PEDIJATRIJA: VRUĆICA – Povišena tjelesna temperatura u djece

SOLINSKA KRONIKA 319, ožujak 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Tjelesna toplina stvara se metabolizmom svih stanica, a nadzire se i ravna u vrlo malom području mozga, tzv. termoregulacijskom centru hipotalamusa. Podešavanje hipotalamičkoga termostata naviše najčešće je posljedica imunoloških i upalnih odgovora na infekciju (virusnu ili bakterijsku ), te autoimunih i zloćudnih bolesti

Vrućica je simptom, a ne bolest i najčešći je povod posjeta pedijatru. Kao nekada tako i danas roditelji strahuju od vrućice u svoje djece, bojeći se konvulzija, oštećenja mozga i smrti.
Povišena tjelesna temperatura smatra se ako je rektalno izmjerena 38°C i više, pod pazuhom 37 °C i više, u ustima 37,5 °C i više.

Kako nastaje povišena tjelesna temperatura?

Tijelo se pregrijava svaki puta kada stvaranje topline nadilazi njezino odavanje. Metabolizam čovjeka normalno stvara više topline nego što bi u termoneutralnom okolišu bilo potrebno, te se stalna unutrašnja temperatura od 37 °C održava odavanjem topline u okoliš. Tjelesna toplina stvara se metabolizmom svih stanica, a nadzire se i ravna u vrlo malom području mozga, tzv. termoregulacijskom centru hipotalamusa. Podešavanje hipotalamičkoga termostata naviše najčešće je posljedica imunoloških i upalnih odgovora na infekciju (virusnu ili bakterijsku ), te autoimunih i zloćudnih bolesti.
Dehidracija može biti uzrok vrućice posebno kod novorođenčadi i male dojenčadi. Posebno su dugotrajnoj vrućici sklona dojenčad s poremećajem regulacije prometa vode i elektrolita. Dehidracija je ipak češće posljedica povišene temperature, jer djeca prvih tjedana života u vrućici gube sa svoje velike površine tijela (s obzirom na tjelesnu masu i rezerve tekućine u njoj) mnogo više vode nego veća djeca i odrasli.

Kako se mjeri tjelesna temperatura?

Temperatura se ocjenjuje dodirom na čelo. Mjeri se digitalnim termometrom i to pod pazuhom; 5 minuta, kod djece iznad 2 godine života, rektalno; 3 minute, kod djece do 2 godine života i oralno; 3 minute, kod adolescenata. Infracrvenim termometrom u uho mjeri se 1 sekundu (od dojenačke dobi).
Kada se javiti pedijatru s djetetom koje ima vrućicu?
Odmah ako je dijete mlađe od 2 mjeseca, temperatura je viša od 40,1°C, neutješno plače, jeca, plače na dodir, pospano je i ne da se probuditi, ima ukočen vrat, osip, osobito jače crven ili plavkast, otežano diše i nakon čišćenja nosa, teže guta, slini, ima konvulzije, te se doimlje izrazito bolesno.
U roku od 24 sata, dijete u dobi od 2 do 4 mjeseca, temperatura ispod 40°C, dizurične smetnje, temperatura traje više od 24 sata, temperatura je pala, a zatim se nakon 24 sata vratila, temperatura traje više od 72 sata.
Već pri prvomu kontaktu s djetetom koje ima visoku temperaturu treba pokušati ustanoviti žarište i djelovanje povišene temperature u djeteta: uočiti ili iz spontanoga pričanja roditelja doznati za; respiracijske simptome (kašalj, otežano disanje, čujno disanje, hroptanje, začepljen nos), dizurične smetnje (ne mokri, pojačano mokri, pelena ima jaki miris), povraćanje, proljev, osipi, klonulost. Kod svakoga djeteta s povišenom temperaturom treba stalno pratiti držanje i opći tonus, procijeniti stanje krvnoga optoka (bljedoća, pojačano znojenje, bilo ne samo frekvencija, nego i punjenost, RR), opće toksemijske i septičke simptome i znakove infekcije središnjega živčanog sustava: meningealni sindrom i poremećaj svijesti ili fokalne neurološke znakove.

Uzroci vrućice u djece

Na prvomu mjestu, više od tri četvrtine svih prvih posjeta febrilne djece uzrok su akutne respiratorne virusne infekcije koje traju 2 do 3 dana. Kod dojenčadi i male djece nalaz bronhoopstrukcije visoko je specifičan za virusnu etiologiju donjih dišnih puteva. Bakterije ne uzrokuju bronhoopstrukciju. Ako se uz tu kliničku sliku na rtg pluća dijagnosticira bronhopneumonija tada bi to dijete trebalo hospitalizirati, liječiti bronhoopstrukciju.
U doba epidemije gripe kod djece treba posumnjati na gripu ako dijete ima povišenu temperaturu iznad 38 više od 10 dana. Dijete najčešće ima akutnu febrilnu dišnu infekciju, ali kada se javlja na pregled ne mora uvijek biti febrilno, nego dolazi zbog klonulosti, dehidracije ili slabosti mišića (benigni akutni miozitis), proljeva. Djetetu se učini KKS kada se vide sniženi leukociti, trombociti, neutropenija.
Infekcija Covid-19 nije toliko nalik na gripu koliko se o tome priča. Samo oko 50 % djece dobit će povišenu temperaturu, neki će malo kašljati, a curenje nosa i kihanje nije tipično prisutno. Nema jasne kliničke definicije jer se klinička slika mijenja kako organizam imunosno reagira. Oko sedmoga do desetoga dana bolesti može se razviti multisistemni upalni odgovor ili intersticijska upala pluća, no to je u djece rijetko. U kliničkoj orijentaciji više od svega pomaže dubinsko epidemiološko ispitivanje.
Najčešći uzrok febrilnoga povraćanja je akutna upala gornjih dišnih puteva, upala grla bilo virusna ili bakterijska.
Najčešći osip kod povišene temperature je urtikarija. Enterovirozu često prati makulopapulozni osip. Treba paziti na mogućnost meningokokcemije – meningealni sindrom, hemoragijski osutak. Osutak u početku može biti makulopapulozan, zatim prelazi u hemoragičan najčešće na udovima rukama i nogama. Treba pitati roditelje jesu li uočili osip kod kuće. Osip često nastane naglo i brzo se širi. Opće stanje djeteta je loše. Meningokokna bolest može trajati nekoliko dana prije nego što se dijete ospe (hemoragični osip) i sloma (hemoragijski šok).

Simptomatsko liječenje

Febrilno novorođenče obavezno se prima u bolnicu bez obzira na nalaze. Može imati generaliziranu virusnu infekciju, serozni meningitis, a najčešće je bakterijska infekcija ždrijela, uha, memingitis.
Hematološke bolesti mogu biti praćene povišenom temperaturom. Na njih treba posumnjati kod djeteta s vrućicom, bljedilom, hemoragijskim osipom, povećanim limfnim čvorovima, uvećanom jetrom i/li slezenom.
Ova velika i svakodnevna skupina bolesne djece zahtjeva većinom samo potporno i simptomatsko liječenje, i u pravilu nikakve lijekove osim za snižavanje povišene tjelesne temperature. Kod febrilne djece treba tragati za bolestima koje treba specifično liječiti, u prvom redu bakterijske infekcije; streptokokna angina, akutna upala uha, upala mokraćnih kanala, bakterijski meningitis, upala slijepoga crijeva.
Visina vrućice upravo je razmjerna težini bakterijske infekcije. Simptomatsko liječenje vrućice provodi se fizikalnim metodama i lijekovima-antipireticima.

Metode snižavanja temperature

Fizikalne metode korisne su za snižavanje visokih temperatura iznad 39°C. Prostorija u kojoj boravi takvo dijete mora biti zračna, s temperaturom od 20°C. Visoko febrilno dijete mora biti odjeveno u laganu pamučnu odjeću, pokriveno laganim pokrivačem ili samo plahtom.
Standardna metoda fizikalnoga spuštanja temperature je tapkanje gazom natopljenom u mlakoj vodi. Temperatura vode treba biti od 29 do 32°C, a nanosi se natopljenom gazom od čela do stopala. Razodjenuto dijete treba posjesti u kadu ili lavor napunjen s 2 do 3 prsta mlake vode, te ga cijeloga (osim kose) močiti natopljenom gazom, ili tuširati tijekom nekoliko minuta. Voda koja hlapi s mokre površine kože oduzima tijelu znatnu količinu topline i tako temperatura pada. Mora se paziti da se temperatura ne skida prenaglo jer naglo rashlađivanje može dovesti do tresavice koja stvara dodatnu metaboličku toplinu, a temperatura ponovno raste. Stoga se mlake kupke daju uvijek u kombinaciji s lijekovima (Paracetamol ili Ibuprofen, te u kombinaciji) po mogućnosti 30 minuta prije stavljanja djeteta u kadu. Svakih 15 minuta treba mjeriti rektalnu temperaturu i postupak ponavljati dok temperatura ne padne ispod 39°C. Temperaturu ne snižavati ispod 38, 38,5 jer ta temperatura ubija viruse i bakterije koje su uzrokom povišene temperature.
Trljanje djetetove kože razrijeđenim alkoholom ne preporučuje se jer udisanje alkoholnih para koje pri tome nastaju može u male dojenčadi izazvati čak i otrovanje alkoholom, što je i bilo dokazano mjerenjem koncentracije alkohola u krvi.
Visoko febrilno dijete treba mirovati jer se mirovanjem smanjuje metabolička proizvodnja topline. Piti dosta tekućine, čaja, vode, soka, juhe, jer dosta tekućine u visokoj temperaturi hlapi preko kože, te može doći do dehidracije koja podiže tjelesnu temperaturu. Dijete treba uzimati laganu prehranu da se organizam ne optereti proteinima i solima, čime se stvara osmotsko i bubrežno opterećenje, koje pak odvlači vodu s tjelesnih površina u unutrašnjost organizma.
Dvije velike zablude kod djeteta s visokom temperaturom su utopljavanje febrilnoga djeteta što se zasigurno ne smije raditi, a još veća je da se febrilno dijete treba pojačano hraniti. U visokoj temperaturi dijete često povraća, prave mu se češći i gušći obroci, što u dojenčeta dovodi do metaboličkoga poremećaja koji rezultira konvulzijama i oštećenjima mozga. Zasigurno u temperaturi djetetu treba davati dosta tekućine i laganu prehranu.

Lijekovi za snižavanje tjelesne temperature

Paracetamol sirup je lijek protiv bolova i lijek koji snižava povišenu tjelesnu temperaturu. Daje se djeci iznad 2 mjeseca života, svakih 4 do 6 sati (4 do 6 puta u 24 sata). Ako dijete povraća daje se čepić rektalno. Resorpcija lijeka rektalno je slabija od onoga uzetog na usta. Glavna nuspojava lijeka je oštećenje jetre koje se javlja kod predoziranja (u ordinacije se rijetko vidi).
Ibuprofen sirup je nesteroidni protuupalni lijek koji djeluje na sniženje tjelesne temperature i protiv bolova. Djeci se daje iznad 6. mjeseca života svakih 6 do 8 sati (3 do 4 puta u 24 sata).
Voltaren čepić ne preporučuje se davati djeci kod povišene temperature.
Andol, aspirin izričito se ne preporučuje za snižavanje tjelesne temperature u djece sve do 15. godine života, zbog udruženosti virusnih bolesti (varičela, gripoznog sindroma) s akutnim teškim oštećenjem jetre i mozga, koja dovode do smrtnoga ishoda.
Zaključno govoreći lijek prvoga izbora za snižavanje tjelesne temperature u djece je paracetamol, lijek drugoga izbora je ibuprofen. Kada je visoka temperature iznad 39 i sporo pada, preporuča se kombinacija paracetamola i ibuprofena, oralno i rektalno.

PEDIJATRIJA – Kašalj u djece

SOLINSKA KRONIKA 318, 15. veljače 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Pohađanje vrtića čest je uzrok prehlada i kašlja naročito u prvoj godini pohađanja vrtića, kada se očekuje da će dijete biti prehlađeno i kašljati 2 do 3 puta mjesečno. Brojne studije su pokazale da tek nakon 3 godine pohađanja vrtića učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija opada na razinu učestalosti obolijevanja djece koja ne pohađaju vrtić

Svi ljudi, djeca i odrasli tijekom dana se zakašlju nekoliko puta. Kašalj je široko rasprostranjen naročito kod djece predškolske dobi. Dijete koje kašlje svakodnevni je problem pedijatra i pedijatrijskoga pulmologa, kao i obitelji. To je jedan od najčešćih nespecifičnih simptoma, najčešće uzrokovan akutnim ponavljajućim infekcijama gornjega dišnog sustava no može biti i simptom ozbiljne bolesti. Podražaj na kašalj može izazvati prašina, promjena temperature zraka (topla kuhinja, hladna soba), a kod djece najčešće nastaje zbog alergije ili upale sluznice dišnih puteva.
Uslijed dugotrajnoga curenja nosa i slijevanja sekreta u ždrijelo, dušnik i bronhe djeca imaju povremena zakašljavanja sa sluzi. Taj kašalj zna biti jači noću, jer dok dijete spava refleks gutanja je slabiji i slina koja se slijeva ulazi u dušnik jer je dijete ne guta. Kašalj je jači kada se dijete zatrči i pri većim fizičkim naporima.
Pohađanje vrtića čest je uzrok prehlada i kašlja naročito u prvoj godini pohađanja vrtića, kada se očekuje da će dijete biti prehlađeno i kašljati 2 do 3 puta mjesečno. Brojne studije su pokazale da tek nakon 3 godine pohađanja vrtića učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija opada na razinu učestalosti obolijevanja djece koja ne pohađaju vrtić.

Kada zatražiti liječničku pomoć djeteta koje kašlje?

Svaki kašalj koji značajno remeti spavanje ili hranjenje, teški kašalj koji uzrokuje povraćanje više puta na dan, te iscrpljenost i mirnoća djeteta zahtijevaju posjet pedijatru. Znaci otežanoga disanja (ubrzano i površno disanje, produljen izdisaj, hroptanje pri izdisaju) mogu biti znakovi bronhoopstrukcije te upale donjih dišnih puteva. Bolni kašalj (bol iza prsne kosti, bol u prsnom koši ili grlu) ukazuje na mogućnost bakterijske upale i potrebe liječenja antibioticima.
Kod pedijatra se ide kod laringelanog kašlja, kašlja poput laveža. Ako se pojavi visoka temperatura uz tresavicu kod djeteta koje kašlje. Naročito trebamo biti oprezni kod djece mlađe od 12 mjeseci, 5 do 6 mjeseci jer kod te djece zbog nerazvijenoga imunosnog sustava upala se može brzo širiti.
Kašalj je proizvod kompleksnoga zbivanja kojemu je cilj izbacivanje stranih čestica ili sluzi iz dišnog sustava. Centri za kašalj i povraćanje nalaze se međusobno blizu u produženoj moždini. Jaki kašalj može biti praćen povraćanjem (kao npr. kod gornjih dišnih infekcija, upale pluća, hripavca), a povraćanje kašljem bilo zbog blizine tih centara, bilo zbog aspiracije. Podražaj na kašalj dolazi iz bronhalnoga stabla, odnosno sa sluznice dišnih puteva gdje se receptori za kašalj nalaze u sluznici ždrijela, grkljana, traheje, glavnih bronha, te sve do malih bronhiola. U alveolama receptori su vrlo rijetki, što objašnjava zašto se kod nekih opsežnih pneumonija ne javlja kašalj kao simptom bolesti. Osjetljivost receptora za kašalj je promjenljiv, podložan vanjskim oštećenjima, a trajanje pojačane osjetljivosti, kao nakon infekcija produženog tijeka; pertusisom, klamidijom, mikoplazmom, respiratornim virusom i adenovirusom, a sada i Covidom-19 može trajati više tjedana ili mjeseci, nakon čega dolazi do spontanoga oporavka. Izvan dišne cijevi receptori za kašalj prisutni su u vanjskom zvukovodu, pleuri, perikardu i dijafragmi.

Brojni uzroci

Uzrok dugotrajnoga kašlja je i astma, kod koje je karakteristična zaduha, sipnja, suhi kašalj noću ili kašalj nakon napora, a naročito uz pozitivnu obiteljsku anamnezu ili prisutne i druge znakove za atopijsku bolest, kao što je atopijski dermatits, hunjavica.
Kašalj u male djece najčešće je uzrokovan slijevanjem sekreta iz povećanih adenoidnih vegetacija (treći krajnik) koje su žarište trajne upale, koji podražuje receptore u ždrijelu, larinksu i bronhima. Taj kašalj je produktivan i obilan, javlja se nakon ustajanja ili nakon lijeganja. Kod starije djece upala paranazalnih sinusa je uzrok produljenoga kašlja.
Izloženost pasivnomu pušenju ima značajnu ulogu u nadražaju dišnoga puta i trajnomu kašlju. Naročito dolazi do izražaja u vlažnim stanovima.
Upozoravajući kašalj je onaj koje je nastao u novorođenačkoj dobi, kašalj koji je vezan uz hranjenje, nagli nastup kašlja, kronični vlažni kašalj s gnojnim iskašljajem, pridruženo noćno znojenje i gubitak na tjelesnoj masi, trajno intenzivan i pogoršavajući kašalj, te znakovi kronične plućne bolesti.
Iznenadni početak kašlja kod djeteta upućuje na moguću aspiraciju stranoga tijela. Dijagnostički postupak za potvrditi ili isključiti našu sumnju je bronhoskopija. Promukli kašalj poput laveža koji se javlja noću iza prvoga sna najčešće upućuje na akutni laringitis koji je čest u našim pedijatrijskim ordinacijama. Ako je dijete teže bolesno, promuklo je i kašlje poput laveža ne smijemo zaboraviti na ozbiljne i teške bolesti, a to je epiglotitis, te traheo bronhomalacija. Dijagnostički postupak za potvrditi ili isključiti našu sumnju je bronhoskopija. Paroksizmalni kašalj s dubokim inspirijem poput kukurikanja ili magarećega javljanja upućuje na sindrom hripavca. Dijagnostički postupak za potvrditi dijagnozu je serologija na bordetelu, mikoplazmiu i klamidiju. U vrijeme pandemije Covid-19 infekcije kašalj je suh, nadražajni i na kraju sa sekretom. Kako nosimo maske, držimo odstojanje i često peremo ruke u našim ordinacijama ima manje djece koja dosta kašlju, koja su prehlađena, rjeđe inhalator radi u odnosu na prošle godine, a nema ni gripe.

Simptomi i dijagnoze

Epizode hroptanja, atopija, otežano disanje u naporu, podizanje prsnog koša, uvlačenje juguluma upućuje na astmu. Dijagnostički postupak potvrde dijagnoze je spirometrija s bronhodilatacijskim testom. Curenje nosa, alergijski pozdrav (češanje nosa), nakašljavanje, čišćenje grla upućuje na alergijski rinitis. Treba učiniti alergološko testiranje. Kašalj uz hranjenje poremećaj neurorazvoja upućuje na moguće ponavljajuće aspiracije. Treba učiniti rtg. toraksa akt gutanja, ph-metrija bronhoskopija. Vlažni kašalj, slabo napredovanje na tjelesnoj masi, znakovi malapsorpcije, nosni polipi, gnojni iskašljaj, batičasti prsti upućuju na bronhiektazije kojeg je mogući uzrok cistična fibroza ili primarna cilijarna diskineza.
Prodoran bizarni kašalj koji nestaje u snu je psihogeni kašalj. Temeljitom obradom kod pulmologa svi nalazi su u granicama referentnih vrijednost, rtg toraksa, spirometrija. Treba izbjegavati široku obradu. Takvo dijete se upućuje kod psihologa i psihijatra. Ako je kašalj i dalje prisutan psihijatar uvodi psihijatrijsku terapiju.
Gnojni sekret iz nosa, kronični začepljen nos, bol u području sinusa upućuje na sinusitis. Treba učiniti rtg sinusa. Progresivni kašalj, gubitak tjelesne mase, povišena temperatura, noćno znojenje, iskašljavanje krvi upućuje na tuberkulozu. Obrada obuhvaća rtg tortaksa, PPD test na tuberkulozu, aspirat želučanoga sadržaja na BK, sputum. Kašalj može uzrokovati i uzimanje lijekova ACE inhibitora. Prekinemo uzimanje lijeka.
Kronični kašalj (traje od 4 do 8 tjedana) može biti i posljedica aspiracija stranog tijela. Kod male djece to je aspiracija malih dijelova igračaka. Kod veće djece tinejđera koji počinju s pušenjem našao se bronhoskopskim pregledom aspirirani dio celuloze, tj. dio papira cigarete.
Dijete koje ima kronični kašalj je izazov za pulmologa. Učini se opsežna pulmološka obrada sa bronhoskopijom, CT pluća, alergološka obrada i obrada na prirođene bolesti pluća. Ako su svi nalaz uredni govori se o psihogenom kašlju. Jedan dječak u sedmom razredu u školu nije išao 265 dana. U obitelji su svi iritirani neprestanim kašljem svog djeteta. Taj je kašalj prisutan danju. Kada dijete spava ne kašlje.

Što učiniti kod djeteta koje dugotrajno kašlje?

Anamneza je prvi korak; obiteljsko opterećenje, dob djeteta kada je kašalj nastao, postnatalne okolnosti, karakteristike kašlja i iskašljavanja, okolnosti pod kojima se kašalj javlja, pridruženi simptomi, da li plavi u kašlju, koje lijekove uzima?
Temeljiti klinički pregled s posebnim osvrtom na pluća i srce.
Laboratorijske pretrage određivanje parametara upale, rtg. pluća, određivanje hiperreaktivnosti bronha.
Prvi korak u liječenju su simptomatske mjere kojima je cilj smirivanja podražaja na sluznici dišnih puteva, a one uključuju tople obloge na prsa, tople kupke, ovlaživanje zraka ili inhalacija vodenih para. Važno je uzimati obilno tekućine. Kod stvaranja sekreta dolazi u obzir fizikalna terapija koja je vrlo važna kod dugotrajnoga kašlja; udaranja po leđima, tijela nagnutoga prema naprijed, nagona na kašalj, kod manje djece na povraćanje, te iskašljavane sekreta. Kod veće djece preporuča se trening autogene drenaže, metoda disanja kojima dijete pokreće nakupljeni sekret i iskašljava, sve pod nadzorom fizioterapeuta.
Indikacije za uzimanjem antitusika, sirupa za smirivanje kašlja na bazi opijata, su vrlo rijetke kod djece. Najčešće su to akutne infekcije dišnih puteva sa suhim, neproduktivnim kašljem koji ometa svakodnevne aktivnosti i noćni odmor. Tada treba uzimati antitusik samo nekoliko dana. Dojenčad ne smiju uzimati sirupe na bazi opijata jer mogu dovesti do prestanka disanja.
Ekspektoransi, sirupi za iskašljavanje, kod neke djece mogu donijeti izvjesno poboljšanje. Jednako dobar ekspektorans je i uzimanje dovoljno tekućine, naročito kod dojenčadi.
Dijete treba obraditi rtg toraksa, kloridi u znoju, genotipizacija, bronhoskopija, biopsija nosne bronhalne sluznice. Ponavljajuće infekcije, vlažni kašalj upućuje na imunodeficijenciju i treba učiniti imunološku obradu. Suhi kašalj i osjećaj pomanjkanja zraka upućuje na intersticijsku bolest pluća. Treba učiniti rtg toraksa, spirometriju, biopsiju pluća.
Uzrok kroničnoga kašlja mogu biti prirođene anomalije dišnoga sustava, bronhiektazije, poremećaj motiliteta cilija, kod cistične fibroze, defekti imunološke funkcije, razvoj autoimunoga procesa na plućima, te postojanje gastroezofagealnoga refluksa.

PEDIJATRIJA: VITAMIN D U DJECE

SOLINSKA KRONKA 317, siječanj 2021.

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Vitamin D razlikuje se od ostalih vitamina jer ponajprije u idealnim uvjetima (izloženost sunčevu svjetlu) čovjek sam stvara vitamin D, a potom jer je vitamin D steroid čime njegov glavni metabolit kalcitriol djeluje u stanici slično drugim steroidnim hormonima pa se katkad i ubraja među hormone. Najbolje je poznata i proučena njegova uloga u homeostazi kalcija

Vitamini i minerali omogućuju tijekom života odvijanje brojnih enzimskih i metaboličkih procesa u tijelu te su preduvjet zdravlja svakoga pojedinca. Neophodni su za život, ali u vrlo malim količinama zato se nazivaju mikronutrijenti.
Vitamin D je skupina steroida među kojima su za čovjeka najvažniji kolekalciferol (vitamin D3) i ergokalciferol (vitamina D2). To su vitamini koji su topivi u mastima. Kolekalciferol (vitamiun D3) nastaje u epidermisu kože djelovanjem ultraljubičastih zraka. Čini se da vitamini D2 i D3 slijede iste metaboličke puteve.

Metabolizam vitamina D3
Nakon sinteze u koži vitamin D3 se vrlo brzo nakuplja u jetri i ondje podliježe 25-hidroksilaciji pa nastaje 25-hidroksikolekalciferol koji se dalje u bubregu u daljnjoj hidroksilaciji pretvara u 1.25 hidroksikolekalciferol kalcitriol koji je biološki aktivan. Ovu reakciju potiče manjak kalcija u fosfora u krvi. Glavni učinak kalcitriola u metabolizmu kalcija jest poticanje resorpcije ovoga minerala u crijevu, a također povećava transport kalcija u bubrezima i zajedno s parathormonom u kostima. Sve to pridonosi normalizaciji kalcija u serumu, te ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju. Može se unositi hranom ili dodacima prehrane. Manjak je čest tijekom hladnijih mjeseci, te u područjima sjeverne zemljane hemisfere.
Istraživanja pokazuju da se nedostatna koncentracija vitamina D nalazi u oko 40% europske populacije, ali nije jasno u kojoj mjeri taj nedostatak utječe na zdravlje ljudi. U riziku nedostatka vitamina D su osobe koje se rijetko izlažu suncu, nose zaštitnu odjeću ili koriste sredstva za zaštitu od sunca, ljudi tamne puti i debeli, bolesnici koji uzimaju lijekove koji utječu na metabolizam vitamina D, npr. atiepileptici, stariji ljudi, trudnice, te osobe s nekim kroničnim bolestima. Kako vitamin D povećava apsorpciju kalcija iz probavnoga trakta velike količine vitamina D dovode do hiperkalcemije, hiperkalciurije, te do visokih serumskih razina 25-OH D, s posljedičnim rizikom od stvaranja bubrežnih kamenaca. Kod djece su češća trovanja vitaminom D. Vitamin D ima i druge uloge u organizmu, uključujući smanjenje upalnih procesa i djelovanje na procese kao što su rast stanica, neuromuskularna, imunološka funkcija te metabolizam glukoze. Mnogi geni koji djeluju na navedene procese djelomično su modulirani vitaminom D. Rade se opsežna istraživanja koja nisu potvrdila učinak vitamina D na niz bolesti kao što su maligne, kardiovaskularne bolesti, depresivne bolesti. Kontroverzna je još uvijek učinkovitost vitamina D u liječenju multiple skleroze, homeostaze glukoze u šećernoj bolesti i smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba. Zbog prisutnosti dokaza o mogućem učinku primjene vitamina D na učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija u posljednje se vrijeme vitamin D razmatra kao vitamin koji će možda imati ulogu u prevenciji i liječenju Covid-19 infekcija.
Tumačenje rezultata objavljenih kliničkih istraživanja otežava činjenica da su mnogi čimbenici rizika za nedostatak vitamina D ujedno i čimbenici rizika za obolijevanje i razvoj teže kliničke slike Covid-19: starija dob, debljina, siromaštvo, komorbiditeti (i druge kronične bolesti). Ono što je poznato jest da bolesnici s težom kliničkom slikom Covid-19 imaju niže razine vitamina D u serumu, ali još nije poznato bi li nadoknada vitamina D bila od koristi. Zato se preporučuje uzimati D vitamina prema preporukama.

Funkcija vitamina D
Vitamin D razlikuje se od ostalih vitamina jer ponajprije u idealnim uvjetima (izloženost sunčevu svjetlu) čovjek sam stvara vitamin D, a potom jer je vitamin D steroid čime njegov glavni metabolit kalcitriol djeluje u stanici slično drugim steroidnim hormonima pa se katkad i ubraja među hormone. Najbolje je poznata i proučena njegova uloga u homeostazi kalcija. O kalciju i njegovoj koncentraciji u serumu ovisi kontraktilnost mišića, nervna provodljivost i mnoge opće stanične funkcije u svim tkivima. Nedavno je otkriveno i drugo nekalcemično djelovanje vitamina D. Osim u kostima i crijevnom epitelu, receptori za ovaj vitamin postoje i drugdje: u mozgu, srcu, timusu, koži, stanicama koštane srži, spolnim žlijezdama, prostati, dojci. On sudjeluje u ekspresiji više od tisuću gena, između ostaloga modulira proliferaciju i diferencijaciju stanica s mogućim utjecajem na imunosni odgovor u infekciji i upali. Vitamin D nalazi se u leukocitima-monocitima, limfocitima T i B. Vitamin D se hvata za receptore na stanicama te dolazi do oslobađanja oko 600 gena koji su odgovorni za obranu organizma od virusnih i bakterijskih infekcija. Još se uvijek istražuje mogućnost terapijske primjene vitamina D u bolesnika s imunosnim poremećajima (lupus eritematodes, šećerna bolest tipa I, reumatoidni artritis, kožnim bolestima – psorijaza), karcinomina (prostata, debelo crijevo, dojka, leukemijna, tumori glave i vrata) i bolestima središnjega živčanog sustava (multipla skleroza).

Klinički znakovi hipovitaminoze D
Riječ je o simptomima poremećene mineralizacije kostiju. U djeteta koje raste ovaj se poremećaj očituje kao rahitis, a nakon završetka rasta poslije puberteta kao osteomalacija. Treba istaknuti da nedostatak vitamina katkad postoji mjesecima prije kliničkih znakova rahitisa. Može biti asimptomatski, a može se očitovati znakovima hipokalcemije (konvulzije, stridor, pojačana neuromišićna podražljivost, apneja) bezvoljnošću ili razdražljivošću, usporenim rastom i sklonošću infekcijama dišnih puteva u ranom djetinjstvu. Rahitis obuhvaća skupinu bolesti koje nastaju zbog poremećaja mineralizacije u području metafize kostiju koje rastu i poremećaj mineralizacije spongioze (osteomalacija). Danas je rahitis kod djece vrlo rijetka bolest i rijetko se vidi u ordinaciji, jer djeca od najranije dobi uzimaju vitamin D, profilaksu rahitisa. Rahitis je prema tome moguć samo u djece koja rastu kod kojih rast još nije završen. Svi bolesnici s rahitisom imaju i osteomalaciju, dok kod odraslih može biti samo osteomalcija, a ne rahitis. Rahitisa neće biti ni u dojenčadi i djece koja zbog bilo kojega drugog razloga ne rastu, ali može biti osteomalacije. S pojmovima rahitisa i osteomalacije ne treba miješati pojam osteoporoze koji obuhvaća pojavu proprocionalnoga gubitka ukupne koštane mase i koštanoga minerala. Histološko obilježje rahitisa je nedovoljno ulaganje kalcija u međustaničnu hrskavičnu tvar u metafizama dugih kostiju. Zbog toga hrskavične stanice umjesto da odumru, nastavljaju bujati pa tako nastaje široka, nekalcificirana zona na metafizama dugih kostiju koja je klinički i rendgenski uočljiva i karakteristična za rahitis. Daljnje obilježje rahitičnih kostiju je nedovoljno ulaganje minerala u novostvoreni osteoid. Tako nastaju deformacije kostiju koje također daju pečat kliničkoj slici rahitisa. Najvažniji znakovi rahitisa na kostima je kraniotabes (mekana glava) je najraniji i zato najvažniji znak jer se pojavljuje već u tijeku drugoga mjeseca života. To je omekšanje parijetalne i okcipitalne kosti koje se palpira jačim pritiskom prsta na to područje pri čemu se kost uvije poput stolnoteniske loptice. Iznimno se kraniotabes nalazi u neke dojenčadi koja leže na jednoj strani te dolazi do zaležane glave. Rahitična krunica niz je zadebljanja kostohondralnih spojeva obostrano na prsištu. U mršave se djece lako vide, a kod deblje se palpiraju. Kada dijete počinje stajati i hodati nastaju deformacije nogu najčešće u obliku »O« nogu rjeđe u obliku »X« nogu. Kod rahitisa djeca imaju hipotoničnu muskulaturu koja bitno pridonosi nastanku rahitičnih deformacija kostiju. Prevencija hipovitaminoze D vitamina počinje od najranije dobi dodavanjem D3 vitamina u obliku kapi svoj dojenčadi. Profilaksa rahitisa sa D3 vitaminom neće uspjeti ako u prehrani nema dovoljno kalcija. Zato se kod djece ne preporuča bezmliječna dijeta ili hrana bogata »hvatačima« kalcija koji se nalaze u brašnu, špinatu.
Vitamin D koji unosimo hranom (biljke, gljive, meso) također je nastao pod djelovanjem UV zraka. Riba sadržava vitamin D zahvaljujući prehrani morskim algama koje ga sintetiziraju pod utjecajem UV zraka. Mnoge zemlje dodaju vitamin D mlijeku, jogurtu, margarinu, ulju, tjestenini, kruhu. Prirodni izvori vitamina D u hrani su riblje ulje, plava riba, jaja, teleća jetra, gljive.

PEDIJATRIJA – Zaštitne maske i covid-19 u djece

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ, dr. Med., spec. pedijatar

Kada oboljela osoba nosi masku, a drugi je ne nose mogućnost da se bolest proširi na drugu osobu smanjuje se za oko 70 posto. Kada bolesna osoba ne nosi masku, a zdrava osoba nosi mogućnost da se neće prenijeti virus je oko 30 posto. Kada bi masku nosili zaraženi i zdravi mogućnosti da se virus ne prenese su veće od 95 posto

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF izdaju privremene smjernice, koje se ovisno o bilo kakvoj promjeni mogu izmijeniti, o korištenju zaštitnih maski kod djece kojima se može spriječiti i smanjiti prijenos određenih virusnih bolesti dišnoga sustava uključujući i COVID-19. Poštivanje fizičkoga razmaka, održavanje higijene ruku, respiratorni bonton i često prozračivanje zatvorenih prostora ključno je za smanjenje širenja virusa COVID-19.
Trenutačno nije u potpunosti razumljivo u kojoj mjeri djeca doprinose prijenosu COVID-19. Prema dostupnim podacima WHO 1 do 7 posto slučajeva zaraženih COVIDOM-19 čine djeca, s relativno malim brojem smrtnih slučajeva u odnosu na druge dobne skupine. Dok djeca nisu išla u škole i vrtiće zarazila su se unutar obitelji.
S obzirom na ograničene dokaze o korištenju maski kod djece zbog zaštite od COVID-19 ili drugih bolesti dišnih puteva, uključujući ograničene dokaze o prijenosu COVID-19 kod djece određene dobi smjernice o nošenju maski ne bi trebale nanositi štetu djetetu. Potrebno je dati prednost najboljem interesu, zdravlju i dobrobiti djeteta. Smjernice ne bi trebale negativno utjecati na rast i razvoj djeteta, te na kvalitetu učenja kod školske djece. Smjernice bi trebale obuhvatiti djecu s poteškoćama u razvoju, te onu djecu koja imaju teže zdravstvene probleme.
Djeca u dobi do pet godina ne bi trebala nositi maske zbog kontrole izvora zaraze COVID-19. Ta je dob obilježena brzim rastom i razvojem djeteta, te u njoj dijete ne zna samostalno pravilno koristiti masku. Djeca iznad pet godina života masku trebaju nositi u zatvorenim prostorima (dućanima), javnomu prijevozu. Kada su na otvorenom u parku i igraju se maska može biti i opasna jer se dijete u igri može i ozlijediti maskom.
Kada oboljela osoba nosi masku, a drugi je ne nose mogućnost da se bolest proširi na drugu osobu smanjuje se za oko 70 posto. Kada bolesna osoba ne nosi masku, a zdrava osoba nosi mogućnost da se neće prenijeti virus je oko 30 posto. Kada bi masku nosili zaraženi i zdravi mogućnosti da se virus ne prenese su veće od 95 posto. Maske za lice su jednosmjerna zaštita, što znači da prvenstveno sprječavaju širenje mikroorganizama u okoliš tijekom disanja, govora, kašlja kada zaražena osoba nosi masku. Učinkovitost maski u zaštiti zdravoga nositelja je manja. Trebamo nositi maske da zaštitimo našu djecu koja su imunološki osjetljivija, bolesnu djecu i bolesne odrasle.

Vrsta zaštitnih maski
Postoji nekoliko vrsti zaštitnih maski. Medicinske (kirurške) maske su za jednokratnu primjenu i prvenstvena im je namjena zaštita pacijenata/drugih osoba od aerosola iz daha osobe, odnosno izlaganja potencijalno zaraznim kapljicama od osobe koja nosi masku. Maska donekle štiti i osobu koja nosi masku ako je dobro pričvršćena. Koriste se prvenstveno u medicinske svrhe i služe za sprječavanje širenja kapljica iz izdahnutoga zraka na pacijenta ili drugu osobu, a mogu nositelju maske zaštititi područje usta i nosa od izravnoga utjecaja većih kapljica druge osobe, kao i od prijenosa klica izravnim dodirom rukama. Obično su troslojne, izrađene od celuloze, polipropilena i poliestera i služe za zaštitu drugih.
Platnene maske komercijalne ili kućne izrade imaju ulogu fizičke barijere za određenu zaštitu protiv većih kapljica nastalih pri kašljanju ili govoru, a u kojima se može nalaziti virus ili drugi mikroorganizmi. Mogu spriječiti dodir sluznice nosa ili usta s prljavim rukama, te se nose u svakodnevnom životu. One služe za osobnu zaštitu.
Za zaštitu od bakterija, virusa, spora i gljivica, od lebdećih čestica smoga, prašine, dima koriste se maske sa zaštitnim filtrom i nazivaju se respiratornim maskama. Ovisno o sposobnosti zadržavanja čestica nose oznaku: EN 149 i podoznake FFP1 (zadržava 80 posto čestica), FFP2 (94 posto) i FFP3 (98 posto).
Filtrirajuće polumaske s ventilom i bez ventila (FFP2 i FFP3) ubrajaju se u osobnu zaštitu opreme zbog zaštite na radu. Namijenjene su zaštiti od čestica, kapljica i aerosola u zdravstvenim ustanovama. Njihova je primjena jednokratna. Takve maske nose se kada se zna da se neposredna zdravstvena skrb pruža zaraženoj osobi, pri zahvatima u kojima se generira aerosol jer zaustavljaju 95 posto i više, 98 posto i više ovisno o jačini filtracije.
Dječje maske trebaju pokrivati nos, usta, bradu i lice. Dizajn dječjih maski treba uzeti u obzir kvalitetu tkanine, mogućnost disanja i udobnost, te prilagođenost djeci, odgovarajuća veličina, boja. Posebnu pozornost treba posvetiti održavanju maski i potrebi da se maske mijenjaju kada se navlaže i uprljaju.

Viziri za lice – alternativa platnenim maskama za djecu
Viziri za lice dizajnirani su tako da se koriste kako bi se osigurala zaštita od prskanja respiratornih izlučevina, kemijskih sredstava i nečistoća u oči. U cilju zaštite od prijenosa COVID-19 putem respiratornih kapljica zdravstveni djelatnici ih koriste kao osobnu opremu za zaštitu očiju u kombinaciji s medicinskom maskom. Neka djeca neće moći nositi masku iz različitih razloga npr. zdravstveni problemi, strah od maske pa se viziri za lice mogu smatrati alternativom maskama kao zaštita od respiratornih kapljica ili za kontrolu izvora zaraze. Vizir pruža samo djelomičnu zaštitu od respiratornih kapljica. Kapljice se mogu udahnuti ili izdahnuti kroz prostore između vizira i lica što je nedostatak svojstven dizajnu vizira. Trenutačno se smatra da viziri za lice pružaju samo zaštitu očiju te se ne smiju smatrati ekvivalentnim maskama s obzirom na zaštitu od respiratornih kapljica. Vizir za lice je nepotpuna fizička barijera te nema filtracijske slojeve kao maska. Vizir za lice za višekratnu upotrebu moraju se pravilno čistiti ( sapunom ili deterdžentom i vodom), dezinficirati (70 do 90 postotnim alkoholom) i spremiti nakon svake upotrebe. Potrebno je odabrati vizir koji će izdržati uporabu dezinficijensa, a da pritom ne ošteti njegova optička svojstva. Potrebno je biti oprezan kako bi se izbjegle ozljede kod djece kada stavljaju, nose i skidaju vizir za lice.

PEDIJATRIJA – Naša djeca na ljetovanju i putovanju (2)

Učinci UV zraka u koži su kumulativni, tj. zbrajaju se tijekom cijeloga života. Potrebno je dvadesetak godina kako bi se pokazao negativan učinak UV zrakâ. Karcinomi kože koji se viđaju kod odraslih nisu se razvili od prošlogodišnjega sunčanja, nego sunčanja od unatrag 20 godina, svake godine. Većina tih ljudi ima plave oči i svijetlu put

Za vrijeme vrućih ljetnih dana, mnogima je vrućina tema razgovora. Svi tražimo osvježenje na plažama uz more, rijeke ili u hladovini borovine, suncobrana ili pak klimatiziranih prostorija. Visoke temperature zraka, velika vlažnost izazivaju poremećaj u organizmu prvenstveno kod djece. Za vrijeme velikih vrućina organizmu je potrebno više vode jer je znojenjem dosta i gubimo. Znoj tijelu oduzima toplinu. Organizam odrasloga čovjeka može znojenjem izgubiti i do 4 litre tekućine u satu koje treba nadoknaditi uzimanjem tekućine.
Koža u dojenčadi i male djece je tanja nego u veće djece. Zato je osjetljivija, naročito na izlaganje sunčevim zrakama u ljetnim mjesecima.

Sunčevo zračenje
Sunčevo se zračenje sastoji se od infracrvenih, vidljivih 95 posto i ultraljubičastih zraka 5 posto.
Infracrvene zrake djeluju toplinski. Prolaze kroz obično staklo, laganu odjeću. Ono je krivo za blijeđenje boja na predmetima koji su izloženi djelovanju Sunca npr. namještaja, odjevnih predmeta. Zračenje je jednako tijekom cijele godine. Prolazi čak i kroz oblake. Duboko prodire u kožu, izaziva oštećenje kolagena, elastičnih vlakana i krvnih žila. Kao rezultat takvoga djelovanja nastaje prijevremeno starenje, tj. stvaranje bora, smanjene elastičnosti kože i obješenosti kože. Odgovorno je za tamnu boju kože pri sunčanju zagasito smeđe sivkastu. Suodgovoran je za pojavu karcinoma i melanoma kože.
Ultraljubičaste zrake (Ultraviolet UV) najjače su ljeti, a slabije u ostalim mjesecima tijekom godine. Ove zrake ne prolaze kroz obično staklo. One izazivaju crvenilo i tamnjenje kože, brončanu preplanulu put. Pod njihovim utjecajem melanociti sintetiziraju veću količinu pigmenta koji je »kriv« za brončanu preplanulu put. Resorbira se u površnomu sloju kože tako da su te zrake odgovorne za pojavu karcinoma i melanoma kože. Dugotrajno izlaganje suncu dovodi do zadebljanja kože i dugotrajne pigmentacije.
Zaštitne je kreme potrebno nanositi u debelomu sloju pola sata prije izlaska na sunce. Naročito treba zaštititi čelo, nos, jagodice, ramena te dorzume (nadlanice) šaka i stopala koji najbrže izgore. Novi sloj treba obnoviti nakon 2 sata, jer se krema rastavi na pojedine sastojke koji su odgovorni za pojavu alergijske reakcije na kremu. Na početku sunčanja trebamo odabrati kremu s višim faktorom 12 ili 16, ne višim od 30, a kada potamnimo 6 ili 8. Nije preporučljivo upotrebljavati kreme s visokim zaštitnim faktorom jer na taj način sprječavamo stvaranje D vitamina preko kože, koji našu djecu štiti od rahitisa, a kod odraslih je prevencija osteoporoze.
Na proizvodima često piše »water resistant« i »very water resistant«. To znači da nakon boravka u vodi 40 ili 80 minuta, na koži zaostaje zaštitni faktor. Iza toga vremena treba se ponovno namazati.
Treba voditi računa da pri boravku na snijegu, pijesku i moru dolazi do obijanja UV zraka, tj. njihova jačega djelovanja. Najjače je odbijanje od pijeska, zatim snijega, pa tek onda od vodenih površina.
Nemogućnost razvijanja pigmentacije tijekom izlaganja suncu stvara mogućnost da UV zrake nesmetano djeluju godinama i oštećuju površinske i duboke strukture kože. Treba naglasiti da su učinci UV zrakâ u koži kumulativni, tj. zbrajaju se tijekom cijeloga života. S vremenom dolazi do zakazivanja kompenzatorskih enzimskih mehanizama te dolazi do pojave aktiničke keratoze, karcinoma i melanoma kože. Potrebno je dvadesetak godina kako bi se pokazao negativan učinak UV. Karcinomi kože koji se viđaju kod odraslih nisu se razvili od prošlogodišnjega sunčanja, nego sunčanja od unatrag 20 godina, svake godine. Većina tih ljudi ima plave oči i svijetlu put.
Potrebno je naglasiti da je pojačana industrijalizacija dovela do oštećenja ozonskoga sloja u stratosferi zbog čega je djelovanje UV intenzivnije.
Novija su istraživanja pokazala da UV zrake uništavaju mnoge mikroorganizme bakterije i viruse pa tako i koronavirus koji se nalazi na površini kože. Koronavirus je stalno oko nas, tu je, ali sunce, otvoreni prostori, boravak s djecom vani na zraku smanjuje toksično djelovanje na organizam. Pritom je svakako nužno pridržavanje distance, često pranje ruku. Djecu se ne preporuča voditi u trgovačke centre u zatvoreni prostor, na veća druženja i okupljanja.
Dezinfekcijska svojstva UV zraka najveću primjenu imaju u bolnicama gdje se koriste za dezinficiranje prostorija u kojima su boravili bolesnici sa raznim zaraznim bolestima.

Komarci
Komarci su neugodni posjetitelji. Na mjesto uboda može se staviti nešto gela za tu namjenu (»Floceta«, »Kamagel«) i preko toga hladan oblog. Može se međutim koristiti i nešto prirodniji lijek kao što je kantarionovo ulje. Kod jakih reakcija treba dati lijek protiv alergije. Ipak je najbolje zaštiti se primjenom nekih od repelenata (kreme i tekućine koje svojim mirisom odbijaju komarce), tabletama za aparat protiv komaraca koji se uključi u struju, mrežama na prozorima. Na otvorenim prostorima korisne su spirale i svijeće protiv komaraca koje polako tinjaju i svojim mirisom tjeraju komarce.

Putovanja
U pravilu treba izbjegavati pregrijanu unutrašnjost automobila. Najmanje pola sata prije nego što u njega unesemo dijete automobil je potrebno ohladiti. Kada stignemo do cilja dijete se ne preporuča naglo iznijeti iz automobila već ga trebamo ugrijati tj. otvoriti vrata. Trebamo izbjeći nagle promjene temperature hladnog klimatiziranog auta i velike vanjske vrućine, koje bi mogle za dojenče biti fatalne. Na put je mudro krenuti rano ujutro ili kasno poslijepodne. Djecu treba voziti na stražnjem sjedalu i koristiti sigurnosne pojaseve ili kvalitetne i sigurne sjedalice napravljene za tu namjenu i na kraćim relacijama.
Odgovara li klima u autu našoj bebi? Da, ali ne i da joj puše u lice. Zato ćemo dijete namjestiti tako da joj ne puše u lice. Treba predvidjeti i moguće zastoje u prometu i dulje stajanje na suncu (prometne nesreće, trajekti). Dobro je osigurati dosta osvježavajućih napitaka i vode. Dijete se nikada ne smije ostaviti samo u automobilu. Ako se putuje zrakoplovom djetetu treba osigurati više tekućine nego obično. Ako je dijete prehlađeno korisno je prije leta avionom ukapati kapi za nos (»Operil P«, »Benil« kapi) kako bi se izbjegla neugoda promjene tlaka zraka u srednjem uhu (bol).
Nema donje dobne granice za dijete kada može krenuti na put.

Ljekovitost mora
More ima posebna kemijska i fizikalna svojstva u odnosu na slatku vodu. Zbog svoga sastava je »ljekovito« posebno za djecu koja rastu. Plivajući dijete koristi cijelu muskulaturu, pa se razvijaju mišići i kosti. Jača prsni koš što je posebno važno za djecu koja boluju od bronhitisa i astme, koja imaju bilo kakve koštane malformacije kao što su skolioza, kokošja prsa, ljevkasta prsa. Pravilnim disanjem pri plivanju povećava se kapacitet pluća, te na taj način jačaju svoju otpornost dišnih putova. Ljeti djeca hodaju bosa kako u kući tako i vani što pogoduje pravilnom razvoju muskulature stopala. Ronjenjem dolazi do ispiranja i čišćenja sinusa, tako da će djeca u zimu ući otpornija na prehlade, te otpornija na razvoj upala kako gornjih tako i donjih respiratornih putova.
More djelotvorno djeluje na dječju kožu. Djeca često zimi imaju razne osipe po licu, tijelu, rukama i nogama. Kupajući se u moru opisani osipi nestaju. Dječja koža »očvrsne« i manje reagira na vanjske čimbenike koji su uzrokom osipa. Atopijski dermatits koji je čest u djece ljeti na suncu i kupanjem u moru je manje izražen, djeca se manje češu, te su djeca i roditelji zadovoljniji.

Ljetne opasnosti
Ljeti dolazi i do utapanja u moru. Zato dijete treba što prije naučiti plivati. Maloj djeci je potrebno staviti rukaviće. Obvezatan je nadzor nad djecom u svakomu trenutku dok borave na moru. Djeca vole more i plivanje. No postoji li strah od dubine mora djecu trebamo postupno učiti na radosti i ljepote koje nam more donosi ljeti. Bilo bi dobro dijete upisati u školu plivanja prije ljetne sezone tako da u grupi pod stručnim nadzorom nauči plivati.
U moru ima ježinaca, vlasulja, otrovnih riba na koje možemo stati u plićaku. I na to moramo misliti kao i na razbijene boce, šprice koje se nalaze na našim plažama, kako bi zaštitili naše dijete. Ubod pčele ili ose opasan je kod one djece koja su alergična na ubod tih insekata. Trebamo izvaditi žalac staviti hladan oblog, ako otok raste potražiti pomoć liječnika.
Ljeti znaju biti češće infekcije probavnoga trakta s povraćanjem i proljevima. Najčešće su virusne etiologije, ali ne smijemo zaboraviti ni one uzrokovane prljavim rukama, neopranim voćem i povrćem. Zato djeci trebamo češće prati ruke, a voće i povrće dobro oprati vodom.
Ljeti su češće i virusne respiratorne infekcije praćene povišenom temperaturom i kašljem, a koje spontano prolaze. Ako se simptomi odulje treba se javiti liječniku jer se i u ljetnim danima kod djece susrećemo s bronhitisima, upalama pluća, upalama mokraćnih puteva. Ljeti kada se djeca više znoje treba im davati više tekućine nego obično kako se mokraća ne bi koncentrirala jer kod one djece koja su sklona upalama mokraćnih puteva dolazi do ponovne upale, povišene tjelesne temperature, pečenja i boli pri mokrenju.
Za vrućih dana treba rashladiti tijelo. Preporuča se češće tuširati ili kupati u mlakoj vodi po mogućnosti bez upotrebe šampona. Treba rashladiti i dom. Djeca trebaju biti u prostoriji gdje nema klimatizacijskoga uređaja.
Na taj način ćemo lakše podnijeti vruće ljetne dane.

prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

PEDIJATRIJA – Naša djeca na ljetovanju i putovanju

Piše: prim. mr. sc. Katica OBRADOVIĆ,
dr. Med., spec. pedijatar

Dolazi dugo toplo ljeto. Djeca i odrasli teško podnose visoke temperature i veliku vlažnost zraka. Za vrijeme velikih vrućina organizmu je potrebno više vode jer je znojenjem dosta gubimo naročito djeca koja imaju veću površinu tijela u odnosu na odrasle.
Voda je neophodna za život, ako je nedostaje tijekom nekoliko dana može nastupiti i smrt. Voda ima ključnu ulogu u biokemijskim reakcijama svih živih stanica. Oko 60 posto tjelesne mase čovjeka iza 12. mjeseca života je voda. Debele osobe imaju manje vode od mršavih jer neutralne masti ne sadrže vodu. Djeca pri rođenju imaju 75 posto vode u svom organizmu koja se tijekom prve godine postupno smanjuje da bi u dobi od godinu dana postotak vode bio kao u odraslih.
Djeca su u prvoj godini života dosta osjetljivija na promjene količine vode u organizmu. O tome treba voditi računa, te dojenčadi često davati piti, uglavnom vodu. U velikim vrućinama kada je dijete nervozno uvijek mu ponuditi piti, jer ono ne zna reći da je žedno.

Dnevni unos vode
Tijekom vrućih dana potrebno je piti dosta tekućine. Najbolje je piti vodu. Djeci do 6 mjeseci života (a i dulje sve do prve godine života) se preporuča prokuhana voda. Više puta tijekom dana dojenčetu treba ponuditi piti. Većoj djeci ponekad treba dati i mineralnu vodu, ne gaziranu. Sokove (industrijske) zbog visokog sadržaja šećera, a i drugih dodataka, treba izbjegavati. Prirodne sokove od sezonskoga voća, pune prirodnoga C vitamina i ostalih vitamina, treba davati djeci u vrućim ljetnim danima.
Dojenčad nema u potpunosti razvijenu termoregulaciju tijela, tako da im je u vrućim danima više vruće nego odraslima. Odjeća mora biti prozračna i lagana, češće ih tijekom dana treba kupati te davati što više tekućine. Površina njihova tijela je veća, metabolizam je ubrzaniji te samim tim gube više tekućine koju treba što prije nadoknaditi.

Dobrobit sunčanja
Sunce i more se preporučuju svima naročito djeci jer sunčanje povoljno djeluje na rast i razvoj djeteta. Tijekom ljetnih mjeseci djeca najviše narastu u visinu. Sunčevo zračenje sastoji se od infracrvenih, vidljivih i ultraljubičastih zraka. Infracrvene zrake djeluju toplinski. Vidljive mogu utjecati na neurovegetativne i hormonske reakcije (liječenje neplodnosti), te na bioritam. Ultraljubičaste zrake poboljšavaju neka bolesna stanja kože (psorijaza, vitiligo, alergijski dermatitis), povoljno djeluju u sprječavanju rahitisa, pretvaraju ergosterol u organizmu u vitamin D i tako utječu na iskorištavanje kalcija u organizmu, te u sprječavanju nekih oblika osteoporoze.
U ljetnim mjesecima, ona dojenčad koja se sunča ne treba svakodnevno uzimati »Plivit D3« kapi. Sunčanje stvara pigment u koži, lijepa brončana boja kože pojačava kožni optok krvi, koža je elastičnija, mekša. Ali potreban je oprez! Zbog naglog izlaganja sunčevim zrakama može doći do sunčanice, toplinskoga udara, opeklina kože, a dugoročno do raka kože. Zbog toga se izlaganje suncu preporučuje do 10 sati ujutro te poslijepodne iza 17 sati. Potrebno je mazati dijete kremama visokoga zaštitnog faktora ne više od 30. Za malu djecu i dojenčad more ugrijati u bazenima. Iza kupanja u moru djecu dobro istuširati. More sa svojim mineralima također povoljno djeluje na rast i razvoj djece. Ronjenje koristi ispiranju sinusa, te povoljno djeluje na što rjeđe respiratorne infekte u zimskim mjesecima te jača imunološki sustav u djece.

Prekomjerno izlaganje suncu
Toplinski udar je akutan, najteži oblik termoregulacijskog poremećaja koji nastaje zbog dovođenja velike količine topline organizmu, te otežanoga oslobađanja topline iz organizma koje je izraženo kod velike vlažnosti zraka. Dolazi do nagloga i velikog skoka temperature preko 40° C, a već povišenje na 41° C je opasno po život, te posljedičnog zatajivanja krvnog optoka (nepravilan rad srca, depresija vazomotornog centra), zatajivanje dišnoga centra i smrt.
Sunčanica nastaje nakon veoma intenzivnoga obasjavanja glave sunčanim zrakama. Simptomi su glavobolja, utučenost, mučnina, podražaj na povraćanje, vrtoglavica, ubrzano lupanje srca, a u pojedinim slučajevima duševni poremećaji (psihoza), sopor i koma. Kod smrtnoga ishoda su prisutna bezbrojna krvarenja u mozak.
Opekline kože crvenilo, mjehuri, svrbež, povišena tjelesna temperatura, pri naglom i neumjerenom sunčanju.
Zato sa suncem moramo biti vrlo oprezni i pridržavati se uputa o ponašanju na suncu.

Kako odjenuti naše novorođenče?
Vruće je nama, a našem novorođenčetu još i više. Novorođenčad i dojenčad nemaju razvijen »termostat« tako da im je u vrućim danim više vruće nego nama odraslima. Njihova odjeća mora biti lagana i prozračna, pamučna, kratkih rukava i nogavica.

Klimatizacijski uređaj
Klimatizacijski uređaj odgovara našoj bebi jer snižava visoke temperature u stanu, smanjuje vlažnost, tako da dojenčad lakše podnosi vrućinu. Moramo paziti da uređaj ne puše izravno u naše dijete, da je unutarnja jedinica u drugoj prostoriji. Tako ćemo olakšati vruće ljetne dane i nama i našem dojenčetu. Naša beba će biti manje nervozna, a mi zadovoljniji.

Što ponuditi za piće?
Majčino mlijeko je najbolja hrana za novorođenčad, dojenčad i u tim ranim danima majčino mlijeko im je i »iće i piće«. U prvoj polovici dojenja dijete se napije, a u drugoj polovici dojenja se najede (zadnje masno visokokalorično mlijeko). Tijekom prve godine života preporučuje se za piće prokuhana voda iz vodovoda, a pakirana izvorska negazirana voda na putovanjima, ljetovanjima. Dojenče ima veliku površinu tijela u odnosu na svoju visinu i težinu, tako da perspiracijom gubi dosta tekućine preko kože. Tijekom dana stalno moramo nuditi naše dijete piti. Najčešće vodu, ponekad sokove.
Većoj je djeci nabolje piće voda. Sirupi, sokovi, gazirana pića se ne preporučuju.
Voda iz bunara ili gustirne se ne preporučuje ni prokuhana dojenčadi, a većoj djeci samo prokuhana. Vode treba piti više u vrućim ljetnim danima i do litre za veću djecu. Znoje se dosta, piju malo, dolazi do koncentracije mokraće i ona djeca koja su sklona upalama mokraćnih kanala u pravilu ih preko ljeta ponovno dobiju.

Izlaganje suncu
Treba izbjegavati izravno izlaganje suncu, posebno dojenčad treba biti pažljivo zaštićena odjećom, kapicama, suncobranom. Unatoč tome, dosta ultraljubičastih zraka dopire do kože, te je treba dodatno zaštititi kremom za sunčanje s visokim faktorom zaštite (30 i više). Na sunce se preporučuje ujutro do 10, i poslijepodne iza 17 sati.

More
Nakon kupanja u moru kožu našega dojenčeta treba isprati slatkom vodom kako bi se isprala sol. Ako je more plitko, toplo i mutno, vjerojatno sadrži mnoštvo planktona koji mogu izazvati iritaciju kože. Njih uklanjamo kupanjem u slatkoj vodi uz upotrebu sapuna ili šampona.
Veća djeca se ne moraju iza svakoga kupanja tuširati u slatkoj vodi. Ona su otpornija na djelovanje soli i planktona na kožu. Trebaju se kupati u kupaćim gaćicama, naročito djevojčice, da ne bi iritirale spolovilo pijeskom ili kamenčićima, te potencirale upalu mokraćnih kanala. Ako su plaže čiste bilo bi dobro da naša djeca hodaju bosa po kamenju da jačaju mišiće stopala. Veća djeca trebaju roniti da im more »izvuče« sav sekret iz sinusa, tako da u zimu i vrtiće ulaze otporniji, »prozračnih« sinusa.

Komarci
Komarci su neugodni posjetitelji. Na mjesto uboda može se staviti gel za tu namjenu (»Floceta«, »Kamagel«) i preko toga hladan oblog. Može i kantarionovo ulje. Kod jakih reakcija treba dati lijek protiv alergije. Ipak je najbolje zaštiti se primjenom nekih od repelenata (kreme i tekućine koje svojim mirisom odbijaju komarce), tabletama za aparat protiv komaraca koji se uključi u struju, mrežama na prozorima, ne paliti svjetlo u sobi pri otvorenom prozoru. Na otvorenim prostorima korisne su spirale i svijeće protiv komaraca koje polako tinjaju i svojim mirisom tjeraju komarce.

Putovanja
U pravilu treba izbjegavati pregrijan auto. Na put je mudro krenuti rano ujutro ili kasno poslijepodne. Djecu treba voziti na stražnjemu sjedalu i koristiti sigurnosne pojaseve ili kvalitetne i sigurne sjedalice napravljene za tu namjenu i na kraćim relacijama. Klimatizacijski uređaj u automobilu odgovara našoj bebi, ali joj ne smije puhati u lice. Zato ćemo bebu namjestiti od puhanja klime. Treba predvidjeti i moguće zastoje u prometu i dulje stajanje na suncu (prometne nesreće, trajekti). Dobro je osigurati dosta osvježavajućih napitaka i vode. Ako se putuje zrakoplovom djetetu treba osigurati više tekućine nego obično. Ako je dijete prehlađeno korisno je prije leta ukapati kapi za nos (»Operil P«, »Benil« kapi) kako bi se izbjegla neugoda promjene tlaka zraka u srednjemu uhu koja može izazivati bol.

Novi broj Solinske Kronike

posljednji broj solinske kronike

Pratite nas

   Facebook

   RSS

   Newsletter

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću