Salona Divina

Gradska galerija


Salona divina naziv je izložbe koja je okupila dvadesetak odljeva najljepših salonitanskih spomenika datiranih u prva četiri stoljeća poslije Krista. Načinjeni su za veliku izložbu Salona i Dioklecijanova palača koja bi se u doglednoj budućnosti trebala održati u Berlinu, a do sada je bila postavljena u Solinu (otvorena 3. rujna 2010.), Varaždinu (27. svibnja 2011.) i Kaštel Sućurcu (22. travnja 2013.).


Salona Divina

Salona divina naziv je izložbe koja je okupila dvadesetak odljeva najljepših salonitanskih spomenika datiranih u prva četiri stoljeća poslije Krista. Načinjeni su za veliku izložbu Salona i Dioklecijanova palača koja bi se u doglednoj budućnosti trebala održati u Berlinu, a do sada je bila postavljena u Solinu (otvorena 3. rujna 2010.), Varaždinu (27. svibnja 2011.) i Kaštel Sućurcu (22. travnja 2013.).  Izložba okuplja kopije nekoliko antičkih sarkofaga među kojima one s prikazom Dobroga pastira te erota u berbi grožđa, stele Gaja Utija, reljefa gradske Tihe, Venerina kipa, Apolonova kipa i drugih vrijednih antičkih spomenika. Tu je i odljev nezaobilazne Solinjanke, njezinih dviju inačica koje još uvijek tajanstveno skrivaju dilemu koja je od njih Plautila, žena cara Karakale. Njih je od mramorne prašine izradio restaurator i konzervator Josip Fluksi, djelatnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu, a pridružene su im kopije torza te herme koje je izradila Restauratorska radionica Doma Zvonimir.

Govoreći o vrijednosti ovih kopija povjesničar umjetnosti Josip Belamarić kaže: »Čitanje pojedinosti na originalu je prilično otežano zbog proizvoljnih usmjerenja vena mramora, zbog šarenila njegove izvorne teksture koja poput luksuznih mrlja na neki način proturječi kiparevoj kompoziciji koja u svojoj fluentnoj eleganciji nije na njih računala. Povrh toga, original nužno ima ekceme, frakture… Drugim riječima, bilo to paradoksalno ili ne, izvornu misao umjetnika mnogo bolje odražava odljev koji je načinio majstor Fluksi nego originalni mramor na kojemu, osim toga, tek s mukom možete proučavati ono što s lakoćom analizirate na odljevu – mnogostrukost i rafinman kiparskih tehnika i sve vrste alata kojima je kipar klesao, svrdlao, strugao, grebao i  polirao mramor.«

Originali ovih odljeva u stalnim su postavima arheoloških muzeja u Splitu i Zagrebu, a odljevi – svojevrsno svjedočansto o dislociranoj Saloni – svoje stalno mjesto su našli u solinskoj galeriji. Salona se, na neki način, vraća doma.


[ngg src=”galleries” ids=”1″ display=”basic_thumbnail” thumbnail_crop=”0″]

Zvonimir Solin Newsletter

Najvažnije vijesti u vašem email sandučiću