LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Pandemijski povratak prirodi

SOLINSKA KRONIKA 320, 15. travnja 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Brojne biljke koje djeluju umirujuće u ovim su stresnim vremenima kako zbog ekonomske nestabilnosti uzrokovane pandemijom, tako i zbog ukupne neizvjesnosti koje ovo vrijeme donosi, mogu olakšati anksioznost i depresiju koje su sve više raširene među ljudima

Gospina trava, kantarion, Hypericum perforatum je biljka koja se od davnina koristi kao poznati biljni antidepresiv, a njezina je učinkovitost kod blažih oblika depresije dokazana kliničkim testovima.

Djeluje na način da pojačava aktivnost serotonina i noradrenalina. Aktivne tvari hipericin i hiperforin djeluju istovjetno kao i neki antidepresivi, osobito kod blagih ili umjerenih depresivnih stanja, ali istovremeno smanjuje i osjećaj anksioznosti, što je zapravo od velike važnosti, jer je depresija vrlo često povezana s anksioznošću.

Kantarion je jedna od najprepoznatijih i popularnih ljekovitih biljaka koje se koriste kod psihičkih stanja kako u narodnoj medicini tako i za izradu farmaceutskih antidepresiva.

Gospina trava je biljka čija su staništa raširena diljem čitave Europe, gdje raste na brojnim područjima i u velikim količinama.

Osim po karakterističnim žutim cvjetovima na vrhu stabljike, može se prepoznati i po listovima na kojima se izloženi prema svjetlu, vide brojne crvenkaste točkice, perforacije, od kuda i dolazi njezin latinski naziv.

Najčešće se lijekovi na temelju gospine trave protiv depresije i anksioznosti pripremaju na temelju suhoga ekstrakta biljke u obliku kapsula ili dražeja, za koje je kako smo već rekli dokazano kliničko djelovanje.

Pri proizvodnji se osobito pazi na koncentraciju i standardizaciju aktivnih tvari hipericin i hiperforin koji djeluju antidepresivno i anksiolitički. Njihov mehanizam djelovanja sličan je djelovanju sintetičkih antidepresiva, produljujući aktivnost neurotransmitera zaduženih za smirivanje i dobro raspoloženje.

Objavljena su brojna istraživanja o djelovanju kantariona koja su potvrdila da kantarion kod ljudi s blagom ili srednje izraženom depresijom ima izrazito blagotvorno djelovanje.

Kod vrlo izražene anksioznosti i depresije ipak je potrebna jača farmakoterapija i drugi medicinski pristupi. Jednako treba napomenuti da čaj od kantariona koji djeluje umirujuće ipak ne može postići potrebnu koncentraciju aktivnih tvari da bi bio učinkovit kao terapija protiv anksioznosti i depresije.

Treba znati i da učinci kantariona, slično kao i kod mnogih sintetskih antidepresiva, ne nastupaju istoga trena već nakon 2 do 4 tjedna uz minimalno korištenje 3 do 6 mjeseci.

Najčešće preporučene doze standardiziranoga ekstrakta gospine trave se kreću oko 600 mg dnevno i vrlo dobro se podnose, gotovo pa i nemaju neželjenih nuspojava, a ako se i pojave radi se o mučnini i osjetljivosti na svjetlo.

Gospina trava i pored toga što je vrlo učinkovita i kako smo i spomenuli gotovo da i nema nuspojava ipak može pojačati djelovanje drugih antidepresiva te drugih depresora središnjega živčanog sustava, ako se koristi u kombinaciji s njima.

Također može utjecati na enzime citokroma te na taj način ubrzati ili usporiti eliminaciju drugih lijekova u organizmu, stoga je ne bi smjeli upotrebljavati peroralno bez savjeta zdravstvenih djelatnika.

Osim protiv depresije i tjeskobe, gospina se trava u raznim oblicima rabi i protiv reumatizma, kašlja, prehlade i tegoba kod menopauze. Od gospine trave pravi se i kantarionovo ulje, djelotvorno pri liječenju ozljeda i opeklina.

Zanimljivo je da u srednjem vijeku se bilježe prvi pisani dokumentu o korištenju kantariona protiv depresija, a zbog vjerovanja da su depresivni ljudi zapravo opsjednuti ova biljka je bila opisivana i kao istjerivač demona.

Kava Kava – Piper methysticum –

Biljka koja je primjenjivana u mnogim kulturama, osobito u Australiji i na otocima Tihoga oceana kao ceremonijalni napitak i lijek. U tradicionalnoj medicini se koristi svježi kava-kava korijen koji se često melje u sitni prah.

Aktivne tvari ove biljke su kavalaktoni, poznato ih je 12, a njihovo djelovanje na središnji živčani sustav je smirujuće i anksiolitički. Iako ni veće doze aktivnih kavalaktona ne izazivaju ovisnost, izdaje se ili uz recept ili uz upozorenje da se maksimalni dnevni unos od 200 mg kavalaktona ne smije prekoračiti.

Kava-kava je grmolika biljka s gustim lišćem, koja naraste u visini i do pet metara, stanište su joj otoci Mikronezije i Polinezije. Starosjedioci su upotrebljavali tu biljku u vjerskim obredima, ali i za terapiju kod suzbijanja bolova. Iz njezina su korijena radili napitak ili su jednostavno žvakali korijen koji na taj način oslobađa aktivnu tvar kava-kave.

Djelovanje ove biljke zapadnjaci su otkrili 1768. zahvaljujući svjedočanstvima moreplovca i istraživača Jamesa Cooka o biljci koju pacifički urođenici uzimaju da bi postali vedriji i druželjubiviji.

Proizvodnja standardiziranoga ekstrakta iz korijena počela je dva stoljeća kasnije, tek prije tridesetak godina. Kavalaktoni djeluju na središnji živčani sustav opuštajući i umirujući uz osjećaj duševnoga blagostanja.

Djeluju na uklanjanje nervoze, vraćaju osjećaj samopouzdanja te osiguravaju čvrst san. Preporučene doze ne uspavljuju već potiču intelektualnu aktivnost i sposobnost pamćenja i percepcije.

Ostali poželjni učinci kava-kave su opuštanje mišića, smirivanje grčeva i ublažavanje bolova.

Australski su znanstvenici dokazali drastično smanjivanje učestalosti kao i smanjivanje intenziteta anksioznih stanja, kao i značajno ublažavanje depresije kod sudionika u studijama koji su dnevno uzimali Kava-Kava-tablete (120/240 mg kavalactona dnevno).

Kava-kava se kao i kantarion treba koristiti duže vrijeme iako se već nakon jednoga tjedna osjeti smanjenje tegoba, njezin najveći učinak se postiže tek za 4 tjedna. Pripravci kava-kave nalaze se na tržištu u obliku kapsula, ekstrakta, tinkture ili čaja. Svakako treba imati na umu da se ne preporučuje uzimanje pripravaka kava-kave dulje od tri mjeseca bez prekida.

Anksiozni poremećaji izazivaju psihičku napetost, tjeskobu, zabrinutost, uzrujanost i strah, koji su katkad toliko jaki da nanose duboke patnje i mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života.

Brojne nuspojave medikamenata okreće ljudi prema pronalasku prirodnih, biljnih rješenja koji mogu biti od pomoći u borbi protiv anksioznosti.

Rodiola -Rhodiola rosea L. Crassulaceae

Poznata je pod imenom ružičasti žednjak, jednogodišnja je biljka žutih cvjetova koja raste primarno u suhim planinskim područjima, a rasprostranjena je od Kanade, preko sibirske tundre, Europe, do Azije i Kine. U Hrvatskoj raste na Velebitu, ali kako je iznimno rijetka i zaštićena ne treba je sakupljati.

Ljekovita svojstva rodiole potječu iz grupe spojeva koji se nazivaju rozavini i ima ih samo u njezinu korijenu. Korijen rodiole također sadrži salidrozide, te zaštitne antioksidanse koji inhibiraju stanične procese oksidacije i oštećenja slobodnim radikalima.

Upravo je standardizacija pripravaka na rozavine potvrda da koristimo upravo rhodiolu roseu, a neku drugu vrstu roda rodiole. Smatra se da utječe na smanjivanje kortizola koji je povišen tijekom stresa, a djeluje i modulira serotonin i dopamin u organizmu.

Rodiola ima interesantan miris korijena koji podsjeća na miris ruže zbog sadržaja geraniola i roziridrola, spojeva koje sadrži i ruža.

Rhodiola rosea se od davnina koristi na području Skandinavije i Rusije gdje je konzumiraju sportaši kako bi se brže se oporavili od tjelesnoga napora. Poznato je i da se korijen rodiole davao kao vjenčani dar mladencima u Altay regiji u Sibiru, a da bi se poboljšala plodnost i osiguralo rođenje zdravoga djeteta.

Od kraja 18. stoljeća rodiola je uvrštena u prvu švedsku farmakopeju. Njemački istraživači su opisali djelovanje rodiole kod glavobolje kao i njeno stimulativno i protuupalno djelovanje.

Treba naglasiti kako Rodiola pripada u klasu biljaka adaptogena koje imaju sposobnost harmoniziranja i normaliziranja brojnih vitalnih funkcija organizma, kao i povećanje otpornosti organizma na stresne situacije.

Ekstrakt rodiola ima i antidepresivno djelovanje kod pacijenata s blagom do umjerenom depresijom, primijenjen u preporučanim dozama tijekom 6 tjedana, a najbolje djeluje kod akutnih oblika depresije izazvane recentnim događajima.

Rodiola ne djeluje umirujući na način da otupljuje poput valerijane, nego djeluje protiv umora i podiže mentalnu koncentraciju, na način da poboljšava pažnju, pamćenje, stvaranje misli, računanje, procjenjivanje i cjelokupno učenje.

Osim toga ekstrakt rodiole ubrzava oporavak mišića nakon fizičkih napora, jača snagu i izdržljivost, zbog povećane sinteze ATP-a koji je ključan za staničnu energiju.

Valerijana, Valeriana officinalis, Valerianaceae

Odoljen ili valerijana spada u iznimno sigurne biljne anksiolitike. Iako se može uzimati u poprilično visokim dozama i nisu zabilježene ozbiljne nuspojave, mora se naglasiti ako ju se uzima uz neke lijekove da su moguće potencijalne interakcije, ne smije se uzimati proizvoljno nego uz savjet stručnjaka.

Valerijana može stupiti u interakciju s gotovo 500 lijekova, a osobito treba biti pažljiv ako se uzima s drugim depresorima središnjega živčanog sustava, sedative, antidepresive i antipsihotike.

Valerijana je i pored toga rašireno i neškodljivo sredstvo za smirenje živaca koje se može nabaviti u ljekarnama. Biljka ima debelu i dugu, šuplju stabljiku iz koje rastu međusobno nasuprotni listovi te ima brojne cvjetove.

Njezino ime proizlazi od latinske riječi »valere«, što znači biti jak i zdrav.

Korijen je s medicinskoga stanovišta najzanimljiviji, jer su u njemu koncentrirane ljekovite tvari – valerijanske i kafeinske kiseline. Dok se korijen suši, širi se osebujan intenzivan miris, koji mnogima nije ugodan.

Valerijana djelotvorno djeluje kao sedativ protiv uzrujanosti, zabrinutosti i poremećaja sna. Djeluje i na opuštanje mišića, a povoljno djeluje i na probavni sustav.

Iako se može uzimati u obliku tinkture, kao čaj ili u prahu, ipak se preporuča uzimati u obliku kapsula ili dražeja u kojima se nalazi ekstrakt svježega korijena. Bitno je držati se preporučene doze, jer bi prevelike mogle djelovati suprotno.

Još su stari rimski i grčki liječnici koristili valerijanu za ublažavanje tjeskobe, uznemirenosti i drhtavice, a sličnu je primjenu imala i kroz čitavi srednji vijek.

Do sada su napravljene brojna znanstvena istraživanja koja su potvrdila da valerijana pomaže u opuštanju i pridonosi mentalnomu zdravlju. Djeluje i protiv nesanice i ublažava anksioznost pa se smatra biljnom alternativnom benzodiazepinima, lijekovima koje se koriste kao anksiolitici.

Ekstrakt valerijane ublažava tjeskobu slično diazepamu, pa postoje saznanja da bi se valerijana mogla koristiti u odvikavanju od benzodiazepinina čija dugotrajna upotreba stvara ovisnost.

Brojne su aktivne tvari na kojima valerijana temelji svoje djelovanje, izolirano ih je preko 150, ali se smatra da svoje djelovanje duguje sinergiji svih sastojaka, a ne pojedinoj tvari.

Sam mehanizam djelovanja nije posve istražen, trenutačni je stav da valerijana povećava razinu neurotransmitera GABA-e u mozgu što rezultira smirenjem i uspavljivanjem.

Pasiflora – Passiflora incarnata L.

Poznata je po svojemu sedativnom učinku, potiče miran san i učinkovito smanjuje stres i anksioznost. Sadrži alkaloide i glikozide koji imaju umirujuće i opuštajuće djelovanje.

Za razliku od drugih biljaka koje se uzimaju kao suhi standardizirani ekstrakt, pasiflora je djelotvorna i kao čaj koji se priprema na način da se jedna čajna žlica osušenoga cvijeta i lista namače u čaši (2 dcl) vode pola sata, procijedi se i pije do tri šalice dnevno.

Pasiflora je biljka koju organizam lako podnosi, ne stvara ovisnost, a donosi spokoj, smanjujući nervozu i stres i pomaže protiv nesanice. Raste brzo kao drvenasta povijuša, lako se razmnožava, njezin areal je od sjevernoga Meksika do južnoga Brazila i sjeverne Argentine.

U velikoj mjeri je zastupljena kao dekorativna biljka po vrtovima. Početkom prošloga stoljeća se počela koristiti kao terapija zbog analgetskoga djelovanja i za sprječavanje nesanice. Iako se koristi diljem svijeta najzastupljenija je njezina primjena u Velikoj Britaniji.

Za ljekovite pripravke koriste se različiti dijelovi biljke – cvjetovi, listovi i izdanci. Nakon sakupljanja i sušenja koriste se za pripremu čaja, tinktura ili tekućega ekstrakta. Europska farmakologija preporučuje pripravke pasiflore koji sadrže najmanje 0.8 posto flavonoida, kojima duguje smirujući učinak.

Postoje još brojne biljke koje djeluju umirujuće (matičnjak, šafran…), a koji u ovim stresnim vremenima kako zbog ekonomske nestabilnosti zbog pandemije, tako i zbog ukupne neizvjesnosti koje ovo vrijeme donosi, mogu olakšati anksioznost i depresiju koje su sve više raširene među ljudima.

PADALINE
U mjesecu ožujku 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 32 litre kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – O MASLINOVU ULJU I NEKIM SORTAMA MASLINE – Mediteranski izvor života

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Sastav maslinova ulja ovisi o zrelosti ploda, sorte, lokacije i sastav tla, sustavu navodnjavanja, varijacije u procesu proizvodnje, godina uzgoja i drugih okolišnih čimbenika. Na zastupljenost masnih kiselina u sastavu ulja pak utječe razina zrelosti ploda masline

Djevičansko maslinovo ulje prirodno je ulje iz ploda masline (Olea Europaea L.), proizvedeno isključivo mehaničkim postupcima, bez kemijskoga tretmana tijekom ili nakon procesa proizvodnje, a u kojemu su sačuvani svi prirodno prisutni sastojci. Ulje se u plodu počinje stvarati tijekom sazrijevanja te dostiže najveću količinu u trenutku kada maslina dostigne svoju najintenzivniju boju koja ovisno o sorti masline može biti od svijetlo zelene do tamno ljubičaste.
U svomu kemijskom sastavu maslinovo ulje sadrži gliceridni (osapunjivi) dio 98 do 99 posto i negliceridni (neosapunjivi) dio 1 do 2 posto .
U gliceridnomu dijelu najzastupljenije su masne kiseline. Sadržaj masnih kiselina ovisan je o nizu čimbenika poput sorte masline, stupnju zrelosti ploda, nadmorske visine, klime i dosta je varijabilan zbog čega je Međunarodno vijeće za maslinovo ulje (International Olive Oil Council, IOOC) odredilo granične vrijednosti: Palmitinska kiselina 7.5 do 20 posto; Palmitoleinska kiselina 0.3 do 3.5 posto; Stearinska kiselina 0.5 do 5.0 posto; Oleinska kiselina 55 do 83 posto; Linolna kiselina 3.5 do 21 posto; α-linolenska kiselina 0 do 1.5 posto.
Vidljivo je da kvalitetno maslinovo ulje sadrži izuzetno visok udio jednostruko nezasićene oleinske kiseline, znatnu količinu esencijalnih masnih kiselina (linolne i α-linolenske kiseline), te umjerenu količinu zasićenih masnih kiselina poput stearinske i palmitinske kiseline.
Sastav negliceridnoga dijela maslinova ulja čine produkti metabolizma biljke. Ove sastavnice ulja imaju terapeutski učinak i djeluju kao prirodni antioksidansi, a povećavaju i otpornost ulja na kvarenje. Najzastupljeniji su ugljikovodici (60 posto) među kojima dominira skvalen (60 do 70 posto). Skvalen je antioksidans i važan biokemijski prekursor sterola. Zastupljeni su i tokoferoli, najviše vitamin E, koji su prirodni antioksidansi i usporavaju oksidacijsko kvarenje ulja. Od sterola najvažniji je β-sitosterol koji inhibira apsorpcije viška kolesterola u crijevima. Od fenolnih spojeva od najzastupljeniji su β-karoten, likopen i alifatski alkoholi koji su važni za sintezu sterola te spojevi koji daju aromu ulju. Prema dosadašnjim saznanjima postoji preko 90 tzv. spojeva arome, a najčešće se radi o aldehidima, ketonima i esterima.
Sastav maslinova ulja ovisi o zrelosti ploda, sorte, lokacije i sastav tla, sustavu navodnjavanja, varijacije u procesu proizvodnje, godina uzgoja i drugih okolišnih čimbenika. Na zastupljenost masnih kiselina u sastavu ulja pak utječe razina zrelosti ploda masline. Zastupljenost ulja u plodu masline utječe na količinu ukupnih polifenola, ali i na koncentraciju klorofila kao i palmitinske i linolenske kiseline u maslinovu ulju. Suprotno njima zastupljenost polifenolnih sastojaka se postupno i značajno smanjuje dužim zrenjem plodova masline.

Mnogostruki pozitivni učinak na zdravlje

Preventivno i terapijsko djelovanje ekstra djevičanskog maslinova ulja na zdravlje je vezano s optimalnim omjerom nezasićenih i zasićenih masnih kiselina te s antioksidativnim djelovanjem polifenola, tokoferola, karotenoida i klorofila.
Maslinovo ulje pruža zaštitu od niza degenerativnih bolesti kao što su ateroskleroza, karcinom debeloga crijeva, astma, šećerna bolest i artritis.
Maslinovo ulje pozitivno djeluje na krvožilni sustav zbog oleinske kiseline i nazočnost antioksidansa koji uvjetuju zaštitu dobroga HDL kolesterola, a inhibiraju oksidaciju lošega LDL kolesterola, a time i nastanak ateroskleroze. Maslinovo ulje pozitivno utječe i na regulaciju krvnoga tlaka. Provedena su istraživanja pokazala da njegova redovita konzumacija snižava povišeni krvni tlak.
Nadalje maslinovo ulje smanjuje rizik od nastanka karcinoma, pogotovo karcinoma dojke i kolona. Rezultati istraživanja provedenoga na ženama s Kanarskoga otočja pokazali su da skupina žena koje su konzumirale najviše jednostruko nezasićenih masnih kiselila imala čak 48 posto manji rizik od razvoja karcinoma dojke u usporedbi sa ženama čiji je unos tih kiselina bio najmanji.
Mediteranski režim prehrane koristi i dijabetičarima jer prehrana maslinovim uljem povećava osjetljivost na inzulin i time pozitivno djeluje na regulaciju glukoze u krvi.
Prisustvo oleinske kiseline te antioksidansa u maslinovu ulju djeluju protuupalno, a oleokantal osim protuuplano djeluje i analgateski.
Fenoli se ne mogu u potpunosti apsorbirati kroz probavni sustav u krv, ali i pored toga se uspiju dobro raspodijeliti u organizmu, gdje svojom sposobnošću neutraliziranja slobodnih radikala ispoljavaju zaštitni učinak na stanice. Važno je prehranom unositi različite antioksidanse koji različitim mehanizmima djelovanja i sinergijskim djelovanjem snažnije doprinose primjerice smanjenom riziku nastanka karcinoma nego unos pojedinačnoga antioksidansa.
Čuvanjem ubranih maslina u vodi do prerade smanjuje se intenzitet pikantnosti i gorčine u ulju, na koju konzumenti nisu navikli. Međutim ulje je pikantno i gorko zbog polifenola, prirodnih antioksidansa koji su uz druge vrijedne sastojke topivi u vodi i u velikomu su dijelu izgubljeni, pa ulje dobiveno takvim postupcima ima manju vrijednost.
Polifenoli oleuropein, hidroksitirosol i tirosol u maslinovu ulju imaju sposobnost suzbijanja i usporavanja rasta nepoželjnih bakterija, uključujući bakterije odgovorne za infekcije probavnoga trakta, a mogu zaustaviti i rast bakterije Helicobacter pylori koja je odgovorna za pojavu čira na želucu i drugih neželjenih probavnih problema. Stari narodni recept je da žlica maslinova ulja razrijeđena s malo limunova soka natašte učinkovito otklanja probavne probleme.
Dosadašnja su istraživanja pokazala da maslinovo ulje pomoću polifenola tirosol i hidroksitiroksol pospješuje formiranje kostiju kod ispitanika, da ljudi koji redovito konzumiraju maslinovo ulje imaju višu razinu osteokalcina, proteina koji doprinosi jačanju kostiju, te da je osteoporoza manje zastupljena u mediteranskim zemljama u kojima je prehrana bogata ovim jedinstvenim uljem.

Za dušu i tijelo

Konzumiranje maslinova ulja poboljšava i kognitivne funkcije što je osobito primjetno kod starijega mediteranskoga stanovništva koje zadržava verbalne sposobnosti i vizualnu memoriju, te ostale kognitivne funkcije bez obzira na godine. Može se stoga reći da je maslinovo ulje prirodni tretman za zaštitu i očuvanje mladosti mozga.
Maslinovo ulje ima brojne zdravstvene prednosti za kosu i kožu. Maska od maslinova ulja i meda izuzetna je kombinacija koja može učiniti čuda za oštećenu, suhu i krhku kosu, obnavlja je i daje mekoću i svilenkast izgled te pospješuje jačanje vlasi.
Bogatstvo antioksidansa u maslinovu ulju štite kožu od štetnoga utjecaja slobodnih radikala koji dovode do starenja kože, održava kožu hidratiziranom i elastičnom, smanjuje pojavu akni i ublažava vidljivost ožiljaka. Vitamin E, flavonoidi i polifenoli iz maslinova ulja umanjuju izražene tamne mrlje na koži.
Monosortna maslinova ulja svojom kvalitetom i zlatnim odličjima koje redovito dobivaju zadnjih godina diljem svijeta postala su pravi promotor Hrvatske pa tako i Dalmacije. Ulja Levantinke, Oblice i Buhavice osvajala su svjetska prvenstva i zlatne medalje u New Yorku, Ateni, Dubaiju, Tokiju… Monosortna maslinova ulja dobivena od odabranih autohtonih sorti s područja Dalmacije sadrže visoki postotak polifenola koja ga štite od kvarenja i održavaju ga svježim i aromatičnim. U nastavku ćemo upoznati četiri sorte maslina karakterističnih za ova područja, a čija je kvaliteta ulja zlatnim odličjima potvrđena pa se mogu slobodno nazivati hranom – lijek.

Buhavica, buharica – brački dalmatinski biser

Dalmatinska sorta masline koja ima dugu tradiciju uzgoja, više od 300 godina i to samo na istočnom dijelu otoka Brača. Buharica nije uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske i nema registriranih matičnih stabla ove sorte. Karakterizira je srednje bujno stablo čije sekundarne grane imaju izraženi kut grananja od 40 stupnjeva na glavnu granu. Listovi su srednje dugi i široki, a oblik im je lancetast. Cvjetovi su složeni u srednje dugi cvat s prosječno 16 cvjetića. Buhavica je samooplodna sorta, daje polen u obilju, a njeni oprašivači mogu biti i levantinka i oblica. Rađa redovito i obilno, njezin je plod krupan s prosječnom težinom 4.5 grama okrugloga oblika te potpuno crne boje kada u potpunosti sazrije. Ima visoku gospodarsku vrijednost. Plodovi su dobri za konzerviranje i kao zelene i kao crne masline. Dobri su i za preradu u ulje jer imaju visok udio ulja u plodu sa randmanom 15 do 18 posto za vrijeme optimalne zrelosti ploda. Kvaliteta ulja je visoka i spada u ulja s visokim sadržajem antioksidansa. Ekstra djevičansko ulje buhavice karakterizira blago intenzivni do srednji okus i miris po maslini, voću i bademu. Mogu se osjetiti note pokošene trave ili aromatičnoga bilja, ali gorčina i pikantnost nisu intenzivni već prevladava harmonija okusa s prepoznatljivom slatkoćom. Boja ulja je zelena do zlatne.
Buhavica ima dobru otpornost na maslinovu muhu, maslinov moljac i na rak masline, a osjetljiva je na paunovo oko. Posebno je tolerantna na sušu, radi čega nije neophodna izgradnja sustava za navodnjavanje u maslinicima. Nije osjetljiva na niske temperature i na jaki vjetar pa je zbog svih navedenih karakteristika u zadnje vrijeme pojačan interes za njenu sadnju.

Krvavica – Ravnokotarska otpornost

Dalmatinska sorta masline koja se najviše uzgaja na području Skradina, Miljevaca i rubnim područjima Zadarske županije (Ravni kotari) te ustvari predstavlja glavnu sortu uzgoja u tom području. Poznata je i sorta murgulja koju nazivaju krvavica na području dubrovačkoga primorja, ali je genetskom identifikacijom potvrđeno da se ne radi o istoj sorti. Krvavica je uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske. Krvavicu karakteriziraju visoka stabla s okruglastom krošnjom, rast je bujan s velikim brojem uspravnih dugih grana. Listovi su eliptično-kopljasti i izduženi, čvrsti i zašiljeni na vrhu. Lice lista je tamnozelene boje, a naličje blijedozeleno do srebrnosivo. Listovi na mladim izbojima su okrugli i sitni. Plod je srednje krupan prosječno 3.5 grama i okrugao, lagano je asimetričan u bazi zaobljen i ima malo zašiljeni vrh. Boja ploda u punoj zrelosti je ljubičasto crna do crna. Plod je obavijen maškom, a na površini su prisutne malene guste lanticele. Krvavica rađa redovito i obilno, sadržaj ulja u plodu je od 9 do 16 posto te daje ulje dobre kvalitete. Samooplodna je sorta i usprkos nižem randmanu ulja zanimljiva osim zbog kvalitetnoga ulja i kao dobar oprašivač oblice. Plod krvavice je namijenjen za preradu u ulje koje je visoke kakvoće, harmoničnoga svježeg voćnog mirisa, izražene pikantnosti i gorčine te visoke fluidnosti.
Sorta je otpornija na niske zimske temperature radi čega je pogodna za sadnju naročito u unutrašnjost Dalmacije. Krvavica je manje osjetljiva na paunovo oko te na napad maslinova moljca i maslinove muhe što smanjuje troškove zaštite nasada.

Levantinka – šoltanski grozdovi

Uzgoj levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija sorte je na području otoka Šolte pa se i naziva Šoltanka. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske, a čuva se i Svjetskoj kolekciji genofonda masline u Cordobi.
Levantika razvija bujno stablo s okruglastom krošnjom. Izbojci su dosta bujni sadugim internodijima. List je velik, širok i dug, po dužini blago uvijen, tamnozelene boje lica i naličja bjelkaste boje. Cvat je dug u prosjeku 25 mm s prosječno 20 cvjetova po cvatu. Cvatnja je obilna, a zastupljenost dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova je dosta velik pa je levantinka u velikom dijelu samooplodna sorta. Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvijen prema vrhu. Prosječna masa ploda je 4.5 grama. Levantinka je sorta masline koja rađa u grozdovima, s time da u jednom grozdu ima između tri i pet plodova. Pred početak zrenja plod je zelene boje koja postupno prelazi u crvenoljubičastu i na kraju za vrijeme pune zrelosti plod je crne boje. Levantinka rađa redovito i obilno.
Porijeklo levantinke nije razjašnjeno no smatra se domaćom sortom masline. Ime levantinka podsjeća na njeno porijeklo s Levanta, kako se nekada nazivalo područje Bliskoga istoka. Prema brojnosti u ukupnoj populaciji masline u našoj zemlji ova sorta je na četvrtomu mjestu. Slabo je otporna na sušu, ali dobro je otporna na jake vjetrove. Sadržaj ulja u plodu levantinke kreće se oko 20 posto, njezino je ulje odlične kvalitete i blagoga okusa.

Oblica – kraljica maslinika

Sorta koja razvija srednje bujno stablo, prirodno stvara krošnju okrugloga oblika, tipa kišobrana. Sekundarni ogranci rastu pod malim kutom u odnosu na stablo, a mladi izbojci su uspravnoga rasta te dugih internodija. List je srednje krupan, duguljasto eliptičnoga oblika s valovitom površinom, sivomaslinaste boje lica. U doba suše list je spiralno uvijen radi smanjivanja gubitka vode uslijed transpiracije. Prosječna dužina osi cvata je oko 3.5 cm i na njoj se može naći od 10 do 35 cvjetova. Plod oblice je krupan i okrugao. Masa ploda varira od 2.5 do 14.5 grama, uz prosječnu masu oko 5 grama. Zbog krupnoće, sorta se koristi za zeleno i crno konzerviranje te prerađuje u ulje. Oblica neujednačeno dozrijeva pa na stablu nalazimo plodove različite obojenosti od zelene, žute, zlatnožute, ljubičaste do potpuno crne boje. Djelomično je samooplodna sorta, sklona alternativnoj rodnosti. Oblica se kod nas uzgaja više od dvije tisuće godina i predstavlja našu najbrojniju i gospodarski najvrjedniju sortu masline. Procjena je da se u Hrvatskoj danas uzgaja oko 3 milijuna stabala oblice. Sadržaj ulja u plodu varira od 18 do 21 posto, ovisno o uzgojnom području i uvjetima uzgoja. Osim krupnoga ploda, sorta ima visoku toleranciju na sušu, dobro uspijeva na siromašnim i škrtim tlima te podnosi jače udare vjetra zbog čega je i tako široko zastupljena kao sorta. Oblica ima vrlo dobru otpornost na napad raka masline, ali je srednje otporna na napad paunova oka i maslinove muhe. Dobri oprašivači ove sorte su drobnica, lastovka i levantinka te više uvezenih sorti. Veoma je adaptabilna sorta i može se uzgajati na različitim položajima, nagibima i nadmorskim visinama. Sortno maslinovo ulje oblice je blago pikantno s izraženom slatkoćom i voćnim okusom i mirisom. Poseban potencijal sorte krije se u dobroj otpornosti na niske zimske temperature što omogućuje njen uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije ili nekim hladnijim položajima obalnoga dijela.

Uzgajivači maslina koji u sortiment svojih maslinika žele uvrstiti ove sorte mogu dobiti informacije o nabavci sadnica na mob. 098 44 56 90

PADALINE
U mjesecu veljači 2021. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 30 litara kiše po četvornomu metru.

 

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – PROPOLIS

SOLINSKA KRONIKA 318, 15. veljače 2021.

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Propolis je prirodni lijek koji ljudi upotrebljavaju već stoljećima, a danas najčešće se koristi tijekom sezone prehlade i gripe. Postoje podaci o korištenju propolisa već od starih Babilonaca, Egipćana, Arapa, Grka i Rimljana. Oni su koristili propolis kao lijek kod kožnih povreda, rana i infekcija

Pčele su za zaštitu svojih pčelinjih zajednica smolu prikupljenu s raznih biljaka preradile u proizvod ugodnoga aromatskog mirisa, žute do tamnosmeđe boje. Radi se naravno o propolisu, smolastoj tvari kojom pčele popunjavaju manje šupljine u košnicama, te na taj način štite svoju zajednicu od nepovoljnih vanjskih uvjeta i mikroorganizama.
Propolis je prema tome smjesa smolastih tvari koje pčele skupljaju s kore i listova biljaka i miješaju sa sekretom čeljusnih žlijezdi čime ga enzimski modificiraju. Pčele su na taj način povezale izlučevine biljaka i stvorile propolis koji zapravo predstavlja vrlo učinkovit i gotovo idealan prirodni lijek koji ima antivirusna, antibakterijska, protuupalna i antitumorska svojstva.
Propolis je prirodni lijek koji ljudi upotrebljavaju već stoljećima, a danas najčešće se koristi tijekom sezone prehlade i gripe. Postoje podaci o korištenju propolisa već od starih Babilonaca, Egipćana, Arapa, Grka i Rimljana. Oni su koristili propolis kao lijek kod kožnih povreda, rana i infekcija. U medicinske svrhe je prepoznat odavno i propisan je u engleskoj i europskoj farmakopeji još od 17.stoljeća, od kada uživa veliku popularnost u borbi protiv bakterija. Tijekom II. svjetskog rata Rusi ga koriste kao pomoć u liječenju tuberkuloze, jer su prepoznali da olakšava plućne tegobe i poboljšava apetit.
Prvi znanstveni rad koji je opisao kemijska svojstva i sastav propolisa objavljen je 1908. Osobito su intenzivirana znanstvena istraživanja propolisa zadnjih dvadesetak godina i uspjela su dokazati njegovu djelotvornost zbog koje se u narodnoj medicini primjenjuje oduvijek. Brojna istraživanja opravdavaju ovakvu primjenu. Istraženo je i potvrđeno djelovanje ekstrakta propolisa na bakterije E. coli, Listeria monocytogenes, Helicobacter pylori, Streptococcus pyogenes, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureu, koje su bile iznimno osjetljive na djelovanje propolisa. Ekstrakt propolisa pokazao je značajnu antibakterijsku aktivnost protiv Gram pozitivnih bakterija, dok je pozitivan učinak na Gram negativne bakterije bio znatno manji. Antibakterijski učinak objašnjen je između ostaloga, saznanjem da propolis može blokirati diobu bakterijskih stanica sprječavajući bakterijski rast.
Osim antibakterijskoga zabilježeno je antivirusno i osobito antifungalno djelovanje propolisa. U studiji iz 2001. znanstvenici su ispitivali aktivnost propolisa na 80 sojeva kvasca Candide, gdje je propolis značajno smanjio aktivnost kvasaca osobito C. albicans.

Sastav ovisi o porijeklu

Sastav propolisa je vrlo specifičan i varijabilan, te ovisi o vremenu sakupljanja, vegetaciji i podneblju. Naime pčele posjećuju veliki broj raznolikog bilja pri njegovom sakupljanju pa se može reći da je njegov sastav ovisan o njegovu geografskom porijeklu kao i biološkoj raznolikosti bilja na kojemu se podneblju nalaze pčelinje zajednice za vrijeme prikupljanja propolisa. Propolis mogu sakupljati samo pčele starije od 21 dan koje sudjeluju u letovima izvan košnice, najstarije letačice imaju ulogu sakupljanja propolisa s različitih vrsta biljaka što ovisi o flori koja raste oko košnice.
Propolis sačinjavaju biljne izlučevine (smole, balzami, eterična ulja, flavonoidi, mineralne tvari….), pčelinji sekreti te primjese poput voska. Kad pčela nađe biljnu smolu otkida ju uz pomoć gornje usne i prednjih čeljusti, te uz pomoć prvoga para nogu obrađuje smolu do željenoga oblika koji tada prosljeđuje trećemu paru nogu. Pčele sakupljeni propolis obogaćuju svojim izlučevinama, a samo sakupljanje propolisa se odvija po toplom i lijepom vremenu. Pčela jednokratno unosi oko 10 mg propolisa u košnicu.
Dosadašnja znanstvena istraživanja su dala uvid u više od 300 izoliranih različitih spojeva kod propolisa. U pravilu sadrži najviše smola oko 50 %, ima do 30% pčelinjeg voska, 10% bi spadalo na eterična ulja, oko 5% na pelud, te oko 5% različitih organskih tvari gdje bi spadali vitamini B skupine, 22 minerala, organske kiseline i flavonoide. Upravo bogatstvo biokemijskim sastavnicama, većinom kombinacije fenola, flavonoida aglikopena, fenolne kiseline i njenih estera te fenolnih aldehida i ketona, terpena, sterola, vitamina i amino kiselina, čine propolis veoma varijabilnim po sastavu, ali to je i razlog zbog čega bakterije ne mogu postati rezistentne, a samim time propolis ostaje i nadalje najučinkovitiji prirodni antibiotik. Za ljekovitost propolisa su u najvećoj mjeri zaslužni flavonoidi. To su biljni pigmenti koji imaju ulogu zaštite biljaka od patogena iz okoline. Propolis u svom sastavu sadrži brojne flavonoide: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin i pinobanksin.

Širok spektar aktivnosti

Propolis djeluje protuupalno, imunostimulirajuće i antimikrobno. Jača imunitet, ali pomaže i onda kad se bolest pojavi. Ima snažno antimikrobno djelovanje uključujući viruse, bakterije i gljivice. Također je potvrđeno da aktivne supstance propolisa imaju citostatičko, antikancerogeno i anti tumorsko djelovanje na in vitro i živim modelima tumora. Njegov široki spektar aktivnosti: protuvirusna, protugljivična, protuupalna, antioxidativna, anestetička i imunostimulatorna opravdavaju sva dosadašnja i buduća istraživanja u cilju liječenja ljudi i životinja. Da propolis pomaže izravno imunitetu pokazao je pregledni rad iz 2007. godine objavljen u časopisu Journal of Ethnopharmacology, koji između ostaloga ističe povoljno djelovanje propolisa na imunitet. Propolis kao dodatak prehrani naime može potaknuti aktivnost timusa, žlijezde koja proizvodi limfocite i time ojačati obrambene sposobnosti cijeloga organizma.
Propolis je najviše prepoznat te sukladno tome i najčešće primjenjivan za održavanje zdravlja i ublažavanje upalnih procesa sluznice grla, usne šupljine i desni. Kada je zdrava i neoštećena sluznica grla i usne šupljine predstavlja prvu crtu organizma za obrane od virusa.
Propolis kao prirodni antibiotik preventivno djeluje kod upale grla i ždrijela zaustavljajući razmnožavanje bakterija i virusa u usnoj šupljini. Njegovo djelovanje je sinergijsko s drugim antibioticima, pa se na taj način višestruko povećava njihov bakteriostatski učinak. Sinergijsko jačanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom je vrlo bitno u terapiji virusnih i bakterijskih upala, osobito zato što propolis nije toksičan i ne šteti crijevnom mikrobiomu. Usna šupljina i ždrijelo su prva crta obrane koja štite donje dišne putove i probavni sustav, izloženi su vanjskim utjecajima, a zbog svoje zaštitne uloge brzo reagiraju na upale. Najčešće upale gornjega respiratornog sustava, pa tako i upala grla, su virusnog porijekla, a prenose se kapljicama sekreta prilikom govora, kašljanja i kihanja.

Propolisna tinktura

Propolisna tinktura u spreju je rješenje iz prirode s kojim se jednostavno i učinkovito može djelovati kako na prevenciju, tako i na ublažavanje postojećih simptoma infekcija grla, ublažavanje tegobe u slučajevima gripe i različitih oblika viroza, upalnih procesa usne šupljine kao afte i paradontoza. Učinkovita je i kod upalnih sinusa pa i na spriječavanje težih upalnih procesa. Propolisna tinktura je djelotvorna u borbi protiv bakterija rodova Staphylococcus i Streptococcus. Važno je ponovno naglasiti da na antibakterijske sastojke propolisa bakterije ne razvijaju rezistenciju. Najučinkovitije otapalo za pripremu alkoholne tinkture je 70 do 90% etanol koji u usporedbi s drugim otapalima izvlači najviše aktivnih tvari iz prirodnoga propolisa, te se na taj način dobiva maksimalno djelovanje. Postoje naravno i druga bezalkoholna otapala kojima se dobivaju tinkture koje imaju manje otopljenih aktivnih tvari iz propolisa pa je stoga i njihovo djelovanje na upalne procese organizma slabije. Postoje ograničenja u djelovanju sirovoga propolisa zbog loše resorpcije u crijevima te povećanoga rizika od netolerancija i alergija.

Snažni antioksidans

Antioksidansi su one tvari koji štite organizam od nestabilnih i reaktivnih slobodnih radikala. Slobodni radikali nastaju djelovanjem duhanskog dima, razgradnjom pesticida, pod utjecajem nekih lijekova, radijacijom ili prehranom bogatom mastima. Ove reaktivne čestice izazivaju niz povezanih reakcija, dovode do promjena staničnih membrana, ometaju izmjenu tvari koja dovode do znatnih oštećenja. Mogu uzrokovati i degradaciju staničnih proteina i gubljenje njihove funkcije, a mogu uzrokovati i promjene na DNA koje rezultiraju eventualnim mutacijama. Činjenica je i da slobodni radikali oksidiraju višestruko nezasićene masne kiseline lipoproteina, što mijenja strukturu i funkciju LDL kolesterola što vodi do aterosklerotskih promjena. Naš se organizam svojim obrambenim mehanizmima i mogućnostima popravka oštećenja, stalno bori protiv djelovanja slobodnih radikala, ali dodatno unošenje antioksidanasa je od velike pomoći. Propolis je proizvod prirode koji kako smo na početku rekli bogat flavonoidima zbog kojih ima snažno antioksidativno djelovanje. Određena istraživanja su pokazala da flavonoidi smanjuju rizik od pojave raka pluća kod pušača. Dokazano je i zaštitno djelovanje propolisa na želudac i debelo crijevo, što je vrlo važno jer se današnjim načinom života mnogi ljudi oslanjaju na polugotovu i gotovu hranu, siromašnu antioksidantima. Propolis također štiti jetru i bubrege, organe važne za detoksikaciju štetnih tvari i njihovo izlučivanje iz organizma. Ne manje važan je i podatak kako propolis štiti usnu šupljinu, srce i bubrege ljudi koji primaju kemoterapiju, a poznato je da uz njega je terapija citostaticima i zračenjem uspješnija.

Kozmetička industrija

Danas propolis uživa veliku popularnost pa je svoju primjenu, osim raznih oblika dodataka prehrani, našao i u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao dodatak u proizvodnji raznih krema, losiona, čak i zubnih pasti i vodica za usta. U kozmetici propolis svojim obiljem blagotvornih sastojaka poput flavonoida, biljnim pigmentima kojima se pripisuje antioksidativno djelovanje se učinkovito bori protiv djelovanja slobodnih radikala na koži koji je vremenom oštećuju i pospješuju vidljivost bora. Propolis u vrlo kratkom roku regenerira kožu te ona postaje glađa i mekša, a može se koristiti i kod ublažavanja crvenila nastaloga, primjerice, prekomjernim izlaganjem suncu. Izuzetno je učinkovit kod čireva, opekotina i uboda. Kreme i balzami za lice s dodatkom propolisa učinkovit su i potpuno prirodan tretman u borbi protiv akni. Sličan učinak postiže se i nanošenjem mješavine meda i propolisa. Blagi šamponi s dodatkom propolisa pokazali su se djelotvornima kod problema s peruti kako kod masne tako i za suhu kosu.

Ubojica stresa

Osobe koje redovito uzimaju propolis lakše se nose sa stresom. Kako sadrži puno amino kiselina, esencijalnih masnih kiselina (kiseline koje naše tijelo treba, ali ne može samo proizvesti) kao i 7 vitamina B, pomaže organizmu u borbi s negativnim posljedicama stresa s kojima se susrećemo svakodnevno.
Studije na životinjama otkrili su nam da propolis može inhibirati aktivnost enzima koji posreduju u upalnom procesu i na taj način ublažiti primjerice reumatoidni artitris. Pritom su se najkorisnijim pokazali spojevi kvercetin i naringerin iz skupine flavonoida.
Propolis se danas najčešće proizvodi kao alkoholna otopina, a može se pripremiti i kao bezalkoholna otopina za djecu. Također, vrlo su raširene i tablete, kapsule i pastile u kojima je djelatna tvar propolis. Rezultati dosadašnjih istraživanja formirali su mišljenje da učinkovita dnevna doza iznosi oko 1.5 g sirovoga propolisa, odnosno oko 350 mg koncentrata, čime se pružaju blagotvorni učinci na opće stanje organizma.
I pored superiornosti propolisa ipak je potrebno pripaziti kod djece, trudnica i dojilja te izbjegavati primjenu alkoholnih pripravaka, te zbog moguće alergije ne trebaju ga koristiti osobe alergične na pčelinje proizvode.

PADALINE
U siječnju 2021 godine u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 160 litara kiše na m2.

Vitamini B skupine (nastavak)

Piše: dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – važan je za dobivanje energije iz glukoze. Pantotenska kiselina pak odnosno vitamin B5 izravno je uključena u proizvodnju energije Vitamin B6 – piridoksin najvažniji je vitamin B skupine za imunitet, a biotin, odnosno vitamin B7 nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Vitamin B9 – folna kiselina neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica

Vitamin B3 – niacin, nikotinska kiselina – iznimno je važan za dobivanje energije iz glukoze zbog sudjelovanja u glikolitičkom ili fosfoglukonatnom putu razgradnje glukoze, što bi značilo da bez niacina stanice nemaju energiju. B3 je vrlo bitan vitamin za proizvodnju hormona kortizona, tiroksina i inzulina. Također je bitan za rad krvožilnoga sustava jer povoljno djeluje na krvne žile omogućavajući bolji protok krvi u svim dijelovima tijela. Prema nekim preliminarnim studijama utjecaj vitamina B3 upućuje na terapijski utjecaj kod osteoartritisa i reumatoidnoga artritisa na način da povećava pokretljivost zglobova i pomaže u obnovi hrskavice.
Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do bolesti pelagre. Kod pelagre se koža koja je izložena svjetlu počinje ljuštiti i svrbi, u probavnomu traktu djeluje na sluznicu crijeva i dovodi do dijareje, a dovodi i do demencije. Pelagra je najprije opisana u Španjolskoj gdje su siromašni ljudi temeljili svoju prehranu na kukuruzu i proizvodima od kukuruza. Španjolski liječnik Gaspar Casal prvi je opisao i dokazao da je pelagra posljedica jednolične i deficitarne prehrane. Postala je poznata kao bolest triju slova D, upala kože – dermatitis, proljev – dijarea i poremećaj uma – demencija. Prvi je pelagru hranom počeo liječiti dr. Goldberger u duševnoj bolnici u SAD-u davne 1914. Goldberger je umjesto kukuruza bolesnicima davao razne druge žitarice.
Vitamin B3 najviše se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu životinja, ribi i peradi, mahunarkama, a sadrže ga i jaja i kikiriki, uglavnom u namirnicama bogatim proteinima. Dnevne doze nikotinske kiseline su 13 do 20 mg., djeca 9 do 16 mg.

Vitamin B5 – pantotenska kiselina
Izravno je uključena u proizvodnju energije jer kao sastavni dio koenzima A sudjeluje u brojnim enzimskim reakcijama, a osobito u početnim procesima Krebsovog ciklusa kada se iz glukoze stvara energija.
Bitna je za raspoloženje jer zajedno s vitaminom C osigurava pravilnu funkciju nadbubrežne žlijezde.
Kod normalne prehrane ne dolazi do hipovitaminoze ovoga vitamina jer je rasprostranjen u prirodi, ima ga u mesu, mahunarkama, jajima, voću i povrću. Pantotenska kiselina je jedan od rijetkih vitamina B skupine koji nije osjetljiv na povišenu temperaturu pa se ne gubi termičkom obradom hrane. Dobila je ime od grčkoga izraza »pan« što znači sve jer je prisutna svugdje u prirodi. Kako je sastavni dio koenzima A ima ulogu u izmjeni tvari i održavanju tjelesne mase, sudjeluje u metabolizmu masti i ugljikohidrata kao i nekih aminokiselina.
Deficit se javlja samo kod teških oblika pothranjenosti ili kod kroničnih alkoholičara. Glavni simptom deficita je osjet »pečenje stopala«. Dnevne doze kreću se od 3 do 7 mg za odrasle, za djecu 2 do 3 mg, a trudnicama i dojiljama 5 mg.
Vitamin B5 – pantotenska kiselina, dodaje se u obliku dekspantenola u kremama za liječenje suhe kože, pelenskoga osipa, ekcema i uboda. Njen dodatak prehrani pomaže i pri smanjivanju simptoma artritisa kao i smanjivanju jutarnje ukočenosti zglobova.

Vitamin B6 – piridoksin
Najvažniji je vitamin B skupine za imunitet. Brojna istraživanja su pokazala da kod smanjenoga unosa vitamina B6 dolazi do smanjene funkcije imunoloških stanica.
Osnovna mu je funkcija u metabolizmu aminokiselina, osobito kod njihove sinteze i apsorpcije gdje djeluje kao kofaktor kod transaminacije, tj. sintetiziranja aminokiselina iz neproteinskih metabolita. Potrebe za vitaminom B6 su veće kada je hrana bogata proteinima.
B6 je vrlo bitan i za pravilnu funkciji mozga jer sudjeluje u prijenosu signala s jedne živčane stanice na drugu te je bitan za pamćenje.
Piridoksina ima u biljnom i životinjskom tkivu, osobito u jetri, suhomu voću, bananama, špinatu, u kvascu, ribi, soji, jajima, mlijeku… pa je nedostatak vitamina B6 vrlo rijedak. Ipak poznato je da se prilično uništava preradom namirnica. Osjetljiv je na svijetlost pa se svi pripravci s vitaminom B6 moraju čuvati podalje od svjetla.
Simptomi nedostatka se javljaju na koži i u središnjem živčanom sustavu. Nedostatak vitamina B6 povezan je s aterosklerozom i koronarnim srčanim bolestima.
Vitamin B6 pomaže kod depresije jer sudjeluje u proizvodnji serotonina. Ublažava i simptome PMS-a kada visoke razine estrogena blokiraju aktivnost vitamina B6 čime se smanjuje sinteza triptofana, a time se izravno smanjuje sinteza serotonina pa je jasno zašto su žene tada loše raspoložene.
Vitamin B6 djeluje na smanjivanje razine upala kod reumatoidnoga artritisa, a sudjeluje i pri stvaranju eritrocita.
Građa piridoksina i njegova sinteza utvrđeni su 1939. Prirodni izvori piridoksina su meso peradi, svinjsko meso, ribe, jaja, jetra, soja, zob, kikiriki, nepolirana riža i orasi. U organizmu se apsorbira oko 70 posto i to više iz životinjskih, a manje iz biljnih namirnica.
Dnevna doza kreće se od 1.5 do 2.2 mg, kod trudnica i dojilja treba oko 10 posto više. Kronični alkoholizam snižava razinu piridoksina u tijelu zbog oštećene sluznice probavnoga kanala i alkoholnoga oštećenja jetre. Kod deficita piridoksina dolazi do upale jezika, ozljede usta i usnih kutova, ljudi su često razdražljivi i nervozni te pate od nesanice.

Vitamin B7 – biotin
Nužan je za metabolizam ugljikohidrata, proteina, masti i aminokiselina te za rast stanica. Biotin je važan sastavni dio enzima u tijelu, a bitan je za metaboličke funkcije glukoneogenezu, lipogenezu i biosintezu masnih kiselina.
Hipovitaminoza nije poznata jer se biotin stvara u crijevima pod utjecajem crijevne flore. Samo u slučajevima teškoga oštećenja crijevne flore može doći do razvoja nedostatka biotina, a u tom slučaju se javljaju dermatitis i bolovi u mišićima te blaga anemija.
Biotin se ne razgrađuje kuhanjem, a bogat izvor B7 predstavljaju pivski kvasac, iznutrice, piletina, kruh, riba, žumanjak, banane, gljive i neke vrste povrća kao što su cvjetača i mrkva. Povećana bakterijska sinteza u crijevu povećava mu djelotvornost, a uporaba antibiotika smanjuje. Postoje neki dokazi da se gubitak kose može smanjiti peroralnim uzimanjem kombinacije biotina i cinka. Također kombinacija biotina i kroma može pomoći pri smanjivanju šećera u krvi kod dijabetesa tipa 2 koji se teško kontrolira lijekovima.

Vitamin B9 – folna kiselina
Neophodna je za sintezu DNK što znači da sudjeluje u izgradnji svih novih stanica stoga je osobito važna u trudnoći. Sudjeluje i u stvaranju eritrocita te je bitna za rad krvožilnoga sustava. Folna je kiselina iznimno važna za održavanje fizičkoga i mentalnoga zdravlja.
Otkrivena je 1941. u lišću špinata. Njena apsorpcija se odvija pomoću enzima u dvanaesniku, a organizam stvara zalihe folne kiseline u jetri za više mjeseci pa se njezin nedostatak često primjećuje relativno kasno. Glavni izvori folne kiseline su zeleno lisnato povrće zatim mahunarke, citrusi, integralne žitarice i meso.
Postoji izravna veza između bolesti srca i folne kiseline jer zajedno s vitaminima B6 i B12 pomaže tijelu u eliminaciji homocisteina iz krvi. Folna kiselina utječe i na bolju cirkulaciju krvi u mozgu jer je primijećeno suženje vratnih krvnih žila kod ljudi sa smanjenom koncentracijom B9.
Stariji ljudi ne bi smjeli uzimati više od 1000 mg folne kiseline jer smanjuje koncentraciju vitamina B12 u organizmu koji je kod njih ionako u deficitu.
Derivati folne kiseline zovu se folacini i svi imaju sličnu osnovnu građu i biološke funkcije. Važni su za normalno stvaranje svih stanica, osobito eritrocita. Prirodni izvor folne kiseline su jetra, a od biljaka najviše špinat, šparoge, kvasac…
Ime folna dobila je po tome što je najprije otkrivena u lišću (lat. »folium« – list) raznih vrsta povrća, posebno povrća sa zelenim lišćem. Kuhanje, osobito kipuća voda, razara folnu kiselinu. Dnevne količina folne kiseline su oko 4 mg dnevno. Deficit se liječi davanjem 5 mg dnevno tjednima. Od deficita nikad neće oboljeti osobe koje svakoga dana jedu svježe povrće i voće ili popiju čašu prirodnoga voćnog soka. Deficit folne kiseline javlja se kod siromašnijih ljudi koji jedu dugo kuhanu hranu. Trudnice su posebno osjetljive na manjak toga vitamina.

Padaline
U mjesecu rujnu 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 207 litara kiše po četvornomu metru.

Vitamin C

Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprječavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela

Vitamin C ima višestruke uloge u brojnim biološkim procesima u organizmu, njih više od 300. Djeluje kao snažan imunostimulator i važan je čimbenik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.
Kao antioksidans snažno djeluje na neutraliziranje štetnih slobodnih radikala, čisti organizam od toksina i teških metala, pomaže u neutralizaciji potencijalno štetnoga nitrozamina iz suhomesnatih proizvoda, a pomaže i kod apsorpcija željeza iz hrane.
Poznato je da je bitan u procesu zacjeljivanja rana jer djeluje na sintezu kolagena, prirodnog proteina koji je neophodan za strukturu i regeneraciju kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.
Dokazan je doprinos vitamina C zdravlju zubi i desni, sprečavanju krvarenja desni, kao i njegovo pozitivno djelovanje na dobre bakterije u našim crijevima. Djeluje i kao prirodni antihistaminik te ima značajnu ulogu protiv alergija. Zajedno s folnom kiselinom i vitaminom B12 sudjeluje u proizvodnju crvenih krvnih stanica koji prijenose kisik iz pluća u sve dijelove tijela.
Vitamin C je vrlo bitan za biosintezu kolagena »in vivo« jer djeluje kao kofaktor za enzime prolin hidroksilaza i lizin hidroksilaza. Ovi enzimi na aktivnim mjestima imaju željezo, pa u odsutnosti vitamina C molekule kolagena nisu dovoljno hidroksilirane pa su kolagenska vlakna krhka, nisu dovoljno čvrsta. S obzirom na to da je kolagen temeljni protein vezivnoga tkiva, nužan za izgradnju i zaštitu krvnih žila, za kosti, zglobove i mišiće, velika je važnost vitamina C za zdravlje istih.
Vitamin C sudjeluje u sintezi hormona nadbubrežne žlijezde jer je bitan za sintezu enzima dopamin-ß-hidroksilaza i pretvaranje dopamina u noradrenalin. Također je važan za stvaranje kolesterola u jetri i njegovu pretvorbu u žučne kiseline jer potiče normalnu razinu kolesterola i LDL kolesterola u krvi.
Vitamin C sudjeluje u pretvorbi aminokiseline triptofan u serotonin, prijenosnik živčanih podražaja s brojnim funkcijama u živčanom sustavu.
Antioksidacijsko djelovanje vitamina C je njegova bitnija biološka funkcija jer ima sposobnost redukcije slobodnih radikala u manje štetne neaktivne oblike. Na taj način djeluje i u zaštiti organizma kao vrlo dobar antioksidans. Djeluje i na redukciju feri oblika željeza u fero oblik što je važno za poticanje njegove apsorpcije u crijevima. Oksidacijski procesi slobodnih radikala su kada reagiraju s biološkim molekulama u organizmu (proteinima, nukleinskim kiselinama, staničnim lipidima) te na taj način mogu izazvati njihova oštećenja. Protiv ovakvih štetnih djelovanja reaktivnih molekula stanice se bore pomoću antioksidansa, a jedan od njih je vitamin C.
Čisti vitamin C je prvi put izoliran je 1928., bijela je i kristalična krutina, dobro topiv u vodi. Iako ga biljke i većina životinja mogu sintetizirati iz glukoze, primati i čovjek nemaju enzim gulonolakton oksidaza, bitan za završnu sintezu vitamina C pa ga u organizam unose hranom.

Važnost prirodnog vitamina C
U današnje vrijeme na tržištu se nude brojni preparati, čistih vitamina, minerala ili aminokiselina. Međutim iako su strukturno kemijski jednaki, prednost se ipak daje prirodnim vitaminima koji imaju bolju biološku aktivnost u organizmu.
Naime u biljkama koje stvaraju vitamin C ne nalazi se samo askorbinska kiselina već biljni ekstrakti osim prirodnoga vitamina C u sastavu imaju i druge korisne sastojke kao polifenole, bioflavonoide, rutin, tirozinazu, koenzime. Svi zajedno imaju sinergijsko djelovanje s vitaminom C i imaju veće pozitivne učinke na organizam od kemijski čiste dobivene askorbinske kiseline. Naime postoje razlike i u samoj apsorpciji sintetski dobivenih vitamina i njihova iskoristivost u organizmu od onih koji se unose hranom. Razlog tome, a moramo to naglasiti još jednom je da konzumacijom voća, povrća i općenito ne previše obrađivane hrane, po mogućnosti iz poznatoga uzgoja, bez prevelikog korištenja pesticida, mi ne unosimo izolirane vitamine, već cijele kombinacije vitamina, minerala, koenzima i enzima koji omogućavaju optimalnu iskoristivost u tijelu. Samim tim veće su blagodati i djelovanje na naš organizam od takve prehrane, nego od konzumacije brze hrane s dodatkom vitaminskih i inih dodataka prehrani.

Voće bogato vitaminom C
Acerola je voće slično višnjama. Uzgaja se u suptropskim predjelima kao južna i središnja Amerika i Meksiko, Indija… 100 grama acerole može sadžavati do 1.6 grama vitamina C, što je 28 puta više nego što ga ima naranča ili je 2000 posto više od dnevnih preporučenih potrebnih našem organizmu. Osim vitamina C, acerola sadrži određene količine vitamina A, vitamina B5, vitamina B2, vitamina B9 i vitamina B3 te minerale mangan i magnezij.

Crni i crveni ribiz
Crni ili crveni jako ukusni plodovi ribiza uzgajaju se diljem Europe, a mogu se nabaviti smrznuti, ili u obliku džemova ili sokova. Crni ribiz sadrži oko 180 mg vitamina C na 100 grama voća, dok crveni oko 80 mg. Osim vitamina C bogate su i vitaminima E, B5, B2 i B1. Bogate su nutritivnim mineralima manganom, željezom, kalijem, magnezijem i kalcijem.
Dokaz da su ljudi davno već shvatili i koristili ribiz u narodnoj medicini kao lijek za gripu, prehladu, kašalj te artritis.

Šipak
plod divlje ruže, u obliku čaja, soka ili džema je dostupan svima. Iako 100 grama svježeg šipka sadrži do 450 miligrama vitamina C, što je 7 ipo puta više nego u 100 grama naranče. Količina koju pak unesemo u organizam nakon prerade je znatno manja. Naime domaći pekmez od šipka nakon jedne godine sadrži samo 1/4 početnih količina vitamina C, ali to je i dalje impozantnih 100 miligrama na 100 grama mase šipka. S obzirom da šipak nadalje sadrži i znatne količine beta karotena, luteina i likopena, a istraživanja su potvrdila potencijal da ekstrakti šipka mogu smanjiti bol uzrokovanu artitisom, te da je bogat i kalijem, svakako treba računati i na njega u prehrani.
Ipak nije toliko bitno pratiti koje su najbogatije voćke vitaminom C, već je bitna raznolika prehrana. U prirodi osim u navedenima vitamin C nalazimo u brojnim drugim voćkama kao limun, mandarina, naranča, acerola, aronija, acai, šipak, jagoda i višnja, malina, marelica i borovnica, mango, ananas i papaja, grožđe, jabuka i grejp, lubenica, dinja, šljiva…

Povrće bogato vitaminom C

Paprike i čili
Poznato je da su zelene paprike izuzetno bogate vitaminom C. Kao i u slučaju feferona, zelene paprike sadrže više vitamina C nego crvene. Također količine se razlikuju od sorte do sorte.
Ipak može se uzeti kao nekakav prosjek oko 190 mg na 100 grama paprike što je tri puta više nego naranča. Paprike s našega područja te one uzgojene u domaćim vrtovima sadrže oko 110 mg vitamina C. Paprika je uz vitamin C, bogata i vitaminima B, E i A, kao i mineralima: fosforom, željezom i cinkom.

Peršin
Peršin se kao začin široko upotrebljava i tko god ima vrt uzgaja ga, a sve češće se na kuhinjskom prozoru može naći kao začinsko bilje. Zastupljenost vitamina C u listovima peršina je na 100 gr oko 130 mg. Sušenjem se uništava više od polovine vitamina C u peršinu, a kuhanjem više od 90 posto, pa se zato peršin dodaje tek na kraju. Inače je bogat izvor flavonoida i drugih antioksidanata kao što su lutein, apigenin, folna kiselina i vitamin K.
Kako smo naglasili i kod voća vit C je zastupljen u brojnim vrstama povrća kao brokula, cvjetača, rajčica, krastavac, kelj i špinat, krumpir i kupus, bijeli i crveni luk, patlidžan i mrkva te salata svo zeleno lisnato povrće.

Dnevne potrebe vitamina C
Smatra se da je koncentracija od 200 mg vitamina C dnevno dovoljna za organizam. Bilo koji višak jednostavno biva izlučen iz organizma. Deficit vitamina C s obzirom na njegovu široku zastupljenost vrlo je rijedak. Ipak u slučaju nedostataka javlja se povećana osjetljivost na infekcije. Poznato je da kronični nedostatak dovodi do skorbuta, bolesti koju je detaljno opisao francuski istraživač Jacques Cartier 1956. Simptomi su povezani sa slabom tvorbom kolagena, oštećenjima kapilara, gubitkom zubi, bolovima u zglobovima, suhom kožom. Nasuprot tome visoke doze mogu smanjiti izlučivanje vitamina B6, smanjiti razinu vitamina B12, bakra i selena, a smatra se i da može smanjiti djelovanje kontracepcijskih pilula.
Znanstvenici imaju podijeljena mišljenja o preporučenim dnevnim unosom vitamina C. Iako je donedavno preporučeni dnevni unos bio je 60 mg, danas se zagovara količina 100 do 200 mg. Pušačima se preporučuje još veći unos, kako bi neutralizirali negativne učinke nikotina.
Međutim neki znanstvenici preporučaju puno veći dnevni unos vitamina C pa i do nekoliko grama dnevno. Linus Pauling, Roc Ordman i Thomas E. Levy su zagovornici visokih unosa. Linus Pauling je bio američki biokemičar, dobitnik 50 počasnih doktorata i dvostruki nobelovac, a zalagao se za pojačan unos vitamina C radi prevencije i liječenja mnogih bolesti. Osobno je unosio od 6 do 18 g vitamina C na dan vjerujući da velike količine ovoga vitamina pridonose zdravlju, energičnosti i vitalnosti.
Zaključimo još jednom da trebamo unositi raznoliku hranu kojoj treba sačuvati vrijednost svih nutrijenata. Prema tome voće i povrće treba uvrstiti u većoj količini u svježem obliku ili minimalno prerađeno u prehrani. Termički obrađeno voće ili povrće, kao i ono koje predugo stoji u hladnjaku, gubi znatnu količinu vitamina. Umjesto kuhanja u vreloj vodi bolje je kuhanje na pari ili pirjati, ako se mora kuhati neka to bude u manjoj količini vode te je dobro tekućinu u kojoj se kuhalo povrće iskoristiti za pripremu juha ili umaka.

PADALINE
U mjesecu srpnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine pale su 4 litre kiše po četvornomu metru.

LJEKOVITO BILJE I BILJNI PRIPRAVCI – Borci protiv raka

Koštice marelice sadrže glikozid poznat kao laetril (vitamin B17). Postoje tvrdnje da je on najučinkovitija prevencija protiv raka, čak i da ubija stanice raka. Tim tvrdnjama u prilog ide činjenica da pleme Hunza koje živi u mediteranskom podneblju konzumiraju sušene sjemenke marelice u velikoj količini. Navodno među njima nikad nije zabilježen slučaj raka

Marelica – Prunus armeniaca L., porodica Rosaceae
Ukusni žuto narančasti plodovi marelice poznati su kao kraljevsko voće. Imaju izuzetno snažno antioksidativno djelovanje, puni su vitamina C, vitamina B kompleksa, vitamina E, vitamina K i pantotenske kiselinom. Također su bogati mineralima kao magnezij, željezo i fosfor, te cink i selen, ali je najzastupljeniji kalij koji čini marelice izvanrednom alkalnom namirnicom. Iznimno je važna i zastupljenost beta karotena koji je provitamin vitamin A, nalazi ga se u vrlo visokim koncentracijama, više od 1500 IJ na 100g (zastupljenost beta karotena je vidljiva i u samoj boji marelice). Za marelice je bitno znati i da sadrže dosta vlakna pa kada su zrele učinkovite su u rješavanju probavnih problema. Bogate su i amonokiselinama.
Marelice su zahvalno voće za pripremu džema, pekmeza, kompota, soka ili voćne rakije. Neka istraživanja govore u prilog tome da marelica poboljšava rad mozga što je vrlo bitno za intelektualni rad. Poznato je i da pomažu organizmu u obrani od bakterijskih infekcija, obnovi oštećenih tkiva kao i u razvoju jačih zuba i kostiju .
Kinezi su od davnina koristili marelice kao lijek i kao voćku dugovječnosti. Poznata je izjava francuskoga pisca Bernarda Fontenella kada je imao skoro sto godina, da je tajna njegove neiscrpne intelektualne svježine i mladosti samo nekoliko jednostavnih recepata za upotrebu marelica koje je dobio od svoje bake.
Marelice su odličan izvor bakra i željeza i zbog toga vrlo povoljno djeluju na kardiovaskularni sustav na način da pomažu organizmu u stvaranju hemoglobina, a na taj način pomažu u liječenju anemije. Bogate su likopenom i beta karotenom koji čuvaju organizam od bolesti srca, a štite i LDL kolesterol od oksidacije. Vitamin A u kombinaciji s likopenom daje vrlo jaku antioksidativnu zaštitu stanicama i tkivima od oštećenja koja prouzrokuju slobodni radikali, te na taj način štite organizam od nastajanja zloćudnih bolesti i održavaju ga mladim.
Pored njihova sjajnog okusa i mirisa, marelice su zdrave i bogate vitaminima. Jedan su od najbogatijih prirodnih izvora vitamina A, C, B kompleksa, kalija i beta karotena. Vitamini u marelici su odličan način za održavanje zdravlja očiju i poboljšanje vida. Lutein i zeaksantin, kojih ima u marelici, štite osjetljivu strukturu mrežnice od fotooksidacije.
Marelice djeluju vrlo povoljno na probavu. Kako smo prije spomenuli dobar su izvor biljnih vlakana te zahvaljujući celulozi i pektinima služe kao blagi laksativ. Redovita konzumacija može spriječiti zatvor i održavati redovitu probavu što je preduvjet za dobro zdravlje.
Osim toga svježi sok od lišća marelice koristan je kod kožnih bolesti kao što su ekcem, opekline i drugi kožni problemi. Bogatstvo vitaminom A, pomaže u uklanjanju prištića pa marelice na izvrstan način čiste kožu zbog visoke razine vitamina koje nalazimo u njima.
Ulje koštica marelice ima široku primjenu. Medicinski se koristi u prevenciji tumora i protiv simptoma astme. Protuupalna djelovanja ovoga ulja pokazala su se odličnima prilikom tretiranja ozbiljnijih kožnih problema poput ekcema, dermatitisa i akni. Blagotvorno djeluje na kožu i kosu jer je bogato prirodnim vitaminima A i E te linolinom i drugim esencijalnim masnim kiselinama, kao i mineralima.
Koštice marelice sadrže glikozid poznat kao laetril (vitamin B17). Postoje tvrdnje da je on najučinkovitija prevencija protiv raka, čak i da ubija stanice raka. Tim tvrdnjama u prilog ide činjenica da pleme Hunza koje živi u mediteranskom podneblju konzumiraju sušene sjemenke marelice u velikoj količini. Navodno među njima nikad nije zabilježen slučaj raka. S druge strane postoje i skeptici jer je FDA (američka organizacija za hranu i lijekove) zabranila 1971. uporabu leatrila u liječenju kancerogenih bolesti. Iako iskustva osoba koja su konzumirala veće količine koštica marelice nisu ukazala na bilo kakvo trovanje, ako se netko odluči konzumirati ih onda je preporučena količina od 15 koštica dnevno u tri navrata po pet sjemenki. Sjemenke koštica marelice ne treba gutati već ih dobro sažvakati.
Ukratko govoreći utjecaj marelica za zdravlje našeg organizma je blagotvoran pa ih je poželjno uvesti u redovitu prehranu koliko je moguće jer jačaju organizam, brane ga od infekcija, pomažu u obnavljanju oštećenih tkiva, jačaju zube i kosti, opskrbljuju nas vitaminima, a pomažu i u boljoj prilagodbi organizma na izlaganje suncu.

Breskva – Prunus persica L.
Porijeklom iz Kine pa kroz Perziju i Antičku Grčku breskve su najprije dospjele na Mediteran. Grčka i Perzija su ih uzgajali već 300 godina prije Krista, dok su Rimljani prenijeli njezin uzgoj na cijelu Europu. Smatra se da su je Španjolci prenijeli u Novi svijet, gdje je sredinom 18. st. već postala autohtona vrsta. Sa širenjem breskve u Europu povezuje se i Marko Polo. Ova plemenita voćka sada je raširena diljem svijeta, poznato je da je ima oko 2500 različitih sorti.
Iako je najbolja za konzumaciju svježa od nje se mogu pripremati sokovi, sirupi, kompoti, želei, džemovi, likeri, a može se i sušiti. Međutim možda je manje poznato da je breskva i ljekovita biljka od koje se mogu koristiti osim ploda i cvijet i list za pripremu čajeva ili sokova u ljekovite svrhe. Pupoljci cvjetova se naravno sakupljaju za vrijeme cvatnje, a list za vrijeme cijele vegetacije, suše se na sjenovitom i prozračnom mjestu u tankom sloju dok je plod najbolji za konzumaciju kada sazrije. Poznato je također da breskve nastavljaju zrenje i nakon branja s tim da se tada ne povećava količina šećera u plodu.
Breskve su za organizam pravi melem, bogate su hranjivim tvarima, voćnim šećerom te su vrlo sočne stoga ih se u sezoni bresaka treba maksimalno koristiti. Kao i ostalo obojano voće, bogate su beta-karotenima, ali zbog svoga bogatstva mineralima i vitaminima breskve su i ljekovite za određene probleme. Od minerala najviše sadrže kalij, oko 190 mg/100g, zatim fosfor, magnezij, kalcij, sumpor, klor i natrij. Od vitamina sadrži karoten, C, B1,B2, B5 i B6. Naime breskve spadaju u voće najbogatije vitaminom B2, čiji nedostatak dovodi do usporavanja rasta, propadanja kože i slabljenja vida. Zahvaljujući vitaminu B2, bitna je za očuvanje dobroga vida, mekane i elastične kože te općenito održavanje mladolikog izgleda. Osobito se preporučuje konzumacija bresaka djeci u razvoju jer je vitamin B2 odgovoran za pravilan rast i razvoj. Osim toga breskve sadrže i voćne kiseline, bjelančevine, škrob, željezo. Možda je najbitnije da breskve sadrže oko sedam puta više kalija od natrija. S obzirom da kalij kao mineral pomaže u održavanju ravnoteže i pravilne razine drugih minerala, pomaže radu i čvrstoću mišića, omogućava prijenos impulsa među živčanim stanicama, regulira ritam srca i sudjeluje u procesu opskrbe mozga kisikom. Stoga se breskve koje bogate kalijem preporučaju kod osoba s osjećajem mišićne slabosti, kod osoba sa srčanom aritmijom, s osjetljivim živčanim sustavom te djeluju diuretski.
Poznato je da breskve pospješuju probavu, pogotovu masne hrane, jer povećavaju izlučivanje želučanih sokova te zaustavljaju mučninu i povraćanje. Osim toga zadnja istraživanja pokazuju da je konzumacija bresaka poželjna za snižavanje povišenoga krvnog tlaka, da pomaže kod bolesti pluća, da sprječava razvoj karcinoma, te povoljno djeluje kod groznice i malarije.
Za jačanje jetre, želuca i pluća koristi se breskvin čaj, 30 g. cvijeta prelije se s pola litre ključale vode ili mlijeka. Kada odstoji 5 do 10 minuta, procijedi se i pije triput na dan po jedna šalica.
Čaj od breskvina lista se koristi i za zaustavljanje povraćanja u trudnoći. Potrebno je čaj pripremati navečer, na način da se oko 50 g. osušenog breskvinog lišća prelije s 5 dcl vrele vode, čuva poklopljeno dok se ne ohladi, procijedi i preko noći ostaviti u hladnjaku. Ujutro se zagrije te popije na prazan želudac i nastavlja se kasnije piti ista količina svaka 2 sata.
Čaj od lista i cvijeta breskve koristi se kao diuretsko sredstvo. Oko 30 grama mješavine se prelije litrom ključale vode, ostavi 15 min poklopljeno, procijedi i pije se umjesto vode.
Breskva se koristi i za njegu lica u obliku maske od svježih i zrelih plodova. Zgnječene breskve se drže kao maska dvadesetak minuta, nakon čeg je najbolje lice oprati breskvinim čajem. Koža će biti osvježena, zategnuta, čista i glatka te sačuvati mladenački izgled.

Nar, šipak, mogranj – Punica granatum L
Punica granatum L. izuzetno je ljekovita biljka čiji plodovi kriju pravo bogatstvo ljekovitih tvari. Plod nara je prava bomba vrijednih bioaktivnih sastojaka koji ne samo da sprečavaju već i otklanjaju brojne zdravstvene poremećaje i bolesti.
Klinička istraživanja pokazuju da tvari koje nalazimo samo u naru, zvane punicalagini pogoduju zdravlju srca i krvnih žila. Smanjuju kolesterol i tlak te ubrzavaju otapanje naslaga u žilama nastalih od ateroskleroze.
Svježe ocijeđeni sok djeluje na podizanje raspoloženja (serotonin) i održavanje koštane mase (tj. protiv osteoporoze, preko estrogena). Sokovi i dodaci prehrani na bazi nara posebno su popularni u SAD-u gdje su obavljana brojna znanstvena istraživanja o njegovu pozitivnom utjecaju na ljudsko zdravlje.
Zbog velike količine bioaktivnih tvari, prvenstveno polifenola, flavonoida i tanina, koji neutraliziraju razorni učinak slobodnih radikala uzročnika starenja organizma, ali i zloćudnih bolesti, nar je jači antioksidant od već poznatih i priznatih namirnica s antioksidacijskim djelovanjem. Djeluje antikancerogeno, jača imunitet, protiv pretilosti, ateroskleroze, dijabetesa, srčanih tegoba, alergija na hranu i neravnoteže kolesterola. Konzumacija plodova zrnja štiti zube od nastanka naslaga (plaka).
Ulje nara izrazito je bogato i hranjivo te se može primjenjivati lokalno i oralno u kozmetičke i medicinske svrhe. Ima estrogenska, antiupalna i antimikrobna svojstva. Istraživanja pokazuju da ulje nara štiti od raka, dijabetesa, gojaznosti i srčanih bolesti. Ulje iz sjemenki djeluje protiv starenja i boranja kože. Njegovi sastojci punicična i elagična kiselina liječe, zacjeljuju i hidratiziraju suhu, popucalu, umornu i iritiranu kožu. Vraćaju elastičnost koži, ujedno se boreći protiv ekcema, psorijaze i suncem opečene kože. Masne kiseline koje sadrži smanjuju otekline i bol u mišićima.
Kora nara ima izrazit antibakterijski i antivirusni učinak. Kora korijena biljke suzbija parazite i regulira mjesečnicu.

PADALINE
U mjesecu lipnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 39 litara kiše po četvornomu metru.

dr. sc. Olivera CRMARIĆ

Prirodno sagorijevanje kalorija

Preskakanje obroka i gladovanje istinski usporavaju metabolizam stoga je bitno jesti redovito, ali hranu obogatiti začinima i biljkama koje ubrzavaju metabolizam. Naime kod konzumacije određenih namirnica tijelo troši više energije i kalorija za njihovu probavu, te se na taj način rješava viška masti. Zadnjih nekoliko godina znanstvenici su dokazali da određene biljke djeluju na ubrzavanje metabolizma i pospješuju sagorijevanje masti. Naravno da ni jedna od ovih biljaka neće djelovati preko noći, ali definitivno će njihovo uvrštavanje u prehrani u kombinaciji sa zdravom prehranom i tjelovježbom pomoći da se lakše dođe do željenih rezultata.

Kumin – Cuminum cyminum
Biljka koja je u zadnje vrijeme popularna kao izrazito dobar začin koji pomaže mršavljenju, a dobar je za probavu. U istraživanju njegova djelovanja provedenom na iranskom Sveučilištu medicinskih znanosti Shahid Sadoughi, žene iz skupine koje su uzimale kumin gubile su više kilograma od skupine žena koje nisu uzimale kumin. Istovremeno im se uz smanjeni obujam struka smanjila i razina lošega kolesterola u krvi. Naime kumin je bogat biljnim kemikalijama fitosteroli, za koje se zna da inhibiraju apsorpciju kolesterola u tijelu. Kuminovo eterično ulje pomaže kod nadutosti, kolika, loše probave i proljeva. Kumin možemo pronaći u sušenom obliku, ili kao mljeveni – kumin u prahu. Za pomoć pri mršavljenju, kumin je najbolje uzimati ujutro u kombinaciji s jogurtom, a dnevno se preporuča konzumiranje 3 grama kumina u 150 ml jogurta s malim udjelom masnoća.
Od kumina se priprema i čaj na način da se žličica sjemenki kumina najprije malo zagrije 5 do 6 sekundi u posudi, te se nadolije 2 ipo decilitra vode i pričeka se da uzavre. Drži se poklopljeno oko 5 minuta, procijedi i pije dok je još topao. Kumin sadrži aromatski spoja kuminaldehid koji aktivira izlučivanje sline u ustima. Sadrži i timol koji stimulira žlijezde koje izlučuju kiselinu, žuč i enzime odgovorne za kompletnu i laku probavu hrane u želucu i crijevima. Kumin je i odlično prirodno sredstvo protiv nadimanja, što znači da oslobađa probleme sa plinovima, zbog čega se često koristi kod djece s grčevima u stomaku i crijevima.

Zlatni korijen – Rhodiola rosea
Sadrži mnoštvo biološki aktivnih tvari koji uvelike jačaju naše zdravlje. Spomenuti ćemo rosavin, rosin, rosarin i salidrozid od kojih je rosavin najučinkovitiji u borbi protiv suvišnih masti. Pohranjene masti kao masno tkivo naš organizam smanjuje pomoću enzima lipaza. Ekstrakt Rhodolia rosea djeluje na način da aktivira lipazu, čime se smanjuju masne naslage. U kombinaciji s redovitom tjelovježbom ekstrakt ove biljke može ubrzati mršavljenje.

Piskavica – Trigonella foenum – graecum
Biljka kod koje je zastupljena amino kiselina 4-hidroksi-izoleucin. U novije vrijeme usavršena je tehnologije obrade piskavice i ekstrakt 4-hidroksi-izoleucin standardiziran je kao tržišni proizvod. Određena istraživanja su pokazala da ova aminokiselina igra važnu ulogu u regulaciji glukoze jer potiče lučenje inzulina te ograničava glikemijski indeks. Značajan je podatak da učinak ove aminokiseline ovisi o glukozi, pa što je veća razina glukoze u krvi, to je njena aktivnost veća, te se na taj način održava optimalna razina glukoze u krvi. Najveći broj znanstvenih istraživanja konzumiranja piskavice dokazao je djelotvorno snižavanje kolesterola i masti u krvi te antidijabetičko djelovanje njezinih sjemenki.

Celer – Apium graveolens
Biljka obiluje mineralima, vitamina i vlaknima, te naravno ima malo kalorija. Potiče probavu i odličan je sastojak svake zdrave i uravnotežene dijete. S obzirom da je celer bogat magnezijem te da njegova eterična ulja umiruju živčani sustav grickanje celera između obrokâ može potaknuti mršavljenje uz smanjivanje lošega kolesterola i visokoga krvnog tlaka.

Cikorija ili vodopija – Cichorium intybus
Bogata je inulinom koji djeluje na apetit, izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava rad jetre, žuči i bubrega te ubrzava metabolizam. Cikorija može biti od koristi za problem usporene probave i nadimanja. Također zbog inulina djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi kao i na snižavanje razine šećera u krvi.

Kopriva – Urtica dioica
Djeluje kao diuretik, te na taj način može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline čime uspješno smanjuje tegobe reumatizma i artritisa. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj od koprive koristi za čišćenje organa mokraćnog sustava, sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu. Na taj način kod ljudi koji žele smršaviti pomaže u izbacivanju suvišne vode iz tijela. Čaj od koprive poboljšava i rad probavnoga sustava, a djeluje i na ubrzavanje metabolizma što pomaže prilikom gubitka kilograma.

Komorač – Foeniculum vulgare
Plodovi ove biljke se zbog svojega sastava bogatog eteričnim uljima koriste kao pomoć protiv nadutosti, gastritisa, bolova u području želuca, jetre ili žuči. Također je poznato da komorač pomaže u probavi masne hrane. Zbog činjenice da ubrzava i metabolizam uspješno se koristi pri mršavljenju, kao dodatak drugoj hrani ili u čajnim mješavinama. Komorač poboljšava okus čajnim mješavinama i povoljno djeluje na probavu.

Pirika – Elymus repens
Podanak ove biljke pomaže kod masne jetre i povišene masnoće u krvi, ali potiče istovremeno i rad bubrega, te na taj način kompletno čisti krv od toksina. Ova biljka poznata kao vrlo uporan korov, je učinkovita u procesu ubrzavanja metabolizma i mršavljenja, a najčešće se upotrebljava u obliku čaja ili tinkture. Kod puzave pirike upotrebljava se podanak koji se iskapa u rano proljeće ili kasnu jesen. Nakon dobrog ispiranja, uklone se sitni korjenčići te se osuši. Pije se dnevno tri šalice čaja koji se priprema na način da se jednu jušna žlica osušenih podanka prelije šalicom hladne vode navečer, ujutro se 5 minuta kuha, poklopi i pusti da odstoji 20 minuta. Jako je djelotvoran ovaj čaj i za smanjivanje celulita, za čišćenje kože kao i jačanja organizma kod opće slabosti.

Ljuta papričica – čili
Za osjećaj ljutine papričica zaslužan je kapsaicin, koji u tijelu može sagorjeti čak 50 do 100 kalorija više nego što bi se inače sagorjelo. Istraživanja objavljena u časopisu Physiology & Behavior, gdje je istraživan učinak jednoga grama sušene i mljevene paprike su pokazala kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Poznato je i da ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi, a njena konzumacija kao začin pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka. Smatra se i da sami osjećaj žarenja u ustima djeluje kao pomoćno sredstvo za mršavljenje.

Kadulja – Salvia officinalis
Odlično je sredstvo za pročišćivanje krvi i izbacivanje sluzi iz organizma. Ona jača krvožilni sustav, stimulira cirkulaciju, djeluje protiv krvarenja i upala. Poznato je od davnina njeno pozitivno i jako antiseptičko djelovanje u usnoj šupljini. Kadulja se koristi kod liječenja afti, neugodnog zadaha iz usta, problema s grlom i krajnicima, karijesa i gnojnih upala desni. Kadulja je kod nas vrlo cijenjena biljka, ali nije toliko povezana s gubitkom kilograma. Ipak njeno je djelovanje na smanjivanje stresa povezano s time da se smanji i izlučivanje kortizola, a on je taj koji uzrokuje nakupljanje masnih naslaga i to na najosjetljivijem mjestu, oko trbuha.

Menta – Mentha piperita
Poznata biljka za probavni sustav koja djeluje antibakterijski i antivirusno, te je od naboljih stomahika. U slučaju nadutosti, usporene probave ili žgaravice preporuća se čaj od mente, a može se koristiti i eterično ulje kap do dvije nakon obroka. Također pomaže u obnavljanju jetre. Čaj od mente je učinkovit u borbi s kilogramima jer može neutralizirati višak estrogena u organizmu, a poznato je da je višak estrogena povezan s nakupljanjem kilograma.

Lan – Linum usitatissimum
Biljka čije se sjemenke mogu samljeti u laneno brašno, iscijediti u ulje ili pretvoriti u tekstil. U zadnje vrijeme se lanene sjemenke preporučuju kao dodatak prehrani koji ubrzavaju metabolizam i mršavljenje. Sjemenke lana su bogate vlaknima čime se umanjuje osjećaj gladi i suzbija želja za hranom, a istovremeno se ubrzava rad probavnoga trakta. Lanene sjemenke također su bogate omega-3 masnim kiselinama koje imaju brojne koristi na zdravlje. Sadrže i lignin koji je složen polimer ugrađen u staničnim zidovima mnogih biljaka.
Čaj koji ubrzava metabolizam se priprema tako da se 1 žličica mljevenog sjemena lana prelije sa 2.5 dl vrele vode i dobro promiješa. Procijedi se i pije najčešće uz dodatak limunovog soka jednom dnevno. Osim kao pomoć u mršavljenju djeluje i na snižavanje kolesterola, poboljšava probavu, a smanjuje i rizik od određenih vrsta karcinoma.

Dr. sc. Olivera Crmarić

PADALINE
U mjesecu svibnju 2020. u Solinu na području Gornje Rupotine palo je 59 litara kiše po četvornome metru.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću