Elymus repens
Podanak ove biljke pomaže kod masne jetre i povišene masnoće u krvi, ali potiče istovremeno i rad bubrega, te na taj način kompletno čisti krv od toksina. Ova biljka poznata kao vrlo uporan korov, je učinkovita u procesu ubrzavanja metabolizma i mršavljenja, a najčešće se upotrebljava u obliku čaja ili tinkture. Kod puzave pirike upotrebljava se podanak koji se iskapa u rano proljeće ili kasnu jesen. Nakon dobrog ispiranja, uklone se sitni korjenčići te se osuši. Pije se dnevno tri šalice čaja koji se priprema na način da se jednu jušna žlica osušenih podanka prelije šalicom hladne vode navečer, ujutro se 5 minuta kuha, poklopi i pusti da odstoji 20 minuta. Jako je djelotvoran ovaj čaj i za smanjivanje celulita, za čišćenje kože kao i jačanja organizma kod opće slabosti.

Ljuta papričica – čili
Za osjećaj ljutine papričica zaslužan je kapsaicin, koji u tijelu može sagorjeti čak 50 do 100 kalorija više nego što bi se inače sagorjelo. Istraživanja objavljena u časopisu Physiology & Behavior, gdje je istraživan učinak jednoga grama sušene i mljevene paprike su pokazala kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Poznato je i da ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi, a njena konzumacija kao začin pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka. Smatra se i da sami osjećaj žarenja u ustima djeluje kao pomoćno sredstvo za mršavljenje.

Kadulja – Salvia officinalis
Odlično je sredstvo za pročišćivanje krvi i izbacivanje sluzi iz organizma. Ona jača krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Poznato je od davnina njeno pozitivno i jako antiseptičko djelovanje u usnoj šupljini. Kadulja se koristi kod liječenja afti, neugodnog zadaha iz usta, problema s grlom i krajnicima, karijesa i gnojnih upala desni. Kadulja je kod nas vrlo cijenjena biljka, ali nije toliko povezana s gubitkom kilograma. Ipak njeno je djelovanje na smanjivanje stresa povezano s time da se smanji i izlučivanje kortizola, a on je taj koji uzrokuje nakupljanje masnih naslaga i to na najosjetljivijem mjestu, oko trbuha.

Menta – Mentha piperita
Poznata biljka za probavni sustav koja djeluje antibakterijski i antivirusno, te je od naboljih stomahika. U slučaju nadutosti, usporene probave ili žgaravice preporuća se čaj od mente, a može se koristiti i eterično ulje kap do dvije nakon obroka. Također pomaže u obnavljanju jetre. Čaj od mente je učinkovit u borbi s kilogramima jer može neutralizirati višak estrogena u organizmu, a poznato je da je višak estrogena povezan s nakupljanjem kilograma.

Lan – Linum usitatissimum
Biljka čije se sjemenke mogu samljeti u laneno brašno, iscijediti u ulje ili pretvoriti u tekstil. U zadnje vrijeme se lanene sjemenke preporučuju kao dodatak prehrani koji ubrzavaju metabolizam i mršavljenje. Sjemenke lana su bogate vlaknima čime se umanjuje osjećaj gladi i suzbija želja za hranom, a istovremeno se ubrzava rad probavnoga trakta. Lanene sjemenke također su bogate omega-3 masnim kiselinama koje imaju brojne koristi na zdravlje. Sadrže i lignin koji je složen polimer ugrađen u staničnim zidovima mnogih biljaka.
Čaj koji ubrzava metabolizam se priprema tako da se 1 žličica mljevenog sjemena lana prelije sa 2.5 dl vrele vode i dobro promiješa. Procijedi se i pije najčešće uz dodatak limunovog soka jednom dnevno. Osim kao pomoć u mršavljenju djeluje i na snižavanje kolesterola, poboljšava probavu, a smanjuje i rizik od određenih vrsta karcinoma.

Dr. sc. Olivera Crmarić

PADALINE
U mjesecu svibnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 59 litara kiše po četvornome metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću